Propovjedi

Rast u svetoj vjeri

Judina poslanica  20 do 25

“Vi se, ljubljeni, naprotiv uzdižite na temelju svoje presvete vjere; molite se uz suradnju Duha Svetoga! Očuvajte sami sebe u ljubavi Božjoj, očekujući milosrđe našega Gospodina, Isusa Krista, za vječni život!”

(Judina posl. 20. stih)

Kao što je prorok rekao: On je sve podnio za nas, da bi mi vjerujući u Njega, imali vječni život. Juda, koji piše ovu poslanicu kaže:

“Vi se ljubljeni, naprotiv uzdižite na temelju svoje presvete vjere.”

Drugim riječima možemo kazati, vi rastite na temelju svoje presvete vjere. Samo na temelju svete vjere, vjere u Gospodina Isusa Krista, dijete koje je nanovo rođeno može rasti; i treba rasti jer ne može zauvijek ostati

malo dijete.

Kao što se tjelesno rođena djeca rađaju, napreduju i rastu dok ne postanu sposobna da drugima pomažu i vraćaju ljubav roditeljima; da mogu samostalno živjeti, tako i djeca Božja trebaju duhovno rasti.

Mi smo rođeni od Božje riječi. Pismo kaže, od Riječi koja ne trune. Riječi živoga Boga, koja ostaje dovijeka.

To je Riječ koja nas je duhovno rodila i mi smo duhovno na ovome svijetu.

Naš život treba biti napredan život kroz rast u Gospodu. Mi ne smijemo zaostajati u rastu, te biti kao nedonoščad ili se razvijati samo djelomično.

Ne smijemo dopustiti da nam se jedan dio duhovnosti razvija dok drugi dio zaostaje.

Trebamo se u potpunosti razviti u jaku, duhovnu osobu, u poznavanju Gospodina Isusa Krista, kao što nam to Sveto pismo govori.

Ono nam kaže: “Vi ljubljeni,” jer vidi da ima nešto, što nas usporava i hoće zaustaviti, no apostol Juda kaže:

“Naprotiv toga, uzdižite se”.

Kaže da rastemo u poznavanju Isusa Krista. Da naša nadogradnja bude sve viša i viša. Da se nadozidamo u jedan sveti hram Ne možemo ostati uvijek na istoj visini.

Sjećam se jednog čovjeka koji je počeo graditi svoju kućicu. Najprije je sagradio samo jednu malu sobicu.

Rekao je: “samo da mi je sagraditi malu sobicu, četiri-na četiri metra. za svoju obitelj, kako ne bih morao biti stanar i potucati se svijetom.”

Kada je to završio, počeo je odmah nadograđivati prostoriju za kuhinju i nusprostorije.

Kada je i to završio, nastavio je sa još jednom sobom, kako bi imao posebnu sobu za svoju djecu.

Tako je njegova kuća rasla. Rasla je postepeno, prema njegovim novčanim mogućnostima. Nije to bio kraj. Zamislio je da bi bilo dobro ići i na kat, kako bi svako dijete imalo svoju sobu.

Nadograđujući tako, od male prostorije, nastala je velika kuća za cijelu obitelj. Počeo je s malim, no postepeno je sagradio onoliko koliko je bilo potrebno za njegovu obitelj.

Božja riječ nas uči da i mi rastemo.

Ne možemo odmah biti odrasli Ne može jednogodišnjak biti onakav kao onaj mnogo stariji.

On ne može imati niti sva iskustva kroz koja vjernik prolazi kroz život,

Mi svi postepeno rastemo, nadograđujući se. Svakog dana se uočava da smo ojačali u vjeri, da smo čvršći i kao usidreni kroz Krista, na tom uzburkanom moru života.

Ma da se sve burka, možemo biti mirni. Ma da se valovi dižu i spuštaju, mi stojimo mirno.

Zašto? Zato jer se izgrađujemo na temelju, koji je Stijena. Ta Stijena je Isus Krist, naš Spasitelj. Stojimo čvrsto i nitko nam ne može nauditi.

