Propovjedi

Kraljevstvo nebesko

Evanđelje po Mateju  13:47-48

”Nadalje: kraljevstvo je nebesko slično velikoj mreži koja se baci u more i zahvati svakovrsne ribe. Kad se napuni, ribari je izvuku na obalu te sjednu i pokupe dobre ribe u posude, a rđave izbace.”

Često se postavlja pitanje, kakav će biti kraj ili svršetak ovog svijeta. To je zanimljivo pitanje za svakoga i svi o tome govore. Govore oni koji vjeruju kao i oni koji ne vjeruju.

Oni koji ne vjeruju misle da kada se o nečem govori da će to  vjerojatno jednom i  biti tako, jer kažu da piše u Svetom pismu da će se to zbiti oko dvije tisućite godine.

Piše li to u Svetom pismu? Ne! Tako u Svetom pismu ne piše!   Sigurno je da će doći kraj i svršetak ovog svijeta.

Kada kažem svijet, tada mislim na ljudski svijet, a ne  na biljni i zemaljski svijet, ma da će i za njega jednom doći kraj.

Sveto pismo nas uči da će, prije no što se dogodi konačni svršetak, Isus Krist doći po svoju nevjestu i uzeti je k sebi da bude na svadbi Janjetovoj.

Ta nevjesta je Crkva Isusa Krista, koja se sastoji od nanovo rođene djece Božje.

Znademo da je On naš ženik, a mi smo Njegova zaručnica.

Mladi vole o tim izrazima i tjelesno razmišljati, jer će oni koji to još u životu nisu doživjeli, jednog dana i doživjeti.

Ovdje nije riječ o tjelesnom već  duhovnom. Isus je naš ženik, a mi smo Njegova nevjesta

Pismo kaže da smo zaručnica Kristova, po koju će On kao ženik doći.

Isus hoće, onako kako je obećao, da prije no što dođe kraj, uzme svoju zaručnicu k sebi.

Pismo nas uči, da kažem samo u glavnim crtama, da će zaručnica biti na svadbi u nebu, a na ovome svijetu biti će veliki sudovi i velike nevolje.

Strašni sudovi kroz koje će Bog odstraniti svaku nepravdu i grijeh, da ne mognu vladati kada se On sa svojom, sada nevjestom, vrati na ovu zemlju da vlada u svom Tisućugodišnjem kraljevstvu.

Kroz to vrijeme će i Njegova zaručnica vladati sa Njim.

Tokom tih tisuću godina Kristovog kraljevstva, biti će mir i uklonjena mržnja između čovjeka i životinja.

Kroz to će vrijeme  đavao biti svezan i neće moći kvariti djelo Božje.

Biti će svezan tokom tisuću godina, kako to u Pismu piše.

Kada prođe tisuću godina, biti će na kratko vrijeme pušten, a onda će ostatak naroda koji nije obraćen i spašen, koji se Bogu pokoravao samo zato jer je to Bog tako naredio, koji su se samo pritajili zbog strašnih Božjih sudova i kazni, dakle, kada bude pušten, sotona će podići bunt u njima i oni će ustati na boj protiv Krista i Njegovog naroda.

Kada se to zbude, Pismo kaže da će ih Gospod pobiti dahom svojih usta.  Sve te protivnike, Gospod će ubiti!

Onda će biti drugo uskrsnuće, kada će svi ljudi uskrsnuti.

Svi koji su ikada živjeli na zemlji, uskrsnut će.

More će dati svoje mrtvace  i zemlja će dati svoje mrtvace. Nitko neće moći ostati mrtav.

Za Boga ne znači ništa ako su se oni  raspali i ako im više niti praha nema, oni će svi ustati.

Pred Bogom će biti sud na kojem će jedni biti kažnjeni, a drugi nagrađeni.

Vratimo se na ono što smo čitali gdje kaže da je kraljevstvo nebesko slično velikoj mreži koja se baci u more i koja zahvati svakovrsne ribe.

