Propovjedi

Pentekost

Djela 1:4-5

”Jednoć, dok je sjedio s njima za stolom, naloži im da se ne udaljuju od Jeruzalema, već da ondje čekaju obećanje Očevo, «obećanje za koje ste čuli od mene: Ivan je krstio vodom, a vi ćete domalo biti kršteni Duhom Svetim.”

Molim Gospoda, da nas sve zajedno blagoslovi. Netko mi  je rekao da želi da danas doživimo pravi Pentekost,

“da…vjetar puše opet”. Zapuše li “..vjetar opet”, Svetoga.

Neka je slava našem dragom Gospodu, za tu divnu milost koju smo mi neki već doživjeli a oni koji još nisu, mogu je doživjeti jer Duh Sveti još uvijek djeluje – Krist spašava!

Duh Sveti će djelovati, jer je vjetar jedan od simbola Duha

Pravi Pentekost se mora doživjeti na jedan pravi način i to: kroz pokajanje, obraćenje, krštenje i primanje Svetog Duha.

To ne ide drugačije. Znadete, i ja sam doživio nešto na jedan drugi način, no kada sam čitao Sveto pismo, vidio sam da to nije ono pravo. Bio sam, jednostavno rečeno, prevaren. Sigurno, ako nije ono pravo, tada je čovjek prevaren. Prevaren si ako dobiješ neku krivotvorinu, a to jeste ako to nije  Biblijski ispravno.

Već je psalmista David, koji je u ono vrijeme bio kralj Izraelov, bio ispunjen Duhom Svetim. U 143 Psalmu, u 10. stihu on traži i moli:

“Nauči me da vršim volju Tvoju,

jer Ti si Bog moj.

Duh Tvoj dobri

neka me po ravnu putu vodi!”

Tako je rekao psalmista jer je znao da će ga Božji duh voditi po pravom putu. Dakle, po pravom putu, jedinom putu koji je sam Gospod Isus Krist.

Već je tada, kroz Duha Božjeg imao zajedništvo s Bogom.

On je vjerovao da je samo Božji put, pravi put. Naša želja i molitva treba biti da uvijek težimo da idemo pravim putom.

Ljudi kažu da na svijetu ima mnogo putova i da svi putovi vode u Rim. Mi znamo da samo jedan put vodi u nebo a to je Gospod Isus Krist!

Bez Isusa Krista, bez vjere u Njega, ne možeš doći u nebo.

Jedino je On taj koji nas može dovesti do željenog cilja, do onog što vjerujemo, za čim težimo i čemu se nadamo, a to je da se s Njim nađemo u nebu.

Put Isusa Krista vodi u nebo. On je sam za sebe rekao:

”Ja sam put, istina i život!”

Nitko ne može doći do Boga Oca, koji stanuje i stoluje u nebu, osim po Isusu.

Neka je slava našem dragom Gospodu! Pročitajmo iz Djela apostolskih iz 2. glave, prva 4 stiha:

“Kad napokon dođe Pedeseti dan, svi bijahu skupljeni na istom mjestu.

Tad iznenada dođe neka buka s neba, kao da puše silan vjetar, pa ispuni svu kuću u kojoj su boravili. I ukazaše im se jezici  kao od plamena, i razdijeliše se te nad svakog od njih siđe po jedan.

Svi se napuniše Duha Svetoga te počeše govoriti tuđim jezicima, kako ih je već Duh nadahnjivao da govore.”

Hvala Ti, Gospode, za ovu Riječ. Za istiniti događaj koji se u davnini zbio, no on još uvijek traje. Za to smo Ti zahvalni. Neka nam ova Riječ govori i uđe u naše srce, kako bismo je doživjeli kao blagoslov, Tebi na čast i slavu imena Isus!

To je poznati događaj koji čitamo u Svetom pismu a mi Pentekostalni vjernici vjerujemo i često ističemo. Naročito ističemo zato jer je to u sastavu punog Evanđelja. Ako netko ne propovijeda Pentekost on ne propovijeda puno Evanđelje.