Ta Stijena je odoljela svim kušnjama, svim protivnostima; pakao i đavla je pobijedila. Mi moramo čvrsto stajati na toj Stijeni, koja je kako Pismo kaže, Isus Krist.

Na toj Stijeni možemo rasti i živjeti, da ne ostanemo kao mala djeca koju svaki povjetarac ljulja tamo amo. S koje strane puhne, tamo nas nosi.

Dakle, snagom našega Gospoda, mi idemo protiv svakoga vjetra. Idemo za Njim pa nas bilo kakova nauka ne može zbuniti ili pokolebati.

Idemo čvrsto i sigurno, jer znamo tko je Spasitelj, tko je Pomoćnik i u koga vjerujemo.

Neminovno moramo duhovno rasti. Oni koji to ne prakticiraju, ne traže od Gospoda milost, ne napreduju u vjeri, stalno su problematični, rekao bih, za Krista i za crkvu.

Moramo znati što smo uzvjerovali, tko je naš Spasitelj, koga slijedimo, i za kim idemo.

Što nam se propovijeda i kako živimo. Moramo to znati, jer to su osnovne stvari našega uzrasta.

Znajući to, nećemo se kolebati ni tamo ni amo, već ćemo uspravno hodati snagom Gospoda Isusa Krista, kako to Pismo kaže.

“Na temelju svoje svete vjere”, vjera je, braćo moja, sveta stvar. Vjera nije krivudanje. Ona je sveti život. Samo ako se toga držimo, rastemo na tom pravom temelju, kojega je Bog postavio.

Isus je temelj a apostoli su nastavili, kako vidimo u Bibliji.

Ne možemo drugačije no sveto, a sveto je različito od nesvetog. Sveto je pristojno, sveto je moralno i čisto. U svetom trebamo napredovati

Onaj koji u svetom napreduje i sveto živi po Božjoj riječi, taj raste. Dok on raste, oni koji tako ne žive, zaostaju.

Taj zaostatak je očit no očit je i uzrast onih koji rastu na temelju svoje svete vjere.

Sveto je uvijek sveto, drage sestre i braćo. Sveto se nikada ne povezuje s nesvetim već je uvijek sveto.

Držimo li se toga i živimo tako kako nas Biblija uči, ne bojmo se ničega. Nikada nećemo zalutati.

Niti jedan vjetar krive nauke  neće nas odnijeti. Stajati ćemo s Kristom. Biti ćemo Njegovo pravo svjetlo u ovoj tami grijeha. Kao što Pismo kaže, da je tama je pokrila cijelu zemlju, no hvala Bogu da ima onih koji jesu svjetlo. Onih koji svijetle Kristovim svjetlom.

U Kološanima, u 2:7, piše:

“u Njemu čvrsto ukorijenjeni, na Njemu stalno naziđivani, i učvršćivani vjerom, kako ste poučeni, obilujte zahvalnošću.”

Kaže: u Njemu. U kome? U Isusu, braćo i sestre! Stalno naziđivani.

Stalno više i više saznajemo i rastemo u Gospodu, Isusu Kristu. Ne u nekom pokretu, već u Njemu.

Svaki od nas treba biti u Njemu. S druge strane možemo reći, On treba biti u nama.

Kada On bude u nama, više nećemo imati želju da gledamo za ovim svijetom. Nećemo poput bludnika ići sada sa jednom, sada sa drugom. Nećemo kao preljubnici ostavljati pravoga da bi smo išli za krivim.

Gledati ćemo na onoga koji je u nama i mi u Njemu. Naše će oči biti uvijek uprte u Njega.

Pismo kaže: gledajte na načelnika vjere. Spasitelja i dovršitelja vjere.

Vidimo li mi da nas Božja riječ uči? Pa zašto onda nekada gledamo na ljude?

Zašto se onda povodimo za ljudima i hoćemo imati neke tjelesne lidere? Zašto to, braćo i sestre?

Zar nam Isus nije dovoljan? Zar nam Isus nije sve? Pismo kaže da nam je u Njemu dana sva punina. U Njemu imamo sve što nam je potrebno za naš duhovni uzrast.