Rekao bih da je ovaj ljudski svijet veliko more na koje je Gospod Bog bacio svoju mrežu Radosne vijesti, riječi Božje, Spasitelja, Gospodina Isusa Krista; da bi se mnogi u nju uhvatili. Da bi bili spašene duše,  pa  kada dođe kraj svijeta, ne budu kažnjeni.

U četrdeset osmome stihu kaže, da kada su se mreže napunile da su ih ribari izvukli na obalu, da su sjeli i odvojili dobre od zlih.

U ovoj prispodobi Isus kaže da su dobre metnuli u sudove, a zle su bacili nazad u more.

Jednom sam gledao neku emisiju o moru i vidio ribare kako love u svojim kočama.

U tim mrežama je bilo mnogo sitnih riba. Bilo je samo malo većih riba, ali je većina bila onih malih.

Tamo je bio jedan novinar koji ih je pitao zašto bacaju one sitne nazad u vodu a oni su mu odgovorili da nemaju kupca za njih. Tvornica ne radi, kupaca nema pa ih bacaju u more.

Koje su bile žive, nastavile su živjeti a koje su već uginule, bile su hrana svojim, da kažem sestrama. Riba je ribi  sestra.

Dalje kaže da su one dobre metnuli u sudove, a zle su bacili u more.

Kod ljudi to ne mora biti tako. Čovjek se može pokajati i zamoliti Isusa da mu sve njegove nepravde oprosti.

Ja bih tako rekao: učini iz te zle ribe jednu dobru ribu. To samo Isus može. Znadete, Isus može od zloga učiniti dobroga.

U Efežanima stoji napisano da smo i mi nekada bili kao i oni, djeca onoga, da kažem  ”crnoga”.

Bog je pokazao svoju ljubav i  pozvao nas kroz Krista .

Kada nas je Krist spasio, postali smo dobri. Ne zato što smo bili dobri, dobro odgojeni i dobro činili, već zato jer smo vjerovali u Božju riječ.

U Božjoj riječi je sila koja nas je promijenila iz zla u dobro. Sveti apostol kaže ovako:  ” Ne stidim se Evanđelja Kristovog jer je u njemu sila za svakog koji vjeruje.”

Dakle, Evanđelje Kristovo je djelotvorno. Ono je Radosna vijest da je Isus Krist umro za nas grešnike.

To je Radosna vijest!

To me veseli! Inače bi  mi i svi ljudi bili takve zle ribe, neupotrebljive za kraljevstvo nebesko.

Zašto kaže, kraljevstvo nebesko? Zato jer u kraljevstvu nebeskom neće biti zlih. U kraljevstvu nebeskom će biti samo dobri, braćo i sestre!

Kada molimo Očenaš, kažemo da bude na zemlji kao što je na nebu.

Na nebu je dobro, ali na zemlji nije dobro. Možeš otići u bilo koju zemlju svijeta pa ćeš i tamo naći zlo i grijeh.

Svuda po svijetu ima grešnika, ali Isus nije umro samo za jednu naciju. Isus je umro za sve ljude, da svi koji vjeruju, mogu postati dobri. Da bi svi koji vjeruju mogli jednoga dana uživati u kraljevstvu nebeskom. Da bi već ovdje, na ovoj zemlji, slušajući Božju riječ, postali takvi građani koji će moći biti u kraljevstvu nebeskom.

Ovdje mi vježbamo za ono što je gore.

Gore više nema popravka. Kada, braćo i sestre, dođe smrt, onakav kakav se nađeš u času smrti, takav ćeš biti za cijelu vječnost.

Vjerujemo li mi to, ili mislimo da je to samo dobro izmišljena priča?

Bože sačuvaj! Ovo je sam Isus Krist rekao.

Zašto je govorio u prispodobama? Govorio je u primjerima i slikama iz života  zato da bi ga lakše razumjeli.

U ono vrijeme su ribari bili poznati. Oni su znali što znači ribarski život. Ribari su poznali i zle i dobre ribe. Oni su to

danomice doživljavali, ali nisu shvatili da su oni zle ribe. Mislili su doslovno na ribe.

