Članci

Mi nismo automati

”Svagda i za sve zahvaljujte Bogu i Ocu u imenu Gospodina našega Isusa Krista!’
(Efežanima 5:12)

Hvala ili hvala Bogu! Koliko puta smo to rekli ili čuli da netko kaže? To je postala automatska uzrečica pri kojoj se jedva ili uopće ne misli na njezin značaj.

Kada izbjegnemo nekoj opasnosti ili saznamo za povoljno rješenje, obično nam izleti: ”Hvala Bogu!”
Čini se da je dobro makar i površno zahvaljivati, jer se tim riječima i ne razmišljajući služe vjerni i nevjerni ljudi.
Ne mogu ne sjetiti se biblijskog stiha iz Otkrivenja 3:15 +16:

”Znam tvoja djela: nisi ni studen ni vruć. O, da si studen ili vruć! Ali jer si mlak, ni vruć ni studen, povratit ću te iz usta.”

Sve ukazuje na to da veću mogućnost spasenja imaju oni koji nisu vjernici, od onih koji su mlaki i koji riječju i djelom automatski slijede već ustaljene običaje.
One koji nisu vjernici, Gospodin još uvijek zove, dok one koji su upoznali Boga, Njegovo milosrđe i ljubav, a ipak ostali mlaki, izbaciti iz svojih usta.
Mnogi takozvani vjernici napamet mole od nekih drugih ljudi zapisane molitve i ne razmišljajući o ičem drugom osim da se ne zabune u redoslijedu riječi.
Mogu li se te molitve nazvati žarkim molitvama?

Strojevi rade automatski po njima zadanom klišeju, ali naš Stvoritelj nas nije stvori da bismo funkcionirali kao automati ili roboti.
Zar nam nije dao slobodnu volju i prepustio nam slobodno donositi odluke? Nije nam dao um da bismo ga isključili i beskorisno uspavali.
Um i razum su Božji dar i On zahtijeva da ga koristimo, inače će nas izbaciti iz svojih usta.
Netko će reći da se to odnosi na ljubav prema Bogu, ali da bi se Boga ljubilo, potrebno Ga je umom prepoznati i slobodnom voljom slijediti.
Kako bi Gospodin mogao slušat ili uslišati besmisleno ponavljanje duhom odsutne osobe?
Gledala sam osobu koja je neumorno prebirala brojanice, a duhom bila ne samo odsutna već je i pogledom pretraživala okolinu.

Osim toga, zar Pismo ne kaže da se samo kroz Isusa dolazi do Oca nebeskog? Također piše da je samo Isus naš Zastupnik pred Ocem.
Vjerujemo li da je samo Isus, da bi otkupio naše grijehe, umro na križu, nije ispravno moliti se bilo kome drugom osim Njemu. Jedino On ima vlast oprostiti nam grijehe, a sam je rekao da će Otac uslišati onu molitvu koja se moli u Njegovo ime.
Govoreći o umu i osjećajima, nikako ne smijemo zanemariti naš duh, jer je upravo on povezan s Duhom Svetim.
Pismo kaže da nas Duh Sveti vodi k Isusu, a Isus k Ocu.
U 1. Poslanici Korinćanima 2:10, piše:

”A nama to Bog objavi po Duhu jer Duh sve proniče, i dubine Božje.”

Da bismo učinili po Božjoj volji, trebamo uključiti razum, osjećaje i duh.
Bez osjećaja razum je hladan, a bez razuma ljubav je slijepa. Uključujući oboje, naša vjera postaje stvarna, a naš život se odvija, ne više po gledanju, već po vjeri. Sada možemo prepoznati i odazvati se vodstvu Svetog Duha. Tek tada možemo očekivati da će Bog reći:

“Tada će kralj reći onima sebi zdesna: ‘Dođite, blagoslovljeni Oca mojega! Primite u baštinu Kraljevstvo pripravljeno za vas od postanka svijeta’!”
(Matej 25:34)

Kada moliš, govoriš Isusu. On je živ i čuje te. On čuje kada žarko moliš i kada žarko zahvaljuješ, jer ti nisi stroj niti si robot.
Ti si dijete Božje koje ima tijelo, duh i dušu. On te pozna, jer te je On stvorio i zato te ljubi.
On te traži i prima u cijelosti; ne samo djelomično.
On traži sve ili ništa. Ovo nije igra, a ipak se radi o tome; daješ li se potpuno, jer djelomično ne znači ništa. Tada možeš primiti sve ili biti odbačen.
Odluka nije teška, ako uključimo razum. Samo nerazuman čovjek može odbaciti toliku ljubav i milost!
Kada shvatimo Njegovu žrtvu i muku za nas, morali bismo
imati srce od kamena, da mu ne uzvratimo ljubav.

Hvala Ti Gospodine, što si mi dao razum, srce koje ljubi i vodstvo Duha Svetog!

Heda Domitrović