Dakle, naziđujmo se. Uzrastajmo, braćo i sestre! Budimo svakoga dana sve jači, sve otvoreniji, sve  predaniji Gospodu. Da smo sve spremniji raditi, moliti i služiti mu. Da propovijedamo, svjedočimo i dolazimo u Zajednicu kako bismo primili novu snagu i molili Isusa da nas On ojača. Da učini probudu u nama i onda kroz nas dalje u ovome gradu i cijeloj našoj zemlji.

Slava našem dragom Gospodu!

Taj odraz rasta, treba se odraziti i vidjeti na svakome od nas. Svakoga dana moramo biti bolji.

Ne možemo se stalno zadržavati na nekim prepričavanjima ovog ili onog.

Znamo što vjerujemo, znamo na koga gledamo i za kim idemo. Konačno, mi znamo kamo ćemo i stići, jer već sada vidimo naš cilj.

Gledamo li tako, zacijelo ćemo i rasti, rasti u Njemu. Divno je to.

Dakle, vjerom se nadograđujte, onako kako ste poučeni. Obilujte zahvalnošću.

Jesmo li poučeni? Imamo li učitelja od kojega to možemo naučiti i da tako kažem, udžbenik iz kojega možemo učiti, crpiti i svakoga dana praktički ponavljati dok god ne naučimo redovno primjenjivati u našem životu, dok se ne odrazi na naš uzrast.

Dakle, Božja riječ kaže a apostol Petar piše u svojoj poslanici u 2. Petrovoj 3:18

“Štoviše, rastite u milosti i pravoj spoznaji našega Gospodina, Spasitelja Isusa Krista. Njemu slava sada i do vječnosti! Amen.”

Tako on završava ovu glavu i naglašava: rastite u milosti i spoznaji. Svakoga dana sve više upoznajemo Isusa. Svakoga dana sve više znamo o Kristu, svakoga dana sve više živimo za Krista.

Je li to istina, braćo i sestre? Ili, stojimo li zakukuljeni na jednom mjestu i kažemo:

“Ja vjerujem, kada mogu, onda idem u Zajednicu, kada ne mogu, ne idem. Mnogo me toga spriječi da dolazim redovito ali to i nije važno.“

Važno je, jer tebe, koji tako govoriš, mnogo toga mimoiđe kada se govori Božja riječ. Mnoge stvari ne znaš i zbunjen si kada te nema ovdje i nemaš zajedništva.

Mnoge ti stvari nisu jasne i ne rasteš u spoznaji, već kržljaš i jednoga dana ćeš biti duhovni invalid.

Znadeš li da je to tako? Nemaš napretka. Nisi upotrebljen, već si na neki način začahuren sam u sebe. Imaš svoje shvaćanje i svoje misli.

Pismo kaže da trebamo Božju riječ shvatiti i nju vršiti. Ne naše misli, već Božje misli!

Njima se obnavlja naš um i prima nova snaga. Odstupamo od onoga što je naše i prihvaćamo ono što je Kristovo.

Naše je ono što ne valja dok je Kristovo ono dobro.

Kada gledamo u sebe, naći ćemo samo mane ali u Kristu nema mane. U Njemu je ono najbolje.

Isus je ono Janje bez mane, koje je žrtvovano za nas, kaže prorok Izaija.

Cijenimo li to ili mu još uvijek zadajemo bolne udarce? Njega boli svaka neposlušnost. Bila to tvoja, moja ili bilo čija. Zato trebamo biti poslušni jer je za sve ispaštao i platio.

Rekao bih, do zadnje lipe je isplatio, za tebe i za mene. Cijenimo li mi to braćo i sestre ili nam je to samo tako, pa i dalje imamo svoje mišljenje i svoj stav.

Odvajamo se od jedinstva vjere?

Kada odstupamo, onda se odvajamo i ne rastemo na trsu; naša loza ne raste. Nema sočne hrane koja bi pospješila vegetaciju loze.

Onaj koji je takav sasušiti će se.

Pismo kaže da se takva mladica reže i baca u oganj.

