Arhiva za kategoriju ‘Kršćanski život’

”Blago čitaču i slušačima   riječi ovog proročanstva, ako vrše što je u njemu napisano, jer je (određeno) vrijeme blizu ”

Određeno vrijeme je blizu! (Otkrivenje, 1:3)

Ta Božja riječ označava blizinu Božjeg vremena. Što god bih rekao, ne bih mogao točno definirati vrijeme, jer je Božji ‘blizu’ drugačiji od našeg ‘blizu’.

To može biti sad, a može biti za neko vrijeme. Kada gledamo Božji blizu i slušamo Njegovu riječ, po svemu onome što je rekao da će pratiti Njegov dolazak ili što će se prethodno događati, vidimo koliko je blizu dolazak Gospodnji.

Ipak točno vrijeme ne možemo reći, jer je i sam Gospodin Isus rekao da to nitko ne zna, osim Oca nebeskog i ako On to hoće nekome kazati.

Kada bi to netko i tvrdio da zna, to ne bi bila istina. To zna samo Otac nebeski.

On nas je upozorio na ono što će se dešavati i kako ćemo prepoznati da je vrijeme blizu.

To je određeno vrijeme. Kod Gospodina je sve određeno. Mi smo nekako u tom valu koji nas nosi i vidimo taj projekt koji  je On sam za nas ljude projektirao, koji se ostvaruje i koji će se na kraju  po Njegovoj volji u cijelosti ostvariti

Mi živimo i gledamo kako se ostvaruje, služimo Gospodinu, vjerujemo mu, poštujemo Njegovu riječ i Njega se držimo više od bilo koga na tom svijetu, jer nas Isus nikada neće razočarati!

Držati se Njegove riječi, znači držati se Gospodina  Isusa.

To je onda blagoslov za svakog pojedinca bez obzira na sve ono što u ovome svijetu prolazimo.

Možda baš sada netko od nas doživljava nepravde, možda prolazi kroz mnoge nevolje, kako je Isus u početku rekao, ali će nas Isus kroz sve to provesti.

Zar nije Izraelu rekao da se ne boji i kad prelazi preko vode, da se neće utopiti? Neće se utopiti, jer taj spasonosni pojas je sam Gospodin Isus koji će ih sačuvati.

Možda ideš kroz ‘veliku vatru’, ne boj se, jer nećeš izgorjeti. On će te i kroz vatru provesti i to tako da izgori na tebi samo ono što treba izgorjeti, da bi postao novi čovjek koji će služiti Gospodinu i slaviti Njegovo ime.

Takav je Gospodin Isus Krist. O Njemu govori Njegova sveta Božja riječ i sve će se ispuniti što je napisano u dragoj, svetoj Bibliji.

Kada je Isus uzašao na nebo k svom Ocu, na zemlju je poslao Svetog Duha, da bi kroz Duha Svetoga bili poučeni, pokarani i po potrebi kažnjeni, kako bi nas izveo na Put, Njemu služili i bili Njegovi.

Znate da Pismo kaže da nas Gospodin kaznama popravlja. Te kazne nisu tako strašne da nas uništi, već da nas opomene, da ga razumijemo i dalje slijedimo.

Kada roditelji kažnjavaju djecu ne čine to da bi ih uništili nego da ih bol opomene da takvo što više ne čine.

Tako je i u našem duhovnom životu. Mi smo djeca Božja, rođena riječju živog Boga koji ostaje zauvijek!

Mi ne možemo biti bilo kakvi, a zvati se vjernici i kršćani. Kada si kršćanin, onda trebaš i kršćanski živjeti, a možeš znati kršćanska načela, jer su napisana u Bibliji, svetoj Božjoj riječi.

Kada živiš onako, kako nas ona uči, onda si kršćanin.

Pismo govori neposlušnima, samovoljnima, nezadovoljnima i tako dalje. Kaže da nas Gospodin kaznama popravlja i ispravlja naše putove kako bismo ga slijedili, a ne da ne bi trčali ispred Njega. Isus je rekao: ”Slijedi me!”

Koga da slijedimo?

Da slijedimo crkvu, propovjednika ili Isusa?

Isusa moramo slijediti svi zajedno. Moglo bi se reći da nam i sluge Božje, ako su prave Božje sluge koje žive svetim životom, mogu biti uzorom.

Možda se oni koji ne znaju ili ne mogu čitati Sveto pismo, mogu ugledati na ono što oni rade i kako žive, pa ih tako  slijediti, ali svi zajedno slijedimo Isusa Krista, koji će nas dovesti u nebo.

Naš cilj je nebo, aleluja! Dosta nam je ove zemlje, ali moramo na njoj živjeti kao Njegovi svjedoci, dok On to hoće. Trebamo pokazati ostalim narodima, susjedima, prijateljima, pa i našim neprijateljima, da On za nas sprema nešto posebno.

Crkva je unikat Božji. On sam kaže:

”Ja gradim svoju crkvu i vrata paklena neće je nadvladati.”

Je li to blagoslov za nas? Je li to sigurnost za nas, braćo i sestre? Slava našem Gospodu!

Komu slava i vlast? Isusu!

Tako nas nitko ne ljubi kao On – ni majka, ni otac, ni brat, ni sestra, ni kćer, ni sin, ni susjed, ni prijatelj.

Istini za volju, moramo kazati da ni mi tako ne ljubimo kao što Isus nas ljubi.

Pošto nas ljubi, On želi i nas naučiti tako ljubiti, prvenstveno Njega, a onda i svakoga čovjeka oko nas.

Isus kaže da ljubimo Boga iznad svega, a onda i bližnjega svoga kao samoga sebe.

Isus nas ljubi! On nas je otkupio i platio najvišom mogućom cijenom, ali Pismo kaže:

”Zbog Njega će proplakati svi narodi na zemlji.’ Da! Amen!”

Da, proplakat će oni koji su ga proboli, oni koji nisu u Njega vjerovali, koji su ga odbijali i svi narodi na zemlji.

Vidjet će ga i proplakati svi narodi. Pismo kaže da će svi proplakati.

”Evo dolazi!” Evo dolazi Isus Krist! Svako oko će ga vidjeti.

”Gdje je Bog”, pitaju se danas ljudi?

Kada doživljavaju nesreće ili nepravde, viču glasno: ”Gdje je sada Bog, pa da urgira i potuče one koji su zli i nepravedni?”

Oni zaboravljaju da tada  možda mnogih od nas sada više ne bi bilo.

Takav je čovjek. Uvijek bi htio da Bog sebe potvrđuje, a zaboravljaju da je Bog sebe potvrdio kroz ljubav koju nam je dao kroz svog Sina, koji je smrću svojom platio naše grijehe i uskrsnuo za naše opravdanje, da bi mi vjerujući u Njega imali Život vječni. Da, Život vječni.

Možemo na ovom svijetu imati mnoga dobra. I kada bismo imali sve što postoji na tom svijetu, a ne bismo imali Isusa, ne bismo imali Život vječni.

Onaj tko ne vjeruje u Isusa Krista i Isus mu nije postao njegov Spasitelj, nema Vječnog života.

Bog nas je tako ljubio da bismo vjerovali. Da bismo i ti i ja, vjerovali! Da bi svatko tko čuje vjerovao i vjerujući imao.

To je bez vjere nemoguće.

Možda si na ovom svijetu siromah, nemaš mnogo i preživljavaš iz dana u dan, ali ako si pravi vjernik, onda si bogat. Onda imaš bogatstvo koje je neprolazno: imaš Vječni život!

Ima mnogo vjera na svijetu; ima mnogo religija koje govore o nebu, ali ako ne žive po riječi Božjoj onda nemaju Vječnog života. Za to je potrebno ispunjavati Njegovu riječ u praksi i načinu života.

Netko je rekao da to nije moguće. kažu da ne treba Bibliju tako doslovno shvatiti, ali je baš to potrebno. Baš svaku Božju riječ treba poslušati, slijediti i izvršiti. Tek će onaj imati blaženstvo koji sluša i izvršava.

Budeš li tako činio, bit ćeš blagoslovljen, imat ćeš mir i biti radostan. Ja sam radostan i ne bih se mijenjao sa najbogatijim čovjekom, kraljem ili vladarom ako on to nema, a ako ima, onda se ne trebamo mijenjati. Onda imamo i ja i on.

To je potrebno svakom čovjeku i nema izuzetka. Kroz Isusa Krista, dato je svim ljudima jer je potrebno cijelom čovječanstvu.

Ljudi danas trče za bogatstvom, globalizacijom i za mnogim prolaznim stvarima. Danas nema granice pohlepi. Želi se imati, pa makar i drugi umro od gladi.

Sve je to prolazno i doći će dani kada ćemo svi imati dovoljno.

Pismo kaže da smo danas osramoćeni i omalovažavani. Uvijek sotona nekoga upotrijebi da te pita, što ti vrijedi vjerovati kada si i onako bijedan, jadan i ništa nemaš na ovom svijetu. Možemo svakome reći da imamo Isusa u svome srcu. Imamo nebesku baštinu koja nam  je spremljena na nebu.

Tada nam se smiju i kažu da smo skrenuli. Oni žele sada i tu imati i kažu ako im to Bog dade, da je onda sada već tu raj, a ako im ne da, onda je to pakao.

Ovdje nije ni raj ni pakao. Raj je tamo gdje je Gospodin Isus Krist, a pakao je kao što Pismo kaže, u ponoru bez dna, gdje su strašne muke, ali o tome nećemo sada.

Isus je rekao:

”Ja sam Alfa i Omega, veli ‘Gospodin Bog’, ‘koji jest’, koji bijaše i koji će doći, ‘Svemogući’.”

Ima ljudi koji se uzdaju u ljude, u zemaljske moćnike i one koji su na vlasti.

Uistinu, onaj tko je na vlasti, može ti pomoći.

Pismo kaže da je Isusu dana sva vlast na nebu, na zemlji i ispod zemlje!

Nema strahovanja za tebe draga dušo. Vjeruj Gospodinu Isusu Kristu i drži se Njega. Ne boj se.

Isus kaže Ivanu: ”Ne boj se, ja sam s tobom! Ne boj se!”

Zar nije i nama svima rekao: ”Ne boj se!”?

Ne bojmo se. Zašto da se ne bojimo? ”Bit ću s vama u sve dane….” To znači da će biti s nama  do kraja.

Nije li to razlog za našu radost? Nije li to divno?

To je naša sigurnost. Položimo svu našu vjeru i nadu u te riječi Vjerujmo da je On s nama dok slijedimo Njegovu riječ.

Psalam 57:2

Smiluj mi se, Bože, o smiluj se meni

jer mi se duša utječe tebi!

U sjenu tvojih krila zaklanjam se

dok pogibao ne mine.

Vapijem Bogu višnjemu,

Bogu koji mi čini dobro.

