Evanđelje po Marku 16:1-8:
“Kada dođe subota, Marija iz Magdale, Marija, majka Jakovljeva, i Saloma kupe miomirisa da odu pomazati Isusa. I vrlo rano prvoga dana sedmice dođu na grob s izlaskom sunca. Među sobom su govorile: “Tko će nam odmaknuti kamen s vrata na grobu?” I kad pogledaju, vide da je kamen već odmaknut. Bio je uistinu vrlo velik. Uđoše u grob i opaziše mladića u bijeloj dugoj haljini, gdje sjedi s desne strane. I zaprepastiše se.
On im rekne:
“Ne bojte se! Vi tražite razapetog Isusa Nazarećanina. Uskrsnuo je! Nije ovdje. Evo mjesta gdje ga položiše. Idite i recite njegovim učenicima, posebno Petru: Pred vama ide u Galileju; ondje ćete ga vidjeti kako vam je rekao.” A one iziđoše, pobjegoše od groba, jer ih obuze strah i trepet. Nikome o tome ne rekoše ništa, jer se bojahu.”
Kršćanske crkve slave Uskrs.
Što znači: USKRS? Uskrs znači: ŽIVOT.
Mogli bismo pitati, što to znači, život? Pa, mi svi imamo život. Da, svi živimo i umiremo. Kada kažemo: Uskrs = Život, onda to znači živjeti po Božjoj volji.
Mi živimo sa Isusom. Zato je On umro i uskrsnuo. Umro je i uskrsnuo, da vlada u nama sa nama.
Da vlada mojim i tvojim životom. Da vlada dok smo na ovoj zemlji.
Ako On vlada sa nama dok živimo na ovoj zemlji, onda i kada umremo, Njegovi smo! Hvala Gospodinu! To je pravi smisao Uskrsa.
On je pobjednik nad svijetom, nad grijehom, nad bolesti, nad smrti i paklom. On je jedini pobjednik! Ako vjerujemo u Njega,
Njegova pobjeda jeste i naša pobjeda. Kada Isus vlada u našem životu, moguće nam je živjeti istinskim, kršćanskim životom. To znači da nas On usmjerava i omogućava da Njegova misao bude i naša misao.
Kako apostol kaže, kada smo uzvjerovali i mi smo s Kristom uskrsnuli. Već smo posađeni na nebesima, kaže u Poslanici Efežanima. Mi se stvarno možemo radovati. Ne radujemo se dobrima ovoga svijeta, već se radujemo onome što je Bog, kroz Krista, učinio za nas. Učinio je to za svakoga od nas. Za sve ljude, bogate i siromahe.
Naša radost nije u jelu ili piću, jer tu može biti razlike da netko ima a da drugi nema. Ali ovu radost možemo svi imati, tako Pismo kaže.
Marija iz Magdale, Marija, majka Jakovljeva i Saloma, razgovarale su o tome što se prošlih dana desilo. Odlučile su kupiti miomirise i otići na grob, pomazati Gospodina Isusa. To je bio tada običaj u Izraelu.
O tome nas izvještava Sveto pismo. One su o tome razmišljale. Nisu očekivale da Isusa neće naći u grobu. To je bilo iznenađenje.
Putom su se pitale, tko će im moći odvaliti kamen sa ulaza, da bi mogle izvršiti svoju namjeru. Bile su iznenađene kada su došle i vidjele da je kamen odmaknut. Pitale su se, što se to dogodilo?
Ma da je to bilo rano ujutro, prije sunčevog izlaska, vjerojatno su pomislile da je već netko došao prije njih. Kada su pogledale u grob, vidjele su mladića, anđela Božjeg, koji ih je došao ohrabriti i kazati istinu.
Da ga nije bilo tamo, tko bi im rekao da je Isus Krist uskrsnuo?