Slava našem Bogu da je tako. Inače bi bio kaos. Ne bi se znalo tko je tko i tko kamo pripada.

Zato apostol Petar kaže: rastite!

Rastimo, braćo! Trudimo li se da rastemo? Mi imamo sve “vitamine”, za naš duhovni rast. Imamo sve “kalorije” napisane u hrani Božje riječi, pa ako se njome hranimo, možemo se razvijati kao duhovni ljudi. Istina?

Kako možeš rasti ako si stalno nečim nezadovoljan, stalno ti nešto ne odgovara, prigovaraš. Neprekidno gledaš na ovo ili ono.

Napravi li se ovako, nije ti pravo, ako se izmijeni, opet ti nije pravo.

Isus nam kaže kako je pravo. Ima određeno mjesto kako treba biti.

Ako Isus kaže da treba biti tako, nemojmo mi mijenjati. Činimo onako kako On kaže.

Marija je rekla: “Njega slušajte!”

Kada bi to čuli ljudi ovoga svijeta! Reći ću: kada bi čuli vjerni, da Njega slušaju. Vjerni, ti i ja. Ti i ja, da Njega slušamo!

Zapitajmo se, slušamo li ga? Što je On sve podnio za nas? Prorok  govori:

“Ovo je svjedočanstvo sjećanja na Njegovu smrt i na Njegov ponovni dolazak.”

Slušamo li ga? Braćo i sestre, slušamo li ga ili se stalno sudaramo s Kristom?

Sudaraš se s braćom, sudaraš se s Kristom. Je li On u tebi i meni? Je li to amen ili nije?

Tko te uči drugačije, da se ne podudaraš s Božjom riječi i ne slušaš Gospodina, Isusa Krista?

Tko te to uči? Uči li te to tvoje tijelo ili slušaš crnoga, koji dolazi u tvoj um? Slušaš li njega?

Pokorimo se Kristu; protivimo se đavolu i on će pobjeći od nas!

U svakom pogledu neposlušnosti, nepravde, grijeha, ne-ljubavi, nemilosrdnosti te ne-uzrasta, slušamo đavla.

Protivimo mu se, tada će pobjeći!

Nemojmo se uvijek s njim razgovarati, nešto trgovati, primati njegove ponude i razmišljati da li je tako ili nije.

On nam nikada neće ponuditi išta dobrog, đavao uvijek čini ono što je zlo, već od postanka svijeta; tako Pismo kaže i Božja riječ uči.

“Rastite,” kaže “i molite se Bogu.”

Bogu se molimo!

Molimo li se mi Bogu? Molimo li se Duhom Svetim? Jesmo li došli do tog stupnja, braćo i sestre?

Kako se možemo moliti Duhom Svetim ako nismo doživjeli krštenje Duhom Svetim? Kako?

Hajde, recite mi!

Neka mi netko kaže i ja ću mu vjerovati, ali na temelju Svetoga pisma. Ako tako piše, ja ću vjerovati. Ne može li potkrijepiti riječima Svetog pisma, neću vjerovati.

Kako? Zar nam Sveto pismo ne kaže da se molimo u suradnji sa Svetim Duhom?

Duh Sveti i mi, zar ne? To je suradnja. Kada ti i ja radimo jedan posao, to je suradnja.

Duh Sveti i ja; Duh Sveti i ti. To je suradnja.

Pa kako se onda možemo moliti, ako nismo poslušni Isusu Kristu i Duhu Svetome?

Duh Sveti nas neće nikada voditi na stranputicu, već uvijek ka Isusu Kristu.

On nam uvijek ukazuje na Isusa, kao Svemogućega i kao svemoguću ljubav.

Ukazuje nam na ono što je ispravno, da bismo prihvatili, poslušali, primili snagu i rasli. Da bi rasli a ne da nas Gospod ne može za išta upotrijebiti.

Kada god se sprema neka akcija, česti je odgovor:

“Ja ne, to neka uradi  netko drugi”, ili “To nije moje!” Pa, čije je? Čije je onda, pitam ja vas?

Pitam ja sve nas! Čije je?

