Prva zapovijed osuđuje mnogoboštvo. Od čovjeka traži da ne vjeruje u druge bogove osim u Boga, da ne časti druga božanstva, osim Jedinoga.
Možda će netko pomisliti da se ovo na nas ovdje ni ne odnosi, jer mi nemamo drugih božanstava, kakva se štuju recimo u Indiji. No, valja pripaziti!
Idolopoklonstvo se ne odnosi samo na krivo pogansko bogoštovlje. Ono ostaje stalna napast vjere. Sastoji se u tom da se učini Bogom, ono što nije Bog.
Idolopoklonstvo je kad čovjek časti i štuje neko stvorenje umjesto Boga, bilo da je riječ o bogovima ili zlodusima (npr. sotanizam), ili o moći, užitku, rasi, precima, državi, novcu, itd. Nekad i nehotice pretvorimo neku osobu ili stvar u ”božanstvo”. Često čujemo riječ ”obožavam”. Neki obožavaju nekog pjevača, glumicu, nogometaša…
Neki ”obožavaju” jelo, cvijeće, odjeću… Obično, kad čujem tu riječ, upozorim ljude i kažem im: ”Smiješ jako voljeti, ali ne smiješ obožavati, jer je Bog jedini kojemu se treba klanjati.” Danas je, smijemo to reći, nekima TV postao pravi idol. Koliko li se samo vremena provede pred njim! Nekima je TV na prvom mjestu, pa im za molitvu i djelo Božje ne ostaje mnogo vremena, a to je suvremeno idolopoklonstvo.
Ne smijemo izostaviti ni mnoge slike i kipove na mjestima gdje bi se najmanje smjeli nalaziti. Mnogi kleče pred njima i mole se Bogu, koji je to izričito zabranio i podvukao obećanjem kazne za a one koji to čine i to ne samo kazne njima već i djeci Njihovoj i to do trećeg i četvrtog koljena.
Kada se to spomene onima koji to čine, najčešći je odgovor da oni znaju da to nije Bog, već samo slika ili kip, pa ipak pred
njim kleče, ljube ga i daju slavu koja samo Bogu pripada.
U Međugorju (a i drugdje), ljudi kleče pred kipom, mole mu se
ljube noge.
Biblija, Izlazak 20:
4 Ne pravi sebi lika rezana, niti kakve slike od onoga, što je gore na nebu ili dolje na zemlji ili u vodi pod zemljom!
5 Ne padaj ničice pred njima i ne klanjaj se njima, jer ja Gospod, Bog tvoj, ja sam Bog ljubomoran, koji kazni zlodjela otaca na djeci, do trećeg i četvrtog koljena, onih koji me mrze,
6 a milosrđe iskazuje tisućama, koji me ljube i drže zapovijedi moje.
A svi znamo da se npr. u Međugorju, klanja i moli kipu, ljube mu se noge i sl.
Biblija, Jeremija 10:2-15
“Ne privikavajte se putu bezbožnom i ne dršćite pred znacima nebeskim, jer pred njima dršću samo bezbošci. Jer su strašila tih naroda puka ništavnost, samo drvo posječeno u šumi, djelo ruku tesarovih, ukrašeno srebrom i zlatom, pričvršćeno čavlima i čekićima da se ne klima. Nalik su na ptičja strašila u vrtu: ne znaju govoriti. Treba ih nositi, jer ne umiju hodati. Njih se ne bojte, jer ne mogu zla činiti, ali ni dobra učiniti ne mogu.”
Nitko nije kao ti, Jahve, ti si velik i silno je ime tvoje. Tko da se tebe ne boji, kralju naroda? Zaista, tebi to pripada, jer među svim mudracima naroda i u svim njihovim kraljevstvima tebi nema ravna! Čime vatru lože, to ih zaluđuje! Zakon im isprazan – obično drvo, tankolisto srebro dovezeno iz Taršiša, zlato iz Ofira, rad kipara i rukotvorina zlatara, sva djela umješna, ogrnuta ljubičastim i crvenim grimizom. A Jahve je pravi Bog. Živi je on Bog i Kralj vječni. Od njegova gnjeva zemlja se trese. Narodi ne mogu podnijeti jarosti njegove.
