Arhiva za kategoriju ‘Kršćanski život’

”Svagda i za sve zahvaljujte Bogu i Ocu u imenu Gospodina našega Isusa Krista!’
(Efežanima 5:12)

Hvala ili hvala Bogu! Koliko puta smo to rekli ili čuli da netko kaže? To je postala automatska uzrečica pri kojoj se jedva ili uopće ne misli na njezin značaj.

Kada izbjegnemo nekoj opasnosti ili saznamo za povoljno rješenje, obično nam izleti: ”Hvala Bogu!”
Čini se da je dobro makar i površno zahvaljivati, jer se tim riječima i ne razmišljajući služe vjerni i nevjerni ljudi.
Ne mogu ne sjetiti se biblijskog stiha iz Otkrivenja 3:15 +16:

”Znam tvoja djela: nisi ni studen ni vruć. O, da si studen ili vruć! Ali jer si mlak, ni vruć ni studen, povratit ću te iz usta.”

Sve ukazuje na to da veću mogućnost spasenja imaju oni koji nisu vjernici, od onih koji su mlaki i koji riječju i djelom automatski slijede već ustaljene običaje.
One koji nisu vjernici, Gospodin još uvijek zove, dok one koji su upoznali Boga, Njegovo milosrđe i ljubav, a ipak ostali mlaki, izbaciti iz svojih usta.
Mnogi takozvani vjernici napamet mole od nekih drugih ljudi zapisane molitve i ne razmišljajući o ičem drugom osim da se ne zabune u redoslijedu riječi.
Mogu li se te molitve nazvati žarkim molitvama?

Strojevi rade automatski po njima zadanom klišeju, ali naš Stvoritelj nas nije stvori da bismo funkcionirali kao automati ili roboti.
Zar nam nije dao slobodnu volju i prepustio nam slobodno donositi odluke? Nije nam dao um da bismo ga isključili i beskorisno uspavali.
Um i razum su Božji dar i On zahtijeva da ga koristimo, inače će nas izbaciti iz svojih usta.
Netko će reći da se to odnosi na ljubav prema Bogu, ali da bi se Boga ljubilo, potrebno Ga je umom prepoznati i slobodnom voljom slijediti.
Kako bi Gospodin mogao slušat ili uslišati besmisleno ponavljanje duhom odsutne osobe?
Gledala sam osobu koja je neumorno prebirala brojanice, a duhom bila ne samo odsutna već je i pogledom pretraživala okolinu.

Osim toga, zar Pismo ne kaže da se samo kroz Isusa dolazi do Oca nebeskog? Također piše da je samo Isus naš Zastupnik pred Ocem.
Vjerujemo li da je samo Isus, da bi otkupio naše grijehe, umro na križu, nije ispravno moliti se bilo kome drugom osim Njemu. Jedino On ima vlast oprostiti nam grijehe, a sam je rekao da će Otac uslišati onu molitvu koja se moli u Njegovo ime.
Govoreći o umu i osjećajima, nikako ne smijemo zanemariti naš duh, jer je upravo on povezan s Duhom Svetim.
Pismo kaže da nas Duh Sveti vodi k Isusu, a Isus k Ocu.
U 1. Poslanici Korinćanima 2:10, piše:

”A nama to Bog objavi po Duhu jer Duh sve proniče, i dubine Božje.”

Da bismo učinili po Božjoj volji, trebamo uključiti razum, osjećaje i duh.
Bez osjećaja razum je hladan, a bez razuma ljubav je slijepa. Uključujući oboje, naša vjera postaje stvarna, a naš život se odvija, ne više po gledanju, već po vjeri. Sada možemo prepoznati i odazvati se vodstvu Svetog Duha. Tek tada možemo očekivati da će Bog reći:

“Tada će kralj reći onima sebi zdesna: ‘Dođite, blagoslovljeni Oca mojega! Primite u baštinu Kraljevstvo pripravljeno za vas od postanka svijeta’!”
(Matej 25:34)

Kada moliš, govoriš Isusu. On je živ i čuje te. On čuje kada žarko moliš i kada žarko zahvaljuješ, jer ti nisi stroj niti si robot.
Ti si dijete Božje koje ima tijelo, duh i dušu. On te pozna, jer te je On stvorio i zato te ljubi.
On te traži i prima u cijelosti; ne samo djelomično.
On traži sve ili ništa. Ovo nije igra, a ipak se radi o tome; daješ li se potpuno, jer djelomično ne znači ništa. Tada možeš primiti sve ili biti odbačen.
Odluka nije teška, ako uključimo razum. Samo nerazuman čovjek može odbaciti toliku ljubav i milost!
Kada shvatimo Njegovu žrtvu i muku za nas, morali bismo
imati srce od kamena, da mu ne uzvratimo ljubav.