Ako je Božje; ako je na temelju Božje svete riječi, čije je onda? Samo je Isus naš?

Samo ga nosimo u našem srcu i nosimo ga kamo mi hoćemo, radimo s Njim što hoćemo.

To nije smisao Svetog pisma!

Krist u nama – mi u Kristu!  Ako je On u nama, onda će On i voditi naš život! Zar ne?

Ako smo mi u Kristu, tada ćemo i slijediti Krista. Ići ćemo s Njime kamo god On pođe. Ima jedna pjesma koja kaže:

“Slijedit ću ga kud me vodi”.

Isus i Duh Sveti te nikada neće voditi tjelesnim putovima i željama. Nikada to neće učiniti.

Razna filozofiranja, ne mogu pobiti  činjenicu, da te Isus nikada neće voditi putovima koji nisu po Božjoj volji.

No, budemo li neposlušni, Isus neće ostati u takvom srcu. Poslušnost je najveća žrtva, braćo i sestre.

Često razmišljamo što bismo dali Isusu, ali ništa od toga ne možemo ako nismo poslušni. Božja riječ nas upućuje na poslušnost.

Dakle, izgrađujemo se i rastemo, kako Božja riječ kaže, na temelju svete vjere i na temelju molitve.To su, da usporedim, kalorije i vitamini za jedan duhovni rast i napredak.

Da se zapitamo, kakav je naš molitveni život? Kada se glasno molimo u crkvi, kada?

Jesmo li djeca Božja? Tko je tako mali da još niti govoriti ne zna?

Evo, dijete od devet mjeseci se već javlja. Ono nešto govori, ma da mi to ne razumijemo, mama i tata mogu razumjeti što dijete kaže.

Zbog čega netko šuti? Možda i godinama šuti, kome na čast ta šutnja? Kome, Isusu? Ne vjerujem!

Svaka duša se treba moliti. Svaka duša treba biti uključena u molitveni život crkve.

Braćo i sestre, mi imamo molitvene sastanke. Ako nekoga nema na onim glavnima, kako će doći na one svakodnevne molitvene sastanke?

Zar je odgovor: “Ne mogu!”?

Pa, gdje smo u te dane; gdje trošimo naše vrijeme? Mi hoćemo da bude probuda i da crkva napreduje. Hoćemo da Duh Božji vlada u crkvi

Molimo da još mnogi budu spašeni. Zapitajmo se, gdje je tu naš udio u Zajednici.

Nitko ne može moliti na strani i sam. Svi trebamo moliti sa Zajednicom.

Uvijek zajedno, jer smo jedno Tijelo. Ne možemo razrezati udove našega tijela i razbacati ih da djeluju zasebno. Oni moraju rasti i djelovati na tijelu na kome su izrasli. Tako i kršćanin, dijete Božje, treba biti u molitvi sa Zajednicom. Čuti će kakove su potrebe i pomoći onima kojima je to potrebno.

Molimo, jer ono što mi ne možemo, Isus može. Zato se Njemu obraćamo. No, ako našeg udjela nema u tome, ne znamo

kakova je bila potreba, niti kakove su bile zahvalnosti. O tome nemamo niti pojma.

Zašto smo odvojeni i gubimo svoje vrijeme?

Na djecu, na materijalne stvari? Na udobnost u svom životu? Na što?

Možda nam je Zajednica daleko pa nas nema. Možda je Zajednica blizu, pa nas opet nema. Sve nam je teško. Nemojmo nastaviti običaje iz prošlosti. U nedjelju dopodne i amen.

“To je dosta, Bože. Budi zadovoljan, ako nisi, drugi puta više neću doći. Da meni netko zakon stvara? Niti govora!”

Zar nas ne veseli, kada vidimo da naše dijete raste i napreduje? Kako nas ne bi veselio njegov napredak? Sve bi mu dao da uči, da napreduje i da postane čovjek kakav treba biti. Zar onda i Krista ne veseli, kada On vidi da Njegova djeca napreduju, rastu i da su svakoga dana jači u poslušnosti? Da, veseli ga!

