Poezije

Naša je crkva tek skromna zgrada bez tornja s kojeg se zvona glase. Mi nemamo skulpture svetaca, ali imamo Tebe, ljubljeni Spase! U našoj crkvi nema idola, niti se svijeće pale i gase; mi nemamo srebra ni brokata, ali imamo Tebe, naš ljubljeni Spase! Zidovi nisu od (Više…)

Divno je slaviti Boga kada smo puni sile i snage, ljubavlju svojom zagrlit sve svoje mile i drage. Kako je divno imati sve što nam u životu treba i reći: Hvala Ti!, jer to je dar s neba. A kada nas snađu nevolje i boli, o, kako (Više…)

Jesmo li izmolili blagoslov? Možemo li uzdići glave, radovati se današnjem danu – imati srce prepuno slave? Dođosmo li Uskim putom? Dali se naše stope na njemu vide? Taj Put i nije tako uzak kada Isus uz naše rame ide. Ponekad nam se – sestre i braćo (Više…)

Htjela bih biti Isusu slična, strpljivo snosit rug i sramotu; htjela bih Njegovo svjetlo biti zračiti ljubav i dobrotu. Htjela bih kao Isus biti: nositi teret, za druge biti žrtva. Htjela bih novo stvorenje biti da mi je stara priroda mrtva. Htjela bih biti vjerna, sveta i (Više…)

Na stolovima mnogim šunka, jaja i luk. Na stolovima Uskrs – u srcu – praznina i muk. Možeš na stol što poželiš staviti ali tu užasnu prazninu ne možeš ničim ispuniti. Čak su iz crkve donijeli posvećenu hranu i nekako usiljeno govorili o Božjem blagoslovu i uskrsnom danu.

Reci mi bako – zapita unuka, kakva je ono knjiga stara koja na polici stoji, iza vrata sobnog ormara? Kakvu to knjigu čuvaš? Da li u njoj neke tajne šute, dok iza stakla gledam korice crne i listove žute?

Davno, već mnogo godina prije bila je noć kakve ni prije ni poslije- niti ikada više bilo nije. Nije bilo bolničkog kreveta nit su se liječnici skupili uz rodilju. Nije bilo mekanih pelena niti ikakvog traga obilju, a ipak se Knez mira rađao. Ipak se Sin Božji utjelovio, pa makar u štali i na slami Svevišnji je tu noć blagoslovio.

Onaj tko Gospoda slavi, nikada nije sam. Božić je danas, Isus se rodi! O, kako sretan dan! Nije nam važan datum, ne znamo koji dan je bio, ali ono što sigurno znamo da se je Isus rodio! Zbog nas je došao. Zbog zalutalog stada svog. Čovjekom se u štali rodi: Sina svog posla Bog!

Heda Domitrović Sad kad čuješ Da te Isus zove čuo si već mnogo puta, al je tvoja šija ukočena i kruta.   Pomaknut se nećeš s mjesta, nit promijeniti smjer. Tradicija te ščepala kao krvoločna zvijer!   Očima već vidiš, a srce ti odgovore traži, no odbijaš (Više…)

Heda Domitrović Čini se kao da nitko ne mari, a ipak svi jasno slute da je neminovna propast sve bliže, da kazna za grijehe sve brže stiže, a ipak ustaljenim životom žive ko lancima i verigama sapeti, ne mare što s križa zove razapeti. Što još uvijek (Više…)