Zašto? Zato što je Gospod to učinio u početku i htio da to svaki

vjernik, svaki kršćanin, svako dijete Božje doživi. Tako nas uči Pismo i Božja riječ.

Učenici su bili sa Gospodom Isusom tri i pol godine. Vidjeli su mnoga čudesa i učili od Gospodina Isusa a ipak nisu imali sile i snage da bi se održali bez Svetoga Duha. Niti govora da bi išli svjedočiti Radosnu vijest Gospodina, Isusa Krista, Njegove žrtve, Njegove smrti, Njegovog slavnog uskrsnuća. To je bilo nemoguće, Isus je to znao.

Sjećate se iz izvještaja, da se pred smrt Isusovu Petar silno odricao i govorio:

“Ne znam ga! Ne poznam ga!”

Onoj djevojci koja ga je pitala rekao je:

“Ne znam što govoriš!”

Ona je imala razloga sumnjati da je i on Galilejac, i sam govor ga je izdavao da je bio sa Isusom a on je ipak rekao da ga ne pozna i da ne zna što govori. Tri i pol godine je bio sa Isusom!

Ne samo Petar već i mnogi koji su ga slijedili, pa onda takovo što učiniti!

Mi bismo pomislili da je to Isusa razočaralo, ali Isus je znao što je čovjek. Isus je znao tko je Petar i ostala jedanaestorica. Isus je znao što je u Judi i što će učiniti.

Isus zna i tvoj život, tvoju vjeru i tvoju službu. I moju službu On zna. On hoće da primimo Silu. To je htio za svoje učenike, i kada je bilo 50 dana od uskrsnuća a deset dana nakon uzašašća, dogodilo se izliće Svetoga Duha.

Taj dan je rođendan CRKVE ISUSA KRISTA. Tada je crkva postala i počela djelovati. Od tada se Gospod Isus Krist, kroz Duha Svetoga i proslavio.

To je Isus najavljivao već ranije svojim učenicima, kada je rekao da mora otići. Već uskrsli Isus rekao je učenicima da idu pred njim u Galileju, jer da će se tamo s Njime susresti.

Tamo se i jesu susreli sa Isusom.

Već su se više puta uvjerili da je On onaj isti Isus, koji je bio prije smrti. U početku su bili u nedoumici, misleći da vide Njegov duh a On im je rekao:

“Opipajte me! Duh tijela i kostiju nema. Ja sam!”

Dakle, u više navrata bilo je svjedočanstava i uvjeravanja da je živ, da postoji i da ih je sakupio nakon što su se raštrkali. Pismo kaže:

“Udarit će pastira i ovce će se razbježati!”

To je uvijek tako, braćo i sestre!  I danas, kada sotona udara na pastire, mnoge se ovce razbježe. Mnoge ovce.

Nisu pastiri nešto drugo od ovaca. I oni su ovce. Zbog Riječi, Bog im je dao da budu prvi među jednakima.

Dao im je da budu na čelu i da vode. Pastir nikada ne ide iza stada. Ne tjera stado bičem i ne zlostavlja.

Pastir treba uvijek ići ispred stada a ovce za njim. Isus Krist kaže:

“Ja poznam ovce svoje i moje mene znaju. Ja idem pred njima i one mene slijede.”

To je divna lako shvatljiva usporedba. To je drugačije od onoga kada se hodočasti nekada i nekamo. Naše hodočašće traje cijeli život do onda kada ćemo se susresti sa Njim. Naš pravac je usmjeren prema Njemu.

Mi ne hodočastimo mjestu ni ljudima, već idemo prema Gospodu, Isusu Kristu.

Kada im je to govorio, oni su se ražalostili. Bili su tužni znajući da je bio razapet i mrtav a sada kada živi, ostavlja ih same, prepuštene same sebi i svojim mislima.