Čovjek je zao. Zašto je čovjek zao? Zato jer ga je sotona preuzeo i jer je u njegovoj vlasti.

Netko bi mogao reći:

”Nemoj me vrijeđati! Ja nisam u njegovoj vlasti!”

Jeste – u njegovoj vlasti je svekoliki svijet!

Adam i Eva su ga predali njemu. Kada je đavao došao k Isusu da ga kuša, rekao je:

”Sve je ovo moje! Dati ću tebi ako mi se pokloniš!”

Je li on istinu rekao? Isus nije opovrgao njegove riječi. Nije mu rekao:  ”Ne, samo je jedan dio tvoj!”

Što mu je Isus odgovorio?

”Jedino Gospodinu Bogu se klanjaj i jedino Njemu služi.”

Aleluja! Isus je pobijedio sotonu!

Isusova pobjeda je i naša pobjeda. Vjerujući u Njegovu žrtvu, mi imamo Život vječni i postali smo dobre ribe, da upotrijebim istu riječ, kako bismo se zadržali na ovom primjeru.

Postali smo od zlih – dobri.

Znači od neupotrebljivih – upotrebljivi za Boga i za ljude. Je li tako?

Možemo i drugima svjedočiti da je Bog naš spasitelj. Isus Krist je naš zaštitnik i pomoćnik.

Neki nam zamjeraju što se samo Isusu molimo. Kažu da nemamo nikoga drugog već samo Isusa.

Niti nam ne treba, braćo i sestre.

Pismo kaže da nam je Bog u Kristu dao sve potrebno za sadašnji i za budući život. Pa koga da onda još tražimo?

Da uznemiravamo neke svece, koji su sada na nebu i da ih molimo? Oni nam ništa ne mogu pomoći.

Na nebu ima Prijestolje milosti, na kome sjedi Ocu s desna, uskrsli Isus Krist. On nama pomaže. Njegove su moći i pomoć iznad svega.

Jednoć, kada je Isus Krist oprostio grijehe jednome mladiću koji je bio bolestan, kako čitamo u Evanđelju po Mateju, slušali su ga književnici i Farizeji.

Mladić je bio oduzet. Metnuli su ga između mnoštva pred Krista, a On mu je rekao:

”Sinko, opraštaju ti se grijesi tvoji. Uzmi svoj ležaj i idi svojoj kući.”

Tumači Pisma i Zakona zapitali su kako može to reći kada u Pismu piše da nitko ne može opraštati grijehe osim jedinog Boga.

Oni su ustanovili da tako piše u Pismu i to je istina što su rekli. Zamjerili su mu i rekli da griješi jer se gradi Bogom.

Strašno su mu zamjerili, a Isus mu je ponovo rekao:

”Sinko, opraštaju ti se grijesi, uzmi ležaj svoj i idi kući svojoj.” Onda je rekao njima, koji su ga osuđivali:

”Ali da znate da Sin Čovječji ima vlast opraštati grijehe.”

Znaš li draga dušo, da samo Isus može opraštati grijehe?

Nema drugog. Nema svećenika, propovjednika ni biskupa, koji bi to mogao.

To može samo Isus! .

Nitko nije trpio, ni ja, niti ti, niti itko drugi. Isus je sam bio na križu. Je li istina?

Hvala Bogu da je križ prazan i da je grob prazan, ali je nebo puno, a i naše srce je puno Isusa!

Slava zato našem dragom Gospodu!

On ima vlast. Oni nisu znali da je Isus pravi Bog i pravi čovjek. Aleluja! Treba li nam itko još osim Isusa? To je divno.

Isus je tako rekao:

”Tko ima Sina ima i Oca – tko ima Oca, ima i Sina.”  To je nerazdvojivo.

Isus je Bog.

Tako su ribari razdvojili ribe koje su ulovili. Dobre su zadržali u sudovima, a one zle su bacili natrag u more.

Što kaže sada 49. stih? Pitanje je bilo, kako će biti na svršetku svijeta.

Mnogi pitaju, kako će to biti. Hoće li itko ostati živ?

Jednom je netko rekao da ako se nebo sruši, niti zec neće pobjeći.

