Heda Domitrović
Kada mi usne šute, a ljudi ne vide boli,
znam da me vidi onaj koji me voli.
Možda bi prošao kraj mene
da ne vidi da me Njegova krv pokriva
kojom je opravdao sve
za što sam bila kriva.
Ja znam da me moj Spasitelj ljubi
i čuva kao zjenicu oka svog,
ma da sam tako neznatna,
a On je silni, svemoćni Bog.
Kome da uputim molitvu,
kada On jedini riječi spasenja ima?
kome u nadi da hrlim
kada me On jedini u svoj zagrljaj prima?
Kada mi je dobro i sunce kada blista,
u zahvalnosti podižem ruke,
jer to je milost Isusa Krista,
a kada dođu tmurni i olujni dani,
kada mi netko od bliskih ljudi
bolno dušu rani,
u očaju ne tonem tada, jer sve su prolazne boli:
znam da mi dolazi pomoć od Onog koji me voli!
Krist je sa mnom i nikada me ne ostavlja samu!
On je blistava svjetlost – koja razgoni tamu!
Zato u duhu pjevam, zato mi srce gori,
zato slavim i ljubim
jedinog Boga koji me stvori!
Usne mi kliču: Aleluja!
Srce odgovara: Amen!
Duh Sveti svoj pečat daje
Kao Božji i vječni znamen.