Hvala Ti Gospodine, što si mi dao razum, srce koje ljubi i vodstvo Duha Svetog!

Heda Domitrović

Možda je to pravi naslov, ma da skoro liči dnevniku: ipak, on to nije jer zbivanja nisu poredana kronološkim redom. Kada se zbio događaj koji me je ponukao na razmišljanje, shvatila sam da je sve krenulo nekoliko godina ranije.
U ono vrijeme činilo mi se da je moja ljubav za Boga-Isusa, dosegla vrhunac. U tom ushićenju nisam mogla shvatiti zašto se u crkvi i u Bibliji govori o strahu Božjem kada ga toliko ljubim i želim Njegovu blizinu? Kako mogu željeti da me primi u svoje naručje onaj kojega se bojim?
Da, drhtim od strahopoštovanja pred silnim i moćnim Bogom, ali strahopoštovanje nije strah.

Mislim da se trebaju bojati oni kojima grijesi još nisu oprošteni, kao i oni koji još uvijek naginju nekom grijehu i koji se boje da će popustiti pred tim iskušenjem. Oni ostaju uz Boga zbog straha od kazne.
Onima kojima su grijesi oprošteni, a vjeruju u Božju riječ, strah se pretvara u ljubav zbog te silne milosti. Oni ne griješe namjerno, jer su oslobođeni od nasilnog pritiska napasti kojoj bi mogli podleći.

Pušač odbacuje cigaretu, jer je više ne želi; alkoholičar alkohol, bludnik gubi grešne želje, a dobiva silnu radost zbog milosti koja mu je ukazana. Tada dolazi ljubav i povjerenje u Boga i Njegovu riječ, da će Onaj koji je svoj život dao da nas otkupi i oslobodi zla i Zlog, biti uvijek uz nas i obraniti nas.
To se događa onda kada smo se iskreno obratili i svom snagom odlučili slijediti svog Spasitelja.
To se zove nanovo rođenje. To nije preporođenje niti obnova, niti reinkarnacija, jer ne umiremo tijelom već umiremo grijehu.
Nismo preporođeni, jer nas Krist nije preradio niti popravio. Ne! On nas je nanovo rodio!
Sve staro (grešno), je nestalo i sve je nastalo novo. Tu je odlučujuća snaga vjere. Potrebno je poznati Božju riječ, vjerovati svakoj Riječi, svakom Božjem obećanju i živjeti po njoj.
To je ono što Gospodin od nas želi. Tada nam Duh Sveti svjedoči da smo Božja djeca. Tek tada možemo Boga zvati svojim Ocem i reći: ”Aba-Oče!”

U to vrijeme sam mnogo razmišljala o Božjoj ljubavi i kako se može tu ljubav izgubiti. . Znam da neke bolesti, a i starost mogu prouzročiti gubitak pamćenja i nerazumno ponašanje.
Pomislila sam da bih bolujući od neke takove bolesti mogla zaboraviti na vjeru i milost Božju. Zapitala sam se, bi li bilo moguće da me tada Zli odvoji od mog Spasitelja?
Promišljajući tako u molitvi, zamolila sam Gospodina da mi se to nikada ne dogodi, a tada sam osjetila toplinu u mojim grudima i razabrala glas koji mi govori:
”Ja te nikome ne dam – nikada te neću ostaviti.”

Sada sam mirna, jer sam sigurna da će Gospodin brinuti za mene, kada ja to više ne budem mogla. Znam da i sada brine o meni, ali mi uvijek dopušta da slobodno donosim odluke, a meni nije teško slijediti Ga.
Divno je znati da sam zaštićena u Njegovom zagrljaju. Mi možemo napustiti Boga, ali Bog nikada ne napušta one koji Ga ljube!

Epilog: Nikako ne mogu shvatiti kako je moguće da mnogi odbijaju Božju riječ i ne žele živjeti po njoj. Ona samo traži od nas da odbacimo zlo i da prihvatimo dobro. To je sva mudrost i za tu poslušnost dobivamo spasenje i vječni život.
Možda oni to ne znaju ili ne shvaćaju.
Idite i recite im to. Idite i objasnite im to, jer Božja ljubav nije ograničena na pojedince, već je namijenjena svim ljudima.
Ona se ne može kupiti, ali se može prihvatiti bez novčane naplate.

Heda Domitrovic

O uskrsnuću našega Gospodina moglo bi se govoriti i govoriti, a ipak nikada izreći sve ono što ono zapravo znači za ljude sada i u vječnosti. Da nije bilo rođenja i smrti, ne bi bilo niti uskrsnuća, koje je potvrda da je Bog Otac prihvatio žrtvu svog jedinog Sina, Isusa Krista.