Pogledaš li u Andriju, on ima svoje misli; pogledaš li Tomu, on ima svoje mišljenje; gledaš u Petra, i on ima svoje mišljenje i svaki ima svoje  mišljenje.

Pa i danas, mnogi koji se nazivaju vjernicima, kažu da imaju svoje mišljenje. Veliko je pitanje, slaže li se tvoje mišljenje sa

Božjom riječju!

Možeš imati svoje mišljenje jedino ako je ono sukladno sa Božjim mišljenjem, no ako je ono proturječno, tada si ti nevjernik.

I ja bih bio nevjernik kada ne bih vjerovao Božjoj riječi i ne bih se pokoravao Božjoj riječi. Tada bih bio nevjernik!

Znadete, ima samo vjernik i nevjernik. Malovjernik je također samo nevjernik. Svatko treba biti u punom smislu riječi vjernik, to traži Božja riječ i to Sveto pismo zahtijeva od nas.

Da ih utješi u njihovoj žalosti zbog Njegovog odlaska, Isus im je rekao u Evanđelju po Ivanu, 16:7

“Ipak vam istinu velim: vama je bolje da odem, jer ako ne odem, Branitelj neće doći k vama. Odem li, poslat ću ga k vama.”!

Kakovo divno ohrabrenje! Duh Sveti ostaje uvijek sa nama. Kakova radost je morala nastati iz one žalosti u kojoj su bili!

Isus Krist je platio za naše grijehe. Novozavjetna crkva je vlasništvo Isusa Krista. Ona je tečevina Njegove duše a tako piše u 53. glavi, knjige proroka Izaije.

     Kako bi ju Isus mogao napustiti samu i bespomoćnu, bez Sile i vodstva. Nikada to ne bi učinio. NIkada to ne bi učinio roditelj svoje djece, pa

čak niti kada odrastu, postanu samostalni i osnuju svoju obitelj. I onda voli da im bude blizu, da ih gleda i po potrebi pomogne ako mu je moguće.

Kako onda ne bi Gospod dao čuvara, brigovoditelja i branitelja svojoj crkvi, koju je On sam osnovao i stekao svojom krvlju?

Pismo kaže da će poslati sa neba Branitelja, Duha Svetoga, koji će uvijek biti sa nama. Duha istine, braćo i sestre, to je vrlo važno. Duh Sveti je Duh istine. On nije duh laži i prevare. Ono što On govori  jeste istina. On nas upućuje i vodi ka istini. Tko je ta istina?

Isus Krist! Nikada nas Duh Sveti neće odvoditi od Isusa, već će nas voditi k Njemu. On će nam prikazati Isusa u Njegovoj ljubavi, u Njegovoj veličini i slavi ali i u Njegovoj strogosti.

Isus hoće da Njegov narod živi u stezi, jer je Njegova Zaručnica koja samo Njega ljubi. Koja nema nikoga uz

Njega. Zaručnica, koja samo Njega ljubi, za njim čezne i  želi samo Njega vidjeti.

Radujem se jer vjerujem da će doći dan kada ćemo ga vidjeti. Sada govorimo, vjerujemo i nadamo se, no jednoga dana ćemo ga vidjeti onakvog kakav jeste. Je li to naša radost?

Kada razmišljamo što je Isus učinio za nas; vidimo da je Isus došao na ovaj svijet, bio žrtva za nas, platio je naše grijehe i umro za naše grijehe.

Uskrsnuo je za naše opravdanje i poslao Svetog Duha da kroz njega bude sa nama, i bude nam Vodič i Branitelj.

Sada je vrijeme da Isus Krist dođe po svoju crkvu. Vjerujemo li mi u to?

Mi težimo cijelim srcem za Njegovim dolaskom. Ne marim za ičim na ovome svijetu. Samo za tim težim, da do kraja završim put, ali se uzdam u Božju riječ, koju piše apostol Korinćanima:

“Onaj koji je započeo dobro djelo u vama, Onaj će ga i dovršiti!”

