Poslanica Rimljanima 8:1-5
”Sad, dakle, nema više nikakve osude onima koji su u Kristu Isusu, jer zakon duha života u Kristu Isusu oslobodio me od zakona grijeha i smrti.
Doista, ono što je bilo nemoguće Zakonu, jer je zbog tijela bio nemoćan, ostvario je Bog; poslao je, radi grijeha, svog vlastitog Sina u obličju grešnog tijela i osudio grijeh u tijelu, da bi se u nama, koji ne živimo po tijelu, nego po Duhu, ispunio zahtjev Zakona.
Oni koji žive po tijelu teže za tjelesnim stvarima, dok oni koji žive po Duhu teže za onim što je duhovno.”
Sveto Pismo kaže da nema osude onima koji su u Kristu Isusu i nitko ih ne može osuditi. Nitko ne može nauditi životu onih koji su u Kristu Isusu. Slava Gospodu!
Za njih nema nikakve osude. Pismo kaže da je Krist dao za njih svoj život! Bog je na našoj strani.
On je to predvidio i učinio za nas.
Tko će onda osuditi izabrane vjerne? Nema toga!
Može đavao rikati kako i koliko hoće.
Može se burkati cijeli pakao; može cijeli svijet biti protiv nas, ali nam ništa ne mogu, kada je Isus na našoj strani to jest na strani onih koji su u Kristu Isusu.
Mogao bih reći, kao što i apostol kaže, da je naš život skriven u Kristu Isusu.
Ako je naš život u Njemu skriven, onda možemo biti sigurni da nam nitko ne može nauditi.
Što to znači, biti skriven u Kristu Isusu?
To znači da mi živimo za Njega, a On živi u nama.
Mi živimo vjerom Sina Božjega, našeg Spasitelja Isusa Krista. Zakon Duha života oslobodio nas je od Zakona grijeha i smrti.
Postoji Zakon grijeha i smrti, a postoji zakon Duha života u Kristu Isusu.
Čitajući Božju riječ znamo da je Stari Zavjet ili Zakon koji je došao i bio dat preko Mojsija , bio samo čuvar ili pokazatelj onoga što je grijeh, do dolaska Gospoda Isusa Krista.
Sada je Krist učinio ono što Zakonu nije bilo moguće.
Kada govorimo o tome, mislimo na žrtve, odnosno žrtvovanja koja su se ponavljala u nedogled. Obredne žrtve, za svoje očišćenje, ponavljali su pojedinci kao i glavni svećenik za sebe i za cijelu Zajednicu.
Pismo kaže da je to vrijedilo samo za jedno kratko vrijeme, a zatim su morali sve opet ponoviti.
Isus je, tako piše u Pismu, jedanput predao sebe, za naše grijehe i ustao za naše opravdanje.
Jedanput – zauvijek!
Tako mi ne trebamo prinositi žrtve, jer je to Isus učinio za nas. Isus je bio žrtva za tebe i za mene. Za svakoga koji vjeruje.
Mi smo oslobođeni od zakona grijeha i smrti.
Što je zakon grijeha?
To je zakon koji živi u našem tijelu, koji nas je primoravao da griješimo. Zakon koji je vladao nad nama i čiji smo bili robovi. Nismo činili ono što hoćemo, već smo morali činiti ono što nećemo, piše u sedmoj glavi, u 24. stihu, poslanice Rimljanima.
Apostol kaže:
” Jadan sam ti ja čovjek! Tko će me izbaviti od ovog smrtonosnog tijela.”
Pitanje je tko? Ali ima odgovor: Isus!
Slava Ti Gospode!
Kada te Isus izbavi, kada si u Kristu, Božja riječ kaže da te više nitko ne može osuditi.
Kakav je to blagoslov, biti oslobođen svake osude!
Ljudi mogu znati kakav si prije bio. Možda veći grješnik od njih koji se nisu obratili, ali neka. Isus je došao da nađe i da spasi grešnike.
Kada to pred Njim priznamo, Njemu kažemo upravo onako kako je bilo, ne skrivajući, već priznavajući, Pismo, sveta Božja riječ kaže da On ima vlast oprostiti naše grijehe.”
Jesi li, draga dušo, to već doživjela? Aleluja!
