”Viđenja su njihova isprazna, i lažna su njihova proricanja. Govore ‘Riječ Božja!’ – a Bog ih nije poslao. I još očekuju da će im se riječi ispuniti. Zar ne vidite da su vam viđenja isprazna i da su vam lažna proricanja kad govorite ‘Riječ Božja!’ – a ja nisam govorio.”
(Ezekiel, 13:6+7)
Često šutimo iz obzira da nekog ne povrijedimo i ne misleći da mu time nanosimo štetu, a ne korist. Nekada je dovoljna jedna riječ da njeno značenje trgne nekoga iz uhodanog nemara i nepromišljenog običaja.
Nedavni događaj iz mog svakodnevnog života me potaknuo da napišem ovaj članak u nadi da će se bar netko zamisliti nad opasnostima koje donose naoko beznačajne geste ili riječi. Kako i bi, kada je to prastari običaj; kada to svi tako rade; kada je to samo šala ili igra?
Da pojasnim o čemu se radi. Nedavno sam bila u jednoj zdravstvenoj ustanovi i inženjerka u laboratoriju mi je objašnjavala funkcioniranje jednog zdravstvenog pomagala. Objašnjavala je trajnost preciznijeg, a time i skupljeg pomagala, pri čemu je s oduševljenjem naglasila kako poznaje jednu osobu koja se njime služi, a već je, ”Hvala Bogu!”, ( pri tome kucnula rukom o drveni stol) navršila i 100. Godinu života. U tom sam trenu osjetila potrebu da kažem: ”Stop!…Odlučite se!” Inženjerka je zastala u svojoj tiradi i začuđeno me pogledala. Ja sam međutim objasnila: ”Ili vjera ili praznovjerje! Jedno potire drugo. ”
Kada znamo da je život Božji dar, morali bi smo znati da je potrebno i Bogu zahvaljivati, a ne otvarati vrata praznovjerju. Ma kako se činilo beznačajnim, rijetko tko i pomišlja da je time zatvorio vrata Božjoj pomoći, a gatanjem i bajanjem navukao Božju srdžbu na sebe. Ako kucanje o drvo nije od Boga, tko onda stoji iza toga? Od koga tada očekujemo zaštitu?
U Evanđelju po Ivanu 10:9 Isus je rekao:
”Ja sam vrata. Kroza me tko uđe, spasit će se:……..”
U kući gdje stanujem, živjela je žena koja se je otežano kretala i trpjela bolove. Rekla sam joj da se u molitvi s vjerom obrati Gospodinu i da pomoć neće izostati. Upitala sam ju: ”Vjerujete li vi u Boga?” Žena je rekla: ”Pa naravno da vjerujem! Ja sam ………a, ali to ništa ne koristi. Ja molim i kunem, ali ništa ne pomaže!”
Žena nije shvatila da je svojim proklinjanjem zatvorila vrata Božjoj milosti i pomoći. Vjerojatno nikada nije pročitala biblijski stih naveden u Rimljanima, 8:28 ”
”Znamo pak da Bog čini da se sve okreće na dobro, onima koji Boga ljube”
Kako onda objasniti da se mnogi s pitanjima obraćaju zvijezdama i od njih traže odgovor i pomoć,a ne od Boga, koji je te zvijezde stvorio? Vjerujemo li u Boga i očekujemo li Njegovu pomoć, moramo shvatiti da praznovjerje bilo kojeg porijekla onemogućuje Božju pomoć, ali i da navlači Božju srdžbu i kaznu. Hitno razmislite o tome!
Davno ranije, kada sam kroz Božju riječ sve to saznala, u svojoj sobi sam kleknula i u molitvi rekla Gospodinu: ”Oprosti mi Gospodine! Ništa me ne može opravdati, samo Tvoja krv koja je tekla na Golgoti, da bi oprala i moje grijehe. Operi me i oslobodi me, a ja Ti obećavam da se odričem svakog praznovjerja, gatanja, bajanja, proklinjanja i svih djela tame. Obećavam Ti, da ću se svom snagom truditi da zadržim čistu savjest, a Tebe molim da mi pomogneš u tome. Priznajem da sam slaba, ali uz Tvoju pomoć i zaštitu, sile tame gube svoju moć, jer si Ti sa mnom. Neka Ti je slava i hvala”!
U Evanđelju po Mateju 28:20, Isus je rekao:
“I evo, ja sam s vama u sve dane – do svršetka svijeta.” (Matej 28:20)
Heda Domitrović