Matej 5:3

Već je pretpostavljano kako je naš Gospodin kroz osam Blagoslova za kršćanski život htio ukazati osam koraka koje kršćanin treba učiniti na putu u vječnu domovinu. Drugi su pak mislili kako svi ovdje navedeni stavovi vrijede za kršćanina svuda i u svako doba. Zašto ne bismo i mi uvažili oba mišljenja? Zaobići ih se ne mora! Bez sumnje je siromaštvo u duhu, kao i svako drugo ovdje navedeno svojstvo (osobina), kod svakog pravog kršćanina manje ili više prisutno. Ali isto tako je istinito da prava vjera uvijek počinje sa siromaštvom u duhu, a onda ovim od Isusa navedenim redoslijedom raste; “da čovjek Božji bude savršen – opremljen za svako djelo ljubavi.”

Ovo duhovno siromaštvo, koje je temeljni dar Božji, ne smijemo niti onda odstraniti, ako nas Bog i sa više obdari: “Prijatelju, pomakni se naviše!”. To moramo “proslijediti”, iako istovremeno “trčim prema cilju da postignem nagradu.”, ka punom Blagoslovu Boga, kroz Isusa Krista. Temeljno je znači biti u duhu siromašan. Može se pretpostaviti da je Isus biranjem ovih riječi mislio na svoje učenike koji su se oko njega okupljali. Oni nisu mogli ukazati na svoje bogatstvo, naprotiv, to su bili ljudi koji su znali što znači neimaština. Zbog toga su mogli bez poteškoće shvatiti što znači biti siromašan u duhu. Spoznaja ove neimaštine je prvi korak, tako kaže Isus, u pravcu prave sreće, kako u ovom tako i u budućem svijetu.

Mora li se zemaljsko siromaštvo stoga voljeti i istovremeno strahovati pred željom za bogatstvom, ako se želi biti duhovni siromah? To mišljenje se zastupa, često se oslanjajući na riječ apostola Pavla: “Jer je pohlepa za novcem izvor svih zala.” Zbog toga su se mnogi, u svim vremenima, odricali ne samo bogatstva, nego svakog imetka-posjeda. Ovdje je zasigurno osnova za svako dobrovoljno siromaštvo – odricanje ponekih katoličkih redova. Za te ljude je to jedan veliki korak na putu u nebo. Oni očito nisu uvidjeli ili shvatili da se ova izreka apostola Pavla: pohlepa za novcem kao izvor ili korijen svih zala ne ograničava doslovce samo na novac, nego važi za svaku pohlepu, jer ih postoji raznih vrsta, što se već i iz iskustva zna. Zasigurno je ipak pohlepa za novcem najveća opasnost. Ovaj bi se prvi Isusov Blagoslov očito suprotstavio Gospodinovoj volji ako ga uvažimo samo za zemaljsko imanje, jer se siromaštvo odnosi na mnogo više. Radi se o temelju naše kršćanske biti uopće. Kada bi se odnosilo samo na oslobađanje od pohlepe za imanjem, onda bi zasigurno bilo u suprotnosti sa “čistim srcem”.

Tko su po Isusovu mišljenju siromasi u duhu? To su sigurno, bez dvoumljenja, ponizni, oni koji su upoznali sami sebe i znaju da su grešnici, ljudi koje je Bog potaknuo na pokajanje, koje pak prednjači ili je preduvjet vjeri u Isusa Krista.

Čovjek, kod kojeg se to dogodi, ne govori; “Bogat sam, nagomilao sam bogatstvo, ništa mi ne treba.” Koji spoznaje da je upravo “nesretan i bijedan, siromašan i go”, koji također zna da u njemu “nema ničega dobra”, nego samo zlo i strava. On uviđa svoj grijeh kao gubu, bolest, koja mu je od rođenja prilijepljena, i sve jasnije uviđa zle osobnosti koje rastu iz zlog izvora: ponos, oholost duha, a s time naginjanje: do sebe više držati, nego što bi trebao, sklonost žudnje ka slavi kod ljudi; k tome mržnju i zavist, ljubomoru i žudnju za osvetom, ljutnju i težnju za prijevarom kao i gorčinu. On uviđa prirođeno mu neprijateljstvo protiv Boga i ljudi, koje nastupa u nebrojenim oblicima, k tome ljubav prema svijetu, samovolju, sve sramotne žudnje njegova nutarnjeg poriva duše. Njemu postaje jasno kako je često svojim jezikom griješio. čak, iako se nije događalo kroz bezobrazne i neljubazne riječi i djela, čovjek s ovom spoznajom ne može sumnjati da već i najmanji od tih prijestupa zaslužuje paklenu vatru.

Ali, što može čovjek dati za otkup svoje duše, koja se nalazi pred pravednom Božjom osudom? Kako mu platiti, što je dužan? Čak i onda kada bi od ovog momenta spoznaje u svim Božjim zapovijedima bio potpuno poslušan, to ne bi pravdalo niti jedan njegov grijeh, niti bi ijedno nedjelo njegove prošlosti učinilo dobrim, jer on od ovog momenta pa u vječnosti duguje Bogu svaku službu koju može izvršiti: Izvršava je kao svoju obvezu, bez da time može nešto što je u prošlosti učinio podmiriti. On sada uviđa da je potpuno nesposoban pravdati svoje prijašnje grijehe, on prepoznaje: “Ja nisam u stanju pred Bogom ništa pravdati.”

Ali, i onda kada bi mu Bog svu njegovu prošlost oprostio pod uvjetom da više ne griješi, da u buduće svim zapovijedima bude poslušan, on postaje svjestan da mu ništa ne vrijedi, jer on taj uvjet nikada neće moći ispuniti. On je svjestan da nije u stanju ispuniti Božje zapovijedi, i one koje samo izvanjski dodiruju naš život, on tim zapovijedima ne može tako dugo biti poslušan, dok je njegovo srce ukaljano naravnim grijehom. Jedno zlo stablo ne može roditi dobrog roda, nitko ne može svoje grešno srce sam očistiti, jer je to ljudima nemoguće. On, znači, ne može čak niti početi slijediti Božje zapovijedi. Ne zna kako učiniti samo jedan korak naprijed. Okružen grijehom, brigom i strahom, ne vidi mogućnosti umaći svemu, i može jedino sa svima drugima zavapiti; “Gospodine, spasi nas, izgibosmo!”

Spoznaja našeg siromaštva u duhu je prvi korak u “trci na utakmici – borbi koja nam je određena.” Ona je uistinu ta koja nam predočava vidljive i nevidljive grijehe naših propusta i nemoći. Neki ljudi označavaju tu spoznaju kao neshvatljivu vrlinu poniznosti. Oni nam time na neki način ukazuju kako bi trebali biti na nju ponosni, jer nam jasno ukazuje da smo zaslužili pakao. Ali, riječ našeg Gospodina nam ovdje ukazuje na nešto sasvim drugo: ona nam predočava naš grijeh, dug i dubinu bijede našeg izgubljenog stanja.

Gdje se npr. apostol Pavao trudi da grešnika privede Bogu, on govori istim riječima kada kaže: “S neba se zaista očituje gnjev Božji na svaku bezbožnost i svaku nepravednost ljudi”. Ova osuda je usmjerena svim narodima i dokazuje da su svi pod Božjim gnjevom. S time pokazuje kako ni Židovi nemaju prednosti pred ostalima, da su svi pod prokletstvom. Ovdje se zaista ne radi o tome kako bi postigli vrlinu poniznosti, – nego “da zanijeme svaka usta i da cijeli svijet bude podvrgnut kazni Božjoj.”

Zatim, Pavao ukazuje vrlo intenzivno na grijeh i nemoć ljudi na mnogim mjestima: “jer nikoga neće opravdati pred njim vršenje Zakona. Sada se nezavisno od Zakona očitovala Božja pravednost, koja dolazi kroz vjeru u Isusa Krista. Tako tvrdimo da se čovjek opravdava vjerom bez vršenja Zakona.” Sve ove izjave imaju jedno usmjerenje; naime, “da u čovjeku obore oholost,” da ga u pepeo prinude i ponize – ali ne da ga pouče, jer on treba svoju poniznost shvatiti baš kao vrlinu. Riječi Gospodina Isusa i njegova apostola hoće u nama prouzročiti nezaboravno uvjerenje našeg neizmjernog grijeha i nemoći kao grešnika, odvojenog od izvora pomoći i propasti prepuštena i ovisna o snažnom Pomoćniku: Isusu Kristu, “pravedniku.”

Ovdje treba zapamtiti; da kršćanska vjera upravo tamo počinje, gdje etika drugih religija prestaje; kod siromaštva u duhu, kod otkrivanja njegova grijeha. To je bilo uvijek pred mudrima ovoga svijeta sakriveno, i to potpuno, tako da klasični latinski čak ne nalazi prikladne riječi za poniznost, ali isto tako niti grčki – apostol Pavao je morao najprije prikladnu riječ za poniznost oblikovati (tapeinos).

Tako se slomi pod silnom rukom Božjom, jer si zaslužio vječno prokletstvo. Tvoja potpuna nada neka bude: Kristovom krvlju opran i njegovim Duhom obnovljen, kroz njega, koji naše grijehe uznese na križ. Onda ćeš i sam svjedočiti: blago siromasima u duhu, jer je njihovo kraljevstvo nebesko.

To Kraljevstvo je kraljevstvo Božje u nama, naime: “pravednost, mir i radost po Duhu Svetom, a što je pravednost drugo, nego život Boga u našoj duši, istomišljenost koja je bila i u našem Gospodinu Isusu Kristu, Božja slika koja je čovjeku od početka utisnuta, ali sada obnovljena “za stanje prave spoznaje – prema slici – svoga – Stvoritelja”? Iz toga se rađa naša ljubav prema Bogu, jer je on najprije ljubio nas, i naša ljubav prema svim ljudima.

Dio ovoga unutarnjeg bogatstva je mir Božji koji stvara tihu i opuštenu dušu, mir u Isusovoj krvi, koja zna da smo od njega prihvaćeni. To izlučuje sav strah – osim strahopoštovanja djeteta koje ljubi – i pazi da ne povrijedi ljubljenog Oca u nebu.

Nutarnje bogatstvo uključuje radost u Svetom Duhu u kojem smo zapečaćeni za dan spasenja. On je zalog naše baštine, pripravljeni vijenac pravednosti koji će Gospodin, pravedni sudac, dati u onaj Dan. Znači, iz opravdanog razloga se može sadašnje stanje nazvati Kraljevstvom nebeskim, jer se nebo već u duši otvorilo.

Tko god ti bio, komu je Bog poklonio siromaštvo duha: ti imaš pravo na Kraljevstvo nebesko kroz milostivo obećanje onoga “koji ne laže.” Nebesko Kraljevstvo je za tebe otkupljeno kroz krv Janjeta. Sasvim ti je blizu. Ti stojiš direktno pred njim. Još jedan korak i ti si u Kraljevstvu Božjem koje je Pravednost, radost i mir. Jesi li pun grijeha? “Evo Jaganjca Božjeg koji oduzima grijehe svijeta.” Jesi li potpuno nečist? Pogledaj k tvome “Zagovorniku kod Oca, Isusu Kristu, koji je pravedan”. Nije ti moguće opravdati niti najmanji grijeh? “On je žrtva pomirnica za naše grijehe”. Tijelo i duša potpuno nečisti? Ovdje je “otvoreni izvor da se operu grijeh i nečistoća.”

