Kada god nešto u životu trebamo, uzmimo Bibliju. Ona će nas uputiti i poučiti. Ona će nas utješiti i pomoći nam. Kada kažem: Biblija, mislim na Gospodina, Isusa Krista. O Njemu govori Biblija. On je ta draga, sveta Riječ, iz koje crpimo snagu. Već je i psalmist David rekao:
“Kamo da idem duha Tvojega, i kamo da od tvog lica pobjegnem? Gdje da se sakrijem? Ima li takovog mjesta? Tko bi me mogao sakriti? Niti mrak me pred Tobom ne bi mogao od pokriti.”
Za Boga nema zapreke. On ničim nije ograničen u djelovanju. On je na svakome mjestu.Psalmist kaže da kuda god bi otišao, na kraj mora, i tamo bi ga njegova ruka dohvatila.
“Pa kad bi i u podzemlje sišao, Ti si tamo. Kada bi uzašao na nebesa, Ti si i tamo.”
Dakle, na svakom mjestu je Bog prisutan. To je Bog. To nije slika jednog starca sa sijedom dugačkom bradom, i sa dugim štapom u rukama, koji samo gleda da udari svakog onoga koji sagriješi. Ne, to je Bog milosti i ljubavi.
Bog koji se smiluje grešniku i ljubi ga a to je sve dato nama u Sinu Njegovom, Gospodinu, Isusu Kristu.
U Propovjedniku stoji napisano:
”Mladiću, idi kamo hoćeš. Za mladosti tvoje radi što hoćeš ali znaj, da će te za sve to, Gospodin izvesti na sud”
Neće promaći niti jedan detalj iz našega života. Niti jedna misao, niti pogrešna riječ; niti za ijedno, ma i najmanje djelo, nećeš umaći.
Gospodin će te vidjeti. To je Bog koji sve vidi i sve zna. Kada je sveti apostol Pavao došao u Atenu i promatrao njihove idole, kipove, i natpise, uočio je kakova se slava daje razno raznim bogovima, i nazivaju bogovima one koji nisu bogovi, vidio je da je na jednom mjestu pisalo: nepoznatom Bogu na čast. pa je odavde krenuo propovijedati o Gospodinu, Isusu Kristu, i to raspetome.
To je bila osnova od koje je počeo.
Nepoznatom Bogu na čast. Grci nisu poznavali pravoga Boga, niti Isusa Krista, kao Spasitelja, pa im ga je on htio objaviti da bi ga upoznali kao što u svetom pismu piše.
Zar to nije divno, braćo i sestre?
On ovdje piše Korinćanima ali to vrijedi i za nas u 1.Korinćanima 12:1+2:
“Što se, braćo, tiče duhovnih darova, ne bih htio da ostanete u neznanju. Znate, kad ste bili pogani, da ste bivali vučeni, kao tjerani k nijemim idolima”.
Pogani, znači, neznabošci. Grci su bili neznabošci a i mi smo bili neznabošci. Grci su bili pogani i mi smo bili pogani. Svi su narodi bili pogani, osim naroda Izraelskog. Njega je Bog odvojio za sebe, da bi mu služili na čast. Izrael je sveti, Božji narod. Svi ostali narodi su pogani. Kada je Isus Krist k svojima došao a oni ga nisu primili, onda se obratio nama,
poganima. Sada mi više nismo pogani. Apostol piše:
“Znate, dok ste bili pogani,”
dok Boga nismo znali, ljudi su nas vodili, pa čak i tjerali, da idemo k nijemim idolima i da im služimo, da se klanjamo i pred raznim svecima klečimo i da im žrtve donosimo.
ada nismo imali volje, rekli su nam “Moraš ići!” Svatko je trebao, ma i jednom godišnje ići, pokloniti se idolu i zamoliti ga nešto.