On ima vlast i krv Njegova ima moć da izbriše svaki naš počinjeni grijeh.
Dakle, krv Kristova ima moć! Aleluja!
Isus ima vlast, a krv Kristova ima moć. Zar to nije divno?
Isus nas je oslobodio od zakona grijeha i smrti. Sada dakle, više nema nikakve osude.
Ono što je bilo nemoguće Zakonu, jer je zbog tijela bio nemoćan, ostvario je Bog. Bog kroz Krista.
Pismo kaže da je radi grijeha, Bog poslao svog vlastitog Sina u obličju grešnog tijela i osudio grijeh u tijelu.
Kristovo sveto, bezgrešno tijelo bilo je osuđeno radi tvog i mog grijeha.
Naš je grijeh bio velik, ali je On uzeo grijehe cijelog svijeta na sebe i odnio ga na drvo križa.
Taj grijeh je bio tako velik da je za njega trebalo podnijeti smrt. Da bi ta žrtva zadovoljila Boga, to nitko nije mogao učiniti, osim samog Sina Božjega, Spasitelja, Isusa Krista.
Ovdje Riječ kaže da je to Bog učinio. Bog je to učinio kroz svog Sina.
U Ponovljenom zakonu, 21:22+23 tako piše:
”Ako tko učini grijeh koji zaslužuje smrt, te bude pogubljen vješanjem o stablo, njegovo mrtvo tijelo neka ne ostane na stablu preko noći, nego ga pokopaj istoga dana, jer je obješeni prokletstvo Božje.
Tako nećeš okaljati svoje zemlje koju ti Jahve, Bog tvoj daje u baštinu.”
Obješeni je prokletstvo Božje. Ne Isus kao osoba, već grijeh koji je bio na Njemu je prokletstvo.
Isus je ispaštao za grijeh. Isus je kažnjen najstrašnijom smrti, da bi ispaštao za grijeh; da bi grijeh osudio, i da bi grijeh bio izbrisan, da grijeha ne bi imali vjerujući u moć krvi i moć Njegove žrtve.
Zato je Isus, istog dana kada je umro na križu bio i pokopan. Dakle, to su učinili prema Mojsijevom zakonu ili kojeg je Bog dao preko Mojsija, gdje se kaže da se ne okalja zemlja koju im je Jahve dao u baštinu.
Ne izvrše li to prema Zakonu, okaljati će zemlju izraelsku.
Ako mi ne izvršimo onako kako nam to Bog kaže, onda ćemo okaljati svoju dušu.
Prihvaćamo li mi to kao istinu?
Mi ne možemo okaljati dušu nekog drugoga, nego ćemo okaljati svoju dušu, ako ne izvršimo, ili ne živimo po zakonu Duha života, po Kristu Isusu, kao što se ovdje kaže.
On nas je oslobodio zakona grijeha i smrti.
Mi ne nosimo uz sebe napisane zapovijedi da bismo ih čitali, nego Duh Sveti koji živi u našem srcu i mi koji živimo u Isusu Kristu, sami smo sebi zakon.
Taj se zakon sastoji u tome da u našem životu odvojimo dobro od zloga. Da odvojimo što možemo i što ne možemo.
Zakon Duha je stalno prisutan u nama. Nije moguće sagriješiti, ako se sluša Duha Svetoga.
Ako taj zakon živi u nama i mi živimo po njemu, nemoguće je onda namjerno činiti grijeh.
Samo onda kada samovolja i naše ja prevagne u odnosu na Božju riječ i zakon Duha, moguće je sagriješiti.
Apostol piše i kaže da nas je Krist otkupio.
Krist nas je otkupio – Bog je poslao svog Sina u tijelu, da nas otkupi.
Čime nas je otkupio?
Žrtvom kojom je sam sebe prinio. Čime nas je platio?
Platio nas je svojom svetom krvi koju je prolio na križu.
Mi smo otkupljeni i plaćeni..
Kao što apostol Petar piše, da nismo plaćeni propadljivim srebrom i zlatom, nego skupocjenom i dragocjenom krvlju Isusovom.
Nema veličine ni broja kojim bi se moglo izreći koliko je vrijedna Isusova krv. Ona je od svega najvrednija.
Krv Kristova ima moć kojom je platila svaki moj i tvoj počinjeni grijeh.
