Heda Domitrović
Davno, već mnogo godina prije
bila je noć kakve ni prije
ni poslije- niti ikada više bilo nije.
Nije bilo bolničkog kreveta
nit su se liječnici skupili uz rodilju.
Nije bilo mekanih pelena
niti ikakvog traga obilju,
a ipak se Knez mira rađao.
Ipak se Sin Božji utjelovio,
pa makar u štali i na slami
Svevišnji je tu noć blagoslovio.
Povjesničari nisu datum zabilježili,
niti su praskom obznanili velikanima
da se rodio Spasitelj svijeta
i da će se raskošno slaviti danima.
A On se je rodio u štali,
a ne dvorima od zlata,
na ležaju od slame,
a ne svile i brokata
Samo se kroz noćnu tišinu čula
pjesma anđeoskog sklada
i doprla do snenih pastira
koji polijegaše uz svoja stada.
Mir se spustio na zemlju.
Pastir je uz pastira pokloniti se hodio
Sinu Božjem, koji se u toj noći
kao čovjek, na zemlji rodio.
I noć posta sveta,
zbog zbivanja svetog u njoj,
kada Otac posla svog Sina
da bude Spasitelj tvoj i moj.
Došao je kao najmanji sluga
- bez kraljevske krune i žezla;
bez plašta koji kraljeve rese
i kojeg je kraljevska vezilja vezla.
Danas, kada unazad gledam,
mogu zamisliti i štalu i slamu – i sve,
ali Isusa malog, to nikako ne!
Njegovu silnu veličinu
niti dječje tijelo nije moglo skriti,
jer već onda je bio ono
što će za sve ljude biti:
Silni Spasitelj svijeta!