Uvijek je bio netko određen za nešto. Ovaj za ovo, onaj za ono. Ovaj je za vid, onaj protiv požara, onaj štiti lovce, i još mnogo toga. Svatko ide svome po ono što mu treba. Da, tako su nas učili, tako su nas tjerali. Jednostavno su nas vukli. Da li je to istina, braćo i sestre? Kada je to bilo? Dok smo bili pogani! Apostol piše, dok smo bili pogani, dok Boga nismo znali.
Jesmo li sada pogani? Ne! Aleluja!
Sada znamo Gospoda Isusa Krista! Aleluja! Slava našem Isusu! On je naš Spasitelj. Bili smo, ali sada više nismo, Bogu hvala, jer nas je pohodio; koji je otvorio naše oči da vidimo, duh naš, srce naše, da ga primimo.
Sada, pravi, živi, sveti Bog, taj Bog za kojega je David rekao da se ne može ispred Njega sakriti, taj Bog se je udostojao i ušao u naše srce. Ušao je u ovo naše malo srce. Aleluja, to je svemogući Bog!
Kako je On ušao u naše srce, kako? Pokucao je na naše srce a na našem srcu je iznutra, kvaka na vratima. On je kucao a mi smo mu otvorili. Kada smo mu otvorili, to je značilo:
“Isuse uđi!”
U Otkrivenju 3:19+20, stoji napisano:
“Evo stojim pred vratima i kucam. Ako tko čuje moj glas i otvori vrata, ući ću k njemu i večerati s njim, i on sa mnom.”
Isus ostaje u srcu. On ne dolazi kao gost, pa da opet ode. On hoće stalno biti s nama. Uskrsli Isus je rekao svojim učenicima, a to možemo pročitati u Mateju 28:18-20:
“Dana mi je sva vlast, nebeska i zemaljska. Zato idite i učinite sve narode učenicima mojim! Krstite ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga! Učite ih da vrše sve što sam vam zapovijedio! Ja sam s vama u sve vrijeme do svršetka svijeta.”
Ono na što bih stavio naglasak jeste:
“Ja ću biti s vama u sve dane do svršetka svijeta.”
Je li Isus s nama? Više se ne molimo svecima, nikakvim idolima, niti apostolima.
Nikom drugom do li Sinu Božjem, Spasitelju, Isusu. Niti majci Njegovoj se ne molimo, jer nas Pismo na to ne upućuje.
Jednom je Marija nešto htjela reći. Mislila je učiniti najbolje, onda kada su bili na svadbi u Kani Galilejskoj. Kada je ponestalo vina ona je rekla:
“Nemaju vina.”
Htjela je intervenirati ali kako načiniti vino? Uzeti vodu i šećer, no trebalo bi vremena za vrenje a dotle bi se gosti razišli. No tada se Isus obazreo na nju i rekao: “Što je meni do tebe ženo. Još nije došlo moje vrijeme.”
Onda je Marija vidjela da je jedino On važan. Tada je rekla slugama:
“Učinite što vam On kaže! Njega slušajte!”
Slušajte, jer to je vrlo važno:
“Njega slušajte!”
Koga da slušamo? Isusa! Nigdje u Svetom pismu ne piše: ”Nju slušajte!”
Da piše, ja bih nju slušao! No, ja nju ipak želim slušati jer ona i nama kaže:
“Njega slušajte!”
Kada to činimo, onda na najbolji mogući, biblijski način, slušamo i nju. To je i Bogu ugodno. Nikakve druge časti jer se ona i onako zove, blagoslovljena i blažena među ženama Sada, u Novozavjetnoj crkvi, djeluje Duh Sveti, u zajednici sa Božjom riječi, u nama i među nama.
Dakle, Duh Sveti je taj koji nas potiče na manifestiranje, Isusu Kristu. Da dižemo naše ruke, da slavimo, da molimo, da smo glasni, pa čak za neke i nerazumni.
