Moje pjesme (recitacije) i članci, govore o praznini i gladi za ispunjenjem. One govore o stanju ljudi koji još nisu našli svoje ispunjenje u Bogu. U isto vrijeme one su živo svjedočanstvo duše koja je tragala za uvjerenjem u postojanje živog Boga, a onda, kada joj se On, sebi svojstvenim čudom dao naći, prigrlila vjeru i spasenje. Moje su pjesme svjedočanstvo hoda s Isusom, koji je uvijek prisutan odgovarao na molitve i vodio Duhom Svetim, ne dajući mjesta sumnjama u svoje postojanje.
Hod uz Isusa i u najtežim životnim iskušenjima daje sigurnost, nepokolebljivu nadu i utjehu. Radost spasenja i kada nema osmjeha na licu, daje toplinu unutrašnjem biću. To je tiha i mirna, ali sigurna radost koju može uzdrmati jedino skretanje s Božjeg puta, a tada se objavljuje Božji strah.
Zajedništvo s trojedinim Bogom otvara put neopisivoj ljubavi. Ljubavi koju je sam Sin Božji, kroz krv svoju, prolivenu na Golgoti, izlio za nas i u nas. To obilje ljubavi nas ispunjava kao posude iz kojih se prelijeva na svakog oko nas. Ta ljubav obuhvaća svako Božje djelo kojem se divimo, a zahvaljujemo Stvoritelju, za to obilje darova i radosti.
U najtamnijem vremenu mog života bez Boga, žudila sam za jednim ramenom na kojem bih se mogla isplakati, ali ga nisam mogla naći. Sada, kada sam se obratila i upoznala ljubav Kristovu, našla sam i to ‘rame za plakanje’, ali više ne moram tako očajnički plakati.
Sada samo, pomalo nestrpljivo, čekam Njegov obećani dolazak po svoju nevjestu, po svoju crkvu. Želim da me nađe spremnu, da me odvede u vječnost gdje ću ga gledati licem u lice; da dobijem ‘bijeli kamen’ na kojem će pisati moje novo ime i krunu slave, koju želim samo zato, da bih je mogla položiti pred Njegove noge.
Heda Domitrović