Da nije bilo anđela, svi bi povjerovali u laž koju su širili književnici i farizeji, potplativši rimske vojnike da kažu da su njegovi došli noću dok su oni spavali i ukrali ga. Da nije uskrsnuo, već da su Ga ukrali i prenijeli na neko drugo mjesto.
Ta laž se još danas širi u Izraelu i mnogi u nju vjeruju. Poznato je da jedni vjeruju u laž, dok drugi vjeruju u istinu.
Nama je uvijek moguć izbor da povjerujemo u laž ili istinu.
Mi znamo da sve što je suprotno Svetom pismu, nije istina! Ne želimo u to vjerovati i protivimo se takovoj tvrdnji, svjedočeći i drugima pravu istinu.
Zato je anđeo Gospodnji bio prisutan da ih izvijesti o istini.
Dakle, kamen je bio odmaknut a grob prazan. Isusa nije bilo. Njima je bilo potrebno ohrabrenje i to je bio drugi razlog anđelove prisutnosti.
Anđeo im je rekao:
“Ne bojte se! Vi tražite razapetog Isusa Nazarećanina. Uskrsnuo je!”
Aleluja! Aleluja, braćo i sestre! Taj događaj je zapisan i za sve nas koji tražimo i idemo za istinom. Tražimo i idemo za istinom jer danas ima mnogo vjera i mnogi se pitaju u tom mnoštvu vjera i vjeroispovijedi, koja je prava?
Ljudi traže istinu. Žele je znati i poći za istinom, ali koja je prava?
Isusova vjera je prava!
Koji vjeruje u Isusa, nikada se neće postidjeti i razočarati u Njemu. Svakom od nas je potrebno da imamo osobnu vjeru u Sina Božjega. U djelo Božje, na što se ovih dana podsjećamo.
Podsjećamo se na Isusove muke, patnje i smrt, ali i da ga je Bog uskrisio od mrtvih. Tome se radujemo!
Crkva uvijek ponovno ide od rođenja, smrti do uskrsnuća.
Ljudi, kada razgovaraju, znaju kazati:
“Nije svaki dan Božić!” To uzimaju kao opravdanje za neke posebne izdatke ili prekomjerno uživanje. To im je jednom godišnje, no Uskrs traje već dvije tisuće godina.
Dvije tisuće godina, oni koji su uzvjerovali, kao što Pismo kaže, vjeruju u jedinu pravu vjeru, koja je i prva a potječe od samog Isusa Krista! Oni se raduju!
Oni ne tuguju i svakog Uskrsa meću Isusa u grob. Ne vade ga ponovno van, već znaju da je On živ!
Da bismo mnogima pokazali da je živ, to pokazujemo našim kršćanskim životom, u odnosu prema Bogu i ljudima. Kada to ljudi vide, ne mogu to poreći jer je činjenica. Mogu poreći i ovo i ono, no činjenicu ne mogu.
To je upečatljivo svjedočanstvo, da Isus živi u našem srcu, onako kako to Božja riječ kaže.
Nije u grobu! Uskrsnuo je!
Ohrabrite se i ne bojte se što će drugi kazati onda kada tražite Isusa.
Znate, ljudi se uvijek pitaju i kažu:
“Dobro, ja vidim da je to sve u redu i istina. Ovdje se propovijeda čista Božja riječ, no što će mi kazati moji bližnji, moje kolege, prijatelji i susjedi?
Reći će mi: “Pa i ti si otišao u neku drugu vjeru!“
Ne, nisi otišao u neku drugu vjeru. Ti koji tražiš, vjeruj u Gospodina Isusa Krista!
To nije druga vjera, to je prva vjera!
Onda možeš rasti i ići sve više i dalje u poznavanju Isusa Krista i svjedočiti da je Spasitelj živ! U drugoj vjeri to ne možeš.
Moraš ući u prvu vjeru a u nju se ulazi obraćenjem. Ne rođenjem od svojih roditelja, nego obraćenjem Gospodinu Isusu Kristu, i Njegovoj Svetoj riječi.