Vjerujemo li mi to? Mi smo otkupljeni!
Kada pred Njim priznajemo, oprošteno nam je. Dođemo li k Njemu, tada smo spašeni, braćo i sestre!
Spasenje je oslobođenje.
Sjećam se 45. godine. Onda su rekli da je došlo oslobođenje. Istina, za neke oslobođenje, a za neke ropstvo.
To je, da ne ulazimo u politiku, Bože sačuvaj, tjelesna stvar. Samo se hoću osvrnuti na riječ, oslobođenje.
Oni koji prihvaćaju Božju riječ, za sve njih je oslobođenje.
Ne možeš vjerovati u Krista, a živjeti u ropstvu grijeha! To je nemoguće. To ne ide zajedno. To nije to što Božja riječ kaže i što Radosna vijest navješćuje i to uvijek ista. Nepromjenjiva!
U Hebrejima 13:8:
”Isus Krist je jučer i danas i zauvijek će biti isti.”
Kada se Isus ne mijenja, niti se Njegova riječ ne mijenja!
Tako možemo sa punim povjerenjem doći Gospodu i vjerovati, biti u tom Duhovnom zakonu, u Gospodinu Isusu Kristu.
Nitko ne može protiv nas podići optužnicu i nitko nas ne može osuditi. Može svijet govoriti, može sotona govoriti, ali je naše grijehe Isus izbrisao! Tako nas uči Sveto pismo.
Slava Ti naš dragi Gospode!
Apostol kaže u 4. stihu:
”Da bi se u nama, koji ne živimo po tijelu, nego po Duhu, ispunio pravedni zahtjev Zakona.”
To je pravedni zahtjev Duha kojeg mogu ispuniti oni koji ne žive po tijelu.
Bog zahtjeva jedan pravedni život. Bog traži od nas jedan sveti, čisti život. Jedan život koji pripada Njemu, jer smo ga od Njega i primili.
Naš život ne pripada nama, niti on pripada svijetu nego Gospodinu Bogu od kojega smo ga i primili.
Što znači život po tijelu?
Mi svi živimo u tijelu, ali ne živimo po zahtjevima i prohtjevima tijela.
Postoji Duhovni zakon i mi želimo živjeti po njemu. Naša duša ima, makar živi u ovom tijelu, dominantnu ulogu.
Tijelo se uvijek gura naprijed i ima svoje zahtjeve, ali ga duša sputava i ne da mu da preuzme vodstvo.
Duša ga drži da se ne uzdigne, jer ono što mi govorimo: ja sam ovo ili ono, ja hoću, ja vidim, ja nemam i mnogo toga još – uvijek samo ja. govor je tijela.
Duša sputava našu tjelesnost i prisiljava naš ja, da joj se pokori, kako bismo mogli živjeti po Duhu.
Živjeti po Duhu, znači doslovce se držati i živjeti po Božjoj riječi, upravo onako, kako nas ona uči.
To znači živjeti u Kristu i imati u sebi Duhovni zakon koji uvijek razdvaja ono što je po Duhu, od onoga što to nije.
Apostol piše Korinćanima da nam je sve slobodno, ali ne i od koristi.
Nama je sve slobodno. Nitko ne stoji iza nas da bi nam govorio ovo smiješ, a ono ne smiješ ili tko bi nas pratio i upozoravao. Ne! Mi imamo Duhovni zakon, a to je poznavanje Božje riječi.
Sveti Duh nam u tome pomaže, uči i savjetuje da ne skrenemo i da ne odlutamo, već da se držimo Puta.
Da se držimo Puta kojeg nam je sam Isus zacrtao.
Taj Put je uzak. Pismo kaže da je taj Put svet – da je satkan od pravde i istine i da je taj Put čist.
Kada pogledamo sve to, onda vidimo da je to uvijek samo Bog i Krist. Kod Njega nema ne-svetog puta.
Kod Njega ima samo jedan jedini Put i taj je svet!
Nije li On sam za sebe rekao da je On: Put, Istina i Život?
Slava Ti dobri Oče!
Isusa koji je bio bez grijeha, Bog je učinio grešnim da bi On mogao izvršiti djelo spasenja.
