Warning: curl_exec() has been disabled for security reasons in /home/pentekos/public_html/wp-includes/class-http.php on line 1149
Oslobođenje od sile grijeha
Propovjedi

Oslobođenje od sile grijeha

Knjiga  Postanka, 3:1-7

Zmija bijaše lukavija od sve zvjeradi što je stvori Jahve, Bog.

Ona reče ženi:

“Zar vam je Bog rekao da ne smijete jesti ni s jednog drveta u vrtu?”

Žena odgovori zmiji:

“Plodove stabala u vrtu smijemo jesti. Samo plod stabla što je nasred vrta rekao je Bog: Da ga niste jeli! I ne dirajte u nj, da ne umrete!”

“Ne, nećete umrijeti! Nego, zna Bog: onoga dana kada budete s njega  jeli otvorit će vam se oči, i vi ćete biti kao bogovi,

koji razlučuju dobro i zlo.”

Vidje žena da je stablo dobro za jelo, za oči zamamljivo, a za mudrost poželjno: ubere ploda njegova i pojede. Dade i svom mužu,

koji bijaše s njom, pa je i on jeo.

Tada se obadvoma otvore oči, i upoznaju da su goli.

Spletu smokvina lišća i naprave sebi pregače.

Adam i Eva, kako je to već svima poznato, bili su prvi ljudi koje je Bog stvorio. No Bog je stvorio i sve ostalo, kao na primjer: bilje, povrće i voće, koje je prema svojim vrstama davalo plodove za njihovu prehranu.

Prije nekoliko dana sam razgovarao sa jednom dušom koja me je pitala, jesu li oni u Edenskom vrtu kuhali hranu?

Vjerujem da nisu imali potrebe kuhati; da su živjeli vegetarijanski; da je hrana bila zdrava i prirodna, te da su tako mogli  u zajednici s Bogom, zadovoljno i savršeno živjeti.

Sve im je bilo slobodno i na raspolaganju, osim jednog jedinog stabla, drveta spoznaje dobra i zla, za koje im je Gospodin rekao:

“Sa svakoga stabla u vrtu slobodno jedi, ali sa stabla spoznaje dobra i zla da nisi jeo! U onaj dan u koji s njega okusiš, zacijelo ćeš umrijeti!”

To je bila jedna jedina zapovijed koju je trebalo poslušati. Bila je to Božja riječ, koju je trebalo sačuvati u svome srcu i provoditi u svom životu.

Ali Pismo kaže da je zmija bila zavidna. Ta stara zmija, đavao, bila je zavidna zajedništvu između Boga i čovjeka. Bila je zavidna i zbog toga je na svaki način htjela razoriti to zajedništvo.

Ništa ne može razdvojiti Boga od čovjeka jer Bog ljubi čovjeka. Nema te sile koja bi mogla odvojiti Boga od čovjeka koji je odan Bogu i sluša Njegovu  riječ.

Zajedništvo između Boga i čovjeka može razoriti samo grijeh i neposluh Božjoj riječi.

Jedino se čovjek  može odvojiti od Boga svojim neposluhom, ali  se Bog, koji je vječan i istinit, nikada ne mijenja!

Bog drži svoju riječ!

Već u prvo vrijeme zajedništva Boga i čovjeka, vidimo da ljudi nisu održali što je Gospod Bog zapovjedio.

Svojom neposlušnošću čovjek je pao u grijeh a po grijehu je ušla smrt u sve ljude.

Pitamo se, otkuda smrt? Smrt je strašna pojava! Smrt je zastrašujuća pojava!

Kada ljudi prikazuju smrt, prikazuju je kao strašnu crnu prikazu sa dubokim, tamnim očnim dupljama, sa kosom u rukama, koja ide svijetom i kosi ljudske živote.

Pri pogledu na takovu prikazu čovjek osjeti nelagodu pa čak i djeca osjete strah. Ali, to nije smrt.

Tako smrt ne izgleda. Ljudi je samo tako prikazuju ali ona tako ne izgleda.

