Kada sam bila mala, dadoše mi
da ljubim Isusove slike svete;
ja sam ih ljubila, a nisam znala
da sam prevareno dijete.
Kada sam narasla
u košarici su mi obojena jaja dali
i rekli: donio ih zeko,
a Isusa nisu ni spominjali.
Nisu mi objasnili značaj Velikog petka
i zašto je na krizu umro Čovjek-Bog!
Da je Otac nebeski dao jedinog Sina,
zbog grijeha mog i tvog!
Da je Isus šutke išao popljuvan i šiban
pod teretom kriza.
Da su ga na Golgoti razapeli,
da bih ja bila Ocu nebeskom bliža.
Dok je tako viseći na krizu umirao,
uzeo je na sebe grijehe svijeta;
plativši svojim životom
za nas je otkup dao.
A onda je došao Uskrs!
Otac je uskrisio Sina
i tako potvrdio Njegovu žrtvu
sa svojih svetih visina.
Nebo je slavilo tada pobjedu
nad grijehom i tminom
sotona je savladan na Golgoti
u borbi s Božjim Sinom.
Skoro dvadeset stoljeća
krv sa Golgote zove
i onom tko se obrati, pere grijehe:
od grešnika stvara ljude nove!
U kakvoj sam bila tmini!
Ali danas to nisam više:
Isusova me krv oprala
i moje ime u knjizi života piše!
Vise ne ljubim mrtvu sliku,
niti se sila tame bojim:
ŽIVOG Isusa u srcu nosim:
pod zaštitom Njegove krvi stojim.
Želim da ostane tako!
Da živim život svet i čist,
jer je zbog mene umro i uskrsnuo,
ljubljeni Spasitelj, Isus Krist!
Heda Domitrović
16
Stu
2012