Ne sumnjaj više u obećanje! Daj Bogu slavu! Počni vjerovati i reci:

Da, Tebi predajem sebe, i slušam što govori Tvoja krv meni.

Bacam sve grijehe na Tebe, Pomiritelju ljubljeni.

Charles Wesley

Od njega ćeš naučiti što znači biti krotka i ponizna srca. Samo to je istinska kršćanska poniznost koja izvire iz iskustva ljubavi Božje, sa kojom smo izmireni kroz Isusa. Siromaštvo u duhu počinje pri spoznaji da je naš grijeh i Božji gnjev dostigao svoj cilj: ona je stalni i potpuni pokazatelj naše ovisnosti o njemu, dobrih misli, riječi i djela; shvaćanje, kako smo za sve dobro sasvim nesposobni, ako nam on to ne daruje.

Iz ovog shvaćanja proizlazi prezir prema ljudskoj slavi, jer mi znamo da slava pripada jedino Bogu. Ostaje nam još jedan oblik stidljivosti prema grijesima koje je on na milostiv način oprostio, i još više, stid, zbog grijeha, koji može biti u našem srcu iako znamo da nam neće biti uračunat na propast. Zbog toga se produbljuje uvjerenje da nam je grijeh iz dana u dan prirođen. Što više u milosti rastemo, tim jasnije vidimo oholost našeg srca. Što više rastemo u spoznaji i ljubavi Božjoj kroz našeg Gospodina Isusa Krista, postaje nam jasnije kako smo po prirodi otuđeni od Boga, kako se naš “stari čovjek” protivi Bogu, i kako je neophodno biti obnovljen u potpunoj istini, pravednosti i svetosti.

Božja riječ je sila koja mijenja naš život; iz grešnosti u svetost. Mi smo oslobođeni i namjerno ne činimo grijeha. Postajemo sve čišći i Isusu sličniji.

Svi moraju čuti radosnu vijest spasenja, no mi vidimo da svi ne žele prihvatiti vjeru.

Bogu se može samo biti potpuno vjeran, a sve drugo je nevjera. Nema neke sredine, kao manje vjeran ili samo u nečem vjeran. U Pismu piše da će onima koji su govorili:

”Gospode! Gospode! ” – reći: ”Ne poznam vas!”

Ljudi bi pitali: ” Zašto?” Bogu se ne može služiti samo praznim riječima, koje nisu potvrđene vjerom. Bog prepoznaje istinu.

Ostaju samo oni koji su ljubili Isusa Krista i slijedili ga kroz ovu dolinu suza.

Neka Gospodin pomogne svakoj duši, jer u Pismu piše da će ovo nebo i ova zemlja iščeznuti, pred licem onoga koji ju je stvorio. Gospodin će stvoriti novo nebo i novu zemlju, gdje će vladati pravda i mir.

Tome se radujemo. Sada doživljavamo mnoge nepravde i nemire od neprijatelja naše duše, koji radi kroz ljude, susjede, sugrađane, pa i kroz neke članove naših neobraćenih obitelji.

U novom nebu i novoj zemlji će vladati mir i pravda.

Svaka duša, svatko od nas, tko će biti u Njegovom kraljevstvu ili novom nebu i novoj zemlji, bit će zadovoljan, miran i blagoslovljen, kao što nas Božja riječ uči.

Kada iščezne i nebo i zemlja, neće više biti ni mora.

Kamo će to silno more nestati? Što će Bog učiniti?

Ja ne znam, ali jer On tako kaže, vjerujem da će tako i učiniti. Vjerujemo li mi da će ovaj svijet sa svime što je na njemu nestati? Ono što umom ne možemo shvatiti, mi vjerom prihvaćamo.

S nebom i zemljom koji će iščeznuti, nestat će i svi oni koji nisu vjerovali Isusu Kristu, kada ih je Bog pohodio.

S njima će propasti i sva njihova djela.

U mojoj mladosti, prije mog obraćenja, gledao sam na neke ljude i želio imati ono što oni imaju i biti kao oni.

Sve je to prošlo. Prošli su ti ljudi, a na kraju i taj život prolazi. On je tako kratkog vijeka pa ma što imao, sve će proći.

Kada nam  je dobro,  hvalimo Gospodina za ono što je učinio, a kada nam je teško, molimo Gospodina da nam pomogne da sve izdržimo.

Psalmist kaže: ”Nemoj nekog osiromašiti, da ne bi pohulio na Tebe, a niti tako obogatiti, da ne bi zaboravio na Tebe.”

Umjerenost i zadovoljstvo svojim stanjem, donosi mir, kada u svemu stavljamo Gospodina na prvo mjesto.

U Knjizi proroka Izaije 65:17, čitamo:

”Jer,  evo, ja stvaram nova nebesa i novu zemlju. Prijašnje se neće više spominjati, nit će vam na um dolaziti.”

Gospod kaže: ”Evo stvaram…”,  da li si već stvoren ili je stvaranje u toku? Isus je rekao: ”Idem vam pripraviti mjesto..”, jer u novoj zemlji će biti potrebni i stanovi.

Iz toga vidimo da će proći sve što je prije bilo. Nekada sam razmišljao o tome, hoćemo li se sjećati onoga što smo bili i kako smo živjeli, ali Božja riječ kaže da nam neće ništa od onoga što je prije bilo, na um padati. Sve će biti potpuno izbrisano; naše misli i naš život, bit će nov.

Pri našem obraćenju, mi zapravo počinjemo novi život na slavu našeg Gospoda Isusa Krista.

Nekada možemo nešto i krivo vidjeti, a ako nešto pogrešno vidimo ili kažemo, trebamo se ispričati. Pismo kaže da Božja ljubav sve oprašta (1.Kor.13). Prošlost nam neće više na um dolaziti. Slava Gospodu! Kada sam to našao u Svetom pismu, onda sam odbacio prijašnje misli, jer piše da će sve biti novo.

U 2. Petrovoj Poslanici 3:13+14 stoji: ”Ali mi očekujemo, prema njegovu obećanju, nova nebesa i novu zemlju, gdje prebiva pravednost. Zato, ljubljeni, dok ovo čekate, revno nastojte da bez ljage i mane budete u njegovim očima u miru!”

Mi čekamo po Njegovom obećanju.

Vjerujemo da su sva Njegova obećanja da i amen. Znači da će se izvršiti, a tome se radujemo.

Piše kako trebamo čekati. Biti bez mane, znači da se na nama ne može naći ništa, što nije Bogu ugodno.

Naš život, naše misli i naša djela, trebamo usmjeriti da budu Bogu ugodni i po volji.

Mi ne znamo tren u kojem će se On pojaviti, ali Pismo kaže, skoro. Kada tako čekamo, onda smo sigurni da će nas podići kada dođe.

Preobrazit ćemo se i ići u susret Gospodinu.

Gledajući jedni druge, možda bismo našli neku manu tamo gdje je nema ili je ne bismo primijetili, ali Njegovo oko vidi u dubinu našeg srca i vidi kakav je naš stav prema Njegovoj riječi. On vidi da li oklijevamo, misleći da još imamo vremena.  Moramo znati da samo On zna trenutak kada će nas uzeti k sebi. Neka nam dragi Isus pomogne da svaku Njegovu riječ ozbiljno shvatimo i da prema njoj postupimo.

Njegova riječ nas sve jednako uči.

Netko kaže da ima pomazanje i to može biti istina, ali to pomazanje je Duh Sveti koji nas ne uči različito, već sve jednako, prema Božjoj riječi.

Duh Sveti nas uči sukladno Božjoj riječi, jer bi inače bilo toliko vjerovanja, nauka i putova, koliko ljudi ima.

Bez promjene uma nema ni nanovo rođenog života, a to se očekuje od svakoga od nas.

Ne možeš reći: ”Ali ja mislim….”. Naše misli gube svoju vrijednost kada prihvatimo Božju volju, odnosno –misao.

Naše se misli razlikuju od Božjih, kao što se naši putovi razlikuju od Božjih putova.

Nekada je to teško shvatiti, ali ono što je bitno, razumijemo i u tome nam Duh Sveti pomaže, uči nas i vodi.

Slava Gospodu, za divnu milost te silne Božje ljubavi!

U Poslanici Hebrejima, 11:9+10 pročitajmo:

”Vjerom se preseli u obećanu zemlju kao u tuđu i nastani se u šatorima skupa s Izakom i Jakovom, subaštinicima istog obećanja, jer je očekivao grad s temeljima kojem je Bog graditelj i tvorac.”

Abraham je živio pod šatorima, a očekivao je grad.

On nije doživio ovo obećanje, nego će to dočekati njegovi potomci. Živio je kao nomad, seleći se od mjesta do mjesta.

Što je ova naša kuća, nego šator? Ovo naše tijelo, koje je boravište naše duše je šator, koji će se jednog dana srušiti, a mi ćemo dobiti trajno, duhovno tijelo.

Abraham je vjerovao Bogu i onda kada nije ništa vidio, jer vjera nije ono što vidimo, nego ono što ne vidimo, a vjerujemo kao da vidimo. Neka nam dragi Isus pomogne da tako vjerujemo. U Evanđelju po Ivanu, 14:1-3, čitamo

” Neka se ne uznemiruje vaše srce! Vjerujte u Boga i u me vjerujte! U kući Oca moga ima mnogo stanova. Kad ne bi bilo tako, zar bih vam rekao: ‘Idem da vam pripravim mjesto’! Kad odem te vam pripravim mjesto, vratit ću se da vas uzmem k sebi i da vi budete gdje sam ja.”

Mi vjerujemo toj Božjoj riječi i Gospod će učiniti da svi vjerujući budu kod Njega; da mi budemo s Njim i On s nama.

Idemo opet u Knjigu proroka Izaije 25:8:

”…i  uništit će smrt za svagda. I suzu će sa svakog lica Jahve, Gospod, otrti – sramotu će svog naroda na ovoj zemlji skinuti: tako Jahve reče.”

To znači da smrti više neće biti i da ćemo vječno živjeti. To je vjera i pouzdanje u Gospoda Isusa Krista. Tako vjerovati ima za nas veliku vrijednost i sigurno se nećemo razočarati.

Možda su nas već ljudi razočarali kada nisu ispunili svoja obećanja, ali tko vjeruje u Njegovu riječ, neće se razočarati.

Mi ga sada ne vidimo, ali ga gledamo očima vjere, kao što psalmist kaže i kako je prorok Izaija u 42. poglavlju rekao, da otvori naše oči da očima vjere vidimo što Bog ima za nas.

Isti prorok u 35:10 kaže:

”..već će hodit samo otkupljeni, vraćati se otkupljenici Jahvini. Doći će u Sion kličuć od radosti, s veseljem vječnim na čelima; pratit će ih radost i veselje, pobjeći će bol i jauci.”