Biti će veliko uništenje, ali oni koji vjeruju, biti će već prije sklonjeni.U 49.  stihu Isus ovako kaže:

”Tako će biti na svršetku svijeta. Izići će anđeli, odijelit će zle od pravednika te će ih baciti u ognjenu peć, gdje će biti plač i škrgut zuba.”

Tko će izići i tko će razlučiti zle od pravednika? Anđeli!

Neki se šale na taj račun i kažu da će im sveti Petar pomoći; drugi kažu  da će im sveti Mandić pomoći ili opet taj i taj, a neki kažu da će im Marija pomoći.

To znači, ako nisam ili neću biti kako treba u onom trenutku, oni će se meni ipak smilovati.

Kada Bog naredi anđelima svojim, slugama svojim da idu i izvrše taj posao, oni neće praviti kompromis i točno će izvršiti Božju zapovijed. Odvojiti će zle od pravednih.

Vjerujemo li mi to, braćo i sestre?

Isus je to rekao u prispodobi. Oni će izabrati.

Kada bi to ljudi razlučivali svatko bi se na svoga smilovao. Ja na svoga a vi na svoje koji su loši.

Mi bismo to sve pomiješali i opet bi u kraljevstvu nebeskom bilo kao što je i na zemlji.

Mi u Očenašu ne molimo da na nebu bude kao što je na zemlji, nego da na zemlji bude kao što je na nebu.

Kada bi svi ljudi uzvjerovali,  svi služili Bogu i živjeli poštenim životom, bilo bi i na zemlji kao što je na nebu, ali svi neće.

Mnogi se oduševljavaju kada čuju divna predavanja ili propovijedi. Kada čuju svjedočanstva da je Bog živ i da On čuda čini, ali sve ostaje samo na tome.

Ne živi se od oduševljenja niti od sviđanja, već se živi duhovni život vjerom u Božju riječ i u Isusa Krista.

Ti se trebaš odlučiti i ako si došao do zaključka da si ti zla riba, da si jedan od nepravednih, draga dušo, onda imaš mogućnost spasenja sada, prije no što dođe svršetak svijeta, a ne tada kada dođe, jer onda više nema pomoći, nego sada.

Pismo kaže  da kada čuješ glas, nemoj biti tvrdog srca, jer je sada vrijeme da se obratiš i budeš spašen.

Kažu nam:

”Pa i vi umirete. Kažete da vjerujete, a i vi ste bolesni, umirete isto kao i mi, pa što vam to onda vrijedi?”

Pa neka! Isus je zato umro da bismo mi živjeli, aleluja! Mi smo bolesni, ali nam Isus pomaže.

Kada su jednoć pitali za rođenog slijepca:

”Rabi, tko je sagriješio da se je on rodio slijep? Da li on ili njegovi  roditelji?”

To su  Isusa pitali su književnici i Farizeji, jer su znali da je Bog u Starom Zavjetu kažnjavao ljude radi njihovih grijeha, čak do trećeg i četvrtog koljena. Zato su mu postavili takvo pitanje, ali im je Isus odgovorio:

”Niti je on sagriješio niti njegovi roditelji, nego da se pokaže slava Božja na djelu”, da mu Isus, Sin Božji otvori oči.

Je li to divno, braćo i sestre?

Ma da je mnoga čuda činio, opet mu nisu vjerovali.

Vjera nije ono što vidimo, vjera je upravo ono što ne vidimo, ali to vjerujemo, svojom vjerom dokazujemo, i životom potvrđujemo.

Kada čuješ da te Isus zove da dođeš k Njemu, onda je tvoja dužnost da se odazoveš. Da ga vjerom primiš u svoje srce, da ti on na temelju tvoje vjere postane Spasitelj.

To se događa, kako Pismo kaže, na temelju osobne vjere, pokajanja i obraćenja.

Izići će anđeli, aleluja. Slava Gospodu!