Kada čovjek umre, on prestaje živjeti, tada je mrtav a kada je mrtav, to je onda tjelesna smrt.

Postoji i vječna smrt. Kada vjerni umru, tijelo  umre, ali nad njima vječna smrt nema vlasti.

To je istina i zato slava Gospodu!

To je istina koju mi znamo i vjerujemo i koju živimo.

Došla je zmija i počela razgovarati.

Odmah na početku bih napomenuo: nikada nemojte razgovarati sa đavlom! Nemojmo se nikada s njime pogađati!

Makar nam nudio ponekad i dobre prijedloge, jer se on ne pokazuje u istinitom svijetlu, kako bismo ga odmah prepoznali.

Uvijek provjeravajmo i procjenjujmo ono što nudi i govori i to kroz Božju riječ. Tako ćemo vidjeti da ono što on nudi nije od Boga, već od sotone.

Pismo kaže da je svaki dobar i pravi dar, dar i djelo od Oca Svjetlosti .

Dakle od Boga je!

Tko je Otac Svjetlosti? Bog. Dakle, sve što je dobro, prepoznati ćemo da je od Boga, a prepoznati ćemo onako, kako je Isus rekao:

po plodovima, po načinu života, po Riječi ćemo i sotonu prepoznati

Nemojmo se nagađati s njime već ga odmah odbijmo i recimo:

“Idi od mene, sotono! Ja ću jedino Bogu služiti Njemu se jedinome klanjati i njemu služiti.”

“Vidje žena da je stablo dobro za jelo.”

Možda joj je sotona dao misao, da to još nisu iskušali. Sve su ono oko sebe jeli ali sa tog stabla nisu.

Pa i nisu, jer im je Bog zapovjedio da ne jedu!

“a za oči je zamamno”

Da ga čovjek uzme u ruke i razgleda, jer Pismo kaže da je za oči zamamno a za

“mudrost poželjno”, jer je đavao rekao:

“Ne, nećete umrijeti! Nego,zna Bog: onoga dana kada budete s njega jeli, otvorit će vam se oči i vi ćete biti kao bogovi i znat ćete lučiti dobro od zla.”

Do tada  su samo od Boga primali dobro a za zlo nisu niti znali.

Živjeli su u dobroj zajednici sa Bogom i do tada nisu učinili ništa  što bi bilo zlo, tako da nisu mogli niti prepoznati zlo, jer ga nije niti bilo, osim sotone koji ih je navodio na zlo.

Pismo kaže da ih je on naveo na zlo i kada je žena uzela, jela i dala svome mužu, kaže, da su im se otvorile oči.

Nisu  umrli, ostali su živi.Mi mislimo da su  možda trebali, kao Ananija i Safira, onog trena pasti mrtvi, ali ne!

Ma da su ostali tjelesno živi na nogama, ipak su duhovno umrli. Zato što su prekršili Božju riječ, oni su duhovno umrli. Sagriješili su! To je bio prvi grijeh.

Pismo nas uči da je padom čovjeka u grijeh, smrt ušla u ljude.

To je duhovna smrt! Tjelesno su oni još dosta dugo živjeli ali jer su prekinuli zajednicu s Bogom, bili su duhovno mrtvi. Malo poslije toga, kako čitamo, zahladilo je i Bog je šetao po raju. Pitao je Adama :

“Adame, gdje si?”

U međuvremenu, nakon što su to učinili, spoznali su da su goli. To znači da im se otkrilo njihovo bezakonje i da su sagriješili. Kada su vidjeli da su sagriješili, posramili su se i načinili pregače od smokvina lišća i pokrili se.

Sakrili su se pred Bogom, dok ih je On pitao, gdje su.

Nije ih pitao zato što nije znao da su skriveni u žbunju, već je to pitanje značilo: “Što ste učinili? Zašto se skrivate? Svjesni ste da ste prekršili moju zapovijed.”

Tako je i bilo.