Samo kroz Njega mogu svi koji u Njega vjeruju, doživjeti spasenje. Samo Njega je Bog postavio, kako kaže u 2.Korinćanima 5:21
”Njega koji je bez ikakva grijeha Bog učini mjesto nas grijehom, da mi u njemu postanemo pravednošću Božjom.”
Samo Isus može nepravednika učiniti pravednikom.
To je Božje priznanje. To je On omogućio da ti i ja, koji smo bili nepravednici, vjerom u Isusa Krista, Sina Božjega, postanemo pravednici u Kristu Isusu!
Vjerujemo u moć Njegove žrtve. Vjerujemo u opravdanje kroz Njegovo djelo, jer je Bog tu žrtvu prihvatio.
Vjerujući tako, mi postajemo pravedni.
Ljudi nas pamte po prijašnjim djelima.
Istina je da smo negdje nešto učinili i nekoga ožalostili; nekoga razočarali, nekome možda nešto uzeli ili bilo koje drugo grešno djelo.
Neki su čak bili i sudionici, te smo imali zajednički udio u tome.
To je istina, ali ja sam priznao svoje grijehe.
Ja sam čak i popravio put svojih grijeha gdje god je to bilo moguće.
To znači da ako sam nekome nešto uzeo, a ta stvar je još uvijek bila kod mene, vratio sam je.
Ako sam već udaljio tu stvar od sebe, tada sam voljan platiti je onoliko kolika joj je vrijednost. Znači da sam popravio ono što sam mogao, a što nisam moga popraviti, priznao sam pred Bogom i ljudima i Gospod Isus Krist mi je, po vjeri u djelo Njegove milosti, to uzeo za pravdu.
Učinivši tako, postali smo po Njemu, ne bez Njega – pravednošću Božjom.
Aleluja! Radujem se zbog toga, braćo i sestre!
Nastojmo da živimo tu pravdu i svetost, jer to su Božja djela i On to zahtjeva od nas, kao što to Pismo kaže.
Kada apostol piše Timoteju, onda on kaže da je Isus dao samoga sebe umjesto nas.
Dao je samoga sebe umjesto nas, da nas očisti i da budemo Njegov izabrani narod – aleluja!
Znate li što znači biti izabrani? To je nešto posebno!
Netko je rekao da je Bog tako dobar i da će se svima smilovati i da će sve zagrliti i uvesti u svoje Kraljevstvo.
Ne! To nije istina! Bog hoće imati nešto izabrano.
Nije moguće da mi bez pokajanja i priznanja naših grijeha idemo u Kraljevstvo nebesko.
Kakvo bi to bilo kraljevstvo? To bi bilo isto kao i na zemlji, kada bi nepokajani ljudi živjeli na nebu kao i na zemlji. Mi ne molimo u Očenašu, da bi na nebu bilo kao na zemlji, već da bi na zemlji bilo kao na nebu.
Isus hoće izabrati, očistiti i uzeti nas takve očišćene u svoje Kraljevstvo.
Radujemo li se da smo izabrani? Radujemo li se da nas je očistio? Jesmo li sretni, braćo i sestre?
Ja se radujem da neće svi nepokajani, koji žive u grijehu, biti u Kraljevstvu Božjem.
Tamo će biti samo izabrani, sveti i čisti.
Netko nas pita, hoćemo li se samo mi spasiti?
Ne, još mnogi i mnogi, još mnoge tisuće i milijuni će se spasiti, ali to će biti oni koji poslušaju Božju riječ, koji se odazovu kada čuju Njegov poziv i slijede Njegov sveti, čisti Put.
Oni koji žive u Njemu, Njegovom će pravednošću biti priznati pred Bogom. To je prava istina.
Jučer mi je jedan čovjek rekao da čita Sveto pismo i da znade Istinu. On ne zna što je Istina.
On najprije treba doći k Istini, Istina će ga osloboditi i onda će upoznati Istinu.
Nemoguće je sada reći da vjeruješ u Istinu, a onda kroz nekoliko minuta opsovati Boga! To je nemoguće.
To je Istina? To je izbavljenje i život u Istini? To je đavolska stvar. Rekao sam mu izravno da je to đavolska stvar i da on radi đavolski posao.
Tek kada doživiš Krista, možeš kazati:
”Ja poznam Istinu. Ja čitam Sveto pismo i ono me je umudrilo. Bog mi pomaže u tome.”