Da, On će ga i dovršiti! Ne boj se, Isus će završiti djelo koje je započeo! Samo, nemoj se otimati i protiviti, već slijedi i ljubi Isusa. Čekaj ga! On će to učiniti! Biti ćemo blagoslovljeni dolaskom  Spasitelja, Isusa Krista.

Čitali smo na početku Djela apostolskim, 1:4+5. stihu:

“Jednoć, dok je sjedio s njima za stolom, naloži im da se ne udaljuju od Jeruzalema, već da ondje čekaju  obećanje Očevo, “obećanje za koje ste čuli od mene: Ivan je krstio vodom, a vi ćete domalo biti kršteni Duhom Svetim”.

Gospod Isus je rekao svojim učenicima da budu zajedno. Četrnaesti stih ove iste glave kaže:

“Svi su ovi bili jednodušno ustrajni u molitvi zajedno s nekim ženama, Isusovom majkom Marijom i braćom njegovom.”

Koliko su bili ustrajni i koliko dugo su molili, braćo i sestre? Pismo kaže da su molili deset dana.     Oni nisu znali da će moliti baš deset dana; da je potrebno biti deset dana na okupu.

Što se je u tih deset dana događalo među njima, možemo si zamisliti. Kada su počeli moliti, vjerojatno nisu bili jednodušni, već su svaki imali svoje mišljenje. Htjeli su biti u kraljevstvu i pitali su kada će ga Isus uspostaviti.

Svaki je za sebe mislio da treba biti prvi u tom kraljevstvu. Jedan je htio biti s lijeva a drugi s desna Gospodu, kao najveći dostojanstvenici, koje je On sebi izabrao i postavio.

Pomislili su:

To meni pripada!” “

Sinovi Zebedejevi i majka njihova rekli su da to njima pripada. Zacijelo se Petar uzrujao i mislio:

“Kako vi, pa ja uvijek prvi nešto učinim ili kažem, a sada vi……..”

Deset dana su bili zajedno, poslušni Isusovoj riječi i molili. Izravnali su račune između sebe i složili se. Prije su možda bili kao rogovi u vreći a poslije su se složili i postali jednodušni. Poslušali su Riječ, Gospoda Isusa Krista.

Oni su znali da je svetkovina sedmica. To znači da se slavilo sedam tjedana a sedam puta sedam je četrdeset devet, i na kraju su slavili blagdan žetve, ali nisu znali da će se to zbiti idući, pedeseti dan.

Da su znali, možda bi rekli: “Već smo molili pet dana, molit ćemo još pet dana, i primiti ono što nam je Gospod Isus obećao.

Oni nisu znali do onda kada je došao pedeseti dan, i kada je Gospod izlio svog Svetog Duha na svoje učenike. Tada su primili silu!

Isus im je bio rekao da kada prime Silu, da će tada svjedočiti, i Duh Sveti će svjedočiti.

Već je bilo svjedočanstvo kada je Duh Sveti sišao na apostole, u vrijeme tog praznika kada su bili nazočni razni narodi iz svih krajeva. Čula se buka, kao da je zapuhao silan vjetar

a oni se napunili Duha Svetoga i počeli hvaliti Boga u tuđim jezicima. Pokazali su se plameni jezici i na svakoga je sišao po jedan.

Ljudi su se čudili, što se to zbiva. Oni nisu poznavali Pisma. Nisu znali za Božju objavu, a Kristu, dok je propovijedao, nisu vjerovali.

Ljudi su zaključili a neki su i rekli, kako piše u 13. stihu:

“Puni su slatkog vina.”

Mi bismo rekli da je to mošt, jer je još slatko, ali se od toga ne može biti pijan. Dok je ono još stvarno slatko, ne možeš biti pijan. Petar je ustao u snazi i sili Svetog Duha i rekao:

“Ovi ljudi nisu pijani kao što vi zamišljate, već se ovim ostvaruje proročanstvo proroka Joela.”