Aleluja! Već sada se možemo radovati, jer je Božja riječ istinita i sve će se tako zbiti. Molimo iskreno:

”Dođi Gospodine! Tebi smo se obećali, Tebi služimo i Tebe čekamo. Tebi se radujemo. Duh i nevjesta vele: ”Dođi!”

Oswald J. Smith

Mnogi se oslanjaju na svoju pripadnost jednoj ili drugoj crkvi. Ja sam, kažu rođen i kršten u ovoj crkvi, njezin sam vjeran sin i zato se mogu nadati spasenju.

Spasenje – kroz crkvu?

Je li vam poznato da je nemoguće priključenje Kristovoj Crkvi? Razjasnit ću tu misao.

Zamislimo da se netko želi priključiti kraljevskom rodu. Mislite li da bi posinovljenje tog čovjeka ulilo u njegove žile kraljevsku krv?

Ni u kojem slučaju. Postoji samo jedan put kako se to može postati – morate se roditi u toj kraljevskoj obitelji.

To je i put za Kristovu Crkvu.

Nemam u vidu ni katoličku, ni pravoslavnu, ni protestantsku crkvu, uopće ni jednu od crkava sličnih vjeroispovijesti – nego jedino živu Kristovu Crkvu, jedinu istinitu Crkvu, veliku, nevidljivu Crkvu Božju, tijelo Kristovo.

Članovi istinite Kristove Crkve mogli su pripadati različitim vjeroispovijestima, ali mogli su biti i izvan njih.

Bog govori o Crkvi kao o velikoj obitelji, “obitelji Božjoj”. Nitko se ne može priključiti Kristovoj Crkvi i Njegovoj obitelji, a da se nanovo ne rodi u njoj.

Znači, valja se nanovo roditi. Najprije primite spasenje kroz Krista, ponovno se rodite i bit ćete u Kristovoj Crkvi.

Formalna pripadnost crkvi ne može vas spasiti. Nema takve crkve na svijetu koja vas može spasiti. To može samo Krist. U nebo ne ulaze članovi ove ili one crkve, nego isključivo oni koji su spašeni, tj. oni koji su nanovo rođeni i koji su primili vječni život.

Pitanje znači nije u tome jesam li član crkve, nego pripadam li živoj istinitoj Crkvi, Gospodina Isusa Krista i da li je moje ime zapisano u Janjetovu Knjigu života? Jesam li spašen po Božjoj milosti?

Kološanima, prvi dio 3:16: “Neka riječ Kristova obilno stanuje u vama.”

Apostol piše Kološanima i između ostalog traži, da riječ Kristova obilno stanuje u njima, a to vrijedi i za sve nas, za sve ljude i za sva vremena.

On kaže obilno. Što to znači: obilno?

Ja mislim da znamo kada nečim obilujemo, kao i kada oskudijevamo u nečem.

Uvijek je lakše živjeti, gospodariti, pa čak i dijeliti, kada imamo obilno, nego kada imamo oskudno.

Naravno, djeca Božja neće dozvoliti, pa i onda kada imaju  oskudno, da ukoliko je netko još oskudniji, gladuje i bude gol.

Što se riječi Božje tiče, jer je u njoj život, i jer je ona silna i djelotvorna, dobro je i blagoslovljeno, da ona obilno stanuje u nama.

Nekada pjevamo pjesmu o tome da Isus nosi teret cijelog svijeta na svojim plećima i da će tebe brate i sestro ponijeti.

Ponijet će i tebe i mene, dakle, sve nas!

Može li to Isus?

Nešto bih napomenuo u svezi toga.

Mi imamo probleme. Kada smo bolesni, to je veliki problem. Ako smo spašena djeca Božja, zašto da budemo bolesni? Je li to volja Božja?

Jesmo li se molili da Gospod iscijeli nas ili našu djecu? Djeca još ne znaju kako mogu ozdraviti, ali je naša dužnost da potičemo djecu da se mole ili da za njih tražimo molitvu.

Isus će učiniti! Gospodin će učiniti. Možda neće uvijek učiniti odmah i na način na koji mi to očekujemo, već na svoj način, koji je uvijek najbolji. On vidi i ono što mi ne vidimo i već unaprijed čini što je za nas najbolje.

Kada i ne učini odmah, On odmah daje svoju pomoć i utjehu. Možda se situacija ne mijenja, ali dobivamo snagu da izdržimo i ne padamo u očaj ili beznađe.

Zar nije rekao u Iv. 15:7

“Ako ostanete u meni i ako moje riječi ostanu u vama, tražite što god hoćete i bit će vam.”?

Je li to istina? Vjerujemo li mi to?

Pa zašto da onda patimo i imamo probleme?

Neka svatko sebe u molitvi preporuči Gospodinu. Neka traži crkvu da za njega molimo i Gospodin će učiniti.

Ja tako vjerujem. Vjerujem Božjoj svetoj riječi!

Isus može sve!

Njemu je jednako oprostiti, spasiti ili iscijeliti. Je li to moguće Isusu? Pa zašto da onda bolujemo? Neka nam dragi Gospod pomogne da budemo zdravog duha i zdravog tijela.

Gledajmo na svetu Božju riječ, koja je istinita.

Kad ona obilno stanuje u nama, našem srcu i našem životu, onda je to već gotovo da, i amen!

Mi ćemo zamoliti a Isus će učiniti.

Zašto je potrebno da obilujemo Riječju?

Ne oskudno, ne malo!

Znate, kada treba neki problem riješiti, nešto kazati ili proučiti, već sam čuo braću i sestre da kažu:

”Ja to ne znam ili ja to ne mogu! To nije moj posao!”

Zašto ne možemo? Zato jer Riječ nije obilno u nama! Ako jeste u nama, tada ćemo na temelju Božje riječi znati i moći riješiti svaki problem, razumjeti, prosuditi ili popraviti.

Učinit ćemo upravo tako, kako je Božja volja. To je moguće samo zato jer je Božja riječ obilno u nama, i daje nam to znanje. Bog ne želi da budemo u neznanju!

Tamo gdje je neznanje, narod propada! Zbog neznanja događaju se mnoge stvari koje nisu Bogu po volji.

Vidimo da je potrebno, ne samo da znamo Riječ, već da je živimo i prakticiramo.

Kada se pojavi potreba da pomognemo nekome tko ne poznaje Riječ, moći ćemo mu pomoći.

Dalje kaže:

“Poučavajte i opominjite jedan drugoga sa svom mudrošću.”

Kada želimo nekoga poučiti ili opomenuti, nećemo ga napasti strogim i goropadnim riječima, već ćemo mu u ljubavi kazati ono što treba. Drugim riječima, popravljat ćemo jedni druge, kao što Pismo kaže.

To je ta mudrost. To nije s toga da bismo pokazali da smo pametni dok drugi to nisu, već postupamo sa svom mudrošću Božje nauke.

To je razlog i potreba da Riječ prebiva obilno u nama.

Druga stvar koja treba među nama doći do izražaja, jeste kako dalje piše:

“Na poticaj milosti pjevajte Bogu u svojim srcima, psalmima, hvalospjevima i nadahnutim pjesmama.”

Pjevajte Bogu!

Kada smo ispunjeni Božjom riječi, onda naše srce drhti. Jedva  čekamo da riječi hvale, slave ili pjesme iziđu iz nas. Onda nismo kruti, bez radosti, već jedva čekamo da nam se pruži prilika da slavimo Gospodina.

Posebno u Zajednici, gdje imamo slobodu.

Možda nemamo slobodu na ulici, na radnom mjestu ili u svome domu, jer je dio vjeran a dio nevjeran pa ih smeta i izaziva naše klicanje i slavljenje Gospodina Isusa Krista.

U Zajednici imamo punu slobodu.

Ako smo obilno ispunjeni Duhom Svetim, ako otvorimo svoje srce, te ako to učinimo i ja i ti,  svi mi, onda će Božje pomazanje sići na nas.

Hvala Ti Gospode za divnu milost Tvoju!

To obilje milosti Gospod koristi da bismo bili djelotvorni u Njegovome radu.

Zato čitajmo Božju riječ!

Neka ona obiluje u nama, da bismo ispunjeni njome, rasli u vjeri i mogli pomagati vjernima i nevjernima.

Poučavajmo i opominjimo jedni druge i to onako kako Sveto pismo kaže:

”Sa svom mudrošću.” Amen.

“Tada će kraljevstvo nebesko biti kao kad deset djevica uzeše svoje svjetiljke i iziđoše u susret zaručniku. Pet ih bijaše ludih, a pet mudrih. Lude uzeše svjetiljke, ali ne uzeše sa sobom ulja. Mudre pak zajedno sa svjetiljkama uzeše u posudama ulja.”

Budući da je zaručnik okasnio, sve one zadrijemaše i pozaspaše. O ponoći nasta vika: ‘Evo zaručnika! Iziđite mu u susret!’ Tada ustadoše sve one djevice i urediše svoje svjetiljke. Lude tada rekoše mudrima: ‘Dajte nam od svoga ulja, gase nam se svjetiljke!’ Mudre im odgovore: ‘Nipošto! Ne bi doteklo nama i vama. Pođite radije k prodavačima i kupite!

Dok one odoše kupiti, dođe zaručnik: koje bijahu pripravne, uđoše s njim na svadbu i zatvore se vrata. Poslije dođu i ostale djevice pa stanu dozivati: ‘Gospodine! Gospodine! Otvori nam!’ A on im odgovori: ‘Zaista kažem vam, ne poznam vas!’ Bdijte dakle jer ne znate dana ni časa!”

Na prijestolju je Bog otac, a s Njegove desne strane je Gospodin Isus Krist.

Tko bi se mogao ukloniti i skriti pred Njim? Tko bi mogao pružiti zaklon onom, kome Bog nije zaštita, kome Isus Krist nije Spasitelj i Zagovornik? Taj će uzalud vikati da ga brda i gore sakriju pred Njegovom srdžbom.

Može se uskoro dogoditi da, kao što često ponavljam, Kristova Crkva bude uznesena, a one ”lude djevice” će ostati. Ostat će s onima na zemlji, nad kojima će se izvršavati kazna.

Pismo kaže da su kucale i molile da im se otvore vrata, ali su dobile odgovor: ”Idite, ne poznam vas!”

Nije im rečeno da još malo pričekaju pa će im se onda otvoriti, već je odgovor bio odlučan i konačan:

”Idite! Ne poznam vas!”

Bog je ljubav i On je dao svog Sina, da ni jedan ne pogine, koji u Njega vjeruje, već da ima Život vječni, ali taj Božji projekt spasenja ima svoj početak i svoj kraj.

On neće vječno trajati.

Na spasenje su svi pozvani, no oni koji to odbiju, bit će kažnjeni za sve grijehe koje su učinili i Boga negirali.

Tko može opstati?

U Evanđelju po Mateju, 24:8 piše:

”To je tek početak strašnih bolova.”

Hvala Bogu što mi nećemo gledati ni početak, ni kraj tih nevolja na zemlji, jer ćemo biti, po Njegovom obećanju, uz našeg Gospodina u Njegovoj slavi. Mi to čvrsto vjerujemo i čekamo da dođe po nas.

