Ovaj članak ima samo jednu namjeru, a to je da čitaocima saopćim ono što bih i ja željela da su neki vjernici meni rekli. Slušala sam i vidjela kako jedan propovjednik plačući kaže: ”Zašto mi nitko nije rekao? ” On se obratio u srednjim, a ja tek u poznim godinama života. Hvala Božjoj milosti što već 26 godina slijedim Njegove stope, što mi je vjera omogućila puninu duhovnog života, a nije uskratila ništa, što bi za mene bilo dobro! Od malena sam išla na vjeronauk i učila neke nazovi osnovne stvari. Učila sam napamet i molila od drugih sročene molitve koje nisu izražavale moju osobnu potrebu ili zahvalnost. Znala sam da postoji strašni i veliki Bog koji se jako ljuti na djecu kada pogriješe. Znala sam da postoji maleni, zlatokosi Isus, a o Duhu Svetom sam znala samo ime koje sam spominjala u molitvici: ”Slava Ocu, Sinu i Duhu Svetom, amen.”
Kakav sam onda mogla biti vjernik?
Svoju sam vjeru mogla iskazati samo klečeći pred Marijinim kipom očekujući da će mi ona pomoći, jer ipak, ona je bila žena, a žena ženu najbolje razumije. Moja se vjera dokazivala samo krsnim listom a temeljila se na zabludama. Osjećam neizrecivu tugu kada pomislim da ima tako mnogo ljudi koji misle da su vjernici, a to ih uvjerenje vodi sve dalje i dalje od prave istine.
Danas se Sveto pismo može kupiti u svakoj knjižari, no zaista nije mnogo onih koji se trude da ga čitaju. Većina njih zadovoljava se onim što ima, a nesvjesni su da u stvari, nemaju ništa. Oslanjaju se na tradiciju ne znajući da se ta tradicija mijenjala iz desetljeća u desetljeće i tako postupno udaljavala od izvora, to jest od Isusa Krista i Njegove otkupiteljske smrti na križu. Sama riječ Golgota je postala tradicija bez ikakvog smisla i poznavanja njezinog značenja. Ime Isus se spominje na Božić, kao mali ” Isusek” i na Uskrs uz zeku i pisanice. Spominje se Veliki petak, ali ne i njegovo značenje koje je ključno za naše spasenje.
Tužno je to što kažem, ali ne mogu bježati od istine. U najtežim trenutcima moga života kada sam mislila da sjedokosi starac na nebu okreće svoju glavu od mene, naišla sam na natpis jedne crkve koja nije imala čak ni tornja. Ušla sam iz znatiželje s izvjesnom rezervom ne očekujući ništa posebnog.
Iznenadila me ljubaznost prisutnih i zainteresirale jednostavne riječi propovjednika. On je govorio nešto sasvim drugo od onoga što sam do sada slušala na propovijedima. Bog o kojem je on govorio bio je milosrdan Bog koji se nije žurio s kaznama, ali se trudio da spasi zalutalog čovjeka.
Isus nije bio mali Isus, već silan i moćan Spasitelj, naš Zastupnik i prijatelj. To je bilo nešto novo za mene. To je bilo potrebno mojoj ranjenoj duši. Došla sam ponovno i ponovno. Kupila sam Sveto pismo i čitala. Slušala sam propovijedi i svjedočanstva. Upoznala sam Boga i osjetila da me ljubi i da Mu je stalo do mene. Proplakala sam shvativši koliko sam se ogriješila o Njega. Zaista sam vidjela da je moja pravednost bila samo prljava haljina. Plakala sam i žalila nad promašenim životom, a onda sam osjetila Njegov dodir i shvatila da mi je oprošteno. Bilo mi je kao da mi Isus kaže:
”Tvoja te vjera iscijelila, hajde u miru.” ( Idi i ne griješi više!)
To je ono što je Isus rekao onoj ženi koja se je dotakla Njegovih skuta.
(Luka 8:48.)
Ta milost koja me je dotakla, promijenila je moj život. Život bez Njega, u život s Njim. Uvjerila sam se da svaki biblijski stih govori o nekom trenutku našega života. On upućuje, opominje ili tješi. Isus je rekao u Evanđelju po Ivanu 10:10
”….. Ja sam došao da ovce imaju, život i da ga imaju u izobilju.”
U mom životu ta se tvrdnja doslovce ispunila. To je duhovno bogatstvo koje se ničim ne može usporediti. Slušala sam Božju riječ, čitala je, proučavala je i živjela po njoj, pa sam iz dana u dan sam sve manje plutala po površini, a uranjala u njene dubine. Tamo u dubini se nalazila banka svih milosti. Kako mogu ljudi primati ono o čemu ni pojma nemaju? Ne poznati Božju milost je veliko siromaštvo!
Koliko ljudi shvaća da je Evanđelje Radosna vijest?
Zašto mi nisu rekli da ne moram čekati smrt, da bih bila s Isusom? Zašto mi nisu rekli kolika je blagodat već na ovom svijetu hodati Uskim putom i slijediti Isusove stope?
Prije to nisam znala. Mnogo toga nisam razumjela. Poput onog propovjednika i ja pitam: ”Zašto mi nisu rekli?”
Svi vjernici koji su upoznali Gospodina, spasenje i milost Njegovu, pozvani su da tu Radosnu vijest najavljuju i šire diljem svijeta.
Kao što želim da se obrate ljudi iz duhovnog mrtvila, želim i da se prenu iz duhovnog sna i mlakosti oni koji su već upoznali Božju milost.
Ovaj članke pišem jednostavnim jezikom kakvim je Bog nama malima objavio. Pokušavam objasniti nešto, što u svoje vrijeme meni nije bilo jasno, a željela sam da mi netko kaže kako nešto učiniti i zašto to učiniti? Kako primiti obilje onoga što je Isus obećao?
Ja nemam odgovor na sva vaša pitanja, ali kada dođe vrijeme, sam Gospodin će nam reći i objaviti. On ima dovoljno blagoslova i vremena za svakog od nas i davši nama, nikome neće uskratiti. Željela bih da svi shvate da se spasenje ne može kupiti, niti ičim platiti. Spasenje je milost. Dar koji možemo ponizno prihvatiti ili bezumno odbiti. Milost još uvijek traje, ali na kraju dolazi sud. Sud na kojem će istinski vjernici primiti nagradu, a ostali vječnu propast.
Ja sam prihvatila, a nadam se da, pošto pročitate ovaj članak i vi učiniti isto. To piše u Markovom Evanđelju 16:16:
”Tko bude vjerovao i pokrstio se, bit će spašen,
a tko ne bude vjerovao, osudit će se.”
Heda Domitrović