Ja shvaćam da im se činimo nerazumnima, jer prije svega, oni ne razumiju. Kada bi oni znali za djelovanje Svetog Duha znali bi da mi nismo vođeni od idola da se njima ne klanjamo i da pred njima ne šutimo, jer nismo nijemi kao oni.
Idoli su nijemi a mi smo živi. Krist nas je oživio a mi smo tako bučni jer Duh Sveti djeluje u nama! Aleluja!
Nama to i pristoji kao djeci Božjoj, kao Pentekostnoj crkvi, da slavimo Gospodina i da budemo bučni. Kada se sjetim što je sve za nas učinio!
Za svakog pojedinca ali i za sve nas, kako onda ne bismo skakali od radosti?
Po ulici bih skakao ali to ne činim jer bi prolaznici mislili da sam lud. Slava Isusu, jer On je slave dostojan.
Nitko, tko je pod vodstvom Duha Svetog, neće Isusu kazati da je proklet. Tko proklinje Isusa i govori: proklet?
Tko spominje na neki pogrdan način ime Božje i krv Sina Božjega, Isusa Krista koja je bila prolivena na Golgoti na križu, da opere naše grijehe? Samo oni, koji nisu doživjeli Isusa kao svog Spasitelja, ma da se zovu vjernicima.
Dakle, tu je razlika, braćo i sestre. To je bitna razlika. Nas više ne vode nijemi idoli i mi im se ne klanjamo.
Tako Duh Sveti djeluje u crkvi Isusa Krista, i to je objavio preko svetog apostola Pavla, da se ne klanjamo ljudima, da im ne ljubimo ruke i ne padamo pred njima na koljena.
Kada je apostol Petar došao u Kornelijev dom, Kornelije još nije znao, ali koliko je znao, toliko je služio i molio Boga da mu se objavi a Gospod je tu molitvu čuo i uslišao je. Kada je Petar došao k njemu, on je pao pred njim. da bi mu se poklonio. Petar ga je brzo podigao i rekao mu da ne čini to, jer je i on samo čovjek.
Čovjek kao i on i svi drugi, još ne spašeni grešnici. Bogu se jedinom klanjamo. Njega ljubimo svim svojim bićem zbog svega što nam je učinio.
Njemu se treba pokloniti!
Nikada si apostol Petar nije dozvolio da mu metnu neku veliku kapu na glavu i proglase ga Kristovim namjesnikom na zemlji. Ne, braćo i sestre. Mi nismo pod vodstvom čovjeka; mi smo pod vodstvom Duha Svetoga i svete Božje riječi.
Zbog toga, mi ne možemo biti u neznanju, braćo, mi znamo što je volja Božja, jer nas Duh Sveti vodi! S toga mi kličemo: slava Ti Isuse! Slava Ti Isuse jer sve očekujem samo od Tebe!
Svakog dana sve više i više, poznajemo Isusa. Od onoga što bi propovjednici ispropovijedali i što je napisano u Svetome pismu, i pojedinačno svi vjernici, pravi vjernici, a kada kažem pravi, onda mislim na nanovo rođenu djecu Božju, doživjeli, Isus je više.
Isus je više! Njegova slava i Njegova prisutnost su više. Jednom ćemo doživjeti da to i vidimo, koliko je to, više. Neki nas sada drže kao malo zaostale jer ne idemo u korak sa životom. Kažu da smo negdje u srednjem vijeku. Na taj nas način, Krista radi, žele sramotiti.
Hvala Gospodinu za to, kada nas sramote. To je dobro. To je blagoslov za nas.
Mi se tada radujemo. Isus je rekao, ne Marija niti koji svetac, već Isus, da se radujemo, jer nas čeka velika plaća na nebu.
Ovdje sramota ali na nebu plaća. Tako mora biti za sljedbenike i pripadnike, Isusa Krista.
Ako to još nisi doživio, doživjet ćeš.
