1.Korinćanima 6:15 -20
”Ne znate li da su vaša tjelesa Kristovi udovi? Hoću li otkinuti Kristove udove i učiniti ih udovima bludnice? Daleko od toga! Ili ne znate da onaj koji se s bludnicom združi s njom biva jedno tijelo, jer se veli: “Oboje će biti jedno tijelo.”
A tko se združi s Gospodinom, s Njim je jedan duh. Bježite od bludnosti!
Svaki (drugi) grijeh koji čovjek učini izvan tijela je; a bludnik griješi protiv vlastitog tijela. Ili zar ne znate da je vaše tijelo hram Duha Svetoga, koji stanuje u vama i koji vam je dan od Boga?
Ne znate li da ne pripadate sami sebi jer ste kupljeni? Proslavite, dakle, Boga svojim tijelom!”
Ne znate li da su vaša tjelesa udovi Kristovi
Ovdje u petnaestom stihu kaže Riječ, da su naša tjelesa udovi Kristovi. Zašto tako kaže? Od dvanaestog stiha kaže da nam je sve dopušteno ali sve nije korisno.
“Sve mi je dopušteno…” Ali ja neću ničemu robovati. “Jela su određena za trbuh, a trbuh za jela..” –
Ali će Bog uništiti trbuh i jela.
A tijelo nije za bludnost, nego za Gospodina, i Gospodin za tijelo.
Aleluja! Divna milost Božja!
Gledajte, to je pisano Korinćanima no to važi i za nas Zagrepčane. U poslanici Korinćanima čitamo da su oni bili prepuni milosnih darova Božjih. U ničem Božjem nisu oskudijevali.
Oni su imali sve što je Bog priredio za svoju crkvu Novog Zavjeta. Bogati su bili darovima a ipak im Gospod, preko sluge svoga Pavla, Timoteja Silvana i drugih takovo nešto piše.
Sigurno je, ako čitamo petu glavu iste poslanice, to i vidimo, da je tamo bilo nekih stvari koje nisu bile u redu. Desilo se to zato, jer nisu svi imali Duha Božjeg i nisu svi znali što je grijeh. Moguće da je netko pročitao i pomislio
“Sve mi je slobodno!” Pa kada je sve slobodno, pomišljaju neki, treba uzeti sve što život pruža. Ali, nije sve korisno, kako sveti apostol Pavao piše, sve ne izgrađuje.
Ima nešto što izgrađuje a ima nešto što upropašćuje. Ako radimo ono što je sveto i služimo tako Gospodinu, čuvajući sebe od grijeha to izgrađuje; ako pak grijeh činimo, to upropašćuje naš duhovni život.
Možda se tijelo naslađuje pojedinim slastima i strastima koje žive u našim udovima, no naša duša propada. Zato će Bog uništiti i trbuh i jela, kaže apostol. Prije toga govori o jelima, slobodnim i neslobodnim.
Za Novozavjetne kršćane je slobodno svako jelo, osim krvi i udavljenog. Sada ulazimo u jesen, biti će svinjokolja ili kolinja, kada su tako glasovite krvavice, koje neki tako rado jedu.
Kada se ljudi obrate, ne jedu ih, jer je u njima krv; a ne jedu niti meso od udavljenog jer je u njemu također ostala krv.
Zato su apostoli našli za dobro, da na neznabošce, koji su se obratili, ne meću većeg tereta osim da se čuvaju od bluda, krvi i od udavljenoga, te da ne čine drugima što ne bi željeli da drugi čine njima.
To je Novozavjetna zapovijed za crkvu Gospodina Isusa Krista. Kada su pisali braći te razaslali pisma po Zajednicama, onda su kazali: Duh Sveti i mi.
Znači, Duh Sveti je diktirao što treba učiniti – a Duh Sveti je Bog!
Neka je slava Njegovom svetom imenu!
Kada pogledamo, vidimo da se u Korintu događalo nešto tako strašno, što se niti u svijetu ne događa.
Znam za jedan slučaj.
Poznavao sam i muža i ženu. Bilo je to davno, možda prije šezdeset godina. Pričalo se u narodu, a znate kako djeca imaju napete uši, kada se govori nešto što oni ne smiju čuti.
