Poezije

Da sutra ne pitaš: “Zašto?”

Heda Domitrović

U svijetu je žurba, sve jurnjava neka.

malo tko misli

što ga na kraju puta čeka.

Moram još ovo i ono moram.

Moram još nabaviti neke stvari,

a ne vidi da život prolazi

i da iz dana u dan stari.

Kada ima jedno, za drugim žudi,

za tjelesna se dobra trudi i radi,

a kada starost dođe, čovjek se pita

u što su mu prošli dani mladi?

 

S vremena na vrijeme se sjeti

da osim tijela i dušu ima.

Osjeti da ga pustoš i praznina

bolno stežu u grudima.

Ali se uporno čovjek uvjerava:

”Na dušu ću misliti kad ću ostarjeti.

Sada još za dušu vremena nemam!

Još mnogo toga želim ostvariti.

 

No dođe nevolja, bolest dođe;

sve bogatstvo mu pomoć ne može.

tada on k nebu podiže ruke

i pita: ”zašto, o, Bože?”

Kada bi Bog bio čovjek,

nad nevjerom ljudskom bi proplakao i

pitao: ”Zar ne znaš koliko te ljubim

i koliko sam puta te zvao?

 

Zar ne znaš da sam žrtvovao svog Sina,

da bi spasio, čovječe, tebe!

Ali ti si mi okrenuo leđa

i mislio si samo na sebe.

Nisi mislio na svoju dušu

koja će jednom pred mene stati,

a ja sam te Duhom Svetim zvao

i Riječ moju si trebao znati.

 

Sada me pitaš: ”Zašto?”,

a nisi mi život svoj dao!

Još ti jednu priliku pružam

i ne reci da nisi znao!

Pozovi Isusa u svoj život!

Neka ti Sin moj Spasitelj bude,

jer moja je najveća želja

da žrtvom svojom spasi sve ljude!

 

Reci mu grijehe svoje,

od Njega oproštenje traži i moli!

On je umro za tebe,

jer te ljubi . jer te voli!

Ne budi više sam.

U moj dođi zagrljaj,

jer prolazno je blago svijeta

i ništavan je njegov sjaj.

 

Ali Bog nije čovjek!

On šalje glasnike svoje:

On šalje tebe i mene,

sluge i sluškinje svoje.

Da razglase Radosnu vijest,

da ljubav Božju objave,

da se grešnici obrate

i jedinog, živog Boga slave.

 

Da sutra ne pitaju: ”Zašto?”

Da za nevolje Boga ne krive,

već da uz Božju pomoć

po Božjoj riječi žive.

 

A Gospod će Duhom Svetim ih voditi.

Neće im svoju milost uskratit.

Duša , koju Bog im je dao

opet će se svome Stvoritelju vratit.