To je jedini način, jer je Isus rekao:
“Pokajte se i obratite se i vjerujte radosnu vijest Evanđelja”!
Isus je živ! To je Radosna vijest!
Mi se molimo Isusu. Zašto se molimo Isusu? Zato, jer je On sam bio na križu! Nitko od drugih,
svetih Božjih ljudi! Jedino Isus!
Ali Bog Ga je uskrisio!
On je platio za naše grijehe. Platio je otkupnu cijenu. Kada apostol Petar piše, on kaže:
“Niste kupljeni ni srebrom ni zlatom od grješnog života kojeg ste naslijedili od otaca svojih.”
Od svoga poganskog, grješnog života nismo kupljeni ni srebrom ni zlatom! nego krvlju Sina Božjeg, našeg Spasitelja, Isusa Krista!
To je ta cijena koja je jedina mogla dati Bogu zadovoljštinu za naše grijehe.
Kada vjerujemo i priznajemo naše grijehe, mi toga časa uskrsavamo! Pismo to kaže.
To je Uskrs, braćo i sestre. To je život sa Isusom. Isusova nas sila podiže u jedan novi život. Isusova krv nam oprašta naše grijehe i čisti nas od svake nepravde. Mi koji vjerujemo znamo da smo bili krivi i da smo sada opravdani.
Ne svojom zaslugom ili našim dobrim djelima niti djelima ikojeg sveca, već samo žrtvom Sina Božjega Aleluja!
Mi se imamo zašto radovati. To je Uskrs! To je njegovo značenje.
Nemam ništa protiv jela ili onoga što smo pripremili. Uvijek je bolje nešto dobro od nečeg lošeg. Netko je rekao: “Bolji je grah sa šunkom nego samo grah bez šunke.” Ali, to nije Uskrs! Niti sa, niti bez šunke!
Uskrs je Sin Božji! Spasitelj svijeta. Je li On i tvoj Spasitelj? Tražiš li Isusa? Ako Njega tražiš, tražiš istinu. Onda se ne boj što će itko kazati, jer će Isus biti tvoj čuvar.
Apostol Petar kaže, da smo se obratili Pastiru svojih duša. Čuvaru svojih duša!
Nismo se obratili niti crkvi niti općinstvu svetih, već smo se obratili Isusu!
On je čuvar i pastir naših duša. Neka je slava Njegovom svetom imenu!
Mi mu ne donosimo ništa drugo, već svojim životom pokazujemo da Isus živi u našem srcu.
Kako je divno znati istinu!
Kako je divno živjeti istinu!
Od sada nećeš moći kazati da ne znaš istinu. To nije sva istina, to je samo jedan njen dio ali je temeljni dio istine, da je Isus bio žrtva za nas. Da je Isus umro umjesto nas i da je Isus uskrsnuo i da mi sada živimo sa Isusom!
Znači, već smo na nebesima sa njim postavljeni. U Kristu. Ne u nama, nego u Kristu!
Tako piše u Efežanima, u drugoj glavi.
Molim vas, svi koji nemate Sveto pismo, nabavite ga. Čitajte Božju Svetu riječ. Ona će vas voditi i onda ćete znati istinu. Kada vam netko kaže neku neistinu, odvratiti ćete mu da tako ne stoji zapisano u Svetom pismu.
Sveto pismo je jedino vjerodostojno da na njemu temeljimo našu vjeru i spasenje u Gospodu Isusu Kristu.
Pismo kaže da će se onaj koji vjeruje u Njega i prizove ga, spasiti. Ne možeš drugačije vjerovati a niti Bog prima drugačije vjerovanje osim na temelju svojega Svetog pisma, koje je pisao nama.
Nije ga pisao samo tebi i meni nego cijelom svekolikom čovječanstvu.
davao ne želi da znaš, niti da imaš Sveto pismo, kako ne bi saznao istinu koja piše u njemu. Onaj koji zna, može mu u lice reći:
“Nije istina! Idi od mene sotono! Ja hoću služiti Gospodinu. Ja neću služiti običajima i tradiciji, hoću služiti Isusu, jer me je Isus spasio!”