Pričalo se za jednog čovjeka da je živio sa svojom mačehom. Vjerojatno je to tako i bilo. Imamo primjer od prije skoro dvije tisuće godina.
Grijeha je uvijek bilo. Grijeh je uvijek grijeh! On nikada neće biti svet.
Sveto Pismo nas uči a u Korinćanima je napisano za naše poučenje, da je tijelo za Gospodina a Gospodin za tijelo. Tko se s kim združi, u jednom je duhu s njim.
Tko se s bludnicom združi, jedno je tijelo s njom. Ne može ostati bez štete, odnosno duhovnog kvara! Muškarac i žena se sjedinjuju u jedno.
Već u Knjizi Postanka u drugoj glavi u dvadesetčetvrtom stihu piše:
“I bit će dvoje jedno tijelo.”
Dakle, ako se s Kristom združimo biti ćemo jedan duh s Njim. Ne samo da se družimo, već da se Krista držimo!
To je još jače. To bi svaki kršćanin trebao činiti.
Ostavi sve, ali se drži Krista!
Ako svi vjernici tako učine, imati ćemo i braću i Krista. Biti ćemo blagoslovljeni i Gospodnje će se ime proslaviti. Upravo naš život proslavlja Gospoda. Čitali smo u dvadesetom stihu:
“Jer ste skupo plaćeni!”
Kada čovjek kupuje, može kupiti jeftino ali i skupo. Kada jeftino kupi dobru stvar, čovjek kaže:
“Dobro sam kupio a jeftino sam prošao!”
No, Krist nas nije jeftino kupio! On je za nas platio veliku cijenu. Zato, koliko je platio, toliko nas je cijenio. On hoće da budemo Njegovi!
Nikakve bludnosti, ni duhovne ni tjelesne, ne može biti u crkvi Isusa Krista.
Krist je jedan! Nema dva Boga Oca, nema dva Isusa Krista; nema dva Duha Svetoga!
Kada nam Duh Sveti govori, Bog govori i to uvijek isto, kao što je napisano.
Mi ne možemo izvrtati riječ Božju niti dozvoljavati sebi ni drugima, ono što Sveto Pismo zabranjuje. Tako nas učI Božja riječ! U desetoj glavi u osmome stihu, čitamo:
“Ne griješimo bludno, kao što su neki od njih sagriješili, te ih u jedan dan palo dvadeset i tri tisuće.”
Bog ih je udario. Bog ih je kaznio što su blud činili i griješili. Išli su za drugim bogovima.
Nisu slijedili Boga. Prigovarali su Bogu svome koji ih je spasio iz Egipta i vodio kroz pustinju.
U jedan dan, Bog je potukao dvadeset tri tisuće je li to ljubav?
Amen! Ljubav je to!
On hoće imati sveti i čisti narod koji će Njemu služiti. Koji neće biti podijeljenog srca. Ako ljubim ovaj svijet, ako ljubim nešto ili nekoga više od našeg Gospoda, onda je to grijeh! Nisam cijelim srcem uz našeg Gospoda.
Ljubi muža svoga. Ljubi ženu svoju i djecu svoju. Ljubi prijatelje, ljubi neprijatelje, no iznad svega, ljubi Isusa! Tako kaže Sveto Pismo. Boga ljubi najviše!
Kada ljubiš Isusa, tada ljubiš Boga. To je prva i druga zapovijed. Ljubiš Boga na prvom mjestu a sve ostale ljubavi su stavljene na drugo mjesto.
To jedan kršćanin koji kaže da je vjernik, zna. Zna što jest i što nije grijeh.
Bog je dao Duha Svetoga da On bude vodič Kristove crkve i zamjenik Krista na zemlji. Duh Sveti ne može boraviti u podijeljenom srcu.
On hoće prebivati u čistom, svetom srcu, opranom u Krvi Kristovoj. Krv Kristova ima moć da očisti svaki priznati grijeh. Ali i grijeh koji smo spremni ostaviti.
Ne da priznamo pa ga zatim opet ponavljamo, kada nam se pruži prilika. Ne!
