Pomoć u nevolji

Djela  14:22

”Utvrđivali su duše učenika

i opominjali ih na ustrajnost u vjeri,

učeći ih da nam treba kroz mnoge nevolje

ući u kraljevstvo Božje.”

Ljudima treba kazati:
”Da nam treba kroz mnoge nevolje ući u kraljevstvo Božje”.
To treba naučiti Isusove sljedbenike!
Ako mi ne znamo što stoji napisano u Bibliji, a to je da imamo Pomoćnika u nevolji, kada one dođu, ostajemo bespomoćni. Bili bismo prepušteni ljudima koji nam ne mogu pomoći i ubrzo bismo se razočarali u vjeri.
Uobičajeno je da ljudi misle, ako vjeruješ, da ti ta vjera onda treba i pomoći, a zamišljaju i da te ta pomoć treba sačuvati da ne upadneš u nevolju, da si zaštićen i da ti je stalno apsolutno dobro u životu.
Mnogi su nam kazali, kada smo im svjedočili:
”Što vam vrijedi to što vjerujete? Pa i vi ste bolesni, pa i vi umirete, imate nesreće i t.d.”
Istina! Gospod Bog je predvidio nevolje, ali je predvidio i pomoć!
Ta pomoć se zove: Utjeha u nevolji.
”Kroz mnoge nevolje”, to kaže svima nama. Nisu jedni pošteđeni nevolja, dok drugi moraju kroz njih prolaziti.
Svi mi prolazimo kroz ‘Dolinu suza’, i kroz nevolje, kako kaže Sveto Pismo..
Dakle, učeći, a kada se nešto uči onda onaj koji uči kao i onaj koga se uči, trebaju primiti ono što je Bog pripravio za nas.
Strašno bi bilo kada ne bi bilo utjehe.
Prava pomoć u nevolji je upravo utjeha kojom nas Gospodin tješi. Možda nas nekada ne izbavi iz nevolje, ali nam kaže da je
to privremeno i da će proći, a onda nastaje ono vječno, kada više neće biti nevolje.
Kada prihvatimo riječ našega Gospoda Isusa Krista, ona nam olakša teret. Naša vjera ojača i mi dajemo slavu Bogu.
Zašto ojača? Ojača jer vjerujemo da to neće biti stalno i za uvijek; da je nevolja koju imamo ovdje na ovome svijetu prolazna.
Što je naš život? Sveto pismo kaže da je on kao dašak, kao para, kao trava. Život nam je kratkog vijeka.
Svima nam se događaju nevolje i kroz njih moramo proći.
U 2. Korinćanima 4:8 apostol kaže:
”U svemu trpimo nevolje, ali nismo u tjeskobi.
U svemu trpimo, ali ne očajavamo u nevoljama.”
Zašto ne očajavamo u nevoljama?
Ne očajavamo, jer nas Gospodin tješi!
Je li to istina, braćo i sestre? Je li to naša vjera u Njegovu riječ? Za naše ohrabrenje čitamo u 2. Korinćanima u 4:8
”U svemu trpimo nevolje, ali nismo u tjeskobi; ne znamo kamo bismo se okrenuli,ali ne očajavamo;”
Znate, kada je čovjek u tjeskobi, pritisnut je sa svih strana i ne vidi izlaza.
To se može dogoditi i jednom vjerniku. Može se dogoditi mnogima, svatko to prolazi u svoje vrijeme.
U takvim slučajevima čovjek gleda amo tamo, tražeći izlaz, ali vjernik pogleda gore.
Ako je sve oko nas zatvoreno, gore nije zatvoreno! Je li tako? Znači da mi možemo uspostaviti vezu, kada u nevolji zavapimo, On nas oslobađa tjeskobe
Kada bi nebo bilo za nas zatvoreno, onda bi to bio razlog za tjeskobu, ali nebo je za nas otvoreno.
Otvoreno je da se možemo našem Gospodu obratiti i Njemu reći svoju nevolju.
”On je iskusan u svemu i svagda živi i može nam u svemu pomoći.”
Mnogi smo već možda, dok nismo Gospoda uzvjerovali i doživjeli to divno spasenje, rekli:
”Očajan sam! Očajan sam!
Ne znam što da učinim u ovoj bezizlaznoj situaciji.”
Sada, kada se nađemo u takvoj situaciji, mi ne očajavamo! Naš je izlaz Gospodin.
Naša budućnost je svijetla, draga braćo, sestre i dragi prijatelji. On nam pomaže, jer nam je pripremio utjehu. Na ovom svijetu utjehu, a na onom Vječni život ili da tako kažem, vječno dobro, koje ćemo, kako apostol kaže, uživati.
To je divno za nas. Čitajući Božju riječ, naša se duša hrani i krijepi pa mi ne očajavamo.