Znate, jednom kada je Isus govorio o kukolju na njivi, kaže u priči, da su sluge pitale gospodara:

”Nisi li ti dobro sjeme sijao? Otkud onda taj kukolj na njivi? Dopusti nam gospodaru da počupamo  kukolj iz pšenice.’

Gospodar nije dozvolio. On je tako rekao:

”Da ne bi čupajući kukolj, iščupali pšenicu i napravili štetu.”

Ljudi bi napravili štetu. Da to ja radim ili ti, mi bismo načinili štetu.

Kao što sam već rekao, na svršetku  ovog svijeta, poslat će u žetvu Gospod Bog, najprije svoje anđele.

Oni će počupati kukolj,  svezati u snoplje i baciti u oganj vječni. Tako kaže. Oni neće pogriješiti. Oni neće niti jednu vlat pšenice iščupati nego samo kukolj.

Oni koji su odvajali ribe, dobre od zlih, nisu niti jednu zlu ribu uzeli, već su je bacili.

U toj nas prispodobi Pismo uči, da je Božja riječ i njegovi djelatnici, a to su anđeli, nepogrešivi.

Božja je volja, jer Isus nije došao za pojedince već za sve ljude, da svi budemo opravdani, vjerujući u Njegovu žrtvu i Njegovo ime.

Sveto nas Pismo uči i kaže, da će tko god  prizove ime Isus, biti spašen.

Neće biti spašen zato što je bio dobar, već zato što nije bio dobar, ali je priznao Isusa za svog Spasitelja i vjerovao da mu On može oprostiti grijehe i učiniti ga, kao što ovdje piše, pravednim.Ljudima je to uvijek nekako teško prihvatiti. Npr., mi smo kolege, zajedno smo radili mnoge grijehe i nepravde i sada se ja obratim, a on se ne obrati.

Sada ja za sebe kažem da sam pravednik, a on je još i dalje nepravednik. On onda kaže

:”Kakav si ti pravednik? Ti si pravednik? Znaš li gdje smo sve bili i što smo sve radili? Kakve smo grijehe i nepravde činili!”

On kaže istinu, ali mu ja mogu odvratiti da sam se ja pokajao i priznao istinu Isusu. Isus mi je oprostio, a krv Njegova me očistila. Zato sam ja postao pravedan.

Ne zbog svoje dobrote, već zato što vjerujem u Isusa!

Ljudi to ne razumiju. Oni nas znaju kakvi smo prije bili i misle da bismo još uvijek mogli učiniti neke stvari koje smo prije činili.

Ne, prijatelju dragi,  kolega moj, više ne moram činiti nepravdu ni  grijeh.

Zašto ne moram? Pa Isus me je oslobodio! Koga Isus oslobodi, taj je zaista slobodan od svake nepravde i grijeha!

Pismo kaže:

”Nema ni jednoga pravednog, svi su sagriješili.”

Ne Nema baš ni jednoga. Od Adamovog doba do današnjeg dana su se rađali samo grešnici.

Niti jednog nema, osim Isusa Krista, koji je začet po Duhu Svetom. On je rođen bez grijeha, zato nam On može pomoći.

To ne može  učiniti čovjek za čovjeka. Pa da bilo što učini ne bi mu pomoglo da spasi jedan drugoga, ali Isus to može.

Vjerujemo li i želimo li biti u Božjoj mreži?

Ima dobra riba i ima zla riba. Dobre se sakupljaju, a zle se bacaju.

Postoje grešnici koji su nepokajani, a također postoje grešnici koji su opravdani i više nisu grešnici.

Kao što postoji Božja mreža, postoji i sotonska mreža. Mogli bismo čak reći, kako stoji u pedesetom stihu:

”…te će ih baciti u ognjenu peć, gdje će biti plač i škrgut zuba.”

Baciti će ih, koga će baciti? Baciti će nepravedne. One koji se nisu htjeli pokajati. One koji nisu htjeli primiti Isusa kada im je nudio spasenje. One koji su ostali zatvorenog srca. Koji su povjerovali ali se nisu odlučili.

Pismo kaže da će mnogi doći na nebeska vrata i kucati:

”Isuse Ti si propovijedao našim ulicama. Mi smo s Tobom jeli i pili.”