A i kasnije je Bog obećao da će u posljednje dane izliti od svoga Duha na svako tijelo. Naravno, na one koji vjeruju, a ne na nevjernike koji se nisu pokajali i obratili.

I ja sam jednoć bio takav. Nisam pravo vjerovao, nisam se pokajao niti obratio niti sam išta doživio. Zbog toga sam na početku rekao da sam bio prevaren.

Bogu hvala, Bog ne vara! Spasitelj Isus daje ono što obeća, ali treba ispuniti uvjet, Braćo i sestre. Tek tada možemo doživjeti taj pravi, slavni Pentekost, koji još uvijek traje.

Isus Krist je Krstitelj. To ne može učiniti čovjek niti itko od ljudi. Nema takovog koji to može. Nema takovog sveca koji bi to mogao. To može samo Gospod Isus!

Isus je rekao  da odlazi, ali da će moliti Oca, da pošalje drugog Utješitelja, koji će uvijek biti s nama. To je istina, jer to kaže Božja riječ. Isus je i izvršio što je obećao.

amo je bilo mnogo naroda. Svi su vidjeli i čuli a Petar je opovrgao njihove sumnje.

Rekao im je da nisu pijani, već da je to sišao Sveti Duh. Što je to Sveti Duh? To ljudi nisu znali.

Nisu bili upoznati sa time, niti su znali kakovo značenje i kakovu vrijednost ima Sveti Duh, za vjernika u njegovom životu.

Jednom je jedan brat rekao:

”Bez Svetog Duha, ja ne bih mogao biti kršćanin.”

I to je amen! Bez Svetog Duha, ne bismo mogli biti vjernici. Upravo je Sveti Duh, tebe, mene a i one koji će još doći, uvjerio u naše grješno stanje. Uvjerio nas je da je naš način života  grješan.

Kada nekome svjedočiš i kažeš da smo svi grješnici koji se trebaju pokajati, dobiješ odgovor:

“Pa kakav sam ja grješnik? Što to kažeš? Pa ja ne kradem, ne varam, nisam nikoga ubio, niti koga zapalio, a Bože moj, ako negdje nešto uzmem, to i nije grijeh. To svi rade.” Ljudi se na razne načine opravdavaju pred ljudima i Bogom, ali Pismo kaže:

“Svi smo sagriješili i svi smo izgubili slavu Božju!”

Kaže li tako Božja riječ? Nema niti jednoga koji nije sagriješio. Ako i pripadaš nekoj religiji, to ti ništa ne pomaže. Ako si i činio neka djela, na koja su te uputili krivi učitelji, to isto ništa ne vrijedi, a to piše u Svetom pismu.

Čitaj Sveto pismo i moli Boga sa velikom željom da ti otkrije i da saznaš istinu a Duh Sveti će ti u tome pomagati. Duh Sveti radi u ljudima i prije no što su kršteni Svetim Duhom, jer ih hoće dovesti k Isusu.

Duh Sveti nikada neće proslaviti čovjeka a niti sebe. On će uvijek svu slavu dati Gospodu Isusu

Kristu! Zato je bitno da znamo i vjerujemo ono što je ispravno, kako bismo doživjeli ono što Sveto pismo kaže. Da doživimo onaj pravi Pentekost, kao u samom početku.

Nekada nas ljudi pitaju: “Je li to neka nova vjera? Kako dugo postoji ta vaša vjera? Kada je to započelo?”

Što je naš odgovor, braćo i sestre? “To je ona prva vjera. To je ona početna vjera.”

Naša vjera vuče korijenje od dana Pentekosta pa sve do današnjeg dana! I dok god će milost Božja trajati, Bog će Duha svojega izlijevati na one koji mu se obraćaju i vjeruju.

