Ni zamisliti ne mogu onu grozotu
kada se je Isus, pod križem,
uspinjao na Golgotu.
Odbija srce i misliti o tome:
o mučenom Spasu,
Isusu Kristu, ranjenome.
Duhovne oči zatvoriti ne mogu!
Ne mogu prestat razmišljati
o Ocu nebeskom, o Gospodu Bogu!
Što je osjećao Otac
gledajući s nebeski visina
kada su kožnim bičem
derali pleća – jedinog mu Sina?
Zašto ga muče?
Zbog čega toliko pati?
Ta užasna agonija
koja će, tek kad umre na križu, stati.
A Ti si Oče, lice svoje okrenuo
kada se moj Spasitelj -
grijesima svijeta odjenuo!
Ne znam, da li je ijedan čovjek
u cijelosti shvatio
kako si užasnu cijenu Kriste,
za naše grijehe platio?
Te bolne, krvave rane,
i moji su učinili grijesi,
a Ti si mi sve oprostio,
jer Ti si, Onaj Koji Jesi!
znam da si na križu
slavio pobjedu svoju!
Znam da si umro za slobodu moju!
Oprosti, Gospodine!
Mnogo toga nisam znala,
a danas se pitam,
što sam Ti za uzvrat dala?
Tek sam pokoju suzu prolila,
Tek sam u zanosu, žarko molila.
Pred Tobom sam koljena savila,
ime sam Tvoje s ushitom slavila!
I ništa drugo nisam znala –
I ništa drugo za uzvrat nisam Ti dala!
Jer ono, što si, Gospode,
učinio za mene,
Tako je veličanstveno i nema cijene!
Ljudski um ne može shvatiti
Da se takva milost,
ničim ne može platiti!
Može se samo skrušeno primiti
i vjernim životom, u Kristu – živjeti!
Heda Domitrović
16
Stu
2012