On će im reći da idu od Njega, jer ih nikada nije znao. Nikada ih nije znao!

Pa kako ih nije znao, kada je bio u njihovom gradu, njihovim ulicama propovijedao i oni ga slušali?

Nije ih znao jer se nikada nisu obratili. Oni su samo slušali. Možda su uživali i rekli da je to dobro i da bi bilo dobro da svi budu takvi, ali nije pitanje sada: kada bi svi – nego je pitanje, kad bi ti!

Kada bi svi bili spašeni, a ja ne budem, to meni ne bi ništa značilo. Budu li svi izgubljeni, a ja spašen, biti će to moja korist. To će biti moj blagoslov i moja sreća.

Dakle, svaki za sebe osobno odlučuje. Vjeruješ ili ne vjeruješ, primaš ili odbijaš. Nema trećeg.

Kod Boga su uvijek  dvije mogućnosti: život ili smrt, vjera ili nevjera, zdravlje ili bolest i t.d..

U Lukinom Evanđelju, u petoj glavi   opisuje kako su, narod i učenici bili na Genezaretskom jezeru.

Gospod je došao do njih, dok su prali mreže i zamolio Šimuna da se malo otisne od kopna. Isus je tada  učio narod:

”Kad prestade govoriti, reče Šimunu: «Izvezi na pučinu pa bacite mreže svoje za lov!”

Petar, koji se tada još zvao Šimun i ostali koji su bili tamo i slušali ga reče:

”Učitelju – odgovori mu Šimun – svu noć smo se trudili, a ništa nismo uhvatili…”

Mislim da su oni bili iskusni ribari onog vremena i da su znali gdje i kada, u koje vrijeme se može uloviti riba, ali oni su svu noć lovili i nisu ništa ulovili, a sada kada je riba otišla u dubinu, sada im Gospod kaže da bace mreže.

”Ali na tvoju riječ bacit ću mreže.”, rekao je Petar.

Bacili su mrežu i ulovilo se toliko mnoštvo riba, da su ih jedva izvukli van.

Kada je to vidio Petar i svi oni koji su bili s njim, znate li što je rekao? Kleknuo je do nogu Isusovih  i rekao:

”Udalji se od mene, Gospodine, jer sam grešnik!”

Rekao je da je grešan čovjek, a kada je to rekao,  tim je priznao svaki svoj grijeh.

Tim priznanjem je i dobio oproštenje  svojih grijeha.

Nakon toga, mu  Gospod nastavi govoriti:

”Ne boj se! Od sada ćeš ljude loviti!”

Isus mu je rekao da će ga načiniti lovcem na ljude.

Kako? Zar da ide udicom na ljude? Ne, već da im propovijeda Božju riječ i da ih zadobije za Krista, da postanu dobri ljudi i da ih zadobije za nebo.

Bog ljubi grešnika. Nije mu mila smrt grešnika, nego smrt pravednika.

Ako  vjeruješ – opravdan si i ako u takvom stanju umreš, takva smrt je Bogu draga.

Pismo kaže da kada umremo idemo Gospodinu. Za života smo bili Njegovi, a kada umremo idemo k Njemu

Nisi li se obratio za života, onda ne ideš k Gospodinu. Onda ideš u kraljevstvo smrti i čekaš dan strašnog  suda. Tako nas uči Sveto pismo.

Tamo čekaš. Ne šećeš se. Duša tvoja nikuda ne šeće. Tijelo ide u grob a duša ide u podzemlje, Hades, na mjesto čekanja strašnog suda.

Jednom mi je netko rekao: ”Kako to znaš? Kako ti  znaš da je to tako?”

Rekao sam mu da ja vjerujem Svetom pismu.

Kada je Isus u 16 glavi Evanđelja po Luci ispričao o onom bogatašu i o Lazaru, rekao je da se ovaj koji je bio neobraćen i

nije živio po Božjoj riječi, muči u paklu, a Lazar koji je živio i

Bogu ugađao, kada je umro odmara se u naručju Abrahama. Jedan se muči, a drugi se odmara.