Petar je nastavio:

“Ljudi, braćo! Ovoga Isusa kojeg ste vi razapeli…”

“Vi, razapeli”,

Nekome u lice reći njegov grijeh, to nije mala stvar. Može se svašta dogoditi, ali kada je sila Duha Svetoga prisutna, tada to možeš kazati. To je pomazanje Duha Svetoga, jer govoriš Božju istinu. Ono što je sam Bog htio da govoriš i što je On htio da se propovijeda, da bi ljudi znali. Kaže:

“Vi ste ga razapeli ali Bog ga je uzdigao desnicom svojom.”

Aleluja! Bog je s neba pružio svoju desnicu i uskrisio Isusa iz groba. Grob je prazan – nebo je puno!

Slava Bogu! A i mi smo ispunjeni Svetim Duhom, trećom Božanskom Osobom. Bog hoće da  imamo takovo trojedno zajedništvo, da bismo bili u potpunosti sa njim. To znači: “Duhovi”. U našem kraju, u puku se taj dan naziva “Trojaki”.

Ljudi govore:

“Ideš na Trojake na firmu. Ideš da dobiš Duha Svetoga.”

Ja sam bio. Nećemo dalje, samo ću reći da su svi oni postupci bili krivi.

Kada sam se obratio Gospodu  i kada mi je Isus oprostio moje grijehe, kada je, svojom vlastitom krvlju, (ne krvlju životinje) izbrisao moje krivice, došlo je vrijeme da primim Duha Svetoga!

To sam doživio upravo na biblijski način, kao što su to i prvi učenici na dan Pentekosta  doživjeli. Tako se to i danas doživljava. Onaj koji to još nije doživio, može doživjeti!

Da bi to doživio, moraš nešto učiniti. Kada je Duh Sveti sve one koji su tamo slušali, uvjerio u njihovo grješno stanje, mnogi su priznavali svoje grijehe. Postavili su učenicima pitanje:

“Što nam je činiti? Istina je, razapeli smo Isusa, Sina Božjega! Bog ga je podigao. Što možemo učiniti, osim da priznamo?”

Onda im je Petar rekao:

“Pokajte se, obratite se i krstite se u ime Isusa Krista za oproštenje grijeha i primiti ćete dar Svetoga Duha.”

Stoji li to tako napisano? To je redoslijed kojim svatko tko to još nije učinio, treba učiniti.

Ja sam to učinio i doživio. Mnogi ste ovdje svjedoci da ste to tako učinili. Mi imamo iskustvo, koje je vrlo važno i jako bitno za naš kršćanski život, a to je, da Duh Sveti stanuje u našem srcu.

Jedna pjesma govori: “Da li znaš, da li znaš, da si ti hram, hram Duha Svetoga?”

Pa kako ne bih znao! Ne pitaj mene koji znam. Pitaj one koji koji to nisu doživjeli a moraju znati, da trebaju biti hram Svetoga Duha.

Trebamo biti hram Svetog Duha jer to Bog hoće! Kada Bog hoće nešto od nas, tada smo mi grješnici dužni da se složimo i da podredimo našu volju Njegovoj volji. Tada ćemo doživjeti ono što je Bog predvidio za nas.

treba se krstiti u ime Isusa Krista, za oproštenje grijeha. Neki kažu tako:

“Ako sam se pokajao, a pokajao sam se na temelju svoje osobne vjere u Radosnu vijest koju sam čuo i koja govori o Isusu Kristu, vjerujem da mi je Gospod oprostio.

Obratio sam se, i On je to učinio.

Zašto je sada potrebna voda? Što ima u vodi?”

Ima! Vjeruješ li da ima? Slava Gospodu! Ima to, da to činiš za oproštenje grijeha. Da se opereš, ne od tjelesne nečistoće, već da tvoji grijesi za koje si se pokajao, koje ti je Gospod oprostio, na jedan simbolički

način budu sahranjeni i ostanu u vodenom grobu.

Tako Pismo kaže!