Trpimo, ali znamo da Gospodin to zna. Isto tako znamo da nam od Njega dolazi tjelesna i duhovna utjeha, pa s toga ne padamo u očaj. Kada su ljudi, koji Boga ne poznaju, pritisnuti nevoljom, padaju u tjeskobu i očaj.
Znadete li što onda rade? Oduzimaju si život! Oni misle da s time u jednom trenu rješavaju svoju situaciju, ali onda tek dolazi ono najgore. Ono što traje vječno.
Neki dan sam rekao jednom gospodinu, nakon što mi je rekao da vjeruje samo u ono što vidi:
”Kada vaš život prestane, vidjet ćete ono što danas ne vjerujete, ali će vam tada biti prekasno.”
On mi na to kaže: ” Nemoj Božo, nemoj!”
Odgovorio sam mu da to kaže Sveto Pismo, a ne ja i da bih ga upravo zato htio o tome obavijestiti.
Apostol piše da mala nevolja donosi izvanredno veliku i vječnu slavu. Što onda mislite da donosi velika nevolja, kada kaže da mala nevolja donosi izvanredno veliku i vječnu slavu?
Rekao bih da će, ako je veća nevolja i slava biti veća.
To vrijedi dok smo na ovoj zemlji.
Mi prolazimo kroz ono što su apostoli učili Isusove učenike, a to je, da nam valja proći kroz mnoge nevolje.
Mnoge! Kada ne bi bile ”mnoge”, ostalo bi samo na nekoliko nevolja i to bi nam donijelo veliku i vječnu slavu
U istoj poslanici u 4:16-18
”Zato ne malaksavamo. Naprotiv, ako se i raspada naš vanjski čovjek, ipak se naš nutarnji čovjek obnavlja iz dana u dan.Uistinu, naša nam sadašnja, ali kratkotrajna i mala nevolja donosi izvanredno veliku i vječnu slavu, nama koji ne smjeramo na vidljivo, nego na ono nevidljivo, jer je vidljivo prolazno, a nevidljivo je vječno.”
Nevidljivo je vječno, je li tako?
Nevolja nam donosi tu vječnu slavu koja je sada još nevidljiva, ali ćemo je jednog dana vidjeti.
Kaže: nama koji ne smjeramo ili se ne uzdamo na ovo prolazno, već na ono vječno.
Moramo imati i ono prolazno, a i to nam Bog daje da bismo imali. To je ono što uvijek kažemo:
”…a ostalo će vam se nadodati.”
Dobivamo i imamo, ali naše srce nije u tome, nego u onome što je vječno. Tako kaže Pismo.
Ova mala i kratkotrajna nevolja, pa kada bi i cijeli život bio samo nevolja, opet bi to bila kratkotrajna nevolja!
Život se ne sastoji samo od nevolja.
Kaže, mnoge nevolje, ali mi doživljavamo i mnoge blagoslove i dobrotu Božju. Mnogu pomoć Božju u našem životu.
Rekao bih da doživljavamo više dobrote no nevolja.
To je naša utjeha. Mi nismo sami.
Imamo Jednoga koji nas može blagosloviti, koji nas je spasio, koji nam pomaže i koji nas ne ostavlja same.
Apostol ovdje kaže:
”…nama koji ne smjeramo na ovo vidljivo, već na ono nevidljivo…“
U poslanici Galaćanima apostol u odnosu na ono vidljivo kaže da zna što znači imati i ne imati.
Taj Božji čovjek nije na to smjerao niti važnost polagao, ali nije protiv toga bio. Naprotiv! Radio je da bi održavao tjelesni život i da ne bi nikome bio na teret, ali je duhovnom davao prioritet. S toga nas Sveto Pismo uči da gledamo i smjeramo na ono nevidljivo.
Kada to kažemo nekome tko ne vjeruje u Gospoda Isusa Krista ili samo načelno kaže da vjeruje, tada nam odgovore da smo jadni jer treba vjerovati u nešto opipljivo.
Nešto što možeš dodirnuti i vidjeti, možeš u to vjerovati, ali nešto što se ne vidi, pa u to vjerovati?
Mi nismo vidjeli Isusa na križu, ali vjerujemo da je bio.
To je prava vjera! Nije vjera kada se nešto vidi, već ono što se ne vidi, kako Pismo kaže.
Apostol se nije ljutio na nevolje i to nama piše za poučenje da znamo kako se treba postaviti u teškim situacijama. On štoviše piše da uživamo u nevoljama. Čak je i to mogao reći!
Znate što ljudi podrazumijevaju pod uživanjem?