Ja to znam jer vjerujem Božjoj riječi. Isus nije pričao bezvezne šale da bi ljude nasmijavao. Svaka Njegova prispodoba, svaka Njegova riječ  imala je svoj temelj,  bila je istinita  i  ispuniti će se.

U prispodobama je samo zato govorio da bismo ga lakše razumjeli. Jednoć kada je tumačio prispodobe, rekao je učenicima kada su ga pitali, da je njima dano da znaju a ostalima je rečeno u pričama.

Dakle, ti ćeš znati. Gospod će ti otvoriti um i oči. Um da razumiješ, a oči da vidiš. Otvoriti će ti srce da primiš Božju svetu riječ, da bi mogao postati jedan od dobrih i biti u kraljevstvu nebeskom, gdje će biti samo dobri.

Dobri su zato što su vjerovali u žrtvu Gospoda Isusa Krista.

U   Luki 5:8 Kada je Šimun  rekao Isusu:

”Udalji se od mene, Gospodine, jer sam grešnik!”

priznao je da je grešan čovjek, ali se Isus nije udaljio.

Jednoć kada je bio u društvu grešnika, kritizirali su ga, jer da je prorok, Božji poslanik, rekli su,  da se ne bi s ovakvima družio.

Bili su to najgori grešnici. Farizeji su rekli:

”Gle, s grešnicima jede i pije! ”

Isus im je odgovorio da zdravima ne treba liječnik, već da ga trebaju bolesni. Nitko od nas ne ide, dok je zdrav, liječniku.

Kada smo već i bolesni, teško se odlučujemo. Samo se sjetite zubara! Kada boli, odlučni smo ići već sutra, a kada se primiri kroz noć, sutra odustajemo.

Kada dođeš do uvjerenja da si grešnik i povjeruješ u Božju riječ, a  Duh Sveti te u to uvjeri, nećeš više čekati. Otići ćeš odmah Isusu Kristu i zamoliti ga:

”Isuse, spasi mene grešnika!” Isus će to učiniti. Zar onda nije divno živjeti sa Isusom?

Da pročitamo nešto iz Timoteja, gdje apostol piše Timoteju o ulovljenima u đavolsku mrežu. 2. Timoteju 2:22-26

”Od mladenačkih strasti bježi! Teži za pravednošću, ljubavlju i onim što donosi spasenje, zajedno s onima koji čista srca zazivaju Gospodina! A luda i nezauzdana  zapitkivanja odbaci, svjestan da rađaju svađama! A sluga se Gospodnji ne smije svađati, već prema svima mora biti ljubazan, sposoban poučiti  i pretrpjeti; protivnike će ukoriti blagošću, ne bi li im Bog dao obraćenje da potpuno upoznaju istinu, da se otrijezne i umaknu iz mreže đavla koji ih žive drži u ropstvu da vrše njegovu volju.”

Ne Božju, već đavolsku. Je li to istina?

Pa ako je to već onda bilo tako, a znamo da se svijet nije promijenio na bolje, već samo na gore i to svuda po svijetu.

Nekada, kada smo čuli za nešto čega ima u Americi, mi smo to poželjeli, a kada je to došlo i do nas, nije nam ništa pomoglo. Bilo je to samo još gore. Ništa bolje!

Kada smo poželjeli da idemo na zapad, opet nam nije bilo bolje, nego smo postali još gori.

Sve što je na zapadu bilo loše, došlo je i k nama. Još više je pokvarilo  ljude koji ne vjeruju. Vidite što se radi po ulicama, što tisak piše. Strahote!

”…i umaknu iz mreže đavla vrše la koji ih žive drži u ropstvu da njegovu volju.”

Grešnike drži u ropstvu. Grešnik se sam ne može izbaviti. Ja te ne mogu izbaviti niti ti možeš mene izbaviti, ali ima jedan koji

to može, a to je Isus!

Slava našem dragom Gospodu, koji nas može izbaviti!

Iz čega je ispletena ta đavolska mreža?