Pismo kaže da nitko ne može priznati Gospodinom, Isusa Krista, nego pod djelovanjem Duha Svetoga. Pod čijim djelovanjem kažemo:
“Isus je Gospod!”?
Što to znači? On nas je stvorio, je li tako? U 1. Korinćanima 14:1 on tako kaže:
“Težite za ljubavlju! Vruće čeznite za duhovnim darovima,”
Dakle, duhovna crkva, nanovo rođene djece Božje u Kristu, posjeduje duhovne darove. Ona si ne uzima darove sama, ne uzima si službe sama, već sve prima kao dar a dar je od Boga.
On joj to daruje.
U tom slučaju, to daruje Duh Sveti. On joj to daruje. Kao što Pismo kaže, On dijeli darove na opću korist.
Svakome kako On hoće. I kada Pismo kaže: čeznite, onda možemo i mi moliti da i nas upotrijebi, i da
nam dade jedan duhovni dar, kako bismo ga mogli proslaviti. Znači, to možeš ti a mogu i ja.
Piše čeznite a ne kaže čezni, ne pojedincu, već svima. Čeznite! Ali, On dijeli kome hoće. Kada bi bilo po našem, ti bi dobio a ja ne bi ili obratno. Tako bi bilo po našem ali
On dijeli kako On hoće. Ti darovi nisu da bi ljudi na nas gledali i da imamo jedno uzvišenije mjesto.
Da bi na nas prstom pokazivali: to je čudotvorac ili mudrac, ili ima dar znanja ili razlikuje duhove, to su ti ljudi. To nije to, već dar milosti da Gospodin upotrijebi kada i koga On hoće.
Darovi su vremenski. Zašto vremenski? Zato, jer je to potrebno za crkvu Isusa Krista dok je ona ovdje na zemlji. Njihova namjena jeste da djeluju u crkvi; da pouče, pokaraju ili ohrabre i utješe. Bogu hvala za takove darove, kao što Sveto pismo kaže.
“Milosni su darovi različiti, ali je isti Duh. Različite su i službe, ali je isti Gospodin; Različiti su učinci ali je isti Bog koji čini sve u svima.”
(1.Korinćanima 12:4-)
Nema nekoliko bogova! Samo je jedan Bog Otac, samo je jedan Bog Sin i samo je jedan Duh Sveti!. A sve je to samo jedan Bog, koji ispunjava sve na svijetu. Aleluja!
Svaki dar je od jednog te istog Duha Svetog. Nema nekog drugog, nego je uvijek taj jedan isti Duh Sveti, koji nas ispunjava i čini sve tako kao što Božja riječ kaže.
Apostol kaže da se svakome daje objava Duha na opću korist. Dakle kada netko dobiva objavu, onda je
to na opću korist. To nije na korist jedne osobe, već na korist svih vjerujučih. Na korist nas koji sada živimo no i na korist koji će se u budućnosti obratiti.
Ima pjesma koja kaže:
“Isus Krist dolazi, tako tiho i lako.”
Slušajući te riječi razmišljao sam o Isusovim koracima. On kao da ima samo dva koraka do nas. Prvo tisućljeće je bilo kao jedan korak a ovo drugo tisućljeće, koje završavamo, bilo bi kao drugi Kristov korak. Onda On dolazi!
Vjerujemo li mi da je Isus blizu? Pismo nam govori da je Isus blizu! On dolazi tiho i lagano.
Čujemo li mi Njegov korak? Čujemo. Njegov hod je tih no opominje nas i bodri da će uskoro doći.
U petom i šestom stihu kaže:
“Različite su i službe, ali je isti Gospodin. Različiti su i učinci , ali je isti Bog koji čini sve u svima.”
Dakle, čini Bog! On i nitko drugi.
”Jednome po Duhu daje mudrost.”
