Svjedočanstva

Divna milost

Heda Domitrović

Mnogo ljudi može posvjedočiti divnu Božju milost u svom životu, ali je jedan čovjek  to svjedočanstvo  pretočio u pjesmu koju od novogodišnjeg jutra 1773. godine pjevaju stotine tisuća ljudi. To je bio John Newton. On je svoju životnu priču ispričao u pjesmi Divna Milost.

U 18. stoljeću se trgovalo robljem u Engleskoj, a i po cijelom svijetu. Bila je to trgovina nedostojna ljudskog roda, a ipak od mnogih prihvaćena i prakticirana, kao sama po sebi razumljiva.

U ono vrijeme je William Wilberforce kao vrlo mlad čovjek u 24. godini svog života, postao članom parlamenta zajedno s Williamom Pitt-om, koji je bio ministar predsjednik engleskog  parlamenta. Obojica su postala kršćani, pa im je vjera potakla žarku želju da se zauzmu za ukidanje ropstva.

Njegova najveća i prva želja je bilo ukidanje ropstva, a druga želja mu je bila da dovede do promjene ponašanja, morala i pristojnosti.

Bio je to vrlo težak i zahtijevan naum na kojem su on i William Pitt zajedno radili punih 26 godina.

Nakon mnogih odbijanja, konačno je nakon mnogih napora, uvjeravanja i Božje milosti, došlo do zaključka vlasti da se ropstvo ukine. Nakon toga je trebalo još 26 godina da se to provede u cijelom kraljevstvu.

U to je vrijeme živio čovjek imenom John Newton. On nije bio član parlamenta. On je bio najgori trgovac robljem.

Njegova se životna priča pjeva u tisućama crkava diljem svijeta. U tim stihovima, na jednom mjestu on kaže: ”Bio sam izgubljen, bio sam slijep, a sada vidim.”

To je bio John Newton! On je napisao te stihove.

On je rekao Williamu Wilberforce-u:

”Znadem dvije stvari u mom životu: ja sam veliki grešnik, a Krist je veliki Spasitelj!”

John Newton je dakle bio trgovac, trgovac robljem, gonič robova i tako dalje, ali je pitanje da li je bio dobar pjesnik?

Morao je biti nadaren, jer kada se vratio nazad u Englesku i postao vikar jedne Zajednice, dodao je posljednje ispravke i svoju pjesmu predstavio u svojoj Zajednici.

To je pjesma Divna milost.

Dogodilo se to novogodišnjeg jutra 1778. godine.

Neuobičajeno je bilo što su se Wilberforce i Newton sprijateljili.

Newton mu je rekao: ”Morate ostati u parlamentu i ne morate se odlučiti da li hoćete služiti Bogu ili narodu. Možete činiti jedno i drugo. Služeći Bogu, služite i narodu.”

Unatoč Wilberforce-ovom žaru i trudu, danas je još širom svijeta 27 milijuna ljudi u ropstvu.

To je više no ih je tada bilo.

Wilberforce-ova druga želja je bila reforma ponašanja, morala i pristojnosti. To je ono što mi i danas trebamo.

Nekoć su roditelji učili djecu moralu i pristojnom ponašanju, ali izgleda da to danas više nije tako.

Mi poštujemo naše roditelje. Mi očekujemo da nas vole, kao i da mi njih volimo i to je sve.

Stvari su se promijenile. Ponovno nam je potrebna reforma ponašanja i morala.

Wilberforce je bio čovjek onog vremena, a oduševilo bi nas da ga možemo učiniti čovjekom našeg vremena.

(Podaci  su prevedeni s engleskog i temelje se razgovoru Dr. R.H.Schuller-a i Ken Wales-a.)

Možda će oni koji uče engleski upotrijebiti originalni, engleski tekst ove pjesme kao dobru i zanimljivu vježbu.

AMAZING GRACE

Amazing grace! (how sweet the sound)

That sav’d a wretch like me!

I once was lost, but now am found,

Was blind, but now I see.

’Twas grace that taught my heart to fear,

And grace my fears reliev’d;

How precious did that grace appear,

The hour I first believ’d!

Thro’ many dangers, toils and snares,

I have already come;

’Tis grace has brought me safe thus far,

And grace will lead me home.

The Lord has promis’d good to me,

His word my hope secures;

He will my shield and portion be,

As long as life endures.

es, when this flesh and heart shall fail,

And mortal life shall cease;

I shall possess, within the veil,

A life of joy and peace.

The earth shall soon dissolve like snow,

The sun forbear to shine;

But God, who call’d me here below,

Will be forever mine.