Slava našem Gospodu, da smo kao što Pismo kaže izabrani Njegov narod i kao što dalje u pismu Titu kaže, koji revnuje u djelima ljubavi.
Djela ljubavi se razlikuju od djela mržnje i osvete.
Drugačija su.
Kod Boga ima uvijek samo dvoje: za ili protiv, život ili smrt, ljubav ili mržnja.
Ne možeš imati malo ljubavi pa onda malo mržnje, ne. Ti si tada ispunjen mržnjom i ti ne možeš činiti djela ljubavi, jer ljubiš samo sebe.
To je onaj naš ego. Nedavno sam propovijedao o našem bližnjem i tko je naš bližnji. Božja riječ i zapovijed kaže da ljubimo Boga više od svega, a bližnjega kao samoga sebe.
Ako to ispunjavamo, revnovati ćemo u djelima ljubavi. Vidjet ćemo koje su to mogućnosti u kojima možemo učiniti djelo
ljubavi. Duh Sveti će nas u tome pokrenuti i ponukati na to, a mi ćemo biti sretni da to možemo učiniti.
Naravno da se tu ne radi o materijalnim stvarima već o čovjeku, bližnjem svome. I onda kada se upotrijebe materijalna sredstva, ipak se radi o duhovnoj pomoći i duhovno je djelo ljubavi u kojem revnujemo.
Postoje i djela mržnje koja su poznata.
Apostol piše Titu kako da se djeca Božja ponašaju. Kako da paze i žive u svetosti.
One koji tako žive nitko ne može osuditi.
Osmo poglavlje Poslanice Rimljanima i počinje tako da nema više osude onima koji su u Kristu Isusu.
Nitko ih više ne može osuditi!
Nema toga, koji bi to mogao. Ni đavo koji vlada ispod neba i koji je nevidljivi duh s kojim mi vodimo borbu i pobjeđujemo ga, niti on nas ne može osuditi.
Ono što smo bili krivi, mi smo priznali, a Isus je trpio za naše krivice. On je ispaštao umjesto nas.
Njega je Bog udarao. Mi smo mislili da je On kriv, ali je On trpio umjesto nas, kako je rekao prorok Izaija.
Je li to djelo ljubavi? Potiče li nas, kada to znamo, vjerujemo i doživimo, da činimo djela ljubavi i da u njima revnujemo?
Da revnujmo u djelima ljubavi, braćo i sestre.
Što je djelo ljubavi?
Možda je netko bolestan i djelo ljubavi je da ga posjetimo. O tom će biti govora na Posljednjem Sudu.
Isus je rekao: ”Kada sam bio bolestan, posjetili ste me.”
Ma da je to djelo ljubavi, možda nam to i nije toliko važno i mi ne marimo za to.
Znate, velika je to stvar kada posjetiš bolesnog brata ili sestru, pa čak i svog neprijatelja.
Bolesnik se obraduje, duša se obraduje.
Sjećam se jedne duše koja je rekla:
”Pa i ti si došao k meni! Pa i ti me nisi zaboravio.”
Znate li kakav je to podstrek, kakvo ohrabrenje i radost?
Znači Bog me nije zaboravio, ni ljudi koji žive po zakonu Duha u svom srcu. koji su pravednost doživjeli u Kristu Isusu.
Ljudi koji su izabrani i koji revnuju u djelima ljubavi, nisu me zaboravili.
Neka nam dragi Gospod Isus pomogne da kroz Božju riječ uvidimo i slušanjem Svetog Duha znamo što je volja Božja.
Kada tako činimo, nitko nas ne može osuditi! Nitko, aleluja!
Prvi dio petog stiha kaže:
‘Oni koji žive po tijelu teže za tjelesnim stvarima…”
Kao što smo već rekli, postoji duhovna i tjelesna strana.
Mi nastojimo živjeti po Duhu.
Ima ljudi koji žive po Duhu, ali ima i onih koji žive po tijelu, pa čak i onda kada se nazivaju kršćanima.
Duhovni Zakon je mnogo dublji no što se to na prvi pogled čini. Ovdje piše da oni koji žive po tijelu, teže za zemaljskim stvarima, za tjelesnim stvarima.
Možda bi netko rekao da je grijeh nešto imati i raditi.