Mudrost nalaženja pravih putova života, u duhovnom smislu. Dakle, ako nemamo te duhovne mudrosti ne znamo se ravnati na tom duhovnom putu života. Tada često skrećemo ili kolebamo, te smo nesigurni. Bog hoće da mi znamo, zato na i daje mudrost. Tom mudrošću On hoće i naći nekoga, koga može upotrijebiti u danom momentu. Nisu svi jednako upotrijebljeni ali su jednako spašeni svi oni koji vjeruju.
Dalje kaže:
“drugome znanje – po istom Duhu”
Ta dva dara su vrlo slična. Mudrost i znanje. Znanje ne može biti bez mudrosti. Znanje je poznavanje Božje, Svete riječi.
Poznavanje volje Božje i putova Gospodnjih. U svakom trenu prepoznavanje onoga što je volja Božja. To je znanje jednog duhovnog kršćanina, Božjeg djeteta. To su dva slična dara, podijeljena na opću korist pripadnicima Zajednice.
Kada kaže, pripadnicima, onda ne misli na jednu osobu, već na Zajednicu.
Treće kaže, dar vjere. Dar vjere, Duhovni dar vjere nije ona spasonosna vjera na temelju koje smo spašeni. To nije to. Mi imamo vjeru u Gospodina Isusa i znamo da smo spašeni.
Jeli to istina? Jeli to naša sigurnost? Da! Mi znamo da imamo Život vječni.
To je spasonosna vjera ali kod dara vjere se ne misli na spasonosnu vjeru, već na vjeru koja je čudotvorna u molitvi vjerujući u Boga da će On učiniti ono što Ga molimo, u danom momentu.
Znači, kada molimo i vjerujemo, Bog učini. To može samo On. Mi to ne možemo učiniti. Znači da mi tu ne računamo sa svojom snagom, već samo s Bogom, na temelju naše vjere.
Kada takvu vjeru Bog nekome dade i upotrijebi ga u danom momentu, tada se to i dešava.
Neka je slava našem Gospodu! Tako se taj dar upotrebljava.
Dar nije poput nekog cvijeta da se njime okitimo, kako bi tada svi uprli oči u nas i gledali u nas.
Sjećate se kada u trećoj glavi Djela apostolskih kaže da su Petar i Ivan išli u crkvu na molitvu. Tada su podigli onog hromog prosjaka, koji je prosio pred vratima. Kada su ga podigli i kada je ovaj od radosti skakao, držao se je Petra i Ivana.
Pa, tko se ne bi držao onih, koji su mu pomogli? Onda su svi ljudi uprli oči u njih i gledali ih i pitali se, tko su ti ljudi. Petar im je tada rekao:
“Što gledate u nas, kao da smo mi to učinili? U ime Isusa Krista, Nazarećanina, ovaj stoji pred vama!”
To je taj trenutak kada su oni računali sa Gospodinom! Vjerujući tako, oni su to i kazali a čovjek je postao zdrav.
To je bilo čudotvorno djelovanje dara ozdravljenja. Zar to nije divno, braćo i sestre?
Tako djeluju Duhovni darovi. Petar nije nosio nikakve dijelove Mojsijeva tijela, da bi ih se trebalo dotaći i tako doživjeti ozdravljenje.
Ne, on to nije radio niti je rekao da treba ići tamo,o na neko mjesto nečijeg ukazanja ili se dotaći tamo neke stijene, već je rekao:
“U ime Isusa Krista, ustani i hodi!”
Istog trenutka, čovjek je ustao i hodao. Aleluja! Tako sam sretan i radostan, jer vidim da je Bog živ i da nas vodi. Sretan sam da nas više ne mogu tjerati idolima, mrtvim i nijemim kipovima, da bi smo i mi bili mrtvi kao što su i oni. Ali, nas je Krist oživio, aleluja! Divne milosti Božje.
Kako se možemo radovati!
Imati dar ozdravljanja ne znači da su neki stalno opremljeni tim darom. Taj dar je poklonjen kršćanima u naročitim slučajevima da učine čudo.