Strah Božji hvata svakog pravog vjernika, kad samo i pomisli da bi ga moglo nešto, pa i najmanji prijestup spriječiti da bude uznesen i da ostane na zemlji. Naša je pak radost kada znamo da stojimo na Riječi i da nas ništa ne može odvojiti od našeg Spasitelja.

U knjizi proroka Danijela, u 7. poglavlju, govori se četvorici anđela. Božja odluka bila je već unaprijed prorokovana i objavljena.

Vjetar je sila Božja. Tko se može tome oduprijeti?

Da nas vjetar srdžbe Božje ne bi opustošio, mi želimo i molimo, da nas ugrije sunce Božje milosti; da otvori naša srca, kako bismo primili ono što od Gospodina dolazi, a to je Božja riječ. Ne da bismo samo vjerovali, već i  tako živjeli.

Pismo kaže da vjera i djela idu zajedno.

Mnogi znaju i vjeruju u Božje postojanje.

Neki su čak i svjesni da ne žive po Božjoj volji, no samo vjerovanje im neće pomoći.

Apostol Pavao kaže da se ne stidi Evanđelja Kristovog, u kome je sila za spasenje svakoga.

Sila Božje riječi čini preobrazbu u čovjeku: iz starog u novog, iz grešnog u svetog, na slavu Božju.

Oni koji su Božji, dobit će Njegov pečat na čelima, da se vidi da Njemu pripadaju.

Oni koji nisu Božji, ne dobivaju pečat, kaže Božja, sveta riječ.

Teško onima, koji nisu htjeli vjerovati u Njegovu svetu Riječ, i nisu htjeli prihvatiti spasenje, koje im je pružano kroz Isusa Krista.

On će opustošiti i na kraju pogubiti njihove duše u paklu. Pakao je stvaran. Pakao nije izmišljotina za zastrašivanje ljudi. Pakao je stvarnost koju je Isus otkrio ljudima, isto kao što je i raj stvarnost.

Neki se tješe mišlju da u paklu neće biti sami, ali to je slaba utjeha. Drugi pak žele u raj, jer zašto bi išli u pakao kada postoji raj? Zato se odluče za Krista i žive po Božjoj riječi.

Pustošenja za vrijeme velike nevolje su određena za nevjernike, a vjernicima neće nauditi, jer će oni u to vrijeme već biti uzneseni u nebo.

Uznesena će biti samo Crkva (Kristova), i to po cijelom svijetu, gdje god ima vjernika.

Crkva Isusa Krista je tajna. Pismo kaže da je ona, kao nevjesta Kristova, koja čeka svog ženika, koji će doći po nju.

Neće po nas doći anđeli koji imaju dopuštenje da pustoše zemlju, nego će prije toga doći Isus, da nas uzme k sebi.

To je naše uvjerenje i naša radost! To je naša sigurnost i to će se zbiti s onima, koji žive kao ‘mudre djevice’

Hvala Gospodu, za Njegovu riječ koja nas o tome izvještava.

U proroku Ezekielu 9:4, isto to kaže.

”…..te mu reče: ‘Prođi gradom Jeruzalemom i znakom ‘tau’ obilježi čela sviju koji tuguju i plaču zbog gnjusoba, što se u njemu čine’.”

Što je gnjusoba?

To je grijeh nad kojim se i Bog i čovjek gade. Kaže da zapečati sve one  koji vjeruju i žive Božju riječ.

U 2.Poslanici apostola Petra 2:8-9 piše:

”…njegovu je, naime pravednu dušu iz dana u dan strašno mučilo promatranje i slušanje grešnih djela onih među kojima je pravednik živio – to znači da Gospodin može izbaviti prave štovatelje iz kušnje, a bezbožnike sačuvati za dan suda da ih kazni”.

To kaže za Lota koji je vidio što se radi u Sodomi i Gomori. Bilo je to strašno i to je mučilo njegovu pravednu dušu, ali je došao dan kada ga je Gospodin izbavio iz Sodome i Gomore, a sve bezbožnike kaznio vatrom i sumporom.

Što je ovaj svijet, koji danas gledamo, no Sodoma i Gomora, koji će biti uništen, prema Pismu, ne više potopom, već ognjem.

Iz razgovora s ljudima se vidi da oni znaju da će jednom biti sudnji dan, ali oni ne vjeruju ni Svetom pismu, ni Božjoj riječi.

Mnogi vjeruju da postoji Bog, ali u Njega ne vjeruju. Kada bi vjerovali u Njega, postupali bi onako kako On kaže.

Vjerovali to oni ili ne, sudnji dan će doći. On je takoreći pred vratima. Brzo će Isus doći po svoje, a kada ih uzme k sebi, nastat će pustošenje.

Gospodin će doći i neće zakasniti.

Neki se izruguju što to već odavna govorimo, a njima je sve ljepše i sve bolje i život teče dalje.

Apostol Petar, nadahnut Svetim Duhom kaže da grešnici ne shvaćaju da je pred Bogom jedan dan kao tisuću godina, a tisuću godina kao jedan dan.

Bog nije ograničen vremenom i prostorom. Bog je slobodan. On je neograničeni Gospodar!

Možda te On čeka već godinama. Njegova te milost čeka, a ti odbijaš. Jednom će ta milost prestati. Tko će onda biti kriv? Zar Bog, koji će kazniti za grijehe i neposlušnost ili onaj tko je odbio Božju milost kada mu je bila ponuđena?

Djela  14:22

”Utvrđivali su duše učenika

i opominjali ih na ustrajnost u vjeri,

učeći ih da nam treba kroz mnoge nevolje

ući u kraljevstvo Božje.”

