”I neka Gospodin upravlja vaša srca prema Božjoj ljubavi i Kristovoj postojanosti”
2. Solunjanima , 3:5.
Mnogi od onih koji uopće mole, završivši običnom hvalom za proteklo vrijeme i molbom za slijedeći dan, spokojno i zadovoljno tonu u san. U uvjerenju da su izvršili svoju kršćansku dužnost, pretpostavljaju da vide zadovoljstvo u Božjim očima.
Ipak, Božji pogled kreće od kuće Božje. On se najprije zaustavlja na onima po položaju i dužnostima najvišima: na župnicima svećenicima, pastirima, pastorima i
propovjednicima, ali i svima nama.
Mislim da Njegov pogled prije svega ne gleda na duljinu njihova klečanja niti napamet naučenu molitvu, već željno traži one koji su bili spremni ljudima govoriti o Njegovoj milosti i ljubavi. Koji su puni sažaljenja pristupili ljudima u nevolji, pružili starcu ruku, stali puni utjehe uz bolesnički krevet ili unijeli mir u razorene brakove.
Vjerujem da gleda i procjenjuje ljude po djelima koja ukazuju na primjer koji je sam Isus Krist ostavio na zemlji prije no što se vratio u slavu svog, ali i našeg, Oca nebeskog.
Nigdje u Svetom Pismu ne piše da će nas ljudi po molitvi poznati, ali zato piše da će nas poznati po ljubavi.
U Evanđelju po Ivanu, 13:34+35, Isus je rekao:
”Novu vam zapovijed dajem: ljubite jedni druge; kao što sam ja ljubio vas, ljubite i vi jedni druge. Po toj ljubavi će svi znati da ste moji učenici.”
Ne želim nikoga dovesti u zabludu da molitva nije potrebna. Naprotiv!
Molitva je i te kako važna u našem kršćanskom i vjerničkom životu. Iz iskustva znadem da sam mnogu utjehu i snagu dobila upravo u molitvi.
U tihim trenutcima molitve osjećala sam blizinu Svevišnjega i postajala puna sigurnosti, nježnosti i ljubavi poput malog djeteta u naručju svog Oca.
Bezuvjetno je potrebno moliti, ali prije svega imati na umu da se ne moli samo na koljenima, već i rukama koje pomažu, kao i srcem koje tješi i ljubi, otkrivajući Božju milost.
Upotrijebimo srce za ljubav, a ruke za rad. Zapravo svaki naš ud je u mogućnosti da sluzi Gospodinu na svoj način i tako bude koristan ud Kristovog tijela.
Ne dopustimo da i jedan zahiri.
Kada nam se učini da ne znamo kako to postići, zamolimo Gospodina da nam pomogne da bismo to mogli djelotvorno izvršavati
Ponovno ću citirati već vrlo dobro poznati stih iz. Matejevog Evanđelja 19:26:
A Isus upre u njih pogled pa im reče: “Ljudima je to nemoguće, ali Bogu je sve moguće.”
Heda Domitrović