Znate, običajima i tradiciji, svatko je nešto dodavao. Kada sam gledao što sve ljudi rade za Uskrs, da bi ga nekako proslavili, bolje da ne kažem ono što mislim! Što sve ljudi rade! Isto ste i vi vidjeli. Potražite u Svetom pismu! Gdje to piše?
Gdje piše da donesemo hranu i da je čovjek blagoslovi? Gdje to piše? Ako to piše u Božjoj riječi, i sam ću otrčati kući i donijeti ovamo.
Ja ne bih želio ispustiti niti jedne kovrčice koja je zapisana u Pismu.
Marija iz Magdale, Marija, Jakovljeva majka i Saloma, nisu nosili hranu, one su nosile miomirise, da pomažu Isusa. Htjele su učiniti dobro djelo. Pa, otkuda onda to? Ako ti to ne radiš, kažu da si ti u drugoj vjeri. Bogu hvala, ti si u prvoj, ako to ne radiš.
Neka nam dragi Gospod pomogne i neka otvori naše srce, da bi Božju riječ u njega slagali, kao nekoć Marija. Marija, sestra Lazarova.
Divna milost Božja!
U psalmu 16:10-11, gdje je dana preko Davida, proročka riječ, ali ne za Davida već za Isusa, čitali smo:
“Jer mu nećeš ostaviti duše u podzemlju, niti da pravednik tvoj trulež ugleda.”
Pismo kaže, u I. Kraljevima, da je David sahranjen i da je “počinuo kraj otaca svojih”.
On je vidio trulež kao svaki drugi čovjek Njegovo se tijelo raspalo kao što će se i naše raspasti ako umremo prije Isusovog dolaska. Možda neće imati niti vremena da se raspadne. To kažem zato, jer Pismo kaže da će Isus skoro doći po one koji ga ljube, Njemu služe i koji ga slijede. To za nas i nije važno, jer ćemo tada svi uskrsnuti.
Isusovo tijelo nije doživjelo truleža. Isus nije bio u grobu niti ona tri dana.
Apostol Petar kaže da je u to vrijeme išao propovijedati mrtvima u podzemlje, u pakao. Propovijedati mrtvima, da prime sud po tijelu a
da se opravdaju po duhu, koji nekad nisu htjeli poslušati Božju riječ, i imali Božje trpljenje.
Svi da imaju trpljenje i svi da imaju mogućnost biti spašeni. Neka je slava našem Gospodu. I zato kaže:
“Nećeš dati”,
tko nije dao? Bog nije dao! Bog je podigao Isusa, da On ne vidi truleža.
“Pripremio si mu mnogo radosti pred licem svojim”, tako kaže.
“Pokazat ćeš mu stazu u život”.
Kada mislimo na STAZU U ŽIVOT, onda mislimo na Isusa u 14. glavi Evanđelja po Ivanu kada on kaže:
“Ja sam put, istina i život!”
Ići Božjom riječi, znači ići stazom u život. Slijediti Gospodina Isusa Krista. Znači, ustali smo, uskrsnuli smo. Bog nas je podigao iz našeg mrtvila i dao nam život. On želi da idemo tom stazom koja vodi u život. Rekao je:
“Tko za mnom ide, imat će život”
Tko Njega slijedi, imati će svjetlo života. Taj više nije u mraku; taj više nije u grijehu. On je uskrsnuo. Bog je otvorio njegove oči da vidi Božju milost u Kristu, koja nam je dana. Da je primi, jer ako je ne primi, ništa mu neće pomoći. Ako je primimo, pomoći će nam. Spasiti će nas, kao što Božja riječ kaže. Dalje piše:
“Puninu radosti pred licem svojim, sebi zdesna blaženstvo vječno.”
