Heda Domitrović
Koliko je zapreka na putu?
Ma da bezbroj opasnosti vreba,
svaku od njih može,
ukloniti Otac sa neba!
Mnogo puta noga skrene,
oči zablude u grijeh,
al’ Isus kaže: ‘Slijedi mene!’
Tad sotoni prisjedne smijeh.
Preo je mrežu i zamke sotona,
obećavao je i laži govorio;
lagodnim životom mamio,
privid sreće je tvorio.
No oni koji Božju riječ poznaju,
oni kojima je Gospodin oči otvorio,
znaju da je Bog čovjeka
za svoju slavu stvorio.
Kristovom krvlju ga je oprao,
Duhom Svetim ga je vodio,
i kad se iskreno pokajao,
vodom i krvlju ga nanovo rodio!
Čovjek ništa na zemlji nema
što bi izvorno mogao svojim zvati,
no Bog mu je dao slobodnu volju
da sam odluči kome će život svoj dati.
Želi li život svoj Isusu predat
i s Njim sigurno do Oca stići,
tad će ga čuvat na Uskom putu,
kroz sve će nevolje s njime ići.
No skrene li čovjek,
zabliješten tričarijama što sjaje,
tad se udaljuje od Spasitelja svoga
u zabludi tone, što je sotona daje.
Cilj svog puta još uvijek
svatko birati može:
Hoće li u paklenu tamu,
ili k Tebi, Gospode Bože!
Na raskršće kada staneš,
kojim ćeš pravcem krenuti?
Hoćeš li trenutne radosti svijeta
ili ćeš haljinu bijelu odjenuti?
Hvala Ti, Gospode,
što još uvijek birati mogu,
što se čitavim svojim bićem
želim predati Bogu!
A pitam vas, sestre i braćo,
tko želi zbog trena, vječnost izgubiti?
Zar nije blaženije
svog Spasitelja ljubiti?
Ne slušamo više mamac i poruke
koje nam sam sotona šalje.
Kristovom smo krvlju oprani!
Za Isusom Kristom –mi idemo dalje!