Kada su čuli sve što treba učiniti, vjerujem da im je Petar govorio i opširnije no što nam izvještaj kazuje u drugoj glavi, obratili su se.

Pismo kaže, da se je taj dan tri tisuće duša obratilo Gospodu Isusu Kristu! Tri tisuće duša se pokajalo, obratilo i doživjelo spasenje! Tri tisuće duša je ostalo u Zajednici, Isusa Krista. Pismo kaže da je tri tisuće duša primilo Duha Svetoga:

“Jer je to obećanje”

rekao je apostol Petar,

“ne samo za nas koji smo primili i koje ste čuli kako smo govorili i slavili Gospodina, nego to je obećanje i za vas!”

Zato je važno da propovijedamo cijelu istinu.

Znate, apostol Petar se, nakon onog doživljaja kada je zanijekao razapetog Isusa, iskreno  pokajao, otišao u tamnu noć i gorko plakao zbog svoje nevjere, ali nakon što je primio Duha Svetoga, nije se više bojao.

Postao je jedan od propovjednika veći od onih koji su postojali, postoje i budu ikada postojali, i Isus Krist je preko njega govorio.

Ne ponizujem nikoga, već želim naglasiti da je ono što je Gospod preko njega govorio i naša dužnost da svi propovijedamo, kako bi svi povjerovali i doživjeli i imali iskustvo da je Bog vjeran svojim obećanjima i da su sva Njegova obećanja u Isusu Kristu, DA i AMEN!

Za koga? Za nas, koji vjerujemo, braćo i sestre.

Mi ćemo to doživjeti, slava neka je našem Gospodu!

Pismo tako kaže. Još mnogim drugim riječima su ih bodrili i nagovarali da se ne ustručavaju nagovarati svakoga s kim dođu u dodir. Da im kažu da se spase od ovog pokvarenog roda!

Ovaj je rod pokvaren i ide u propast ako se ne obrati, pokaje i ne doživi spasenje i Isusa kao svog osobnog Spasitelja!

Nagovarajmo ih riječima koje će nam Duh Sveti dati, a dati će nam! Nagovarali su ih mnogim drugim riječima, kako nas Pismo izvještava.

Je li to moje i tvoje iskustvo? Neki kažu da nemamo pravo nagovarati. Nije istina! Mi smo dužni nagovarati, braćo i sestre! Mi ne možemo odlučiti za njih. Odluku moraju oni sami donijeti.

Ne piše da mi možemo donijeti odluku umjesto njih. Da možemo, već bi svi moji bili obraćeni, a vjerujem i svi vaši.

Svi koji još niste doživjeli Isusa kao svog osobnog Spasitelja, da se obratite, krstite i doživite spasenje. Ja nagovaram, ali da još mogu i odlučiti, bilo bi gotovo i zapečaćeno. To morate vi odlučiti. Vi koji još niste doživjeli, jer to Isus od vas traži.

Ako Bog da, imati ćemo vodeno krštenje. Neki me već pitaju i ne mogu više odgađati, jer oni osjećaju želju da bude što prije. Mi ćemo se radovati a i nebo će se radovati! Aleluja! Slava Ti Gospode!

Mi se radujemo jer je i sam Isus rekao da je jedna duša pretežnija no svekoliki svijet.

Znači da je pred Bogom jedna duša vrednija od svega materijalnog blaga.

Bog ljubi duše ali ne ljubi grijeha. Isus je platio za naše grijehe. On nas je otkupio! Isus hoće da budemo njegovi i njegovo vlasništvo. Žrtva je već učinjena.

Sada je potrebno samo da uzvjeruješ,  da se odlučiš da prihvatiš Isusa kao Spasitelja, i da budeš oslobođen od svih poroka. Da tvoji grijesi budu izbrisani i da budeš zapisan u knjigu Života.

Ako su ljudi pametni i vode evidenciju o svemu, kako bi vidjeli svoju uspješnost, tako i Gospod Bog vodi računa, zna i vodi knjigu Života u kojoj je sve zapisano.