Evo što ćete o kipovima reći: “Bogovi koji nisu stvorili neba ni zemlje moraju nestati s lica zemlje i ispod neba.”
On stvori zemlju snagom svojom, mudrošću svojom uspostavi krug zemaljski i umom svojim razape nebesa. Kad mu glas zaori, huče vode na nebesima, oblake diže s kraja zemlje; stvara kiši munje, vjetar izvodi iz skrovišta njegovih.
Svakom čovjeku pamet stane, svaki se zlatar zastidi svoga kipa, jer svi su mu kipovi samo varka, nema u njima duha! Isprazni su oni, smiješne tvorevine, propast će u dan kazne.
PRAZNOVJERJE
Praznovjerje je zastranjenje religioznog osjećaja i djela koja iz njega izviru. Nerijetko se može prikazati pod maskom štovanja pravog Boga.
Ljudi nekad misle da je dovoljno izreći neku molitvu, biti u crkvi, poškropiti blagoslovljenom vodom neku osobu ili predmet i da će odmah zbog toga Božja milost djelovati. Međutim, tko tako razmišlja i čini, upao je u praznovjerje.
Tako je, primjerice, onaj tko ide u crkvu, a ne želi se pomiriti sa svojim bližnjima i oprostiti im, pravi nevjernik.
Razni običaji nikli u narodu, iz tko zna kakvih razloga, a ljudi vjeruju da im oni mogu donijeti sreću ili nesreću, praznovjerje su. Uzdati se u zvijezde i njihovu moć, također je ‘prazno’, jer za stvoreno je isprazno vjerovati da može učiniti ono što može samo Stvoritelj.
Vjerovati u moć stvari i običaja i pridavati im značaj i zahvalnost koja pripada samo i jedino Bogu, praznovjerje je, a praznovjerje je grijeh.
SUPROTNO BOŽJEM NAUKU
Želja za otkivanjem nadnaravnog nije se promijenila sve do današnjih dana okultni obredi se i dalje prakticiraju, a određeni broj poklonika predaje im se željom da dožive i spoznaju nadnaravno, otkriju budućnost te utječu, kontroliraju i ovladaju drugima.
Sveto pismo je vječna, nepromjenjiva Božja poruka, u njoj se na više mjesta progovara o različitim magijskim praksama te skreće pozornost da je prakticiranje takvih radnji suprotno Božjem nauku i volji Svemogućega.
Nerijetko oni koji prakticiraju magiju bivaju uvučeni u «mrežu» obmane, zablude, psihičke i emotivne ovisnosti i vezanosti te se otvaraju za djelovanje sila zla.
GATANJE I MAGIJA
Bog može objaviti budućnost svojim prorocima ili drugim svetima. No, ispravan je stav kršćanina u tom, da se u stvarima koje se tiču budućnosti, s povjerenjem preda u ruke Božje i da u tom pogledu izbjegava svaku nezdravu radoznalost.
Treba odbaciti sve oblike gatanja. Tražiti pomoć od sotone ili zloduha, zazivati duše pokojnika, ili vršiti druge radnje za koje se krivo misli da mogu ”otkriti” budućnost grijeh je!
Traženje savjeta u horoskopima, astrologija, gatanje iz dlana, tumačenje znamenja, pojave vidovitosti, utjecanje medijima – sve to prikriva volju gospodovanja nad vremenom, poviješću i konačno nad ljudima, a ujedno i želju da se umilostive skrivene moći. Svi koji to čine griješe protiv 1. Božje zapovijedi, jer Bog nam uvijek mora biti na prvom mjestu i Njega moramo ljubiti iznad svega i imati u Njega beskrajno povjerenje, jer je On naš Stvoritelj, koji nas neizmjerno ljubi i želi nam istinsku sreću.
Sva djela magije i čaranja, kojima bi se htjelo podložiti i prozvati tajne moći i sile, te ih staviti u vlastitu službu, te steći nadnaravnu moć nad bližnjim – pa bilo i zato da mu se pribavi zdravlje – teška je povreda Božjih zapovijedi i bogoštovlja.