Ljudima treba kazati:
”Da nam treba kroz mnoge nevolje ući u kraljevstvo Božje”.
To treba naučiti Isusove sljedbenike!
Ako mi ne znamo što stoji napisano u Bibliji, a to je da imamo Pomoćnika u nevolji, kada one dođu, ostajemo bespomoćni. Bili bismo prepušteni ljudima koji nam ne mogu pomoći i ubrzo bismo se razočarali u vjeri.
Uobičajeno je da ljudi misle, ako vjeruješ, da ti ta vjera onda treba i pomoći, a zamišljaju i da te ta pomoć treba sačuvati da ne upadneš u nevolju, da si zaštićen i da ti je stalno apsolutno dobro u životu.
Mnogi su nam kazali, kada smo im svjedočili:
”Što vam vrijedi to što vjerujete? Pa i vi ste bolesni, pa i vi umirete, imate nesreće i t.d.”
Istina! Gospod Bog je predvidio nevolje, ali je predvidio i pomoć!
Ta pomoć se zove: Utjeha u nevolji.
”Kroz mnoge nevolje”, to kaže svima nama. Nisu jedni pošteđeni nevolja, dok drugi moraju kroz njih prolaziti.
Svi mi prolazimo kroz ‘Dolinu suza’, i kroz nevolje, kako kaže Sveto Pismo..
Dakle, učeći, a kada se nešto uči onda onaj koji uči kao i onaj koga se uči, trebaju primiti ono što je Bog pripravio za nas.
Strašno bi bilo kada ne bi bilo utjehe.
Prava pomoć u nevolji je upravo utjeha kojom nas Gospodin tješi. Možda nas nekada ne izbavi iz nevolje, ali nam kaže da je
to privremeno i da će proći, a onda nastaje ono vječno, kada više neće biti nevolje.
Kada prihvatimo riječ našega Gospoda Isusa Krista, ona nam olakša teret. Naša vjera ojača i mi dajemo slavu Bogu.
Zašto ojača? Ojača jer vjerujemo da to neće biti stalno i za uvijek; da je nevolja koju imamo ovdje na ovome svijetu prolazna.
Što je naš život? Sveto pismo kaže da je on kao dašak, kao para, kao trava. Život nam je kratkog vijeka.
Svima nam se događaju nevolje i kroz njih moramo proći.
U 2. Korinćanima 4:8 apostol kaže:
”U svemu trpimo nevolje, ali nismo u tjeskobi.
U svemu trpimo, ali ne očajavamo u nevoljama.”
Zašto ne očajavamo u nevoljama?
Ne očajavamo, jer nas Gospodin tješi!
Je li to istina, braćo i sestre? Je li to naša vjera u Njegovu riječ? Za naše ohrabrenje čitamo u 2. Korinćanima u 4:8
”U svemu trpimo nevolje, ali nismo u tjeskobi; ne znamo kamo bismo se okrenuli,ali ne očajavamo;”
Znate, kada je čovjek u tjeskobi, pritisnut je sa svih strana i ne vidi izlaza.
To se može dogoditi i jednom vjerniku. Može se dogoditi mnogima, svatko to prolazi u svoje vrijeme.
U takvim slučajevima čovjek gleda amo tamo, tražeći izlaz, ali vjernik pogleda gore.
Ako je sve oko nas zatvoreno, gore nije zatvoreno! Je li tako? Znači da mi možemo uspostaviti vezu, kada u nevolji zavapimo, On nas oslobađa tjeskobe
Kada bi nebo bilo za nas zatvoreno, onda bi to bio razlog za tjeskobu, ali nebo je za nas otvoreno.
Otvoreno je da se možemo našem Gospodu obratiti i Njemu reći svoju nevolju.
”On je iskusan u svemu i svagda živi i može nam u svemu pomoći.”
Mnogi smo već možda, dok nismo Gospoda uzvjerovali i doživjeli to divno spasenje, rekli:
”Očajan sam! Očajan sam!
Ne znam što da učinim u ovoj bezizlaznoj situaciji.”
Sada, kada se nađemo u takvoj situaciji, mi ne očajavamo! Naš je izlaz Gospodin.
Naša budućnost je svijetla, draga braćo, sestre i dragi prijatelji. On nam pomaže, jer nam je pripremio utjehu. Na ovom svijetu utjehu, a na onom Vječni život ili da tako kažem, vječno dobro, koje ćemo, kako apostol kaže, uživati.
To je divno za nas. Čitajući Božju riječ, naša se duša hrani i krijepi pa mi ne očajavamo.
Trpimo, ali znamo da Gospodin to zna. Isto tako znamo da nam od Njega dolazi tjelesna i duhovna utjeha, pa s toga ne padamo u očaj. Kada su ljudi, koji Boga ne poznaju, pritisnuti nevoljom, padaju u tjeskobu i očaj.
Znadete li što onda rade? Oduzimaju si život! Oni misle da s time u jednom trenu rješavaju svoju situaciju, ali onda tek dolazi ono najgore. Ono što traje vječno.
Neki dan sam rekao jednom gospodinu, nakon što mi je rekao da vjeruje samo u ono što vidi:
”Kada vaš život prestane, vidjet ćete ono što danas ne vjerujete, ali će vam tada biti prekasno.”
On mi na to kaže: ” Nemoj Božo, nemoj!”
Odgovorio sam mu da to kaže Sveto Pismo, a ne ja i da bih ga upravo zato htio o tome obavijestiti.
Apostol piše da mala nevolja donosi izvanredno veliku i vječnu slavu. Što onda mislite da donosi velika nevolja, kada kaže da mala nevolja donosi izvanredno veliku i vječnu slavu?
Rekao bih da će, ako je veća nevolja i slava biti veća.
To vrijedi dok smo na ovoj zemlji.
Mi prolazimo kroz ono što su apostoli učili Isusove učenike, a to je, da nam valja proći kroz mnoge nevolje.
Mnoge! Kada ne bi bile ”mnoge”, ostalo bi samo na nekoliko nevolja i to bi nam donijelo veliku i vječnu slavu
U istoj poslanici u 4:16-18
”Zato ne malaksavamo. Naprotiv, ako se i raspada naš vanjski čovjek, ipak se naš nutarnji čovjek obnavlja iz dana u dan.Uistinu, naša nam sadašnja, ali kratkotrajna i mala nevolja donosi izvanredno veliku i vječnu slavu, nama koji ne smjeramo na vidljivo, nego na ono nevidljivo, jer je vidljivo prolazno, a nevidljivo je vječno.”
Nevidljivo je vječno, je li tako?
Nevolja nam donosi tu vječnu slavu koja je sada još nevidljiva, ali ćemo je jednog dana vidjeti.
Kaže: nama koji ne smjeramo ili se ne uzdamo na ovo prolazno, već na ono vječno.
Moramo imati i ono prolazno, a i to nam Bog daje da bismo imali. To je ono što uvijek kažemo:
”…a ostalo će vam se nadodati.”
Dobivamo i imamo, ali naše srce nije u tome, nego u onome što je vječno. Tako kaže Pismo.
Ova mala i kratkotrajna nevolja, pa kada bi i cijeli život bio samo nevolja, opet bi to bila kratkotrajna nevolja!
Život se ne sastoji samo od nevolja.
Kaže, mnoge nevolje, ali mi doživljavamo i mnoge blagoslove i dobrotu Božju. Mnogu pomoć Božju u našem životu.
Rekao bih da doživljavamo više dobrote no nevolja.
To je naša utjeha. Mi nismo sami.
Imamo Jednoga koji nas može blagosloviti, koji nas je spasio, koji nam pomaže i koji nas ne ostavlja same.
Apostol ovdje kaže:
”…nama koji ne smjeramo na ovo vidljivo, već na ono nevidljivo…“
U poslanici Galaćanima apostol u odnosu na ono vidljivo kaže da zna što znači imati i ne imati.
Taj Božji čovjek nije na to smjerao niti važnost polagao, ali nije protiv toga bio. Naprotiv! Radio je da bi održavao tjelesni život i da ne bi nikome bio na teret, ali je duhovnom davao prioritet. S toga nas Sveto Pismo uči da gledamo i smjeramo na ono nevidljivo.
Kada to kažemo nekome tko ne vjeruje u Gospoda Isusa Krista ili samo načelno kaže da vjeruje, tada nam odgovore da smo jadni jer treba vjerovati u nešto opipljivo.
Nešto što možeš dodirnuti i vidjeti, možeš u to vjerovati, ali nešto što se ne vidi, pa u to vjerovati?
Mi nismo vidjeli Isusa na križu, ali vjerujemo da je bio.
To je prava vjera! Nije vjera kada se nešto vidi, već ono što se ne vidi, kako Pismo kaže.
Apostol se nije ljutio na nevolje i to nama piše za poučenje da znamo kako se treba postaviti u teškim situacijama. On štoviše piše da uživamo u nevoljama. Čak je i to mogao reći!
Znate što ljudi podrazumijevaju pod uživanjem?
Kada imaš sve. Kada pucaš od zdravlja. Sve ide po tvojoj volji, sve napreduje, ne stradaš i imaš sve ono što postoji na svijetu i onda misliš da je to uživanje.
Sveti, Božji ljudi misle drugačije.
Ono što nam je potrebno da imamo za naš život, imamo, ali naše uživanje, naša ljubav i naša radost su u Gospodinu Isusu Kristu!
Tada se može i u nevoljama uživati. Ne plačemo, ne tužimo se, već se radujemo.
Gospod nas vodi i kroz nevolje. Mi znamo da je On s nama. On nije čovjek da bi nas iznevjerio ili nam slagao Njegova riječ je vjerna i Njegova prisutnost stalna.
Slava Gospodu!
U istoj poslanici, u 12: 10 apostol piše:
”Zato uživam u slabostima, u uvredama, u nevoljama, u progonstvima, u tjeskobama koje podnosim za Krista, jer kada sam slab onda sam jak”
Kada apostol na ovom mjestu kaže da je slab, on ne misli na grijeh, već misli na tjelesnu slabost.
Svu snagu očekuje od Gospodina.
Jeste li primijetili da kaže: ”…u uvredama”?
U 1. Korinćanima u 4:12 piše:
”Postali smo smeće svijeta, kao izmet sviju sve do sada.”
Jesu li to uvrede? Znadete li što se na smetlište baca? Sve ono najgore. Ono što ništa ne vrijedi i što nikome ne treba, što nitko ne može iskoristiti, to se tamo baca.
Mi smo za ovaj svijet kao smeće. Na nas bacaju svakakve pogrdne riječi.
Jesmo li to već doživjeli?
To su te uvrede! Kada nam nabroje da smo to i to, takvi pa takvi. Da smo najgori, a nismo.
Isus nas je spasio, a oni bacaju pogrdne riječi na nas.
Što sada? Tko to može naplatiti. Tko može osloboditi čovjeka takvih misli?
Znate, kaže li se ljudima koji ne poznaju Boga samo jednu uvredljivu riječ, nikada neće oprostiti ili zaboraviti. Samo čekaju priliku za osvetu.
”A mi apostoli smo smeće na ovome svijetu: zapostavljeni, odbačeni, naruženi i ozloglašeni,”
Takvo je stanje bilo i tako je ovaj svijet gledao na njih, ali oni zato ipak nisu prestali. Znate što kaže:
”U nevoljama i tjeskobama koje podnosim za Krista, — kada sam slab, onda sam jak”
Tako i mi kada dođemo u nevolje i u situaciju kada baš ništa ne možemo, onda smo slabi. Onda priznajemo našu slabost i nemoć da si sami pomognemo.
Ljudi nam ne mogu pomoći ali može Gospod!
Onda smo jaki u vjeri. Slabi smo u tijelu, ali smo jaki vjerom u Gospoda Isusa Krista.
Kada bace na tebe razne uvrede, što onda?
Tužimo li onda i plačemo? Ne! Pismo kaže:
”Radujte se!
Tako su progonili proroke i prije vas, očevi njihovi.”
Znate, tako i nikada to neće biti drugačije dok god smo na ovome svijetu!
Svijet nas neće nikada hvaliti. Bože, ne daj da bi nas hvalio svijet! Kada bi nas svijet počeo hvaliti, mi bismo postali dio svijeta, isto kao i oni.
Dok nas svijet ruži i baca uvrede na nas, dok smo mi smetlište za njih, do tada smo mi Kristovi. Tada nismo njihovi.
Aleluja! Slava Ti Gospodine!
To neće svatko. Ohol čovjek to ne može prihvatiti. Oni kažu:
”Ni govora! Ni govora! Pa vi ste ludi.”
To je njihova ocjena, jer vjerujemo, kako oni kažu u nešto što je nemoguće, nepostojeće, nevidljivo i apstraktno i mnogo toga još. Mi znamo u koga vjerujemo.
Nitko nas od Njega odvojiti neće! Je li tako?
Slava našem Gospodu! Aleluja!
Radujemo se, a i Božja riječ nam kaže da možemo uživati u tome. Ako još, draga dušo, nisi doživjela da te je netko ružio za ime Kristovo, doživjet ćeš to, prije ili kasnije.
Zašto?
Isusa su ružili i vrijeđali. Što sve mu nisu govorili!
On je išao dalje putom koji vodi u Život i to zato, da bi mi imali Život.
Da bi mi vjerujući u Njega imali Vječni život.
Dobro – kada govorimo o nevoljama, govorimo i o utjesi koju Bog ima za nas.
Što onda sa ovim svijetom koji ne vjeruje, i nema nevolje, kako čitamo u 73. Psalmu od 4. do 9 stiha:

”Nikakvu patnju ne snose,

      pretilo je tijelo njihovo.

Ne žive u mukama smrtnika,

      ljudske ih nevolje ne biju.

Stoga je oholost ogrlica vratu njihovu,

      a nasilje haljina koja ih pokriva.

Iz pretila srca  izlazi opakost njihova,

      srca im se prelijevaju ispraznim tlapnjama.

Podsmjehuju se i zlobno govore,

      nasiljem prijete odozgo.

Ustima na nebo nasrću,

      a jezik se njihov obara na zemlju.”

