Svjedočanstva

Svjedočanstvo brata Branka Đurđe

Moj put prije obraćenja

(Branko Đurđa)

Kao svako dijete iz radničko – seljačke obitelji, kovao sam planove i priželjkivao u budućnosti nešto više u životu no što su to imali moji roditelji.

Želio sam da se ne mučim toliko i da imam veće prihode kako bih pomogao roditeljima.

To nisam mogao postići uz roditeljsku pomoć, ma da su to oni žarko željeli. Morao sam u zanat, jer je to bio najkraći put do zarade.

Zanat sam izučio i istinski zavolio. Bio sam uspješan, jer sam se zalagao da uvijek ostvarim ono najbolje.

Počeo sam graditi kuću, a i prvi sinčić mi se rodio kada sam imao 22 godine. Otisnuo sam se u svijet, a za nekoliko godina mi se pridružila i cijela obitelj. Sada sam već imao  dva sina.

Život s djecom u Njemačkoj je vrlo skup, tako da sam bio primoran raditi ne samo prekovremeno, već subotom i nedjeljom.

Konobario sam i svirao po našim lokalima da bih mogao završiti započetu gradnju kuće.

Za dušu i za Boga nisam imao vremena, a zbog terenskih poslova pogoršali su se i obiteljski odnosi. Bračna se zajednica raspala, a ja sam ostao sam s djecom.

Danas zahvaljujem Gospodinu što mi je poslao dobru i psihički jaku osobu, moju sadašnju suprugu Ankicu.

Polako su se topile moje financijske rezerve, (čemu nisam bio vičan), te sam se osjećao nesigurnim  i nezadovoljnim.

Opet sam bio primoran zasnovati nešto što bi nas podiglo i olakšalo našu situaciju, koja je bila prilično napeta.

Tako sam otvorio novu tvrtku. Još prilično mlad i psihički jak, vodio sam je iz uspjeha u uspjeh, ali sam u tom lovu za imetkom zaboravio i sebe i svoju obitelj, a Boga se nisam ni sjetio. Sve više sam se odvajao od svega što mi je moglo donijeti mir i zadovoljstvo.

Od religije sam i onako bio nakon drugog braka odbačen, a i sama religija me kao takva nije privlačila, jer nisam vidio pravu vjeru u učiteljima koji su jedno propovijedali, a drugo živjeli.

Nakit, zlato, blistava svila i idolopoklonstvo su me već i ranije odbijali od posjeta crkvama i njihovim obredima.

Duhovno sam postajao sve prazniji.

Uspjesi su mi donijeli novac, a novac oholost i samovolju. Sve to zajedno negativno se odrazilo na naš bračni sklad i obiteljski život.

Moja supruga, ma da toliko požrtvovna, nije to mogla izdržati i odvojila se je od mene.

Uvidio sam da mi sav taj novac i sve te zgradurine koje sam sagradio ne mogu pružiti mir i sreću.

U svem tom nemiru sam se sjetio moje supruge koja mi je često označavala i potcrtavala stihove u Bibliji sa željom da ih pročitam. Kada bih ih i pogledao, nisam ih pročitao.

Sada sam najednom osjetio kao da mi sam Isus kaže:

”Dosta je! Sada na koljena i zazovi me! Obrati se. Izravnaj svoj odnos sa svojom suprugom.”

Hvala mu i slava! Tada sam shvatio da je Isus uvijek bio sa mnom.

Nazvao sam svoju Ankicu, koja me je kao i uvijek razumjela. I ona je tražila izmirenje s Bogom u vjeri.

Poklonila mi je Bibliju, koja je sada moj stalni pratilac.

Već prva propovijed u našoj malo crkvi uvjerila me da sam na pravom mjestu. Tu se propovijeda sveta, Božja riječ.

Tu sam doživio istinsku prisutnost našeg Spasitelja Isusa Krista i  osjetio silu Svetog Duha.

