(sestra Heda)
Nedavno mi je u ruke došla knjižica u kojoj je navedeno svjedočanstvo jednog propovjednika
Zbog silne moći ljubavi, kojom se naš Gospodin Isus Krist proslavio kroz jednu malu djevojčicu, donosimo je u cijelosti, ma da nam ime pisca nije poznato
Prije nekoliko godina imao sam niz sastanaka u gradu Michigan-u (Mičigen). Zatražio sam i dobio odobrenje da propovijedam u državnoj tamnici, koja se nalazila u tom gradu.
S načelnikom tamnice promatrao sam šetnju sedam stotina mladih i starih kažnjenika, koji su se kretali polaganim korakom, držeći ruke na plećima onih koji su išli ispred njih. Na dani znak su sjeli. Među njima je bilo sedamdeset šest osuđenika na doživotnu kaznu zbog učinjenih ubojstava.
Nakon otpjevane pjesme, ustao sam u namjeri da propovijedam, ali nisam mogao. Gušio sam se u suzama.
Usprkos pravilima koja vladaju u kaznenim zavodima, u svojoj prevelikoj želji da pomognem ginućim dušama, sišao sam s podija, dolje, gdje su sjedili kažnjenici. Kada sam se našao među njima, pojedinačno sam uzeo nekolicinu za ruke i molio se za svakog od njih.
Posljednji iz te grupe ljudi koji su bili zatočeni zbog ubojstva, bio je čovjek koji se isticao od ostalih, zbog težine svojih prijestupa, prokletstva i uništenja. Crte njegova lica odavale su strah i bile su obilježene izopačenošću čovjeka ubojice. Izgledom je bio utjelovljenje zloduha, koji je bio, u svom bijesu, za sve sposoban.
Položio sam ruku na njegova pleća i sa suzama molio za njegovo spasenje.
Nakon službe Božje, prišao mi je načelnik i rekao: ”Znate li, gospodine Koin, da ste svojim silaskom s podija narušili zatvorska pravila?”
”Da, gospodine načelniče, ali propovijedajući Krista, ja se ne mogu držati vaših zakona, već nastojim slijediti Kristov zakon. Htio sam biti bliže tim bijednim, beznadnim uznicima. Htio sam za njih moliti i reći im koliko ih Isus ljubi i želi biti i njihov Spasitelj, jer je: ”On došao da traži i spasi što je izgubljeno.” (Matej, 18:11 i 14 i Luka 19:10)
Isus je primao grešnike i jeo s njima, a i sada ih prima i poziva (Luka 15:2).
”Sjećate li se,” rekao je načelnik, ”posljednjeg čovjeka čovjeka iz skupine doživotno osuđenih, za koje ste se molili? Želite li čuti nešto o njegovom životu?” ”Da,”- odgovorih – ”vrlo rado.”
Tada mi je rekao da je Tom Hallyson dospio ovamo prije osam godina, zbog jednog ubojstva. Od svih tada doživotno osuđenih u našem zatvoru, on je bio jedan od najgorih. Bio je svirep, grub, s iskvarenim karakterom, kako se i moglo očekivati i nanosio nam mnogo zla.
O Božiću, prije šest godina, po službenoj dužnosti, morao sam noć provesti u zatvoru. Rano ujutro, kada je još uvijek bio mrak, napustio sam tamnicu i krenuo kući.
Moji su džepovi bili puni darova za moju kćerkicu. Jutro je bilo vrlo studeno i ja sam se uvukao u svoj zimski kaput, da bih se zaštitio od oštrog vjetra koji je puhao s jezera.
Žureći kući, pričinilo mi se kao da se nešto miče u sjeni zatvorskog zida. Zaustavio sam se da bih bolje pogledao i stvarno sam ugledao djevojčicu, loše odjevenu u tanku haljinicu, a noge ubačene u cipele koje više nisu bile prikladne za upotrebu.
U svojim je rukama držala nevelik, papirnati smotuljak. U svojoj smetenosti, nastavio sam put kući, umjesto da je upitam tko je i što traži ovdje tako rano. Uskoro sam čuo iza mene glas djevojčice: ”Gospodine, da li ste vi načelnik tamnice?”
”Što radiš tu i zašto nisi kod kuće?” – upitao sam strogo.
”Oprostite, gospodine! Ja nemam doma. Prije dvije nedjelje, kada je, u sirotištu umirala moja majka, rekla mi je da se moj otac, Tom Hallyson nalazi u tamnici.
Ona je mislila da on možda želi vidjeti svoju malu djevojčicu. Oprostite, možete li mi dozvoliti da vidim svog tatu? Danas je Božić i ja bih mu htjela dati poklon.”
”Ne!” – odgovorih osorno ”ti moraš čekati dan kada se primaju posjete” Krenuo sam dalje, no ona me uhvatila za kaput, vapeći:
”Molim vas, gospodine, ne odlazite!”
Zastao sam i ugledao njeno lice, koje je bilo nesretno, zaplakano i puno molbe. Krupne suze su joj potokom tekle niz lice, a tijelo drhtalo od uzbuđenja.
”Gospodine, ”- rekla je ona –”kada bih ja bila tvoja djevojčica, i kada bi tvojoj djevojčici umrla mama u sirotištu, a njezin otac bio u tamnici, a ona ne bi imala mjesta kamo da ode i kada je nitko ne bi ljubio, misliš li da ona ne bi htjela vidjeti svog tatu? Kada bi tvoja djevojčica došla k meni, a ja bila načelnik tamnice, a ona bi me zamolila da joj dozvolim vidjeti tatu i dati mu darove, misliš li – misliš li, da joj ne bih dozvolila?”