I misle da im nitko ništa ne može: ni Bog ni ljudi.
Bog neće, a ljudi ne mogu jer su oni moćnici. Kratkotrajni moćnici.
Da oni ne bi bili zaboravljeni, Božja riječ govori i za njh u poslanici Rimljanima, u drugom poglavlju od četvrtog do devetog stiha, gdje kaže:
”Ili prezireš njegovu obilnu dobrotu, iščekivanje i strpljivost, a ne znaš da dobrota Božja hoće da te vodi k obraćenju?
Svojom okorjelošću i neskrušenošću srca sam na se gomilaš gnjev za dan gnjeva i očitovanja Božje pravde u suđenju koje će svakomu dati prema njegovim djelima: onima koji ustrajnošću u dobru djelu traže slavu, čast i besmrtnost –njima život vječni; a onima samovoljnicima i koji se protive istini, a pristaju uz nepravednost – njima srdžbu i gnjev. Nevolja i tjeskoba na svakog čovjeka koji se odaje zlu, kako u prvom redu, na Židova tako na Grka!”
Nevolja i tjeskoba na svakog čovjeka koji se predaje zlu. Da, ali on nema utjehe!
Ni ovdje niti na nekom drugom mjestu u Svetom pismu ne govori se da će takvi dobiti utjehu ni bilo kakvu pomoć od Gospodina.
To je velika razlika. Uočavamo li mi kakvu pomoć mi dobivamo?
Za malu nevolju dobivamo veliku i vječnu slavu. Oni za nepokornost, tvrdovratost i neposlušnost njihovih srca, dobivaju tugu i gnjev.
Na kraju krajeva, kada Gospod Bog završi svoje spasiteljsko djelo, primiti će gnjev.
Kada dođe kraj, više neće čekati i neće biti milostiv prema grešnicima koji nisu htjeli slušati Njegov divan poziv.
Zato apostol piše braći u Korintu (2.Kor. 7:4) i kaže:
”Imam veliko pouzdanje u vas i uvelike se ponosim vama. Pun sam utjehe; preobilna je radost moja zbog sve nevolje naše”
Vidite li da on kaže da je preobilna radost moja ili naša, zbog sve nevolje. To znači da mu nevolja nije teško pala. Gospodin mu je dao, a i nama će dati i daje, u svakoj nevolji i radost.
Isus, a i apostoli su naučavali da nam valja kroz mnoge nevolje proći da bismo ušli u Kraljevstvo nebesko.
To je divno!
Apostol se nije žalio na nevolje. On je u nevoljama nalazio Božju utjehu.
Radovao se i tako sretan služio Gospodu i hrabrio one koji još možda nisu došli do tog stupnja vjere, ili nisu znali ili su već zaboravili da su čuli kako postupiti u nevolji jer nam valja kroz mnoge nevolje ući u Kraljevstvo nebesko.
Oni su doživljavali progonstva.
Nas nitko ne proganja, ali nas vrijeđaju riječima.
Jesi li i ti voljan za ime Gospoda Isusa Krista podnositi uvrede od onih koji ne poznaju Boga?
Čak što više, jesi li spreman i moliti za njih :
”Gospode, oni ne znaju što čine! Oprosti im!”
Kada bi znali, onda to ne bi činili.
I na kraju da pročitamo riječ Božju u 2. Kor. 1:3 +4
”Neka je hvaljen Bog i Otac Gospodina našega Isusa Krista, Otac milosrđa i Bog svakovrsne utjehe, koji nas tješi u svoj našoj nevolji tako da mi možemo svakovrsnom utjehom kojom nas tješi Bog, tješiti one koji se nalaze ma u kakvoj nevolji.”
Bog milosrđa, Otac Isusa Krista, Bog svakovrsne utjehe, jer ako ima svakovrsnih nevolja, On ima i svakovrsnu utjehu.
Aleluja!
Zato možemo biti sretni!
I mi možemo tješiti jedni druge. Kada se nađe netko u nevolji, žalosti ili bilo kakvom problemu, a mi to saznamo, možemo ga tješiti i ohrabriti.
Gospod će nam uvijek dati riječ koja će dušu podići. Ne pritisnuti dušu u nevolji, već je ohrabriti.
Znači da i mi trebamo ali i možemo tješiti jedni druge.
S druge strane, bez nevolja ne bismo imali iskustva pa tako niti mogućnosti da i mi nekoga utješimo.
To znači, ako Bog na mene dopusti nevolju, On šalje tebe da me utješiš sa Božjom riječi. Je li tako?
Možda si i ti proživio nešto slično i kažeš:
”I ja sam tako nešto proživio. Imam iskustvo da mi je Gospod pomogao. I tebi će pomoći! Nije sada svemu kraj i nije to propast. Život teče dalje.”
Tako možemo jedni druge tješiti, Aleluja!
Radujem se kad promatram Božju riječ i kada vidim povezanost nevolje i utjehe koje je Gospod ugradio u naš duhovni, kršćanski život.
Dopušta nevolje, ali daje utjehu.
Nevolje ne idu bez utjehe!
Može li On utješiti? Znamo da nitko ne može tako dobro utješiti kao On!
Neka je slava Njegovom svetom imenu! Amen.

Psalam 121

K brdima oči svoje uzdižem:

odakle će mi doći pomoć?

Pomoć je moja od Jahve

koji stvori nebo i zemlju.

Tvojoj nozi on posrnuti ne da

i neće zadrijemati on, čuvar tvoj.

Ne, ne drijema i ne spava

on, čuvar Izraelov.

Jahve je čuvar tvoj,

Jahve je zasjen tvoj s desne tvoje!

Neće ti sunce nauditi danju

ni mjesec noću.

Čuvao te Jahve od zla svakoga,

čuvao dušu tvoju!

Čuvao Jahve tvoj izlazak i povratak

odsada dovijeka.

Sada još živimo u divno vrijeme Božje milosti. Još uvijek možemo  to vrijeme iskoristiti za naš duhovni život, ali ne samo za naš, već svatko od nas i za nekog drugog: rodbinu, prijatelja ili svoga neprijatelja; da budemo evangelizatori, da širimo i promičemo Božju riječ, na slavu Gospoda Isusa Krista, na spasenje mnogima koji će je prihvatiti.

Sada je vrijeme kada je crkva Isusa Krista još na zemlji, ali će doći vrijeme, odnosno trenutak, kada će Gospodin Isus uzeti svoju crkvu, svoju nevjestu,  sa zemlje.

Sam Isus je za sebe rekao: ”Ja sam vrata”.

u Evanđelju po Ivanu, 10:7 piše:

”Stoga im Isus ponovno reče: “Zaista, zaista, kažem vam:

ja sam vrata ovcama.”

I još u 10:9:

”Ja sam vrata. Kroza me tko uđe, spasit će se: i ulazit će i izlaziti i pašu nalaziti.

Ako smo ušli kroz ta Vrata, onda je naše spasenje sigurno, ali moramo ispunjavati uvjete koje je On postavio. To je naša dužnost.

Kroz ta Vrata ne može ući nitko tko ne živi sveto i ne govori istinu. Da bismo mogli tako živjeti, moramo se obratiti.

Svatko, svaka duša se mora obratiti! Zato je Isus došao. On je rekao: ”Približilo vam se Kraljevstvo nebesko: obratite se!”

Kome da se obratimo? Da se obratimo crkvi? Svećeniku ili propovjedniku da se obratimo? Isusu se trebamo obratiti! On je taj koji prima, koji ima vlast oprostiti svaki priznati grijeh, a Njegova krv ima moć da nas očisti od svake nepravde.

Slava Gospodu!

Ta mogućnost još danas postoji. Hoće li postojati još sutra, to nitko ne može reći.

Tko čuje Njegov glas i vjeruje u Njegovu riječ, mudro će postupiti, ako učini ono na što ga ona poziva. Tada će doživjeti Gospoda i njegov će se život promijeniti. Bit će to život svetosti i istine. Moći će se radovati i imati pobjedu nad svakom vrstom grijeha.

Ne živimo li tako, znači da još uvijek grijeh vlada u nama, ali je  Isus  došao da On zavlada.

Sada su još ”Vrata” otvorena za one koji žele ući, ali će doći vrijeme  kada će se ona zatvoriti.

Mnogi će doći u vrijeme kada će ih On zatvoriti. Pismo kaže u Evanđelju po Mateju da su se, nakon što su ušle one djevice koje su bile pripravne, Vrata zatvorila.

Mnogi će onda kucati na Vrata i vikati da im otvori. Lupat će na Vrata. ”Zar nas ne poznaš? Po našim si ulicama propovijedao…” i tako dalje, ali će Vrata ostati zatvorena.

Sada je vrijeme milosti i sada su Vrata još otvorena, ali kada prođe to vrijeme milosti, Vrata se zatvaraju.

Zato neka svaka vjerna duša, (a ona koja još nije, neka postane vjerna i obrati se Gospodu), iskoristi najbolje vrijeme svog života. Ljudi govore da dok su još mladi  žele uživati; trče sad za ovim, sad za onim užicima.

Za Boga nitko ne pita, tek kad dođu u starost onda počnu zazivati Boga da im pomogne. Onda bi Bogu dali svoje stare kosti i nemoćno tijelo, a svijetu i đavlu su predali svoju mladost.

Gospodina ne možemo prevariti. On sve zna. On želi  da se i ti, dok si u snazi, obratiš i da živiš sveto i čisto.

On je i pred tobom otvorio Vrata radosti i slave Gospodnje.

U jednoj pjesmi pjevamo: ”Divno je živjeti s Njim!”

Znate što kaže psalmist? ”…..Gle, kako je dobro i kako je milo, zajedno živjeti!”

No, s kim ”zajedno živjeti?”

Odgovor je jednostavan: s onima koji su nanovo rođeni; s onima koji propovijedaju, ali i žive na riječi Božjoj.

Neka nam Sveto Pismo (Biblija) bude temelj, mjerilo i vodič u svim životnim prilikama

Vrata su još otvorena. Uđimo! Živimo sveto i istinito.

To treba biti sadašnje stanje života crkve i svakog pojedinca.

Slava Gospodu! Amen.

Evanđelje po Ivanu: 7:37- 39

”U posljednji dan, glavni dan blagdana, Isus je stajao i vikao: ‘Ako je tko žedan neka dođe k meni; i neka pije tko vjeruje u me. Kako veli Pismo: ‘Iz njegove će nutrine poteći potoci žive vode’ To reče za Duha kojega je su imali primiti oni koji vjeruju u njega. Duh naime, ne bijaše još dat, jer Isus ne bi još proslavljen.”

Mogli bismo već sada u početku iz pročitane Riječi, jedni drugima dati uputu: ako si žedan, dođi k Isusu. Naravno, ako nisi žedan, nećeš doći, ali ako žeđaš, i imaš potrebu, jer sve je to žeđ, dođi k Isusu. On može ugasiti tvoju žeđ i uslišati molbu za onim što ti je potrebno.

Psalmista je rekao u 2. stihu 63 Psalma: ”O, Bože, ti si Bog moj: gorljivo tebe tražim; tebe žeđa duša moja, tebe želi tijelo moje, kao zemlja suha, žedna i bezvodna.”

Željeti Boga, Boga svemogućeg, zajedništva s Njim. Doživjeti ga kao svog Spasitelja i Pomoćnika, kao zemlja suha, žedna i bezvodna. Tako je usporedio svoju žeđ i htijenje za traženje Boga živoga. Psalmist je vidio da On može učiniti sve što je njemu potrebno. Dalje kaže u trećem stihu:

”U Svetištu sam tebe motrio gledajuć ti moć i slavu. Ljubav je tvoja bolja od života, moje će te usne slaviti. Tako ću te slaviti za života, u tvoje ću ime ruke dizati.”

Samo u Isusovo ime, Njemu na čast, dizat ćemo svoje ruke i to kao što apostol piše Timoteju, naše čiste ruke. Čiste ruke; ako nisu čiste, onda moli da ti, grešnome, Gospodin bude milostiv. Tako nas uči Božja sveta riječ, da bismo mogli doći do čistoće u kojoj bismo ih mogli uzdizati. Slava Gospodinu! On nas čuva i pomaže, ali mi trebamo žeđati za Njim. Dakle, u posljednji dan blagdana, Isus je pozivao da oni koji su žedni dođu k Njemu i piju. Božja riječ je hrana, ali ona je i piće. Ali, tko je danas žedan? Ima li i danas među nama onih koji su žedni?

Božja riječ je ista. Ljudske potrebe su iste. Svakog dana imamo istu potrebu za zajedništvom s Gospodinom Isusom, a On je to i na svoj način rekao, kada je rekao da će biti s nama do svršetka svijeta. Mi trebamo žeđati da budemo s Njim u zajedništvu, ma gdje se nalazili. Isus je predivan i kada bismo znali neki opis koji bi ga prikazao još veličanstvenije, mi bismo ga upotrijebili, no sve bi to bio još nedovoljan opis Njegove istinske ljepote. Budući da je On predivan, Njegova je želja da i mi to budemo: i mi, ti i ja.

On je uvijek iznad onog što možemo mi biti, ali želi da budemo slični Njemu.. Na koji način to možemo biti? Možemo to postati, ako pijemo s izvora koji nam On nudi. Kada dođemo k Njemu, naše duhovno stanje i način života bit će zasigurno izmijenjeni.. Ono što pijemo, ono čime gasimo našu žeđ  učiniti će nas sve sličnijim Njemu.