Bog je taj koji to određuje. Nekada se molimo i ne ozdravimo. Pitamo se zašto ne ozdravimo. Nekada je to Božja volja, da taj križ i dalje nosimo.
Oni kojima se tako događa, ne prestaju vjerovati u Krista, niti Ga se odriču. Oni nastavljaju vjerovati da će On, na ovaj ili onaj način učiniti kraj. Ako to ne bude prije, tada onda kada ih pozove k sebi. Oni i u nevoljama služe, vjeruju i čekaju na Isusa Krista.
Apostol tako piše Korinćanima ali i nama Zagrepčanima, da ne bismo bili u neznanju.
Da ne bi krivo tumačili već da bismo zaista znali Božju riječ. Dakle, Bog ne poklanja ozdravitelje ili počinitelje čudesa, ve daje darove ozdravljenja i moć čudesa. Razumijete li tu razliku?
Ne ozdravitelje i činitelje, već moć i dar ozdravljenja. Ne možemo zamisliti da bismo mi bili ozdravitelji ili činitelji čudesa.
Ne, već ako Bog to čini preko tebe, kao što Pismo kaže, On ti daruje dar ali djelo čini On, sam Bog! Slava neka je našem Gospodu!
To može doživjeti svaki vjernik. Apostol u Evanđelju po Marku 16: 18, kaže
”…na bolesnike metat će ruke, i oni će ozdravljati!”
Dakle, moraš imati tu čudotvornu vjeru da će, kada položiš na nekoga ruke, Gospodin učiniti čudo i ozdraviti ga.
To se onda i dogodi. Ne dogodi se zato što si ti metnuo na nekoga ruke, već zato, što je Gospodin tako rekao.
U Jakovljevoj poslanici također kaže:
“Molite za bolesnike da ozdravljaju.”
Božja nas Riječ uči da Gospodin ozdravlja.
Dalje, u Korinćanima, 12:10 kaže:
”Jednom moć čudesa, drugomu dar proricanja; jednomu sposobnost razlikovanja duhova, drugomu različiti jezici a trećemu dar tumačenja jezika.”
Darovi su opširno obrazloženi u 14. glavi, iste poslanice. tamo Gospod preko apostola govori i kaže:
“Težite za ljubavlju! Vruće čeznite za duhovnim darovima.”
Dakle, već nam je rekao: molite, tražite, težite i čeznite za duhovnim darovima. Jedno ipak naglašava: držite se ljubavi! Možda izgleda da je ljubav jedno a duhovni darovi drugo. Ovoga se drži a za onim čezni. Posebno, kaže one za popravljanje, a to je proroštvo i govorenje u drugim jezicima, naravno uz tumačenje.
Prorokovanje jeste da Gospod nekoga upotrijebi, tebe, mene ili bilo koga od nas, da bi rekao trenutačnu soju volju ili opomenu na trenutačno stanje u pojedincu ili pak u Zajednici.
To je onda zaista Njegova volja, jer Gospod razgleda i vidi trenutačno stanje.
Već smo rekli da je psalmista kazao: “kuda bih se sakrio?” Gospod stvarno gleda svoju crkvu, razgleda Zajednicu pa čak moje i tvoje srce.
Vidi naš život i prepoznaje naše m,mišljenje i htijenje. Tada On opominje.
Ne čini to nikada na način da nekoga osramoti. Ne imenuje nekog i kaže mu grijeh. Ne,
On opominje općenito a onaj koga se to tiče, vrlo dobro će znati da to ide upravo njega. Je li to istina? Imamo li već takovo iskustvo?
Ili će reći crkvi a mi ćemo prepoznati da je to naše stanje i mi ćemo se pokajati i moliti da nam oprosti i da nas očisti i podigne.
Gospod će u svojoj milosti to i učiniti. Tako kaže Njegova sveta Riječ.
Tako djeluju darovi Duha Svetoga, slava našem Gospodu! Amen.