Arhiva za kategoriju ‘Poezije’

Heda Domitrović

Kako je ništavan čovjek!

Kroz život se s mukom kreće,

a ipak jedinu stvarnu pomoć

od Boga prihvatiti neće.

 

Čovjek s mukom svoje breme vuče.

Psuje i Boga proklinje,

umjesto da na koljena padne

i od Gospoda oproštenje dobije.

 

Neka se nitko ne vara:

s ovim svijetom muke prestati neće.

Kada završi svoj život na zemlji

grešnik put pakla kreće.

 

Znamo da milost još traje

ali i to vrijeme nije bez kraja:

kada se napuni spašenih broj,

zatvorit će se vrata raja.

Neće ući tko se nije nanovo rodio,

tko nije život po Božjoj riječi vodio.

Zaista, neće ući oni

koje Kristova krv nije oprala;

samo će se čuti škrgut zubi

mase koja je vani ostala.

 

Vičimo glasno da svijet nas čuje

da se grešni narod obrati,

Isus će našu molitvu čuti

i još mnoge će k sebi pozvati.

Heda Domitrović

I najmanji žižak

postaje plamen pravi,

kada Gospod na njega

svoju ruku stavi.

 

Tada objavljuje Radosnu vijest,

svjetlo unosi u tminu

i svakog je dana više nalik

Isusu, Božjem Sinu.

Duša mu u vis teži,

gladna je nebeskog kruha,

Vode žive

I sile Svetog Duha.

 

Budimo takav žižak:

Koji za druge u tami sja!

Čisti i skromni ko biser

sa morskoga dna.

 

Dani još uvijek teku,

‘Djevica mudra’ Gospoda čeka,

a Put je uzak

i Mala su vrata daleka.

Zato, prijatelju, moli!

 

Neka ti uzor je Krist,

jer jedino za Njega vrijedi

ostati svet i čist!

Heda Domitrović

Kada se sve smiri

i kada se čini da je tišina

osluškujem svoje srce

koje kuca u ritmu

imena Božjeg Sina.

 

Kao da nestaje

dio po dio bića moga

, samo duh moj uranja

u prisutnost živog Boga.

 

U savršenom miru

kao da ne postoji ništa više

tek beskrajni svemir

u istom ritmu diše.

Heda Domitrović

Pod krilima sam mir svoj našla.

Sve što prije nisam znala,

dobila sam onog dana –

pod krila Tvoja – kad sam stala!

Heda Domitrović

Putnici smo na putu života

taj put kroz mnoga iskušenja ide,

ipak vjerni ne sustaju,

jer u duhu cilj svoj vide.

 

Na putu u braku su stajališta mnoga.

Ponekad treba hitna pomoć s neba,

a najbolja pratnja je Isus

i Njegovo vodstvo,  nam treba.

 

Nekada se čini teškim,

ali to uvijek nije.

Kada se oblaci raziđu

ponovno sunce sije.

 

Radujmo se zato djeco Božja

ljubljeni moji!

Ne bojmo se ničeg!

Dok živimo na Riječi, Isus uz nas stoji!

 

U bračnom životu

tako mnogo blagoslova ima.

Tko se Gospodu preda,

puninu života prima!

Heda Domitrović

Srcem svjedočimo ljubav,

Evanđelje usnama svojim;

na čvrstoj stojimo Stijeni

o, Kriste, pod okriljem Tvojim!

 

Ništa nas pomaknuti neće,

ni ovog svijeta lažni sjaj:

oprani Kristovom krvlju

spremni smo za odlazak u raj!

 

Spašeni smo narod Božji

koji hrabro Uskim putom hodi.

Nitko nas spriječiti neće,

jer nas Gospod, Isus Krist vodi!

Heda Domitrović

Prolaze dani, jedan po jedan,

A da su svi isti, istina nije;

Nekad su teški kao oblak tmasti,

a ponekad kao da sunce sije.

 

Svakim danom nam život teče;

u svakom se velika istina krije:

braćo i sestre, izgubljen je dan -

dan u kojem Isus s nama nije.

Ne mogu reći da ga tada nema,

jer On je rekao da je uvijek s nama

i kada na riječi Njegovoj stojim

trak sunca ne može prekriti tama.

 

Kada sijevaju munje i gromovi grme,

kada se čini da olovo nebo prekriva,

kada mi život oluja zahvati

i mislim da od boli neću ostati živa,

tada je teško naći riječi iz Pisma;

tada je teško naći za što se primiti,

ali tada Duh Sveti pritječe u pomoć:

tješi i ukazuje što mi je činiti.

 

O, Gospode, hvala za Svetog Duha,

za utjehu hvala i opomenu,

jer tada znadem da nisam sama,

da mi je Gospod pomoćnik u svemu.

Ma kako krhka snaga mi bila,

da izlaza nema samo se čini;

ono što nikako ne mogu ja sama

može moj Bog na visini.

 

Moja je vjera povjerenjem postala.

S povjerenjem sam se Njemu predala.

Njemu koji je sve moje prijestupe znao

i krvlju ih svojom oprao.