Treba ostaviti grijeh! Treba da su naše srce i naša usta jedno, jer On vidi u naša srca. Mi bi mogli reći: “Da, oprosti a onda opet ponoviti grijeh.
Mi se ne ispovijedamo čovjeku.
Mi se ispovijedamo Bogu.
Čuo sam već svjedočanstva onih koji su se čovjeku ispovijedali. Oni kažu:
“Polovicu sam mu rekao a polovicu koja je ružno zvučala, nisam mu niti htio reći.”
Taj ispovjednik nije mogao vidjeti u njegovo srce te vidjeti da je taj čovjek lagao, učinivši jedan novi grijeh. Kada se mi Kristu ispovijedamo, On vidi u naša srca. On vidi da li su naša usta i naša srca stajali iza onoga što smo rekli.
Jednoć je ljudima propovijedao a oni su Mu odobravali. Tada im je Isus rekao:
”Ovi mi se ljudi ustima približavaju a srcem su daleko od mene.”
Dakle, mi se Bogu ispovijedamo.
Zašto Isusu Kristu? Čovjeku se ispovijedamo ako smo njemu sagriješili ali kažemo i Kristu. Ako smo protiv Boga sagriješili, onda kažemo samo Bogu, jer On ima vlast da oprosti grijehe. On ima vlast da ozdravi od bolesti. Aleluja!
To je Bog! Njemu kaži, On će te razumjeti!
Iskrenim srcem dođi k Njemu i On će ti oprostiti- On je taj kome je dana vlast da oprašta grijehe. Ne propovjednici.
Ne svećenici. Oni ne mogu opraštati grijehe- Može samo Isus Krist! Nema takovog sveca koji to može.
Mi nigdje ne vidimo da su apostol Petar ili Pavao opraštali grijehe.
Oni su propovijedali Krista a kada su ljudi uzvjerovali, kada su doživjeli Krista kao svog Spasitelja, onda su se Kristu ispovijedali.
Tada su bili slobodni. Zato, Bog je silna, neizmjerna ljubav. Gospod Isus Krist!
Ali On je strog. Strog je i ne dozvoljava da u Njegovoj crkvi bude ikakav grijeh. Ovdje je riječ o bludnosti.
Kada sam se molio za današnju propovijed, rekao sam Gospodu:
“Gospode, ja osjećam da ono što ja imam nije ono što Ti imaš za današnju propovijed.
Ja vjerujem da ćeš mi Ti dati Riječ a ja ću govoriti ono što mi Ti dadeš.”
Slava našem Gospodu koji se uvijek postara!
On je bogat! On već ima određeno što hoće da se govori. Da nas ohrabri, da se okrijepimo Božjom riječi ali i da nas pokara ako je potrebno.
Meni je moja majka uvijek govorila:
“Priznaj. Ako priznaš, oprostit ću ti ali ako ne priznaš, dobiti ćeš svoje!”
Nikada mi se nije sviđalo da priznam što sam učinio.
Kada Kristu priznamo, to neće nitko znati ali ćemo na tvome licu vidjeti radost i slobodu jer ti je Krist oprostio. Kristova krv ima moć da te učini bjeljim od snijega.
Tvoja duša će biti radosna i sretna kao što Sveto Pismo kaže. Apostol kaže u petnaestom i šesnaestom stihu:
“Zar ne znate da su vaša tjelesa Kristovi udovi?” To nije samo tako reći:
“Ja idem u neku crkvu. Pripadam nekoj vjeroispovijedi. Nitko se nema pravo miješati u moju intimu itd.”
Ima jedan koji se miješa! Ima jedan koji rastavlja čovjeka dio po dio i razgleda.
Znate, ima mehaničara koji rastavljaju motore na dijelove. Kada ih ponovno sastavljaju, nešto pogube. Sastavljaju ih bilo kako.
Kada Gospod rastavlja, On odstranjuje grijeh. On ukazuje na grijeh To je Duh Sveti na djelu. Ako ti nećeš priznati, On te uvjerava:
“Jest, grijeh je! Priznaj, Gospod će ti oprostiti!”
Isus je rekao svima kojima je oprostio, dok je još hodao na zemlji:
“Idi s mirom i ne griješi više!”