Gospod je ponovno postavljen Ocu zdesna. Kada gledamo Božju svetu riječ i sve ono što je Isus prošao, kada čitamo 17. glavu Evanđelja po Ivanu, gdje se Isus moli i kaže:
“Oče, ja tebe proslavih slavom koju si mi dao”,
a slava Očeva je bila da je Bog potvrđivao Sina, da
se je izvršavalo ono što je On rekao. Kada je jednu smokvu prokleo i rekao:
”Nikada nitko sa tebe neće ubrati roda!”
ona se osušila. Kada je jednome slijepcu otvorio oči, taj za života svojega više nije bio slijep. To je Riječ Gospodnja!
Kada je mrtvom Lazaru rekao:
“Ustani Lazare!”,
ustao je mrtvac i bio živ. Riječ je Bog potvrđivao. To je bila Božja slava dana u Isusu Kristu na ovoj zemlji. Isus zato kaže:
“Ja sam tebe proslavio slavom koju si mi dao. Sada i ja tebe molim da i ti mene proslaviš slavom koju sam imao u tebi Oče, prije nego što svijet postade.”
Isus nije od onda kada se je rodio na zemlji, nego prije no što je svijet postao. Isus je Bog bez početka i Bog bez kraja. Sin Božji.
Otac je njega podigao. Bilo je Uzašašće četrdeseti dan po uskrsnuću. On sada sjedi zdesna Bogu Ocu. Zdesna, kaže Pismo, postavi Otac Sina
12 svoga dok ne položi njegove neprijatelje pod noge njegove. U poslanici Korinćanima u 15. glavi piše da će se ukinuti i posljednji neprijatelj, a to je smrt. I smrti više neće biti. Vladati će život nad svima onima koji vjeruju u Sina Božjega, uskrslog Isusa! Da je On umro za njih i uskrsnuo. Umro za grijehe naše, uskrsnuo za opravdanje naše.
Petrova služba nije bila u nekim ceremonijama, niti su apostoli ceremonijama služili narodu. Petar je propovijedao Krista, i to uskrsloga. Čitamo u Djelima 2:27-32:
“Da me nećeš ostaviti u boravištu mrtvih niti dopustiti da tvoj Svetac istrune. Pokazao si mi putove života, svojom prisutnošću napunit ćeš me radosti”
Braćo, neka mi je slobodno da vam posve otvoreno rečem za patrijarha Davida; umro je i pokopan je i grob mu se nalazi među nama do današnjega dana. Ali je on, kako bijaše prorok i kako je znao da mu je Bog uz prisegu obećao podići jednog od
njegovih potomaka na njegovo prijestolje, rekao u proročkom predviđanju o uskrsnuću Mesije:
“Niti je on ostavljen u boravištu mrtvih, niti mu je tijelo istrulo”. Njega je, to jest Isusa, Bog uskrisio.Tome smo mi svi svjedoci.”
To je Petar propovijedao! Petar nije hodao tamo amo oko propovjedaonice niti se presvlačio sad ovako, sad onako. Petar je govorio Božju istinu i to je bilo ono što je pogodilo srca prisutnih i slomilo ih.
Kada bismo dalje čitali, vidjeli smo da su pitali, što im je sada činiti? Petar je rekao:
“Vi ste ga razapeli a Bog ga je podigao!”
Desnicom Božjom, Isus je podignut. Kada to sve znamo, onda su to naše prave Uskrsne radosti. Dakle, to je Petar propovijedao!
Dakle, što ćemo mi ponuditi Isusu? Hoćemo li mu dati šunke? Hoćemo li mu dati jaja ili luka? To je sve dobro. Da je Isus ovdje, u tijelu, On bi to zacijelo jeo. Pismo kaže da ništa nije pogano i nečisto što je Bog očistio. To je Bog rekao Petru.
Isus to od nas ne traži. Nikakve ceremonije. Nikakve materijalne stvari. On traži nas. On traži tebe i mene, našu dušu. On hoće da mi sami sebe prinesemo, kao miomirisnu žrtvu.