Vidio sam sjajne poglede ljudi koji su upijali Kristovu svetost. Njihova ljubav i radost su me uvjerili da sam na pravom mjestu, na mjestu na koje me je pozvao sam Isus.

Svako Bogoslužje je bilo blagoslov za mene i svaki puta sam bio korak bliže Isusu, svom Spasitelju.

On me je premjestio iz tame u svjetlo i pokazao mi put u Vječni život. Kristova mi je milost dala divna i nezaboravna svjedočanstva, koja su mi sve više pokazivala Njegovu milost i želju za posvećenjem. Gospodin je radio na meni takvom dinamikom, tolikom snagom i tolikom milošću, da sam pomislio da ću uskoro napustiti ovaj svijet.

Zaista, napustio sam ”svijet”, a i svoj stari život.

Hvala mu i slava! Kao da je uhvatio moju Ankicu i mene za ruke i mi smo se biblijski krstili u ime Oca, Sina i Duha Svetoga. Molim ga da mi nikada više ne dopusti da se vratim starom načinu života

Ovo se blaženstvo samo jednom događa u životu, zato  ne ću nikada zaboraviti tko mi ga je pružio. Hvala Gospodinu!

DODIR SVETOG DUHA

Kada sam jedne nedjelje, a to je bio moj četvrti posjet našoj crkvi, slušao kako jedna sestra predano moli i ja sam osjetio istinski dodir Svetog Duha. Dodir je bio tako snažan da mi je prožeo cijelo tijelo, što je i drugima bilo vidljivo. U duhu sam osjećao neizrecivo blaženstvo, a u tijelu plamen.

Osjetio sam da ću zaplakati pa sam izišao i otišao u drugu prostoriju. Moja supruga je vidjela da se sa mnom nešto dešava, pa je došla za mnom.

Kada me je upitala kako mi je, odgovorio sam joj: ”Divno!”

Kada sam se vratio u crkvu, jedan brat me je zagrlio i rekao: ”Vidim što se desilo, ‘Duh Sveti te je dotaknuo’.”

GOSPODIN MI JE POMOGAO

Pored slabih poslova, a u početku 2006. godine većinom nikakvih, stiglo mi je rješenje o izravnanju osobnog poreza za 2005. godinu.

Financijski savjetnik me tješio  time da će napisati žalbu i da će se sve poravnati.

Nakon desetak dana primio sam obavijest da su mi s 9.500 E skinuli na 7.700 E poravnanja.

Sav sam novac potrošio na gradnju pa sam bio u velikoj muci.

Zamolio sam Isusa Krista i u molitvi rekao: ”O, Gospodaru moj, samo mi Ti možeš pomoći! Sve predajem u Tvoje ruke, ali neka bude Tvoja volja.”

Poslije nekoliko dana stigne mi pismo od mog financijskog savjetnika u kojem me poziva da mu se telefonski javim, jer   kad on zove, nikako me ne može dobiti.

Kada sam se javio i on mi čuo glas, uzviknuo je: ”Ima Boga!

Dobio si povrat od 8.400 E koje si uplatio 2000. godine  u fond za osnivanje državnih ustanova, a koji je propao, pa ti sada država vraća taj novac.”

Tako je meni moj Spasitelj Isus Krist, omogućio da podmirim svoje dugovanje financijskom uredu i to upravo u pravo vrijeme. Hvala i slava našem Bogu.

NOVA NEVOLJA

Nakon završenog velikog projekta u BMW-u, morao sam obračunati sve naknadne poslove koje sam obavio s kupovnom službom BMW-a i njihovim vještacima. Svakog sam dana očekivao njihov poziv za vještačenje.

U isto vrijeme se prodavalo moje gradilište u Samoboru, pa sam trebao kod javnog bilježnika potpisati ugovor.

Javili su mi da je termin za potpis 30.08.’06. god. Morao je biti baš taj dan, jer je kupac morao na avion za Australiju.