Zašto se onda nečiji napredak ne vidi? Zato jer se opire Duhu Svetome i Božjoj riječi.

Znate, riječ Božja nije “niti po babu, niti po stričevima”,

već po pravdi i istini. Ona ne gleda tko je tko.

Sjećam se jednog brata iz Beograda. On je uvijek tako govorio:

“Ni po babu ni po stričevima, već po pravdi i istini”. To je Božja riječ, ona gleda i na tebe i mene, ali nikome ne laska. Ona ljubi svakoga tko posluša. Aleluja! Zbog toga sam, braćo i sestre, tako sretan!

Bog je Duh i zato mu se treba moliti u duhu, Duhom Božjim. U duhu i istini, u zajednici sa braćom i sestrama.

Drugi vitamin, ili, veliki postotak kalorija nalazi se tamo gdje kaže: “Čuvajte,” ili, “Držite sami sebe u ljubavi Božjoj”.

Da, čuvamo li mi sami sebe, u ljubavi Božjoj? Svaki sebe, u ljubavi Božjoj!

Kako ćemo pokazati tu ljubav? Kako?

Bez revnosti ne možemo pokazati ljubav Božju a niti se držati u toj Božjoj ljubavi. Bez poslušnosti je nemoguće dokazati da se držimo u ljubavi Božjoj. Znate, ljubav Božja se ne sastoji od lijepih riječi i poljubaca. Ne!

Ona se sastoji od svih onih elemenata koji su napisani u riječi Božjoj. To se treba vidjeti u nama. Nastojmo da se to vidi.

Jesmo li voljni to i pokazati? Bog će nas blagosloviti. Tako to i Pismo kaže:

“Očuvajte sami sebe u ljubavi Božjoj, očekujući milosrđe našega Gospodina, Isusa Krista, za vječni život.”

Da li mi čuvamo svatko sebe – dokazuje li svatko sebe u ljubavi Božjoj i čeka konačno milosrđe za vječni život, a on će nastupiti u punom smislu riječi, onog trena kada nas Gospod pozove.

Nitko od nas ne zna kada će to biti. Tim više, čuvajmo se, da taj vječni život, našim neposluhom ne izgubimo. To je moguće.

Konac djelo krasi.

Kada nešto počnemo raditi i netko nas upita, što je to, mi mu kažemo, no to se još ne vidi. Onaj to ne vidi ali dok radimo, to se svakoga dana povećava, sve više vidi i konačno u cijelosti ugleda svjetlo dana i vidi se predmet koji smo izradili.

Tako će se vidjeti i vječni život na kraju naših dana, kada odemo našem Gospodu, ne dođe li Isus prije po sve nas. Onaj koji poslije dođe, naći će onog koji je prije otišao Gospodu. Tome se radujemo! Zato je naša dužnost, kako nas Pismo uči, u poslanici Efežanima, 4:31+32 :

”Neka se ukloni od vas svaka vrsta gorčine, gnjeva, srdžbe, vike i psovke, sa svakom vrstom zloće!

Mjesto toga budite jedan prema drugom prijazni, puni

milosrđa! Opraštajte jedan drugome, kao što je Bog vama oprostio u Kristu!”

Muževi, žene, djeco, roditelji, braćo i sestre među sobom, prijatelji, da li je kod nas tako,  kako ovdje piše? Da li je naš postupak takav?

Sve ono što ne valja, da se od nas odstrani.

“Neka se ukloni od vas!”

Tko to može ukloniti? Što vi mislite, tko to može ukloniti?

Vidim kako ljudi kopaju po otpacima i ponekada nađu nešto što se još može uporabiti. Ali grijeha, grijeha nitko ne sabire.

Ipak, ima jedan koji je došao da uzme naše grijehe. Zašto On?

Samo On, jer u Njemu nema grijeha. On je došao da ih uzme. Primjećuješ li, da je to učinio i u tvom životu? Rasteš li u vjeri?

Ako se išta od ovog što je navedeno nađe u tvom životu, tada ne rasteš u vjeri. To zadržava rast. Nastaje duhovna suša. Nema zalijevanja Božjom riječi i molitvama, to je duhovna suša.