Ta djela treba još više osuditi kad ih prati namjera da se drugima škodi ili kad se njima traži zahvat zloduha. Za osudu je također nošenje amajlija, zapisa, kipića i sličica i od njih očekivati pomoć i zaštitu. Spiritizam često uključuje djela gatanja i magije. Biblija upozorava vjernike da ga se čuvaju.
Gledanje u ”soc” (talog kave), nije bezazlena zabava!
Ma da se prikazuje kao razonoda – to je grijeh.
Prvi znalci proricanja iz taloga kave pojavili su se u 16. stoljeću s prvim vrećama kave u Istanbulu, u kojem je već 1554. godine otvorena i prva kavana na tlu Europe. Iako su se na proricanje budućnosti iz kave oslanjali redom svi sultani, ono je vrlo brzo preraslo u žensku zabavu, koja je u Turskoj jako raširena i omiljena i dan danas. No, gatanje nije omiljeno samo u Turskoj.
BEZVJERJE
Prva zapovijed Božja osuđuje glavne grijehe bezvjerja: iskušavanje Boga riječima ili djelima, svetogrđe i simoniju.
Simonija je kupovanje i prodavanje duhovnih stvari. Čarobnjaku Šimunu, koji je htio kupiti duhovnu moć što ju je vidio u djelovanju apostola, Petar odgovara:
”Neka ide u propast tvoj novac zajedno s tobom, jer si vjerovao da dar Božji možeš steći novcem!” (Dj 8,20).
To je u skladu s Isusovom riječju:
”Besplatno primiste, besplatno dajte!” (Mt 10,8).
BEZBOŠTVO ILI ATEIZAM
Time što odbacuje ili niječe Božje postojanje, ateizam je grijeh protiv kreposti bogoštovlja.
Često se ateizam temelji na krivom poimanju ljudske autonomije koja ide čak do nijekanja svake ovisnosti o Bogu. Ustvari, priznavanje Boga nipošto se ne protivi ljudskom dostojanstvu, jer je tom dostojanstvu temelj i savršenstvo u samom Bogu. Božja se poruka slaže s najdubljim željama ljudskog srca.
AGNOSTICIZAM
Agnostik je osoba koja ne niječe izravno da Bog postoji te ponekad dopušta da postoji transcendentno biće, ali koje se ne može objaviti i o kojem nitko nije u stanju ništa reći.
U drugim pak slučajevima agnostik se ne izjašnjava o Božjem postojanju, izjavljujući da je nemoguće to dokazati, dapače da nije moguće to niti ustvrditi niti zanijekati.
ZAKLJUČAK
Ako Želimo biti pravi Božji vjernici onda propovijedajmo Božju riječ – Bibliju i težimo da svi budemo jedno i pod jednim nazivom–kršćani.
Težimo za onim za čime je sam naš Spasitelj težio: za jedinstvom, ali neka to jedinstvo ne bude na tjelesni način kao što je to npr. Ekumena, koja je sve popularnija u Hrvatskoj, a i po cijelome svijetu.
Ekumena nije u redu, jer je to samo tjelesni način da se dođe do jedinstva, a da se duh i vjera pokore jačem.
Jedini način da dođemo do pravog Biblijskog jedinstva je da svatko od nas odbaci sve ono što nije Biblijski, tj. da svi zajedno prihvatimo Bibliju za vrhovni autoritet u našim crkvama, da se nanovo rodimo i živimo život koji nam je primjerom pokazao Isus Krist, pa ćemo tako srušiti zidove denominacija.
Tada ćemo se svi ljubiti ljubavlju našega Spasitelja Isusa i to onako, kako On ljubi nas.
Tada će se zbiti ono što Isus molio svog nebeskog Oca u Ivanovom Evanđelju, 17:21
”…da svi budu jedno. Kao što si ti, Oče, u meni, i ja u tebi, tako neka i oni u nama budu jedno,”
17:22: ”…da budu jedno kao što smo mi jedno – ja u njima, a ti u meni – da postanu potpuno jedno… ”
Ne zaboravimo, jedno, ali u Kristu, a On je svet. Sveta je i riječ Njegova i kada budemo živjeli po toj riječi, vodit će nas Duh Sveti i bit ćemo jedno u duhu.
Neka nas u takvu ‘Ekumenu’ vodi Duh Sveti. Amen.