Kada sam čuo te dječje riječi koje su mi razdirale dušu, grč mi je stegnuo grlo, a na oči navrle suze. rekao sam joj: ”Da, moja djevojčice, ti ćeš odmah vidjeti svog oca.”
Uzeo sam je za ruku i požurio nazad u tamnicu, misleći na svoju djevojčicu, koja me je kod kuće čekala.
Ušao sam u svoj ured, i posjeo je uz toplu peć. Naredio sam čuvaru da dovede kažnjenika broj 37.
Čim je ušao, odmah je ugledao djevojčicu. Gnjevno i divljim glasom je upitao: ”Nelly, što ti tu radiš? Što hoćeš? Vrati se svojoj majci!”
”Oprosti tatice, mama je umrla,”- rekla je kroz suze. ”Umrla je prije dvije nedjelje u sirotištu. Pred smrt mi je rekla da pazim na malog Džima, zato jer ga ti jako voliš. Rekla mi je da ti kažem da te ona jako voli, ali tatice,” – tu se njezin glas prekinuo zbog jakog ridanja, – ”Džimi je također umro prošle nedjelje. Ja sam sada sama, a danas je dan kada se sjećamo Isusovog rođenja i velike ljubavi kojom je Otac nebeski ljubio svijet i u svojoj prevelikoj ljubavi poslao svog jedino rođenog Sina da nam bude Spasitelj. Ja mislim tatice, pošto si ti ljubio
Džima, da će ti biti drag jedan mali poklon od njega..”
Otvorila je maleni zavežljaj, koji je imala u rukama, te iz njega izvadila jedan, još manji zavežljaj, zavijen u svileni papir, a iz njega izvadila kovrču plave kose i podala je ocu govoreći:
”Ja sam tatice, prije njegovog pogreba, odrezala pramen kose s njegove glave. Donosim ti ga, jer te jako volim.”
Broj 37 razdirao se od bola kao malo dijete, ali i ja također. Prišavši djevojčici, broj 37 ju je uzeo na ruke i i očajno pritisnuo na grudi. Od uzbuđenja je drhtao cijelim tijelom.
Ovaj prizor je za mene bio toliko svet, da sam tiho otvorio vrata i izašao, pustivši ih same. Vratio sam se nakon sat vremena.
Broj 37 sjedio je pored peći držeći svoju kćerkicu na koljenima. Stidljivo i plašeći se, gledao me je nekoliko trenutaka, a zatim je rekao:
”Ne dozvolite mojoj djevojčici da napusti zgradu, dok je vani tako hladno, a ona ima na sebi samo ovu tanku haljinicu. Dozvolite mi da joj dadem moju vjetrovku.“
Suze su tekle niz njegovo mršavo lice.
”Ne, Hallyson, ostavi si svoju vjetrovku. Tvoja djevojčica neće više patiti. Uzet ću ju k sebi u kuću i vidjet ću što moja žena može za nju učiniti.”
”Da te Bog blagoslovi! – rekao je kroz suze Hallyson.
Odveo sam djevojčicu u naš dom. Ona je živjela kod nas nekoliko godina i postala je prava kršćanka kroz vjeru u Gospodina Isusa Krista.
Božja knjiga, Sveto pismo, pokazuje čovjeku potrebu i Božju pomoć (Rimljanima 3:9-24; Ivan 3:16). Kasnije sam saznao da je i Tom Hallyson postao kršćanin. Umjesto grubijana, postao je krotak i poslušan čovjek (Luka 8:35). Godine su prolazile. Kada sam opet jednom posjetio tu tamnicu, načelnik me je upitao:
”Koin, ne bi li ti ponovo htio vidjeti Toma Hallysona, čiji sam ti život ispričao prije nekoliko godina?”
”O, da, htio bih to vrlo rado.”
Tada me načelnik poveo niz jednu tihu ulicu i kod jedne male, čiste kućice, pokucao na vrata. Vrata je otvorila gospođa puna životne radosti, koja je načelnika vrlo radosno pozdravila. Ušli smo u kuću, a načelnik nas je upoznao s Nelly i njezinim ocem, koji je na zagovor načelnika, bio pomilovan. Od tada živi poštenim, kršćanskim životom, zajedno sa svojom kćeri, koja je malim Božićnim poklonom rastopila njegovo kameno srce.
Krist je umro za grešnike. On je umro za mene i za tebe. Tko se pokaje i zatraži od Njega oproštenje, On će mu oprostiti.
Ljubav Našeg nebeskog Oca je bila tako silna, da je žrtvovao svog Sina, da mi budemo spašeni. Ljubav djevojčice, koju je u nju usadila njezina majka, koja je, ma da siromašna bila bogata vjerom u Gospodina i puna nesebične ljubavi, učinila je da se otopi led sa srca okorjelog grešnika.
Ljubav Isusa Krista čini to isto i s nama, kada se Njemu obratimo. On čini sve novo u nama i daje nam toplo srce puno ljubavi.
Jedna kovrča plave kose dirnula je okorjelo srce zločinca.
Jedna kap presvete krvi Isusove, grešnika čini pravednikom, i on od stvorenja Božjeg postaje dijete Božje.
Jesi li se ti već predao Gospodinu Isusu Kristu ili još uvije čamiš u tamnici, okovan lancima tradicije, zablude i grijeha?
Ne moraš odslužiti kaznu! Možeš dobiti pomilovanje i to odmah, jer se je za tebe založio naš Zagovornik i Spasitelj, Isus Krist!