Kržljaš i sve se više povlačiš. Sve te je manje vidjeti u Zajednici. Nema te. Oni koji to vide, pitaju tada, gdje je ovaj ili onaj? Jesmo li se trudili, brate i sestro, da ga potaknemo u ljubavi i pokažemo Put?

Jesmo li se trudili?

Jednom sam jednu dušu molio da se vrati u Zajednicu. Mislite da je slušala? Nije! Ostala je kod svojeg tvrdog, nepokajanog srca.

Tko je zaista pokajan i ispravan, taj će doći. Neka govore, neka te ruže, pa  i pljuju po tebi, gaze te, neka! Ti hajde u Zajednicu s Isusom.

Uvrede su nekada teške za podnijeti, ali ja sam rekao: “Neka gaze!”, i ako treba neka još više gaze. Onda će đavao doći pod noge. Krist će ga satrti!

Tako kaže Pismo. Dok god se mi pravdamo i imamo nešto od onoga što kaže u 31. stihu, ne možemo rasti. Još uvijek smo uvredljivi, sve nas smeta.

Nitko nas ne smije niti pogledati, odmah skačemo. Zar se tako ponašaju djeca Božja?

Takvi ne rastu. Samo čekaju još veći naboj i kažu: “Jednog dana ću puknuti  i više neću ići u Zajednicu!”

Kome prkosimo onda kada kažemo da nećemo ići u Zajednicu? Zajednici? Ne! Braći i sestrama koji se drže Zajednice? Ne! Kome prkosimo?

Sebi! Sebi prkosimo. Kristu ne možeš prkositi. Njemu ne možeš prkositi.

On je sve ovo podnio, nadvladao, i pobijedio đavola sa svim njegovim slugama. Samo sebi prkosiš. Bože sačuvaj, da zauzmemo takav stav u našem kršćanskom  životu! Tada nećemo doći daleko. Dolazimo samo na rub provalije, ako tako nastavimo. Ja ne osuđujem nikoga, već samo iznosim Božju riječ, koja to govori. Idemo uskim Putom ili idemo širokim putom. Idemo u nebo ili idemo u pakao?

Ne možemo skretati malo ns ovu, malo na onu stranu.

Kada vidimo da je opasno na širokom putu, dođemo na uski Put, pa se onda opet okrenemo i idemo dalje širokim putom. To nije u redu, jer nas Pismo uči da idemo uskim Putom, da na njemu rastemo po Božjoj riječi. Onda ćemo biti blagoslovljeni.

Došli smo do stiha u prvom redu, gdje kaže,:

“Vi se ljubljeni, naprotiv, uzdižite”,

rastite, nadoziđujte se, u molitvi budite, u milosrđu. To su stvari koje su obratne od onih koje nisu Bogu ugodne. Kada tako postupamo i živimo, suprotstavljamo se sotoni i nezadovoljnicima.Ništa se ne boj. Isus je uz tebe!. Nisu ljudi, već Isus.

“….naprotiv…”, kome naprotiv? Čitamo li već od 19. stiha vidimo da su to oni

“…koji prave rascjepe i razdore, sjetilna stvorenja koja nemaju Duha.”

Naravno, Duha Božjega. U 22. i 23. stihu čitamo:

“A od spomenutih jednima – koji se kolebaju – dokazujte da imaju krivo;” Nema kolebanja. Već smo govorili o tome da nema kolebanja. Dokazujmo, mi koji rastemo, da imaju krivo. To je naša dužnost, to Pismo kaže.

Kažimo, brate, sestro u krivom si. Činiš krivo svojim nezadovoljstvom a zapravo samo hoćeš nešto a ne znaš što. Htio bi biti nešto ili netko no Bog ti nije dao.

Ono što ti Bog nije dao, niti ljudi ti ne mogu dati. Ne mogu ja tebi a niti ti meni dati. Bog dariva ono što čovjeku treba za ono, za što ga želi upotrijebiti.

“druge spašavajte grabeći ih iz vatre;”

ta oni su već u vatri. Oni idu putom vatre. Spašavajte, pomozite, revnujte i dokazujte da su u krivom.