Kada imaš sve. Kada pucaš od zdravlja. Sve ide po tvojoj volji, sve napreduje, ne stradaš i imaš sve ono što postoji na svijetu i onda misliš da je to uživanje.
Sveti, Božji ljudi misle drugačije.
Ono što nam je potrebno da imamo za naš život, imamo, ali naše uživanje, naša ljubav i naša radost su u Gospodinu Isusu Kristu!
Tada se može i u nevoljama uživati. Ne plačemo, ne tužimo se, već se radujemo.
Gospod nas vodi i kroz nevolje. Mi znamo da je On s nama. On nije čovjek da bi nas iznevjerio ili nam slagao Njegova riječ je vjerna i Njegova prisutnost stalna.
Slava Gospodu!
U istoj poslanici, u 12: 10 apostol piše:
”Zato uživam u slabostima, u uvredama, u nevoljama, u progonstvima, u tjeskobama koje podnosim za Krista, jer kada sam slab onda sam jak”
Kada apostol na ovom mjestu kaže da je slab, on ne misli na grijeh, već misli na tjelesnu slabost.
Svu snagu očekuje od Gospodina.
Jeste li primijetili da kaže: ”…u uvredama”?
U 1. Korinćanima u 4:12 piše:
”Postali smo smeće svijeta, kao izmet sviju sve do sada.”
Jesu li to uvrede? Znadete li što se na smetlište baca? Sve ono najgore. Ono što ništa ne vrijedi i što nikome ne treba, što nitko ne može iskoristiti, to se tamo baca.
Mi smo za ovaj svijet kao smeće. Na nas bacaju svakakve pogrdne riječi.
Jesmo li to već doživjeli?
To su te uvrede! Kada nam nabroje da smo to i to, takvi pa takvi. Da smo najgori, a nismo.
Isus nas je spasio, a oni bacaju pogrdne riječi na nas.
Što sada? Tko to može naplatiti. Tko može osloboditi čovjeka takvih misli?
Znate, kaže li se ljudima koji ne poznaju Boga samo jednu uvredljivu riječ, nikada neće oprostiti ili zaboraviti. Samo čekaju priliku za osvetu.
”A mi apostoli smo smeće na ovome svijetu: zapostavljeni, odbačeni, naruženi i ozloglašeni,”
Takvo je stanje bilo i tako je ovaj svijet gledao na njih, ali oni zato ipak nisu prestali. Znate što kaže:
”U nevoljama i tjeskobama koje podnosim za Krista, — kada sam slab, onda sam jak”
Tako i mi kada dođemo u nevolje i u situaciju kada baš ništa ne možemo, onda smo slabi. Onda priznajemo našu slabost i nemoć da si sami pomognemo.
Ljudi nam ne mogu pomoći ali može Gospod!
Onda smo jaki u vjeri. Slabi smo u tijelu, ali smo jaki vjerom u Gospoda Isusa Krista.
Kada bace na tebe razne uvrede, što onda?
Tužimo li onda i plačemo? Ne! Pismo kaže:
”Radujte se!
Tako su progonili proroke i prije vas, očevi njihovi.”
Znate, tako i nikada to neće biti drugačije dok god smo na ovome svijetu!
Svijet nas neće nikada hvaliti. Bože, ne daj da bi nas hvalio svijet! Kada bi nas svijet počeo hvaliti, mi bismo postali dio svijeta, isto kao i oni.
Dok nas svijet ruži i baca uvrede na nas, dok smo mi smetlište za njih, do tada smo mi Kristovi. Tada nismo njihovi.
Aleluja! Slava Ti Gospodine!
To neće svatko. Ohol čovjek to ne može prihvatiti. Oni kažu:
”Ni govora! Ni govora! Pa vi ste ludi.”
To je njihova ocjena, jer vjerujemo, kako oni kažu u nešto što je nemoguće, nepostojeće, nevidljivo i apstraktno i mnogo toga još. Mi znamo u koga vjerujemo.
Nitko nas od Njega odvojiti neće! Je li tako?
Slava našem Gospodu! Aleluja!
Radujemo se, a i Božja riječ nam kaže da možemo uživati u tome. Ako još, draga dušo, nisi doživjela da te je netko ružio za ime Kristovo, doživjet ćeš to, prije ili kasnije.
Zašto?
Isusa su ružili i vrijeđali. Što sve mu nisu govorili!
On je išao dalje putom koji vodi u Život i to zato, da bi mi imali Život.
Da bi mi vjerujući u Njega imali Vječni život.
Dobro – kada govorimo o nevoljama, govorimo i o utjesi koju Bog ima za nas.
Što onda sa ovim svijetom koji ne vjeruje, i nema nevolje, kako čitamo u 73. Psalmu od 4. do 9 stiha:

”Nikakvu patnju ne snose,

      pretilo je tijelo njihovo.

Ne žive u mukama smrtnika,

      ljudske ih nevolje ne biju.

Stoga je oholost ogrlica vratu njihovu,

      a nasilje haljina koja ih pokriva.

Iz pretila srca  izlazi opakost njihova,

      srca im se prelijevaju ispraznim tlapnjama.

Podsmjehuju se i zlobno govore,

      nasiljem prijete odozgo.

Ustima na nebo nasrću,

      a jezik se njihov obara na zemlju.”

I misle da im nitko ništa ne može: ni Bog ni ljudi.
Bog neće, a ljudi ne mogu jer su oni moćnici. Kratkotrajni moćnici.
Da oni ne bi bili zaboravljeni, Božja riječ govori i za njh u poslanici Rimljanima, u drugom poglavlju od četvrtog do devetog stiha, gdje kaže:
”Ili prezireš njegovu obilnu dobrotu, iščekivanje i strpljivost, a ne znaš da dobrota Božja hoće da te vodi k obraćenju?
Svojom okorjelošću i neskrušenošću srca sam na se gomilaš gnjev za dan gnjeva i očitovanja Božje pravde u suđenju koje će svakomu dati prema njegovim djelima: onima koji ustrajnošću u dobru djelu traže slavu, čast i besmrtnost –njima život vječni; a onima samovoljnicima i koji se protive istini, a pristaju uz nepravednost – njima srdžbu i gnjev. Nevolja i tjeskoba na svakog čovjeka koji se odaje zlu, kako u prvom redu, na Židova tako na Grka!”
Nevolja i tjeskoba na svakog čovjeka koji se predaje zlu. Da, ali on nema utjehe!
Ni ovdje niti na nekom drugom mjestu u Svetom pismu ne govori se da će takvi dobiti utjehu ni bilo kakvu pomoć od Gospodina.
To je velika razlika. Uočavamo li mi kakvu pomoć mi dobivamo?
Za malu nevolju dobivamo veliku i vječnu slavu. Oni za nepokornost, tvrdovratost i neposlušnost njihovih srca, dobivaju tugu i gnjev.
Na kraju krajeva, kada Gospod Bog završi svoje spasiteljsko djelo, primiti će gnjev.
Kada dođe kraj, više neće čekati i neće biti milostiv prema grešnicima koji nisu htjeli slušati Njegov divan poziv.
Zato apostol piše braći u Korintu (2.Kor. 7:4) i kaže:
”Imam veliko pouzdanje u vas i uvelike se ponosim vama. Pun sam utjehe; preobilna je radost moja zbog sve nevolje naše”
Vidite li da on kaže da je preobilna radost moja ili naša, zbog sve nevolje. To znači da mu nevolja nije teško pala. Gospodin mu je dao, a i nama će dati i daje, u svakoj nevolji i radost.
Isus, a i apostoli su naučavali da nam valja kroz mnoge nevolje proći da bismo ušli u Kraljevstvo nebesko.
To je divno!
Apostol se nije žalio na nevolje. On je u nevoljama nalazio Božju utjehu.