Ako ćeš griješiti dalje, a ispovijedao si i nisi ostao u čistoćI, biti će ti gore i sve gore. \đavao želi upropastiti tvoju dušu. Mi smo udovi Tijela Kristovog. Pa, hoćemo li, kaže apostol, otkinuti jedan ud od Tijela Kristovog i učiniti ga udom bludnice? Udom za grijeh.?
Nije samo blud grijeh. Sve je grijeh što je nevjera i nepravda. Sve je grijeh!
Hoćemo li otkinuti ud od Tijela Kristovog? Hoćemo li takovo nešto učiniti?
Pa zar ne znaš da se kidaš od Kristovog Tijela? Znaš da vrijeđaš Gospodina Isusa Krista.
Znaš da se odvajaš od Zajednice, sestara i braće. Tijelo je sastavljeno od mnogih udova.
Kako bi bilo da si otkinemo ruku? Ili da nam netko kaže:
“Otkinut ću ti ruku, ne trebaš je! Ili nogu. Ili oko! Pa ne trebaš imati dva oka!”
Bog nas je stvorio kakovim nas je On htio. Mi smo slika Božja. On hoće da budemo potpuni. Pa kada smo slika Kristova, onda
On hoće da smo čisti, zdravi i bez grijeha. Možemo li to biti u Kristu? Možemo! Mogu oni koji su zajedno s Kristom i združe se s Njim.
Koji su dan na dan s Kristom. Koji Mu služe. Ako je On moja ljubav moje sve, onda ne odstupam od Krista! Dakle, stalno se
družimo s Gospodom Isusom Kristom. Slava neka je Njegovom svetom imenu!
Pismo kaže da će Isus doći a mi na taj način proslavljamo Isusa. On će doći da se proslavi u nama. On se već sada hoće proslaviti u nama.
U 2. Solunjanima, 1. glava, deveti stih, tako kaže:
“Oni će biti kažnjeni vječnom propašću: udaljeni od Gospodnjeg lica i od Njegove silne slave onoga dana kada dođe da se proslavi u svojim svetima.”
Kada Isus dođe, doći će po nas. On će se proslaviti u nama. Aleluja!
Ja bih tako rekao: Mi smo Njegova čast, svetost i čistoća. To će svijet vidjeti.
Vidjet će nanovo rođenu crkvu Isusa Krista koja kao čista djevica nije blud činila s onima koji se zovu bogovi ovoga svijeta, nego je održala obećanu Riječ. Svetost i čistoću je gajila a Bog joj je u tome pomogao. Dakle, ona će biti bez bora bez pogreške ili bilo kakovih poroka. Ona će biti sveta i čista.
Tu će se proslaviti Gospod!
Tko nam je u tome pomogao da ostanemo sveti i čisti? Gospod Isus Krist! Nije li On naša snaga? Nije li Duh Sveti na ovome svijetu da nam pomogne, da nas savjetuje, da nas uči?
Pismo kaže da On, što čuje od Oca, javi nama. Znači da je On u stalnoj funkciji. On ne umire! On vječno živi!
Ljudi biraju na neko vrijeme jednog, pa onda drugog pa stotog. Duh Sveti koji je na zemlji zamjenik Isusa Krista da vodi Crkvu, stalno je prisutan. Prisutan je još od kada Ga je Isus Krist poslao, pa do Uzašašća Njegove Crkve. On je stalno s nama, tako da se ne trebaš bojati.
Ne trebaš strahovati da će te Isus ostaviti ili te netko pobijediti da postaneš rob grijeha. Bože, sačuvaj! Nego možeš biti sveti božji čovjek ili žena.
Kada bi me sada netko pitao:
“Tko su ti ljudi?”
Možda bi bilo najpravilnije kazati:
“To su Sveti Božji.”
No, što onda ako nisu Sveti Božji?
Znate, može se i to desiti da čovjek ide u crkvu a da nije svet. Da sluša propovijedi i podiže ruke a da nije svet. To je sve izvanjska manifestacija ali jedino Bog vidi srce iznutra.