Ovdje samo malo kaže, ali kada čitamo u Poslanici Galaćanima, u 5:19-21, onda

vidimo iz čega je ta đavolska mreža, u koju su se ljudi uhvatili, spletena i iz koje se sami ne mogu izbaviti.

Bogu hvala da je Krist pun milosti i da još uvijek čeka da spasi i izbavi!

”Poznata su djela tijela. To su: bludnost, nečistoća, raspuštenost, idolopoklonstvo, vračanje, neprijateljstva, svađa, ljubomornost, srdžba, sebičnosti, razdori, strančarenja, zavisti, pijanke, razuzdane gozbe i ovima slična na koja vas unaprijed upozoravam, kako sam i prije upozorio: oni  koji čine takva djela neće baštiniti kraljevstva Božjega.”

Što sad? Je li to istina ili nije? Netko tko možda ne vjeruje, rekao bi:

”Možda ipak hoće.”

Ja ću se također složiti da hoće, ali samo onda ako se pokaju! Ako ostanu u tome, nikada neće baštiniti kraljevstvo Božje. Ali ako se pokaju i zatraže Božju, Kristovu  pomoć, onda će im pomoći i oni će baštiniti kraljevstvo Božje.

Nitko nas iz te mreže ne može izbaviti osim Isusa.

Netko se napije i zlostavlja djecu koja moraju bježati. Zlostavlja ženu tako da i ona mora spavati kod susjede.

Kada se on otrijezni, onda obećaje da je to bilo zadnji puta, da se to neće više dogoditi i da mu je žao.

On i ne zna da je bio takav i misli da su mu svi krivi. On obećava i kune se da se to neće ponoviti.

Kratko vrijeme to i drži, a onda se opet ista stvar dogodi.

Braćo moja i  dragi prijatelji, tako je sa svakim grijehom!

Većinom je čovjek svjestan i zna da nije dobro to što radi, ali se ne može osloboditi.

Moraš tražiti Božju pomoć!

Iskrenim srcem zamoliti Isusa:

”Gospodine, oprosti mi sve i oslobodi me, da više ne moram biti vezan!”

Isus će to učiniti. Tada ćeš stvarno biti slobodan. Onda mogu teči rijeke alkohola uz tebe, a ti nećeš mariti.

Možeš naći novac, a ti ga nećeš zadržati za sebe, već ćeš javiti na pravo mjesto da je nađen, kako bi došlo u ruke onog koji ga je izgubio.

Da vidiš negdje  šipke zlata, ti ih nećeš poželjeti, jer nisu tvoje!

Ako nam nešto ustreba, Bog će nam dati.

Pismo nas upućuje da išćemo najprije kraljevstvo Božje a da će nam se ostalo dodati.

Da bismo tako živjeli i da bi nas Gospod istrgao iz đavolske mreže, pročitajmo još jedan stih u Kološanima  1:13

”On nas istrgnu iz vlasti tame”

Tko braćo i sestre? Crkva? Koji svetac? Neki dragi prijatelj? Tko? Isus – Bog!

”On nas istrgnu iz vlasti tame i prenese u kraljevstvo svoga ljubljenog Sina…..”

Bog je učinio da smo ti i ja večeras ovdje.

Bog je to učinio jer se nismo oglušili na Njegov poziv, nego smo se obratili i došli k Njemu  kada nas je zvao.

Bog je to učinio i oslobodio nas vlasti tame, izvadio   iz te đavolske mreže i premjestio nas u   kraljevstvo svog ljubljenog Sina, za svu vječnost.

Ne za kratko vrijeme ili makar za tisuću godina, ne, već za vječnost!

To ima svoju posebnu vrijednost.

Što ćeš ti učiniti, na tebi je da odlučiš!

Hoćeš li ostati loša riba, ( da ostanemo na istoj usporedbi). Hoćeš li ostati nepravednik, i dalje ostati u mreži koju je sotona spleo i u koju te je zarobio ili ćeš se dati Kristu osloboditi

Naša želja i molitva se slažu s Božjom voljom da svi budu spašeni, a to se odnosi i na tebe.

Amen.