Imaš li kamen na svome srcu, u svome životu, na svojoj savjesti? Imaš li kamen koji te tišti. Koji tišti tvoju dušu a ne možeš nikome kazati. Ispovijedao si se, ništa nisi doživio, jer si se možda na krivom mjestu ispovijedao. Ponovno radiš iste stvari. Živiš u istim porocima. Želiš ih se osloboditi ali ne možeš. Sam ne možeš; nemaš snage.
Nitko od ljudi ga ne može odvaliti! Tko onda može? Ja mislim da već naziremo tko može: ISUS! Isus može! On će ga skinuti sa tvoje savjesti i maknuti sa tvoga srca i ukloniti iz tvojega života. Više te tvoja savjest neće karati kada Isus oprosti. Ali ti
moraš kazati Isusu:
“Isuse, imam kamen na svome srcu i savjesti.”
Isus će to učiniti. NItko drugi, samo Isus!
Marije su se pitale:
“Tko će nam odmaknuti kamen?”
Možda se i ti pitaš, kuda bi s tim? Na mnogim mjestima si bio ali se ništa nije dogodilo. Sada dođi k Isusu! Isus nam kaže:
“Dođite k meni!” On ne kaže: “dođite k crkvi,”
općinstvu svetih. Ne kaže da dođemo propovjedniku, već kaže:
“Dođite k meni!”
Svatko tko je opterećen, neka dođe k Njemu. On će ga osloboditi.
Isus želi da naš život bude miomirisni život. Ja sada ne mislim niti na najbolji pariški parfem, već mislim na naš život u Gospodu Isusu Kristu. Nisam protiv parfema. Bolje je dobro mirisati nego obratno.
U poslanici Efežanima 5:1-2 čitamo:
“Nasljedujte Boga, budući da ste ljubljena djeca”,
I tu kaže da nasljedujemo Boga. Nasljedujmo Gospodina Isusa Krista! Budimo kao Krist! Nastojmo biti što sličniji Gospodinu, jer je On upravo zbog toga uskrsnuo da ostatak života ne provodimo po svojoj volji već Njegovoj!
Slava Njemu! Još nikada me nije razočarao. Još nikada me nije ostavio! Već ga dva desetljeća slijedim i nikada me nije razočarao. Božja riječ kaže da nikoga, tko se u Njega uzda, neće ostaviti. Dalje kaže:
“I živite u ljubavi”,
Bez obraćenja i Božje ljubavi u srcu, ne možeš živjeti u ljubavi sa ljudima oko sebe. Čak niti u porodici, niti u braku, pa čak niti braća između sebe. Bez Božje ljubavi u srcu, ne možeš ljubiti!
Kada se obratimo, Pismo kaže da se je Božja ljubav Duhom Svetim, izlila u naša srca. Kada je naše srce bilo očišćeno i
prazno od poganštine, grijeha i poroka, kada je On taj veliki kamen uklonio i rasteretio našu dušu, ispunio ju je svojom Božanskom Ljubavlju.
Dalje kaže, da “živimo u ljubavi.”
Mi smo još uvijek u tijelu i svakoga dana nam se nudi mržnja i “neljubav”, i u braku, obitelji, susjedstvu i na poslu. Svuda se nudi život bez ljubavi. Mi znamo istinu pa ćemo živjeti u ljubavi.
Moliti ćemo snagu od Gospodina, da nam da, da živimo u ljubavi kao što kaže Božja riječ.:
“kao što je i Krist ljubio vas”
Tako, kako nas je Krist ljubio i nikako drugačije, ljubimo i mi jedan drugoga.
Pružimo si ruke i pokažimo jedan drugome da se ljubimo!
Bilo bi dobro da damo ruku i onima koje baš ne ljubimo i s kojima nismo baš u srdačnim odnosima. Njima bismo mi trebali prvi pružiti ruku, jer mi smo djeca Božja.