Isus je uskrsnuo, a Pismo kaže da ćemo i mi uskrsnuti s Njim.
Ja vjerujem Božjoj riječi i svemu što ona kaže. Zato jer vjerujem, nastojim izvršavati ono što Bog kroz nju, od nas traži. Vjerujem da sam nakon pokajanja i odluke promjene mog načina života, oprana Kristovom krvlju i nanovo rođena.

Vjerujem da ću vođena Svetim Duhom moći do kraja mog životnog puta ostati vjerna obećanju dobre savjesti koje sam dala Gospodinu, krsteći se u ime: Oca, Sina i Duha Svetoga.

Iz osobnog iskustva znadem da je blagoslovljeno biti sigurna da sam spašeno dijete Božje. Isto tako znadem da sam pod Njegovim okriljem, te da mogu sav svoj duhovni teret, ali bolesti, brige i nevolje, Njemu predati, jer On svojom milošću i ljubavlju, brine za mene.

To su činjenice koje nisam samo čula u propovijedima ili čitala u Svetom pismu, već sam ih i sama stvarno doživjela.

Tako razmišljajući, svakog dana zahvaljujem Bogu što je Isus Krist uskrsnuo i tako me oprao i oslobodio tereta grijeha. Mogu ga slaviti i veličati jer uživam svu dobrobit vjere.

Taj dan uskrsnuća, koji se je dogodio prije mnogo više od dvije tisuće godina, još i danas je uzrok moje radosti. Kako bih ga onda mogla zaboraviti? Uskrs je činjenica i ne samo da je dobro, već je i potreba sjećati se tog dana. Ono što me zaprepašćuje je u što su ljudi koji se nazivaju kršćanima, pretvorili taj dan. To što se u naše doba zove Uskrs, nema nikakve sličnosti s iskrenim sjećanjem na Isusovo uskrsnuće i njegov značaj. Osjećam da se na ovaj način izvrgavaju ruglu sve vrijednosti Isusove žrtve. Uskrsnuće nije samo dan, ono ima beskrajnu vrijednost za sadašnji i vječni život. Onima koji nose Isusa u srcu, stvarno želim: Blagoslovljen Uskrs!

Heda Domitrović

”I neka Gospodin upravlja vaša srca prema Božjoj ljubavi i Kristovoj postojanosti”

2. Solunjanima , 3:5.

Mnogi od onih koji uopće mole, završivši običnom hvalom za proteklo vrijeme i molbom za slijedeći dan, spokojno i zadovoljno tonu u san. U uvjerenju da su izvršili svoju kršćansku dužnost, pretpostavljaju da vide zadovoljstvo u Božjim očima.

Ipak, Božji pogled kreće od kuće Božje. On se najprije zaustavlja na onima po položaju i dužnostima najvišima: na župnicima svećenicima, pastirima, pastorima i

propovjednicima, ali i svima nama.

Mislim da Njegov pogled prije svega ne gleda na duljinu njihova klečanja niti napamet naučenu molitvu, već željno traži one koji su bili spremni ljudima govoriti o Njegovoj milosti i ljubavi. Koji su puni sažaljenja pristupili ljudima u nevolji, pružili starcu ruku, stali puni utjehe uz bolesnički krevet ili unijeli mir u razorene brakove.

Vjerujem da gleda i procjenjuje ljude po djelima koja ukazuju na primjer koji je sam Isus Krist ostavio na zemlji prije no što se vratio u slavu svog, ali i našeg, Oca nebeskog.

Nigdje u Svetom Pismu ne piše da će nas ljudi po molitvi poznati, ali zato piše da će nas poznati po ljubavi.

U Evanđelju po Ivanu, 13:34+35, Isus je rekao:

”Novu vam zapovijed dajem: ljubite jedni druge; kao što sam ja ljubio vas, ljubite i vi jedni druge. Po toj ljubavi će svi znati da ste moji učenici.”

Ne želim nikoga dovesti u zabludu da molitva nije potrebna. Naprotiv!

Molitva je i te kako važna u našem kršćanskom i vjerničkom životu. Iz iskustva znadem da sam mnogu utjehu i snagu dobila upravo u molitvi.

U tihim trenutcima molitve osjećala sam blizinu Svevišnjega i postajala puna sigurnosti, nježnosti i ljubavi poput malog djeteta u naručju svog Oca.

Bezuvjetno je potrebno moliti, ali prije svega imati na umu da se ne moli samo na koljenima, već i rukama koje pomažu, kao i srcem koje tješi i ljubi, otkrivajući Božju milost.

Upotrijebimo srce za ljubav, a ruke za rad. Zapravo svaki naš ud je u mogućnosti da sluzi Gospodinu na svoj način i tako bude koristan ud Kristovog tijela.

Ne dopustimo da i jedan zahiri.

