Svjedočanstva

Svjedočanstvo sestre Biserke Ribarić

U srpnju mjesecu 2006. nisam mogla ni slutiti što me čeka u bliskoj budućnosti.
Hospitalizirana sam radi hitne operacija pupčane hernije (bruha). Nakon što je operacija uspješno izvedena, sva sretna  zahvaljivala sam Spasitelju.
Post operativno sam se osjećala  jako dobro, tako da sam već za pet dana otpuštena iz bolnice. Međutim, opća anestezija bila je „udar“ na jetru i posljedica toga bilo je plućno krilo „zaliveno vodom“.
Ponovno sam zaprimljena u bolnicu gdje sam provela tri i pol tjedna. Fizički sam se osjećala iscrpljeno i nemoćno, ali duhovno nisam klonula.
U listopadu 2006., moja internistica u KB Merkuru, smatrala je potrebnim da provedem dulje vrijeme u bolnici. Kako je tada rekla, oko mjesec dana.
Samo par dana prije no što sam trebala biti otpuštena iz bolnice, naglo sam prokrvarila iz jednjaka. Premjestili su me u jedinicu intenzivnog liječenja. Sonda u jednjaku  je sprečavala daljnje krvarenje.
Bila sam uvjerena da Bog brine o meni, Dao mi je potpuni mir i ja sam mu zahvaljivala za svaki novi dan.
Noćima nisam mogla spavati zbog jauka i zapomaganja drugih bolesnika, ali sam bila  u duhu s Gospodinom.
Nezaboravni su trenuci koje sam sprovela s Njim.
Istina, dolazio je i neprijatelj moje duše, koji me htio duhovno uništiti, ali sam znala da je jači Onaj koji je u meni nego onaj koji je vani.
Zamolila sam kćer da mi pozove pastora, (a s njim je došao i jedan brat), da me pomaže uljem i da mole za moje ozdravljenje.
Čim sam ih ugledala, kao za vrijeme molitve i nakon nje, prožimala me neopisivo jaka snaga.
To nije bila molitva za smrt, kako je nazivaju: ”posljednja pomast”, ne, to je bila molitva za ozdravljenje!
Bila je to molitva s vjerom, koju Bog čuje i uslišava.
Svakodnevno me posjećivala uža, ali i šira obitelj. Imala sam osjećaj kao da su se došli oprostiti od mene jer umirem.
Ja sam im, ispunjena Duhom Božjim, govorila da trebaju živjeti po Riječi Božjoj, jer ćemo se, ako umrem, samo tako  opet vidjeti u vječnosti.
Cijelo vrijeme moje borbe za život nisam osjećala bolove. Bilo mi je jako teško samo onaj dan kad su me vratili na JIL s priprema za „nesuđenu“ transplantaciju. (neodgovarajući organ)
Pozdravi od braće i sestara u Kristu, koje mi je kćer svakodnevno prenosila, te saznanje da za mene mole i da me zastupaju u svojim molitvama, bili su mi od velikog značaja.
Dragi moji u Kristu, puno vam hvala!
Mužu sam govorila da sam dobitnik u svakom slučaju: ako umrem, idem Gospodinu, ako ostanem živa, živjet ću za Gospodina!
Imala sam vjeru da će se Gospodin proslaviti.
Donirani organ pojavio se kada su otkucavale zadnje minute mojega života.
Nakon transplantacije, dok sam ležala u šok-sobi kirurškog odjela, liječnici su mi s osmijehom prilazili i govorili da se iznenađujuće dobro oporavljam, te da su mi nalazi više nego zadovoljavajući.
Jedna liječnica, anesteziolog, je rekla da je za vrijeme transplantacije znala da ću preživjeti, jer je osjećala neku snagu koja izvire iz mene. Ona nije znala da je to snaga koju mi daje vjera u Isusa Krista.
Svakim danom osjećala sam se fizički jačom, ali, nisam mogla ustati ni stati na noge zbog dugotrajnog  ležanja.
Moju fizičku slabost liječnik mi je pokušao objasniti tako što me je usporedio s osobom koju je vlak tri puta pregazio.
Svi su me gledali začuđujućim pogledom kada sam u kratkome roku samostalno prohodala bolničkim hodnikom.
Nepunih mjesec dana nakon transplantacije otpuštena sam iz bolnice.
Nakon svega što sam proživjela u bolnici i doživjela tih dana sa svojim Gospodinom Isusom Kristom, osjećam silnu ljubav za nespašene duše.
Na kraju želim još reći ono što mi je Gospod stavio na srce i na što nas upozorava njegova Riječ, a to je da se trebamo međusobno ljubiti i paziti sami na sebe – ne prilagođavati se ovome svijetu.
Živimo u posljednjim danima!
Braćo, sestre, ne smijemo gubiti vrijeme, svjedočimo za Krista!
Njegova su obećanja istinita i vjerna. Tko u Njega vjeruje, neće se razočarati.
U najtežim trenucima, kada sam bila na rubu života, On je bio sa mnom i to je još više učvrstilo moju vjeru.
Neka je slava i čast našemu Gospodinu Isusu Kristu!