Ljubiti Božjom ljubavi, znači i opraštati, jer Božja ljubav oprašta. I mi trebamo oprostiti jedno drugome, kao što je nama oprostio Krist. To je milost Božja!
Slava Gospodinu da možemo tako živjeti kako nas uči Božja riječ!
“i predao samoga sebe za nas “kao prinos i žrtvu”- “Bogu na ugodan miris”.
Kristova žrtva bila je prinos ugodan Ocu nebeskom. Bogu ugodan miris, jer je On htio da Njegov sin prinese sebe za nas.
Sve ono što je Isus propatio i podnio, bio je ugodan miris Bogu Ocu, Njemu na slavu i čast a nama na spasenje. Zato, kao što je Krist ljubio i predao sebe za nas, tako i mi ljubimo jedni druge. Sada ćemo pogledati u poslanicu Galaćanima 2:20+21:, jer
kada znamo da je tako ljubio, onda idemo dalje i dublje, da saznamo što o tome kaže Pismo.
“živim – ali ne više ja,”
To je duboko! To je najdublje! Takova je dubina Božja i tu smo došli do dna.
“ali ne više ja, nego Krist živi u meni”
Aleluja! Krist je živ! Mi ne nosimo Isusa oko vrata, niti na raspelu, stalno razapeta. Jednom je umro, jednom je sebe predao ali On sada i svagda živi i može nam pomoći.
Sada više ne živim ja, nego Krist živi u meni.
To treba biti vidljivo. Ljudi trebaju vidjeti da Krist živi u nama. Kada to ljudi vide, onda je to neizbrisivo svjedočanstvo. Takovo treba biti naše svjedočanstvo u ovome svijetu, Brate i sestro!
To znači USKRS!
Isus živi u nama! Hvala našem Gospodu! Je li to moguće? Da, moguće je, jer Krist živi u meni.
“život koji sada provodim u tijelu,”
apostol kaže: u tijelu, a mi smo još uvijek u tijelu, zar ne?
“provodim u vjeri u Sina Božjega, koji mi je iskazao ljubav i samoga sebe za mene predao.”
Dakle, samoga sebe za mene predao. Tu se ne može reći da to nije istina. Ja nisam vidio Isusa na križu ali ja vjerujem da je predao samoga sebe za mene. Vjerujemo li mi tako? Ako vjerujemo, tada živimo u toj vjeri, u vjeri Sina Božjega
To je vjera Sina Božjega. To nije pentekostna vjera; to nije pravoslavna vjera; to nije katolička vjera, nego vjera Sina Božjega! Tako kaže Pismo.
Ne želim protiv ikoga išta reći. Pismo kaže da svakoga poštujemo i da neprijatelja ljubimo, ali ne možemo protiv Pisma! To treba kazati!
“ne prezirem milost Božju, jer, ako opravdanje dolazi po Zakonu, onda je Krist uzalud umro.”
Apostol kaže da bi, kada bi se kroz Zakon dolazilo do spasenja, žrtva Isusova bila uzaludna. Tada bismo svim ljudima trebali reći da vrše zakon i da će se kroz njega se spasiti.
Pismo kaže da je Zakon bio samo čuvar do dolaska Gospodina Isusa Krista.
Ivan Krstitelj je zadnji prorok Zakona, Starog Zavjeta. Znači, Bog je na taj način pokazao ljudima što je grijeh. Kada bi se držali Zakona, ne bi griješili. Grijesi su se ipak uvijek ponavljali. Kao i u današnje doba: ispovijedaš se, i ponovno griješiš; i opet se ispovijedaš i opet griješiš. Ponovo i ponovo ideš, no zašto ideš? Grijeh činiš jer se ne možeš osloboditi a ne možeš se osloboditi jer si se ispovijedao čovjeku. Ispovijedajmo se Kristu!
Isusu se treba ispovijedati.
Čovjeku kažemo više, manje puta, jesam, nisam i tako smuvamo da je još gora stvar no što je bila prije no što smo se počeli ispovijedati. Kada se Kristu iskreno ispovijedamo, Njega ne možemo zavaravati. On gleda u naše srce.