 

Sada na Kristu, toj Stijeni stojim,

maknut se neću kad jednom sam stala,

braćo i sestre, ljubljeni u Kristu

u tu sam se Stijenu za vječnost ukopala.

 

Neka dođu bure, oluje il’ orkani,

mi sa sotonom ne moramo bitku biti

Uz nas je

onaj koji je jači od njega

Koji će ga dahom svojim pobijediti!

 

Radujmo se zato narode Božji

djeco, Božja, ljubljeni moji!

Ne bojmo se ničega!

Dok živimo na Riječi, Isus uz nas stoji!

Heda Domitrović

Kad je teško, kad te boli,

kada ti po zlu krene sve,

Kristov glas čuj kako zove:

”Uzmi križ svoj, slijedi me!”

zbor:

Jer je Gospod nada naša.

On zastupnik je puka svog;

Isusu je sve moguće,

jer Isus Krist je živi Bog!

 

Kada ne znaš što bi sada,

a progone te sile zle,

molitvom zavapi tada:

”Ti mi pomozi, Isuse!”

zbor:

Jer je Gospod nada naša.

On zastupnik je puka svog;

Isusu je sve moguće,

jer Isus Krist je živi Bog!

 

Kada križ pretežak bude,

pod njim nemoj klonuti.

Podmetnut će Isus rame:

pomoć će ti nositi!

zbor:

Jer je Gospod nada naša.

On zastupnik je puka svog;

Isusu je sve moguće,

jer Isus Krist je živi Bog!

Heda Domitrović

Koliko mi trebaš, Gospode moj!

Kao gladnome zalogaj kruha,

kao žednome gutljaj vode,

golome komad ruha.

 

Trebam Te, trebam, gospode moj,

kao mir u nemiru svom.

Kao umorni putnik na cesti

kad sanja toplinu i dom.

 

Zaštitu tvoje ljubavi trebam

i samo djelić Tvoje sjene,

dok Te na Uskom putu slijedim:

Gospode, budi uz mene!

 

Na koraku svakom opasnost vreba.

naum čvrsti ko vosak se gubi,

ali ja ću sigurno proći

pod zaštitom Tvoje krvi!

Budu l’ mi noge ranjene na putu

i bude li me rana silno pekla,

ja ću u duhu gledat na Golgotu

i krv Tvoju, koja je i za mene tekla.

 

Ako padnem nemoćna na putu

i ne budem mogla dalje ići,

Ti ćeš vapaj moj čuti,

Isuse dobri, Ti ćeš me dići!

 

Uz Tvoju ću pomoć savladati

sve prepreke i zamke nove,

jer znam da na kraju puta si Ti

i čujem: glas Tvoj me zove.

 

Gospode, čujem da ime moje zoveš!

Iz gliba sam ustala i praha

i neću prestat slijedit tvoj glas

Spasitelju moj, do zadnjeg daha!

 

Na grudi me svoje privij!

U zaklon svoje krvi stavi!

Evo, Gospode, k Tebi hrlim

da vječno živim u Tvojoj slavi!

Jednog davnog petka,

bile su mu kapi krvi

i trnova kruna na glavi,

a tri se dana poslije

Njegovo uskrsnuće slavi.

 

Tko je taj koji je nadvladao

i oduzeo smrti moć?

Tko je taj koji je obrekao

da će opet doć?

 

To je Kralj slave

koji od mrtvih ustaje!

To je Isus Krist ,

Bog, koji nikad ne umire!

 

Gdje kapne Njegova krv

grimiz bjelinom postaje,

Kada ona opere,

grešnik pravedan postaje.

 

Njegova prisutnost čini

da vjernik kao list na vjetru treperi

Njegova milost čini

da ga privuče i učvrsti u vjeri.

 

Isus Krist je ime – Ime živog Boga!

Isus Krist je ime – Spasitelja moga.

 

Isus Krist je taj

koji je od mrtvih ustao!

On je taj

koji je na nebo uzašao.

 

U Njegovoj ruci je žezlo

Kruna na Njegovoj glavi:

Za nas je umro i uskrsnuo

To se na Uskrs slavi!

 

Kada osjetiš u srcu radost

veličanstvenog djela tog,

tada ćeš, brate, sestro, shvatiti

što je za nas učinio Bog.

 

Bili smo bespomoćni i slabi.

Grijeh je vladao nad nama.

Živjeli smo mučan život,

a pred nama grobna jama.

 

Bez nade su prolazili dani.

Rastao je strah od smrti.

Rijetke su bile radosti,

a dani sreće škrti.

 

Ali nas je pozvao Isus

i oprao krvlju koju je prolio

onog petka na Golgoti.

Otvorio put k Ocu, u svojoj dobroti.

 

S Ocem nas je izmirio,

tamu u svjetlost pretvorio.

Strah od smrti uklonio,

radost spasenja donio.

 

U Njegovoj ruci je žezlo!

Kruna na Njegovoj glavi:

Za nas je umro i uskrsnuo:

to se na Uskrs slavi!!!

Heda Domitrović