2. Korinćanima, 4:8
U svemu trpimo nevolje,
ali nismo u tjeskobi; ne znamo kamo bismo se okrenuli,
ali ne očajavamo….
Niti onda kada je moja majka Biserka prvi put prokrvarila iz jednjaka nisam shvaćala ozbiljnost njezinog zdravstvenog stanja. Znala sam još od prije da je to česta pojava kod takvih bolesnika.
Obično žile popucaju trećinu gore ili dolje, ali njoj su svega par dana nakon prvog krvarenja žile popucale po cijeloj dužini jednjaka.
Primarius je rekla da je mama jedva ostala živa, da je bilo jako strašno, te dodala da joj je žao jer medicina ima svoje granice. Njen ton, gestikulacija…. sve mi je bilo jasno.
Pozvala sam pastora koji je došao s još jednim bratom iz starješinstva, koji su molili nad njom molitvu s pomazanjem. Čvrsto sam se primila za Riječ Božju napisanu u Jakovljevoj poslanici.
Iako je dan za danom, medicinski gledano, bilo neizvjesno hoće li preživjeti, ja sam svaki put odlazeći iz njene sobe duboko u sebi imala sigurnost da ću je i sutra vidjeti.
S obzirom na tu neizvjesnost, liječnici su nam rekli da postoji operativni zahvat na venama jednjaka, ali je nakon toga transplantacija jetre neizvediva.
U početku sam bila za taj zahvat, kao i članovi moje obitelji, jer sve što sam tada htjela je da što prije ustane, kako bih je opet barem još jednom mogla zagrliti.
To je, naravno bila teška odluka i o njoj je odlučivao liječnički konzilij.
Molila sam Gospodina da donesu pravu odluku, tj. onu koja je po njegovoj volji. Odlučili su joj, ipak, ostaviti mogućnost za transplantaciju.
Konzultirali su kirurški tim iz Ljubljane, koji izvodi poseban zahvat na jetri, a naši liječnici ga još usavršavaju.
Svrha zahvata je da joj se omogući da doživi transplantaciju. Tjedan dana nakon drugog krvarenja, mama je imala odgođenu transplantaciju. Organ nije odgovarao.
Opća anestezija joj je samo još više pogoršala stanje, te je po treći put prokrvarila.
Gospodin Isus nije dozvolio da umre iako je rečeno da nakon onakvog drugog krvarenja treće neće preživjeti.
Tri dana nakon odgođene transplantacije obavili su unaprijed dogovorenu operaciju, na čelu s liječnikom iz Ljubljane.
Vidjela sam snimke njenog abdomena i liječnik nam je pokazivao gdje bi njena jetra trebala biti da je zdrava i kolike veličine.
Ono što smo mi mogli vidjeti bilo je strašno.
Samo par dana nakon te operacije opet je prokrvarila, ali ne obilno. Kada nam je primarius govorila kako je mamino stanje jako loše osjećala sam se kao da me se to ništa ne tiče.
Znala sam da će preživjeti. Gospodin mi je dao mir i sigurnost da će preživjeti.
Bila sam sigurna da je Gospodin s mamom, ali sam znala da je i uz mene. On je Emanuel – Bog s nama!
Upozorila nas je da je njena jastučnica još krvava jer ju ne smiju odmah pomicati.
Kada sam ušla k njoj, gledajući je takvu, nisam znala što reći, a ona me pogledala tako blaženim pogledom i s osmijehom na licu. Bilo je to nešto neopisivo. Iz nje su zračili vjera i mir.
Idući dan izgledala je još lošije.
Voda joj je ušla i u tkivo odakle se ne može vaditi. Bila je žuta, natečenih gležnjeva…sve je izgledalo kao da odlazi.
Sutradan su je odveli na pripremu za transplantaciju.
Znala sam dobro, ako ju i ovaj put vrate, to je gotovo.
Umrijet će u kratkom roku.
Tata i ja smo otišli na službu i svi zajedno smo je u molitvi predali Gospodinu, ne znajući tada da je ona već na „stolu“.
U dva sata iza ponoći operacija je uspješno završena i kirurški tim je bio sretan što je uopće preživjela zahvat.
Prvi dani nakon transplantacije bili su neizvjesni radi mogućih komplikacija, a i njenog stanja prije zahvata.
Ona se i za liječnike neočekivano dobro oporavljala.
Želim reći, koliko god su ti dani bili teški za mene, toliko su bili i blagoslovljeni, jer mi je Gospodin Isus bio snaga i utjeha.
Hvalim ga za svakog brata i sestru koji su molili za mamu, tako i za liječnike koji su davali sve od sebe da joj pomognu, onoliko, koliko medicina može.
Ono što medicina nije mogla SILNI EMANUEL – BOG S NAMA, je mogao i učinio je!
Iako liječnici ne vjeruju u čuda, dvije cijenjene liječnice su mi indirektno priznale da je u maminom slučaju riječ o čudu. Jedna je rekla kako je „netko“ pomaknuo granice medicine, a druga da koliko zaštitarska firma ima zaštitara, toliko mama na nebu ima anđela čuvara.
Alenka Ribarić