Postoje KNJIGE SMRTI I KNJIGE ŽIVOTA i svaki dan našega života je zabilježen u njima. Bog vodi evidenciju o našem životu i kako živimo. Kada se iskreno ispovijedamo Kristu, On nam oprašta. Mi ga doživljavamo kao pravednoga, jer je oprostio svima, koji su ga to zamolili.
Čitajući poslanicu Rimljanima 9. glavu nalazimo da tamo govori o izboru, milosti i nemilosti Božjoj nad Izraelom i nad nama, neznabošcima.
Tamo u jednom stihu kaže da Bog nije nepravedan. Koga hoće pomiluje a nekoga učini još tvrdoglavijim, kao faraona u Starom Zavjetu, za koga kaže da ga je zato učinio tvrdoglavim da bi pokazao svu svoju silu.
Bog je suveren i kako god čini, pravo čini.
Pročitati ćemo u Posl. Gal. 1:4:
“koji je sam sebe predao za naše grijehe da nas izbavi od sadašnjega pokvarenog svijeta, u skladu sa voljom Boga, Oca našega!”
I ovdje kaže da je Bog naš Otac i da je to bilo u skladu sa Božjom voljom. Što je bila Božja volja? Da nas izbavi od ovog pokvarenog svijeta!
Jesmo li sretni što smo izbavljeni i što vjerujemo u Isusa? Je li to za nas Uskrs? Za nas je
Uskrs cijele godine i cijeli život. Zato i predajmo sebe da bude miomirisna žrtva Gospodinu. U II. Korinćanima 2:14-17 piše:
”Hvala Bogu, koji nas uvijek u Kristu vodi u pobjedonosnom slavlju i koji po nama širi na svakom mjestu miris svoje spoznaje! Mi smo Bogu ugodan Kristov miris među onima koji se spašavaju i među onima koji propadaju.”
Vidite, ima spasenje a ima i propast. Apostol kaže da smo mi svima ugodan Kristov miris. I jednima i drugima. Taj će ti miris, ne prihvatiš li Krista, biti na propast.
“jednima miris što od smrti vodi u smrt, a drugima miris što od života vodi u život.”
Vidite, takova treba biti crkva Isusa Krista!
Takovi trebamo mi biti! Treba pogledati u svoj život i vidjeti jesam li ja taj miris, koji Bog hoće da mu ga prinesemo.
Ništa drugo, materijalno, mislim na običaje, Bog od nas ne želi niti traži.
On samo traži naš miomirisni život.
“a tko je za ovo sposoban? Mi, uistinu, nismo kao oni mnogi koji trguju riječi Božjom,”
Trguju i prodaju riječ Božju. Isus je rekao:
“Badava ste dobili i badava dajte!”
Rekao je da će se On brinuti za nas i kada idu na put da ne nose niti novca u pojasu, niti dvije haljine, jer je radnik dostojan plaće.
Bog će se brinuti. Gdje dođu, On će ih hraniti i oblačiti.
Više nam zapravo niti ne treba. Ako si bogat, imaš samo brigu a korist imaju svi drugi više od tebe..
“već kao potaknuti iskrenošću, kao od Boga poslani pred Bogom govorimo u Kristu.”
Naše propovijedanje je Krist. Naše slavljenje je Krist. Naše molitve i zaštita je Krist!
Naša pomoć i opet je Krist!
Mi govorimo o Kristu i onaj koji vjeruje u Njega, taj će ga onda i u pravom smislu, kako Pismo kaže, i doživjeti.
To će biti i pravo značenje Krista a onda kada ga doživimo, biti ćemo miomiris među ljudima sa slavom našega Gospoda.
Neka je slava našem Gospodu za divnu Njegovu riječ, za pobjedu nad grijehom, nad paklom i nad smrti,
Njegovim slavnim uskrsnućem!