Radovao se i tako sretan služio Gospodu i hrabrio one koji još možda nisu došli do tog stupnja vjere, ili nisu znali ili su već zaboravili da su čuli kako postupiti u nevolji jer nam valja kroz mnoge nevolje ući u Kraljevstvo nebesko.
Oni su doživljavali progonstva.
Nas nitko ne proganja, ali nas vrijeđaju riječima.
Jesi li i ti voljan za ime Gospoda Isusa Krista podnositi uvrede od onih koji ne poznaju Boga?
Čak što više, jesi li spreman i moliti za njih :
”Gospode, oni ne znaju što čine! Oprosti im!”
Kada bi znali, onda to ne bi činili.
I na kraju da pročitamo riječ Božju u 2. Kor. 1:3 +4
”Neka je hvaljen Bog i Otac Gospodina našega Isusa Krista, Otac milosrđa i Bog svakovrsne utjehe, koji nas tješi u svoj našoj nevolji tako da mi možemo svakovrsnom utjehom kojom nas tješi Bog, tješiti one koji se nalaze ma u kakvoj nevolji.”
Bog milosrđa, Otac Isusa Krista, Bog svakovrsne utjehe, jer ako ima svakovrsnih nevolja, On ima i svakovrsnu utjehu.
Aleluja!
Zato možemo biti sretni!
I mi možemo tješiti jedni druge. Kada se nađe netko u nevolji, žalosti ili bilo kakvom problemu, a mi to saznamo, možemo ga tješiti i ohrabriti.
Gospod će nam uvijek dati riječ koja će dušu podići. Ne pritisnuti dušu u nevolji, već je ohrabriti.
Znači da i mi trebamo ali i možemo tješiti jedni druge.
S druge strane, bez nevolja ne bismo imali iskustva pa tako niti mogućnosti da i mi nekoga utješimo.
To znači, ako Bog na mene dopusti nevolju, On šalje tebe da me utješiš sa Božjom riječi. Je li tako?
Možda si i ti proživio nešto slično i kažeš:
”I ja sam tako nešto proživio. Imam iskustvo da mi je Gospod pomogao. I tebi će pomoći! Nije sada svemu kraj i nije to propast. Život teče dalje.”
Tako možemo jedni druge tješiti, Aleluja!
Radujem se kad promatram Božju riječ i kada vidim povezanost nevolje i utjehe koje je Gospod ugradio u naš duhovni, kršćanski život.
Dopušta nevolje, ali daje utjehu.
Nevolje ne idu bez utjehe!
Može li On utješiti? Znamo da nitko ne može tako dobro utješiti kao On!
Neka je slava Njegovom svetom imenu! Amen.

Psalam 121

K brdima oči svoje uzdižem:

odakle će mi doći pomoć?

Pomoć je moja od Jahve

koji stvori nebo i zemlju.

Tvojoj nozi on posrnuti ne da

i neće zadrijemati on, čuvar tvoj.

Ne, ne drijema i ne spava

on, čuvar Izraelov.

Jahve je čuvar tvoj,

Jahve je zasjen tvoj s desne tvoje!

Neće ti sunce nauditi danju

ni mjesec noću.

Čuvao te Jahve od zla svakoga,

čuvao dušu tvoju!

Čuvao Jahve tvoj izlazak i povratak

odsada dovijeka.