Slijedeći dan sam dobio obavijest od BMW-a, s istim terminom.

Nisam znao što da radim.

U Njemačkoj moram izboriti novac kako bih isplatio 40 mojih odanih zaposlenika, a u Hrvatskoj me čekaju majstori da ih isplatim,  jer su završili poslove na gradilištu.

Rijetko se može naći kupac s gotovinom koja mi je bila potrebna za isplatu. U mom planu je bila i kupnja kuće u Zagrebu, kako bih bio blizu naše Zajednice.

Odlučio sam ipak ostati u Muenchenu, jer bi 160 ustiju moglo ostati bez kruha i nadati se, da ću kasnije opet naći kupca.

U bezizlaznoj situaciji, zavapio sam:

”Gospode! Samo Ti mi možeš pomoći da budem u pravo vrijeme na oba mjesta! Pomozi mi, molim Te!”

Za kratko vrijeme zazvoni telefon i javlja se posrednik iz Zagreba i kaže: ”Nemoj sada dolaziti. Dođi u petak, 01.09., jer čovjek još nije skupio sav novac. Sada si ipak postigao da bude onako kako si ti želio.”

” Ne nisam to ja postigao, već je moj Spasitelj Isus Krist čuo  moj vapaj i uslišao moju molitvu”, kažem ja njemu.

Hvala mu i vječna slava!

BIBLIJSKO KRŠTENJE

Sada sam presretan! Nanovo sam rođen i kršten biblijskim krštenjem, to jest, podronjenjem u vodu, u ime Oca, Sina i Duha Svetog. Slava Gospodinu!

Poslije tog dugo očekivanog događaja, vraćamo se, moja sestra Kristina i ja u Muenchen. Negdje na polovici puta stigne mi poziv iz Zadra: ”Tvoj sin Boris je prevezen u zadarsku psihijatrijsku kliniku. Imao je nervni slom.”

Bio sam zbunjen i zaprepašten. Nakon nekoliko sekundi pribrao sam se, podigao ruke i zavapio:

”Hvala Ti Kriste, što si me prigrlio i što vjerujem da mi Ti možeš pomoći i dati mi snagu da učinim ono što je potrebno za mog sina Borisa. Hvala Ti, što si me ojačao u vjeri i omogućio da se krstim, prije no što je izbila Borisova bolest. Gospodine, molim Te, dotakni i Borisa, jer mu samo Ti možeš pomoći!”

Boris je još iste večeri bio otpušten iz bolnice. Odvezao sam sestru Kristinu u Muenchen, te sam nakon 2 sata poluspavanja krenuo nazad  u Zadar. Sam Gospod Isus je bio samnom i dao mi snagu da to izdržim. Slava Gospodinu što je iskazao milost i Borisu kojeg sam našao živog i sposobnog za razgovor.

On me je poslušao i krenuo smnom u Zagreb, u bolnicu.

Hvala mojoj braći i sestrama u Kristu koji su se žarko i jednodušno molili za ozdravljenje Borisovo, kao i pastiru naše Zajednice, koji je obavijestio i druge Zajednice i zamolio ih da se mole za Borisovo ozdravljenje. Hvala Gospodinu za milost iskazanu Borisu. Hvala na svim molitvama u ime Isusa Krista, jer su doprle do Njegovog prijestolja milosti.

Boris sada uzima samo jedan slabiji medikament koji ne stvara ovisnost. Vjerujem da to neće biti dugo, uz pomoć Isusovu.

Boris se predao dušom i tijelom Isusu Kristu i otvorio mu svoje srce. Bio je pozvan na naše krštenje, ali je bolest spriječila njegov dolazak. Ma da on nije prisustvovao mojem krštenju i krštenju moje supruge, vjerujem da će Gospodin uslišati našu molitvu i obradovati nas, da mi prisustvujemo njegovom krštenju. Za sve hvala i slava našem Spasitelju Isusu Kristu!