Budimo uključeni u djelo Gospodnje.

Nemojmo, kao što smo već rekli,  doći nedjeljom popodne ili još koji dan u tjednu i to je gotovo. Budimo na terenu. Radimo za Isusa Krista.

Molimo se Bogu i Bog će nas osposobiti. On će osposobiti svakoga od nas, jer nitko nije sam po sebi već sposoban.

Bog može od nesposobnog učiniti sposobnog. Onog pak koji se drži sposobnim, može onesposobiti. Može li to Gospod učiniti? Zato Njega slušajmo i dajmo mu hvalu za sve.

Spašavajmo što možemo. Trudimo se i molimo. Posjećujmo ih i govorimo jer je to naša dužnost, tvoja i moja. Mi smo dužni to činiti i na taj način pomažemo i spašavamo. Ne u onom smislu da dajemo život.

Život može dati samo Isus.

Isus je Spasitelj i On daje život. Mi smo samo Njegovi pomoćnici, kako kaže Božja riječ.

Je li to istina? Jesmo li Božji ili vražji pomoćnici?

Nema drugih pomoćnika, kao što i nema drugih gospodara. Samo su dva.

Jedan je Gospodar svega a onaj drugi je samo zemlje, no već je i njega Isus pobijedio.

Vjerujmo da ga je Isus već pobijedio! Aleluja!  Dalje, riječ Božja kaže:

“…trećima iskažite s bojažljivošću milosrđe, mrzeći i samu haljinu okaljanu njihovim tijelom!”

Vidite, mrzeći na grijeh i samu haljinu. To je trećima, jer ima tri kategorije. Prvima, drugima i trećima. To je ono što mi, ti i ja trebamo raditi.

Mi smo to dužni činiti. Dužni smo pomagati i ukazivati im da su u krivom. Da imaju krivo shvaćanje, djelo, te da čine krivi potez.

Jednima dokazujmo, druge grabimo iz vatre a treće karajmo milosrdno, mrzeći i same haljine.

Rekao bih da ima dvije vrste haljina: svete i grešne. Sada, koje haljine mi nosimo?

Vidiš li da je netko uporabio grešnu haljinu, čuvaj se jer grijeh opoganjuje sve.

I sama odjeća je opoganjena.

Čuvajmo se takove odjeće, čak i one koja samo sliči grijehu ili je izazov drugima da čine grijeh.

Neka nam dragi Bog pomogne u tome. Duh Sveti će nam dati pravu spoznaju Njegove svete Riječi.

U stihovima koji slijede piše: ( Judina 24-25)

“Onomu koji vas može očuvati od pada”

Vidite da govori o padu? Govori o otpadu.

“Koji vas može očuvati”.

Tko je taj koji nas može očuvati? Ti mene ili ja tebe? Možemo štetu napraviti jedno drugome, i žalost, i  vrijeđati i ponižavati, gaziti i ne priznati, možemo, ali

ne i sačuvati. Mi ne možemo sačuvati no onaj koji to može je Gospodin, Isus Krist.

Uzdajmo se uvijek u Njega. Gledajmo uvijek na onoga, koji nas može sačuvati od pada:

“i postaviti neporočne i razdragane pred Njegovom slavom, jedinome Bogu koji nas je spasio po Isusu Kristu, našem Gospodinu, slava, veličanstvenost, vlast i moć, kako prije svakog vremena, tako i sada i u sve vijeke! Amen.”

Radi, rasti, bori se i pobjeđuj!

Nema duhovnog uzrasta bez ovih svetih čimbenika: svetosti, ljubavi, molitve, milosrđa i opraštanja.

Ne, bez toga nema uzrasta. Manjka li nam ma i samo jedno, tada ne rastemo.

Ako nemamo to sve, molimo se Gospodu i dat će nam! Zar nije Bog bogat za sve nas?

Sigurno da jeste!

On je dovoljno bogat da nam svima dade, po svojoj milosti, kada ga što zamolimo po Njegovoj volji. Neka je slava Njegovom svetom imenu! Amen