Članci

Maleni pred Bogom, ali veliki u Njegovim očima

Nije malen broj onih koji se osjećaju manje vrijednim pa tako i beskorisnim. Kada jednom shvatimo da osjećaj manje vrijednosti vodi u ne samo fizičku nego i psihičku bolest, vidimo da je taj osjećaj vrlo poguban za sve one koje obuzme.

Prisjetimo se riječi iz Svetog pisma, koje su napisane  u 2. Korinćanima 5:7

 ”Krećemo se, naime, u području vjere, a ne gledanja”

Naoko nam se čini da ovaj stih nema  vezu s našom temom, ali to nam se samo čini, jer kada se krećemo područjem vjere, ne možemo zaobići ono što nam je rečeno u Evanđelju po Mateju 5:14

 ”Vi ste svjetlost svijeta. Ne može se sakriti grad koji leži na gori”

 Shvatimo da se ovdje govori nama; prema tome, ako smo svjetlost, kako možemo biti manje vrijedni? Kako možemo biti beskorisni?

Zar bi Isus umro za nas da nismo toliko vrijedni u Njegovim očima?

Kao što smo mi izabrali za nas toliko vrijedan biser, a to je Isus, tako je i on nas izabrao, jer nas ljubi ”kao zjenicu svog oka”.

To je zaista činjenica koja se potvrđuje iz dana u dan. Nemojmo omalovažiti ono što je za Njega toliko važno i što je plod Njegovih muka!

Ovoj neosporivoj vrijednosti nikako nemojmo dozvoliti da preraste u oholost. Pred Gospodinom budimo ponizni, kao što je i On bio ponizan pred Ocem nebeskim. Nikakvo naše djelo nam ne daje pravo da se uzoholimo i uzimamo slavu koja pripada samo Bogu.

Kako bismo mogli biti oholi pred Njim kada znamo da sve što jesmo, imamo i možemo dolazi od Njega; da bismo bez Njegove pomoći, odnosno milosti, bili zaista samo prazna tjelesna ljuštura?

Isto tako nemamo pravo uzoholiti se nad bilo kime ili bilo čime, jer i to je samo Božje djelo. Gledajući na neobraćenog čovjeka, zapitajmo se, zar nije i za njega Isus umro?

Stojeći pred planinom, sjetimo se da je i nju Bog stvorio; da je ona čvršća od nas. Ona stoji čvrsto i nepokolebljivo unatoč buri i oluji izvršavajući ono zbog čega je stvorena.

Niti najmanja ptičica svjesna svog predivnog cvrkuta, ne podiže oholo svoju glavicu, osim da svojim glasom slavi Gospodina.

Kada shvatimo da se Bog brine i za najmanjeg crvića ispod kamena, što bi onda nama dalo pravo da se mi uzdižemo iznad Njegovog, ljubavlju stvorenog djela?

Pred Bogom biti ponizan znači vjerovati svakoj Njegovoj riječi. Cijeniti svako Njegovo djelo i primati sve, dobro i zlo bez mrmljanja, znajući da sve ima svoj razlog kroz koji zrači Njegova ljubav i briga za nas.

Ponizan ne znači biti poražen niti ponižen. Na protiv, biti ponizan znači biti pobjednik.

Divno je biti MALEN PRED BOGOM, ALI VELIK U NJEGOVIM OČIMA”!

 

Mt 23:12

”Tko se god uzvisuje, bit će ponižen, a tko se ponizi, bit će uzvišen”

Heda Domitrović