Tamo kaže za Novozavjetne crkve u Maloj Aziji, a bilo ih je sedam, da je Gospod išao od jedne do druge i razgledao.
Svakome je očitao, ti si takav, onaj je onakav ali je malo bilo pohvale.
No, to je bilo dobro jer oni koji su se pokajali i ispravili, došli su u svetost i čistoću. Bili su zaista Crkva Isusa Krista, jer
On im na takav način pomaže.
Doći će dan kada će biti odvojeni i udaljeni, nažalost i oni koji su u crkvu hodali, pa i u našu crkvu, (Nije to naša crkva, već Crkva Isusa Krista! ). Na žalost, biti će i takovih, kako nas Pismo uči. Ne veselim se tome ali vjerujem, jer Pismo kaže da će tako biti.
U Drugoj Solunjanima u trećoj glavi, prvi stih piše:
“Nadalje, molite braćo za nas, da Gospodnja riječ nastavi
trčati i proslavljati se kao i kod vas, da se mi oslobodimo
pokvarenih i zlih ljudi; svi naime nemaju vjere.”
Svi ne vjeruju! Može se čovjek s nama družiti,, slušati i dolaziti godinama a da ne vjeruje. Može uvijek zadirkivati i osporavati.
Takav nema vjere. Apostol piše, jer to su i oni uvidjeli, jer je i u njihovo vrijeme bilo tako.
Svijet se nije ništa popravio. U naše vrijeme je isto tako. Kada primijetimo takove ljude, molimo se da nas Gospod oslobodi, jer oni neće nikada vjerovati, kao što kaže Sveto Pismo.
Oslobodimo se, jer vjera nije sviju. Svi moraju čuti, kaže Pismo, ali svi neće vjerovati.
Mogu samo kvariti i zavoditi vjerne ako nisu čvrsti u Gospodu Isusu Kristu. Zato, braćo moja,, budimo čvrsti i molimo se Gospodu da bi se Riječ propovijedala onako kako piše.
Danas se ne propovijeda o pokajanju, o spasenju. Samo: Bog je ljubav! Primi Gospoda Isusa! Želiš li primiti Isusa u svoje srce? Samo podigni ruku!”
Kako da ne! Misle oni. Pa Isus je dobar čovjek. Nikome nije zlo učinio. Eto, toliko oni znaju o Isusu!
Bez pokajanja Isus se ne useljava u nečije srce. Bez očišćenja krvlju Kristovom,! Isus ne ulazi u prljavo srce. Kakvu bi muku imao!
Bilo bi Mu onako, kao što Mu je bilo dok je ispaštao za naše grijehe. Isus je zato ispaštao, a tako se i mi sjećamo Njegove smrti, da mi budemo slobodni od grijeha.
Aleluja!
Govorimo istinu Božju i Bog će nas blagosloviti. Biti ćemo sretni, kako Pismo kaže: Imati ćemo potpunu radost. Tu radost ćemo primiti od Gospoda i na taj način ćemo Ga proslaviti.
Ili, zar ne znate da je vaše tijelo hram Božji? Duh Božji je Bog! Vjerujemo li u to?
Bog je Trojstvo, koje se sastoji od tri osobe: Otac, Sin i Duh Sveti.
Vidimo Oca na nebu, vidimo sina u Jordanu i vidimo Svetog Duha, koji je u obliku goluba sišao na glavu Isusovu. Svetog Duha vidimo i u učenju, vođenju i karanju.
Duh Sveti ima sve atribute čovjeka i zato Pismo kaže, da kada Duh Sveti dođe, da će On pokarati svijet za grijeh.
Ako nas je danas pokarao u bilo kojem smislu za riječ ili grijeh, recimo : Slava Ti Gospode!
To je ljubav!
Kada me je mama karala, uvijek je govorila da hoće da budem pošten.
Upravo to i Duh Sveti hoće, da budemo sveti kršćani.
Svi se nazivaju kršćanima. Kažu da su svi koji su kršteni, kršćani Jednom je jedan propovjednik tako rekao:
“Kršćani su oni, koji kao kršćani i žive.”
Ako je netko i kršten a kršćanski ne živi, tada nije kršćanin!