Sam Isus je izvor i iz tog izvora ćemo crpiti snagu koja će nas učiniti takvima.

Psalmista je rekao: ”Tebe žeđa duša moja…….”

Dok nema kiše, sjeme ne može proklijati niti suha zemlja može donijeti rod. Nama treba kiša. Nama treba voda s Izvora! Ne samo znati, već je potrebno piti, da bismo zaista vjerovali onako kako Pismo kaže. Ljudi kažu: ”Moraš ovo vjerovati, moraš ono vjerovati.” Onda svatko na svoj način kaže da je vjerovao ono ili ovo, da je vjerovao i išao tamo i molio se, da je zapalio veliku svijeću. Treći kaže da se je žrtvovao na tom putu, četvrti kaže da je dao novac za Boga itd. Pismo o tome ništa ne piše. Piše da dođemo i pijemo s Izvora!

Ako vjerujemo onome što Pismo kaže, onda i pijemo. Ne možemo drugačije jer je to povezano. Mi trebamo biti protočni kanal kroz koji će teći Živa voda u naše srce. Lijepo nam i jasno kaže: ”Neka k meni dođe i pije tko vjeruje u me.”

Ne možeš jednu Riječ ”piti”, odnosno prihvatiti, a drugu ne!

Svaka Božja riječ je dobra, zdrava i daje život i snagu. Tek onda možemo očekivati da ćemo dobiti ono što vjerujemo i ono što nam je kroz Pismo obećano. ”Tko u me vjeruje kao što Pismo kaže, iz njegovog će tijela poteći potoci žive vode.” Poteći će potoci, a On je rijeka koja teće ispod prijestolja, koja se nama dijeli da iz nas poteku potoci, da se svatko od nas napije i da dalje teče za druge. Ne samo za nas, nego i za druge. To je naša dužnost. To trebamo živjeti! Ti i ja trebamo biti jedan potok za druge, ali to možemo biti samo onda kada vjerujemo onako kako Pismo kaže. Samo onda! Onaj tko ne vjeruje, ne može to biti. Taj nije ispunjen i ne prelijeva se iz njega. Taj nema snagu, jer nije pun. Nema snagu niti za sebe, a kamoli da bi imao nešto za druge.

Božja je volja da se svi spase i da dođu do spoznaje istine. Do potpune spoznaje istine! Nije potpuno poznavanje istine u tome da vjerujemo da Bog postoji, niti je u tome da kažemo da smo nešto doživjeli s Bogom. To je možda nešto djelomično, nedovoljno i bez pravog iskustva s Bogom. Poznavanje Boga jeste u tome da slušamo Božju riječ, vjerujemo što čitamo i slušamo u propovijedima ili svjedočanstvima, da prosuđujemo kroz Božju riječ što je uistinu onako kako to u Pismu piše. Onda će, kako piše, iz njegovog tijela poteći………

Rekli smo na početku da najprije moramo biti žedni. Psalmist je bio žedan. Oni koji nisu žedni, oni ne piju. Za neke nije važno, za neke je bljutavo, dok opet neki kažu da nemaju potrebe jer već sve to znaju pa ne moraju piti, te se drže tradicije svojih predaka, itd. Ljudi ne mare i ne znaju da nam je potrebno svaki dan piti s tog Izvora. Potrebno nam je da vjerujemo i pijemo ono što Božja riječ kaže. Nikako drugačije! Ljudi imaju često svoje ideje. Čini im se da su nešto vidjeli ili doživjeli. Sve to nešto ili ono što oni misle, mora biti suglasno Svetom pismu. Ne možemo vjerovati niti prihvatiti drugo svjedočanstvo od onog kojeg nam je sam Bog ostavio u svojoj riječi.

Isuse, pomozi nam da tako vjerujemo kako nas Tvoja riječ uči. Kada tako vjerujemo, moramo tako i postupiti. Sve ostalo nije vjera i ne može nam utažiti žeđ.

Prijatelju, želiš li biti spašen? Je li tvoja duša žedna Boga? Tražiš li nešto, a sam ne znaš što?

Misliš li da ti nešto manjka u životu i da tu prazninu nitko ne može ispuniti; da nitko ne može umiriti tvoju grešnu savjest, niti unijeti mir u tvoj život? Pokušao si, bio si na raznim mjestima, ali je situacija postajala sve težom. Dođi k Isusu i pij s tog Izvora. Napij se s izvora Božje ljubavi, oproštenja i spasenja! Slava Ti Gospodine!

U Božjoj riječi stoji napisano: ”Koji vjeruju kako Pismo kaže.”

To je vrlo važna rečenica u ovom odlomku. Treba se obratiti, tako kaže Božja riječ. Ako tako vjeruješ, tako ćeš i postupiti, tako se obratiti, tako ćeš živjeti i postati dijete Božje. Zamoli Isusa sa ti oprosti sve grijehe koje si učinio od svog djetinjstva, one kojih se sjećaš i one koje si zaboravio. Zamoli da te oslobodi svih ovisnosti, ma kakve one bile i odluči da više zaista nećeš griješiti!

Odluči čvrsto i zamoli da ti Isus pomogne u tome. To je molitva koju Bog uvijek čuje. On ne odbija onog tko se kaje i želi da mu Isus bude Spasitelj. Isus je Bog i Njemu je sve moguće. primiš li ga, i tebi će s Bogom, biti sve moguće.

Sada se odluči gdje ćeš biti u vječnost!

Sto se tiče odnosa prema Bogu, razlikujemo sljedeće vrste ljudi: ravnodušni, zalutali, nevjerni, samo pravedni i sretni.

Ravnodušni

Oni žive ne misleći na svršetak svog života. Ne misle ni na što drugo osim kako što bolje uživati, obogatiti se i osigurati si ugodnu starost.
Svakom takvom Bog upućuje ovo ozbiljno upozorenje: ”Luđače! Još noćas duša će se tvoja zatražiti od tebe! A to što si pripravio, čije će biti?” (Evanđelje po Luki, 12:20). Možeš li nakon ovakve opomene ostati ravnodušan?! Ako se to i ne ostvari slijedeće noći, svejedno ti se može dogoditi da s ovoga svijeta odeš bez ikakve najave.
”Bog nam govori jednom i dva puta, ali čovjek na to pažnju ne obraća.” (Knjiga o Jobu, 33:14).

Zalutali

Neki od zalutalih pripadaju raznim religijama i sektama, te smatraju da su pronašli istinu. Vođe su im pod vodstvom sotone i Bog za njih kaže da su: ”slijepi vođe slijepaca; a ako slijepac slijepca vodi, obojica će u jamu pasti.” (Evanđelje po Mateju, 15:14). Što reći u pogledu toga?
Razmisli malo koga ti slijediš!
Drugi pak oklijevaju; religiozni su, ali lutaju od jedne do druge skupine – a takvih je skupina u podijeljenom kršćanstvu sve više i više. Ne znaju kome bi se pridružili, u sve sumnjaju i nemaju ni sigurnost ni pravi mir. – Što reći takvima?
”Čitaj Bibliju s molitvom. Jedino u je njoj svjetlost i ona će biti ‘svjetiljka tvojoj stazi’.’ (Psalam 119:105). Ona će te obasjati u sveopćoj zbrci ljudskog nadmudrivanja.”
Isus je rekao: ”Ja sam Pastir dobri … Ovce moje glas moj slušaju; ja ih poznajem i one idu za mnom; ja im dajem život vječni ”. (Evanđelje po Ivanu, 10:11, 27 i 28).
”Da, ovce idu za njim jer poznaju glas njegov. Za tuđincem nipošto neće ići .”(Biblija, Evanđelje po Ivanu, 4. poglavlje, stihovi 4 i 5).

Nevjerni

To su bezumnici! Smatraju da su sunce, mjesec i bezbrojne zvijezde nastali sami od sebe, a da su se živa bića i biljke razvili od nižih vrsta prirodnim odabirom.
Razvili su teorije koje su same po sebi čudne, a još su čudnije ako ih se međusobno usporedi. Njima su sve biblijske istine besmislene i odbacuju ih; ali jednu će ipak morati prihvatiti i pokoriti joj se. Ona glasi: ”Jer je određeno ljudima jedanput umrijeti, a nakon toga – sud ”. (Hebrejima, 9:27)

Samopravedni

Pouzdaju se u sebe same, u svoja djela i u svoje dobro vladanje. Zadovoljni su svojim djelima jer ih mjere ljudskim mjerilom, a ne Božjim. Na jednu stranu zamišljene vage gomilaju sva svoja dobra djela, a na drugu stave tek poneki grijeh i prijestup. Ali Božja vaga je drugačija.
Ona je točna i na njoj nema mjesta za našu pravednost, koja je u Božjim očima: ”kao prljava haljina” (Izaija, 64:6) Na toj vagi nalazi se sve ono sto skrivamo: najskrivenije misli našega srca i naše zle misli zbog kojih smo jednako krivi kao i zbog samih zlih djela.
Kako je samo ohola i licemjerna naša narav! U kakvoj je suprotnosti u odnosu na Božju narav!
Što vise budemo spoznavali svoju grešnost, to više ćemo shvaćati Njegovu beskrajnu ljubav koja nas je spasila i po kojoj nas On želi uvijek imati kod sebe.

Sretni

To su oni koji vjeruju. Spoznali su svoje grešno stanje i povjerovali u savršenost Isusova djela. Znaju da se tom djelu ništa ne može dodati. Zato mogu uskliknuti:
”Opravdani dakle vjerom, u miru smo s Bogom po Gospodinu našem Isusu Kristu!” (Rimljanima, 5:1)
To je prekrasno! Bog ih vidi u Kristu! On ih ljubi kao što ljubi Njega.
Takvima su upućene riječi:
”Radujte se uvijek u Gospodinu.’
To je božanska radost, vječni mir u duši:
”neizreciva i proslavljena radost ”. (1. Petrova poslanica, 1:8)
”Ali bez vjere nemoguće je ugoditi Bogu.” (Poslanica Hebrejima, 11:6) i imati božansku radost.

Imaš li ti vjeru koja ugađa Bogu?

Ako li nemaš, tada je možeš steći tako da zamoliš Gospodina da ti je podari. “Ali”, reći ćeš, “kako da ga to zamolim kad sam grešan i živim daleko od Njega?”
U Svetom Pismu On je rekao: “tko god zazove ime Gospodinovo – spasit će se” (Poslanica Rimljanima 10:13). Izraz “tko god” svakako uključuje i tebe.
Pokaj se, to jest, reci Bogu da ti je istinski žao zbog svih grijeha koje si počinio (počinila), zamoli ga da ti oprosti i pomogne da vise ne griješiš. Priznaj mu da nisi sposoban (sposobna) spasiti sâm sebe. Reci mu da prihvaćaš činjenicu da je Isus prolio svoju krv na križu i time, umjesto tebe, platio za tvoje grijehe. Zatim zamoli Gospodina Isusa Krista da te spasi, uđe u tvoj život i da te promijeni.