Nad onim tko je u njoj zapisan, druga smrt nema vlasti. Zato nas kada se obratimo Gospodu Isusu Kristu, oslobađa od grijeha i daje Život.

Primit ćeš dar Duha Svetoga. Tvoje će iskustvo biti istinito, upravo onako kako kaže Božja riječ:

“Koji tako vjeruje, kako Pismo kaže, iz njegovog će tijela poteći potoci Žive vode.”

Zašto je to Isus rekao? Kakovo je značenje tog obećanja?

Govorio je za Duha Svetoga, kojega su trebali primiti oni, koji su vjerovali u Isusa Krista. To piše u Ivanovom Evanđelju. Naravno da su i postupili onako kako to stoji u Pismu, a tamo stoji da će primiti drugog Branitelja koji će uvijek biti sa njima.

Je li to divno i puno Evanđelje, Radosne vijesti, Gospodina Isusa Krista?

Znate, neki kažu da su svi ljudi hram Duha Svetoga. Svi ljudi bi trebali biti hram Duha Svetoga, ma da to nisu zbog nevjere, jer nad svima Sveti Duh radi.

Duh Sveti nije sebičan. Moglo bi se reći, prema Božjoj riječi, da je On dio Boga.

On je Bog. Kao osoba nije nikada bio viđen, osim na Isusovom krštenju u obliku goluba.

Pismo kaže da će Duh Sveti biti naš Pomoćnik, naš Zaštitnik, naš Branitelj.

On je neprocjenjiva pomoć u našem kršćanskom životu. On će nas savjetovati ali će nas, kada je potrebno, i pokarati.

Je li tako, braćo i sestre?

To nam je potrebno na našem putu, jer mi idemo kroz pustinju. Ovo naše tijelo nam je često protivnik. Ono se vraća nazad, gledajući lijevo i desno. Tada počinje djelovati Duh Sveti.

On će uvijek intervenirati i voditi na dobro. Duh Sveti će nas kroz pokajanje dovesti k Isusu. Držati će nas u zajedništvu sa Gospodom Isusom Kristom i sa braćom.

Neka je slava našem dragom Gospodu, za spasenje duše i za ispunjenje Svetim Duhom!

To je ono što ti trebaš! To je ono što mi svi trebamo!

To je ono što će nam pomoći da prođemo kroz ovu pustinju.

Duh Sveti želi imati dominantnu ulogu u našem životu. On će nas voditi. Reći će nam:

“Ljubite braću!” Radosno će nas poticati:

“Idite u Zajednicu!”

On nikada neće kazati da ostavimo svoju Zajednicu ili da nam ona nije potrebna. Uvijek će nas voditi u zajedništvo.

To je prepoznatljivo djelo Duha Svetoga, i sukladno sa svetom Božjom riječi. Duh Sveti će nas dovesti u jedinstvo.

On nije sila koja razbija zajedništvo!

Duh Sveti je sila koja spaja, dovodi u jedinstvo. Sila koja nas stapa u jedno.

Da svi jedno molimo, mislimo, živimo i vjerujemo;

DA SVI BUDEMO JEDNO! Kod Boga je jedinstvo, nema dva. Kaže, JEDAN BOG, JEDNA VJERA!

Ljudi kažu:

“Koliko vjera ima na tom svijetu?”

Pismo kaže: “jedan Gospodin, jedna vjera i jedno krštenje; jedan Bog i Otac sviju” (Efežanima 4:5-6, Juda 1:3).  Postoji samo jedno spasenje.

Nema drugoga!

Nema toga da sam ja kod ovoga a ti kod onoga.

Duh Sveti će nas dovesti da budemo u Jednom.

On će nam pokazati i u jedno nas stopiti. Poučiti će nas, pokarati i voditi.

Neka je slava Bogu Ocu, kroz Isusa Krista, za Branitelja, Duha Svetog, kojega nam je dao!

Amen!