Heda Domitrović
Prolaze dani, jedan po jedan,
A da su svi isti, istina nije;
Nekad su teški kao oblak tmasti,
a ponekad kao da sunce sije.
Svakim danom nam život teče;
u svakom se velika istina krije:
braćo i sestre, izgubljen je dan -
dan u kojem Isus s nama nije.
Ne mogu reći da ga tada nema,
jer On je rekao da je uvijek s nama
i kada na riječi Njegovoj stojim
trak sunca ne može prekriti tama.
Kada sijevaju munje i gromovi grme,
kada se čini da olovo nebo prekriva,
kada mi život oluja zahvati
i mislim da od boli neću ostati živa,
tada je teško naći riječi iz Pisma;
tada je teško naći za što se primiti,
ali tada Duh Sveti pritječe u pomoć:
tješi i ukazuje što mi je činiti.
O, Gospode, hvala za Svetog Duha,
za utjehu hvala i opomenu,
jer tada znadem da nisam sama,
da mi je Gospod pomoćnik u svemu.
Ma kako krhka snaga mi bila,
da izlaza nema samo se čini;
ono što nikako ne mogu ja sama
može moj Bog na visini.
Moja je vjera povjerenjem postala.
S povjerenjem sam se Njemu predala.
Njemu koji je sve moje prijestupe znao
i krvlju ih svojom oprao.
Sada na Kristu, toj Stijeni stojim,
maknut se neću kad jednom sam stala,
braćo i sestre, ljubljeni u Kristu
u tu sam se Stijenu za vječnost ukopala.
Neka dođu bure, oluje il’ orkani,
mi sa sotonom ne moramo bitku biti
Uz nas je
onaj koji je jači od njega
Koji će ga dahom svojim pobijediti!
Radujmo se zato narode Božji
djeco, Božja, ljubljeni moji!
Ne bojmo se ničega!
Dok živimo na Riječi, Isus uz nas stoji!