Ne nije grijeh raditi niti imati.
Dapače, grijeh je ne raditi!
Lijenost će nas dovesti u neimaštinu.
To kaže Sveto pismo. Čak kaže da onaj koji ne radi, ne treba niti jesti.
To sam jednom rekao, a jedna sestra koja me je slušala kao i drugi, ali je ona primijetila da bi to trebalo reći da onaj koji neće raditi, ne treba niti jesti.
Netko bi htio raditi ali ne može dobiti zaposlenje.
U današnje vrijeme mnogi bi željeli raditi, ali se ne mogu zaposliti.
To se odnosi na onoga koji neće raditi, koji je lijenčina i želi živjeti od nerada.
Ne mogu živjeti od nerada već iskorištavaju tuđi trud.
Lijenost je grijeh. Grijeh je i ako nas tjelesne stvari privlače i ako je u njima naše srce.
Ako su u našem srcu, stalno mislimo i težimo za njima.
Kada tako razmišljamo i težimo za stvarima ovog svijeta, nemamo vremena za razmišljanje o Bogu, a još manje o Zajednici. O njima se razmišlja samo ponekad.
To su oni koji žive po tijelu. Koji teže za tjelesnim stvarima. Mogli bismo i reći da oni i tjelesno izgledaju, odnosno da se to na njima i vidi.
Kako to? Pa zar mi svi tako ne izgledamo? Zar nismo svi, jedni drugima slični?
Po vanjskom izgledu su slični i oni koji su spašeni, onima koji to nisu, ali ja mislim na ono drugo. Vjerujem da me razumijete, a Duh Sveti će vam u tome pomoći.
Znate kome djeca Božja trebaju biti slična? Na koga trebaju nalikovati?
Što kaže Pismo? Na Isusa!
Njihov duhovni i tjelesni život trebaju biti nalik na Isusa.
Ne na ovaj svijet, braćo i sestre!
Kada mi nešto radimo i kada za nečim težimo, to je onda vidljivo na nama. Vidi se što mi ljubimo.
To nije duhovno. To je velika opasnost da nas đavo mic po mic odvuče u stranu.
Zar mislite da u prošlosti u Zajednicama u kojima su bili apostoli, nije bilo onih koji su odlutali sa puta Istine?
Stoji napisano da su odlutali, da su zastranili i napustili Put istine. I danas postoji ta mogućnost, a rekao bih, još i veća opasnost da nas svijet odvuče, da nam svijet zablista i zasjaji; da nas stalno mami, nudi i pokazuje nešto što još nismo iskusili i doživjeli.
Onda se opet pitamo da li je to grijeh za izabrani narod, kojeg On hoće imati i koji čezne za djelima ljubavi.
Sve što nije sveto je grijeh! Duh Sveti će nas u tome voditi.
Pogledajmo u Psalam 89:18
”Jer ti si ures moći njegove,
po tvojoj milosti raste snaga naša.”
Kaže ures, a što to znači?
Ures je ukras, to je ljepota. Hoće reći da smo mi ljepota Božje moći.
Kada tako prihvaćamo Riječ i ne želimo tjelesno već Duhovno, slobodan sam reći, da se tada Bog ponosi s nama.
On hoće da mi živimo za Njega i budemo ures Njegove moći. Da živimo po Duhu. Aleluja!
Vjerujem da smo zapamtili više toga iz ove propovijedi, ali ako nismo ništa drugo zapamtili, neka nam barem ovo ostane u sjećanju i u našem srcu.
Dakle sada, u ovo vrijeme pred dolazak Isusov po svoju crkvu, da mi budemo ures Božje moći.
Bog je to zahtijevao od početka svijeta pa sve do dana današnjeg.
On hoće imati nešto izabrano, sveto i što može pokazati ovom svijetu.
Nešto što se Božjom silom održalo i što je na slavu Božju. To On hoće imati.
Tko je to nešto?
Mi, braćo i sestre, crkva Božja!
To je crkva Gospoda Isusa Krista, nanovo rođene djece Božje.
Pred ovim svijetom mi predstavljamo Božju moć.
Predstavljamo Božju silu, sveti način života i Božju ljubav. Ono što nas vuče da želimo biti kao svijet, samo je naš ponos i oholost.