Kada nam se učini da ne znamo kako to postići, zamolimo Gospodina da nam pomogne da bismo to mogli djelotvorno izvršavati

Ponovno ću citirati već vrlo dobro poznati stih iz. Matejevog Evanđelja 19:26:

A Isus upre u njih pogled pa im reče: “Ljudima je to nemoguće, ali Bogu je sve moguće.”

Heda Domitrović

”Viđenja su njihova isprazna, i lažna su njihova proricanja. Govore ‘Riječ Božja!’ – a Bog ih nije poslao. I još očekuju da će im se riječi ispuniti. Zar ne vidite da su vam viđenja isprazna i da su vam lažna proricanja kad govorite ‘Riječ Božja!’ – a ja nisam govorio.”

(Ezekiel, 13:6+7)

Često šutimo iz obzira da nekog ne povrijedimo i ne misleći da mu time nanosimo štetu, a ne korist. Nekada je dovoljna jedna riječ da njeno značenje trgne nekoga iz uhodanog nemara i nepromišljenog običaja.

Nedavni događaj iz mog svakodnevnog života me potaknuo da napišem ovaj članak u nadi da će se bar netko zamisliti nad opasnostima koje donose naoko beznačajne geste ili riječi. Kako i bi, kada je to prastari običaj; kada to svi tako rade; kada je to samo šala ili igra?

Da pojasnim o čemu se radi. Nedavno sam bila u jednoj zdravstvenoj ustanovi i inženjerka u laboratoriju mi je objašnjavala funkcioniranje jednog zdravstvenog pomagala. Objašnjavala je trajnost preciznijeg, a time i skupljeg pomagala, pri čemu je s oduševljenjem naglasila kako poznaje jednu osobu koja se njime služi, a već je, ”Hvala Bogu!”, ( pri tome kucnula rukom o drveni stol) navršila i 100. Godinu života. U tom sam trenu osjetila potrebu da kažem: ”Stop!…Odlučite se!” Inženjerka je zastala u svojoj tiradi i začuđeno me pogledala. Ja sam međutim objasnila: ”Ili vjera ili praznovjerje! Jedno potire drugo. ”

Kada znamo da je život Božji dar, morali bi smo znati da je potrebno i Bogu zahvaljivati, a ne otvarati vrata praznovjerju. Ma kako se činilo beznačajnim, rijetko tko i pomišlja da je time zatvorio vrata Božjoj pomoći, a gatanjem i bajanjem navukao Božju srdžbu na sebe. Ako kucanje o drvo nije od Boga, tko onda stoji iza toga? Od koga tada očekujemo zaštitu?

U Evanđelju po Ivanu 10:9 Isus je rekao:

”Ja sam vrata. Kroza me tko uđe, spasit će se:……..”

U kući gdje stanujem, živjela je žena koja se je otežano kretala i trpjela bolove. Rekla sam joj da se u molitvi s vjerom obrati Gospodinu i da pomoć neće izostati. Upitala sam ju: ”Vjerujete li vi u Boga?” Žena je rekla: ”Pa naravno da vjerujem! Ja sam ………a, ali to ništa ne koristi. Ja molim i kunem, ali ništa ne pomaže!”

Žena nije shvatila da je svojim proklinjanjem zatvorila vrata Božjoj milosti i pomoći. Vjerojatno nikada nije pročitala biblijski stih naveden u Rimljanima, 8:28 ”

”Znamo pak da Bog čini da se sve okreće na dobro, onima koji Boga ljube”

Kako onda objasniti da se mnogi s pitanjima obraćaju zvijezdama i od njih traže odgovor i pomoć,a ne od Boga, koji je te zvijezde stvorio? Vjerujemo li u Boga i očekujemo li Njegovu pomoć, moramo shvatiti da praznovjerje bilo kojeg porijekla onemogućuje Božju pomoć, ali i da navlači Božju srdžbu i kaznu. Hitno razmislite o tome!

Davno ranije, kada sam kroz Božju riječ sve to saznala, u svojoj sobi sam kleknula i u molitvi rekla Gospodinu: ”Oprosti mi Gospodine! Ništa me ne može opravdati, samo Tvoja krv koja je tekla na Golgoti, da bi oprala i moje grijehe. Operi me i oslobodi me, a ja Ti obećavam da se odričem svakog praznovjerja, gatanja, bajanja, proklinjanja i svih djela tame. Obećavam Ti, da ću se svom snagom truditi da zadržim čistu savjest, a Tebe molim da mi pomogneš u tome. Priznajem da sam slaba, ali uz Tvoju pomoć i zaštitu, sile tame gube svoju moć, jer si Ti sa mnom. Neka Ti je slava i hvala”!

U Evanđelju po Mateju 28:20, Isus je rekao:

“I evo, ja sam s vama u sve dane – do svršetka svijeta.” (Matej 28:20)

Heda Domitrović