Slava našem dragom Isusu!
Zato Pismo kaže:
“Kupljeni ste skupo! Proslavite Boga u tjelesima svojim i dušama svojim jer je to Božje!”
Tako nam kaže sveti apostol Petar. On se sada odmara ili kako Pismo kaže da je sada u nebu.
Onako ljudski gledano, on se odmara sada već devetnaest stoljeća. On je bio spašen i djelovao je u prvom stoljeću.
Sada se odmara u Gospodu. Njegova je smrt bila teška no on je svojom smrću proslavio Boga. Gospod mu je u 21. glavi u Evanđelju po Ivanu, unaprijed rekao kakovom će smrti proslaviti Gospoda.
No, sada je naše vrijeme, da mi proslavljamo Gospoda u našem tijelu i našem životu.
Nismo svoji. Kristovi smo! Kada te je kupio, onda više nisi svoj.
Ti si Kristov! Ako vjeruješ da je Krist za tebe platio, onda si ti Kristov! Kristova baština. Njemu trebaš pripadati i služiti.
Čitat ćemo u 1. Petrovoj, 1:18. do 21.
“Znajte da niste kupljeni nečim raspadljivim: srebrom ili zlatom, od svog bezvrijednog, od otaca baštinjenog života.”
Vidite, od bezvrijednog, od otaca baštinjenog života! A kažu: Kako su naši očevi živjeli, tako i mi. Kako naši djedovi, tako i ja.
Jedan je tako rekao: Kud svi Turci, tud i ćelavi Mujo! Ako se svi utope, i ja ću. Mujo je Bosansko ime. Kaže, od baštinjenog života naših očeva.
Oni su tako vjerovali i tako su živjeli, molili se i svetkovali. Dakle, kako oni, tako i mi Ne, braćo i sestre.
Nas je Krist platio. Jesu li oni čuli Božju riječ, jesu li bili spašeni? Ako nisu vjerovali, nisu bili spašeni!
“Nego skupocjenom Krvi Krista, kao nevina i bez mane Janjeta. On je istina, bio prije poznat (i predodređen), prije postanka svijeta.”
Dakle, nije Krist od sada. On jeste prije postanka svijeta.
“Ali se tek na kraju vremena očitova zbog vas.”
Apostol Petar piše prije devetnaest stoljeća i kaže:
“Na kraju vremena”.
Samo da vam napomenem jednu misao . Što vi mislite, koliko je sada bliže kraj vremena?
Sve se to vidi. Sve što je Isus rekao da će se vidjeti, odnosno dešavati prije no što On dođe, mi danas vidimo.
Ne moraš vjerovati ali to je činjenica. Kada ju vidiš, možeš samo potvrditi. Ono što ne vidimo, ono trebamo vjerovati, a to je Isus Krist!
Nismo Ga vidjeli ali vjerujemo u Njega a vjerujući ljubimo Ga! Možemo reći: Isuse, ljubim Te!
I još jednom: Isuse, ljubi Te duša moja!
Tako se nekoć jedan brat molio. Te je riječi ponavljao u molitvi: Isuse, ljubi Te moja duša!”
Bio je sretan kada je to rekao jer je to bila istina njegovog srca. Slava našem dragom Gospodu!
Sada, na kraju, kaže:
“Po Njemu vjerujete u Boga”.
Vjerujemo u Boga. Je li to tako?
“Koji Ga je uskrisio i koji Ga je proslavio time što Ga je uskrisio; tako da vaša vjera bude puna nade usmjerene u Bogu.”
Aleluja! Slava Gospodu! Tako proslavimo našim životom, dušama našim, Gospoda Isusa Krista.
Nemojmo niti pomisliti na grijeh ili da otkinete sebe od Tijela Kristovog i učinite se udom grješnika ili kako ovdje kaže: udom bludnice.
Bog je nemilosrdan prema grijehu i bit će nemilosrdan.
Čitali smo da će odvojiti one koji ne vjeruju, od Imena Gospodnjeg, od prisutnosti Gospodnje. Bacit će ih u tamu najkrajnju. O svetima svojim kaže, da će se u njima proslaviti! Neka je slava našem Gospodu!