Apostol Ivan piše u svojoj prvoj Poslanici u 2:17
”A svijet sa svojom požudom prolazi; a tko vrši volju Božju, ostaje zauvijek.”
Ne kaže za neko vrijeme ili za kratko vrijeme, već zauvijek.
Možda si neko vrijeme volju Božju tvorio, a sada si se poveo ili povela, za tjelesnim stvarima i sada težiš za njima da ih imaš, da ih pokazuješ i hvališ se njima?
Bože nas sačuvaj!
Sveto nam Pismo kaže da oni koji žive po Duhu, teže za onim što je Duhovno.
Ima dovoljno Duhovnog bogatstva, djela, darova i stvari, i mi trebamo težiti za tim bogatstvom.
Imamo za čim čeznuti i težiti, braćo i sestre. Neka nam dragi Bog u tome pomogne!
To onda bude ovako, kako kaže u Efežanima 2:1-3
”(S Kristom oživi) i vas koji ste bili mrtvi zbog svojih prekršaja i grijeha u kojima ste nekoć živjeli prema Eonu ovoga svijeta, prema gospodaru zračnog kraljevstva – duhu koji je sada na djelu među nevjernicima.”
Je li i sada taj duh na djelu?
”Među ovima smo nekoć i mi svi živjeli u svojim tjelesnim požudama vršeći prohtjeve tijela i svog samovoljnog mišljenja i bili od naravi djeca srdžbe kao i svi ostali.”
Odrecimo se svog samovoljnog mišljenja!
Ovo je vrlo teška stvar.
Samovolja i naše mišljenje koje nije sukladno sa Božjom voljom i sa Božjim mišljenjem.
Odrecimo se toga, jer to nas čini, kako piše, djecom srdžbe kao i sve ostale.
Samovoljno mišljenje nas može vratiti natrag u narav djece srdžbe kakvi smo bili dok nismo poznali Isusa.
”Što će meni netko govoriti! Pa ja znam bolje od njega. Ja znam Sveto pismo. Ne treba mene učiti!”
Ja te ne mislim učiti – niti ti mene, ali možemo savjetovati jedni druge. Nas sve uči Božja riječ. Mi smo dužni odstupiti od naše samovolje i prionuti Božjoj volji i Njegovoj riječi, da ne bismo ponovo postali djeca srdžbe.
Dragi Isuse, pomozi nam u tome! On to sigurno i hoće, jer je to Njegova volja. Oni koji žive po Duhu, teže za onim što je duhovno.
Što je to , duhovno?
Teško bi bilo sve nabrojati. U Galaćanima 5:22 –26 kaže:
”Naprotiv, plod su Duha: ljubav, radost, mir strpljivost, blagost, dobrota, vjernost, krotkost, uzdržljivost. Protiv ovih ne postoji zakon. Oni koji pripadaju Kristu Isusu razapeli su svoje tijelo s njegovim strastima i požudama. Ako imamo život po Duhu, slijedimo Duha! Ne težimo za taštom slavom!Ne izazivajmo jedan drugoga! Ne zavidimo jedan drugomu!’
To je težnja za Duhom. Znači da ne izazivamo, da ne zavidimo, da ne tražimo prolazne, tašte slave.
Aleluja!
Da ne tražimo prazne slave; tašte slave!
Slava se pokaže i za čas je nema. Ljudska slava brzo prolazi. Apostol Ivan kaže da ovaj svijet brzo prolazi, ali oni koji tvore
Božju volju ostaju zauvijek.
Vidimo li razliku između tjelesnog i Duhovnog?
Tjelesni se ne pokoravaju. Oni imaju svoja samovoljna mišljenja.
Oni odstupaju od Božje riječi, ne priznaju niti ikoga poštuju. Idu kako ih njihova pamet i želje srca vode.
Duhovni se pokoravaju.
Oni teže za djelima ljubavi i donose svoj plod u radosti i miru. Oni nikoga ne izazivaju i nikome nisu zavidni. To su oni Duhovni.
Neka nam dragi Gospod pomogne da budemo takvi.
Riječ kaže u prvome stihu, osmog poglavlja Poslanice Rimljanima:
”Sad, dakle, nema više nikakve osude onima koji su u Kristu Isusu.”
Nitko nas ne može optužiti ako smo Duhovni. Amen.