Kada čitamo od sedmog, pa sve do dvadesetčetvrtog stiha iste glave, vidjet ćemo i osudu radi njihovog grijeha, koju je Gospod izrekao nad Adamom, Evom i nad zmijom.

Još uvijek vidimo zmiju kako puzi po zemlji i jede prah. Adamu i Evi je rekao da će s mukom jesti svoj kruh i u muci rađati djecu.

Danas se govori da će se postići bezbolno rađanje. Vjerujem da to priželjkuje svaka žena i muž, ali se onda ne bi izvršila Božja riječ da će se djeca u bolu rađati.

Zato apostol Pavao kada uči nove vjernike kaže:

“Djeco, koju opet u mukama rađam.”

Opet u mukama rađam! Znači i dok se čovjek duhovno nanovo rodi, potreban je veliki rad i bol sa jedne i sa druge strane

Možemo kazati da je to borba.

Ako gledamo na onoga koji je došao da nas spasi i navijestio nam Radosnu vijest, tada ćemo kroz borbu i bol pobjeđivati.

Često se pitamo, zašto je čovjek takav? Zašto čovjek ubija, mrzi i tako se neodgovorno ponaša prema drugom čovjeku? Nema ljubavi, nema sažaljenja niti ljubavi.

Čovjek je odrvenio, postao bezosjećajan i radi upravo strašne stvari.

Tko to može promijeniti? Nema takvih ljudi, niti takve nauke koja bi to mogla!

Ima samo jedan kojemu je to moguće. To je Gospodin, Isus Krist.

Samo vjera u Isusa Krista može promijeniti našu narav, naš stav, naš cijeli život. Učiniti da onaj koji vjeruje postane novo stvorenje, novi čovjek.

Ona  može promijeniti našu lošu narav te usaditi ono što je dobro u naše srce. Tako promijenjeni možemo imati ljubav, sažaljenje i osjećaje; možemo ispravno živjeti i drugima činiti dobro.

Sveto nam pismo otkriva da krivnja za sva zla djela i grijeh, leži u otkazanoj poslušnosti Bogu.

Da su Adam i Eva poslušali Boga, ne bi došlo do toga. Mi bismo danas divno živjeli. Moglo bi se reći: bili bismo još i danas u raju.

Svi znademo da  čovjek čezne za lijepim i dobrim životom. On razmišlja i planira kako će raditi i zaraditi; kako će nešto stvoriti i podići djecu.

Kada sve uredi, onda želi imati i nešto na štednoj knjižici, da kada stigne do mirovine,  može uživati u svojoj djeci i unučadi. Većina si ljudi na takav način zamišlja ugodan život, ali to nije tako!

Jedan čovjek je rekao: “Nikako ne mogu doći na zelenu granu! Uvijek me nešto sprečava. Uvijek neke nevolje! Uvijek nešto novo i nepredviđeno.

Uvijek se sotona umiješa da to ne mogu postići.”

Nije važno je li to postigao i ma što god imao, važno je da čovjek postigne mir sa Bogom. Da se oslobodi smrti te da ima nekoga tko će ga podići od pada grijeha.

Ima jedan koji je umro za nas! Ima jedan koji nas je ljubio! Isus je rekao u Evanđelju po Mateju u 10:31, svojim učenicima i onima koji su ga slušali:

“Dakle: ne bojte se! Vi više vrijedite od mnoštva vrabaca.”

Kakovu je vrijednost Bog dao  palom čovjeku!

On je dao svog Sina, Isusa Krista, da bude žrtva za njega. Žrtva za nas!

Da vjerujući u Njegovu žrtvu i otkupljujuću moć Njegove krvi, budemo otkupljeni, podignuti i vraćeni u zajednicu s Bogom i Kristom.

Bog želi ponovo uspostaviti prvobitnu zajednicu sa čovječanstvom.

Onakvu zajednicu kakva je bila u raju.

Sve to vidimo kroz Sveto pismo, u Njegovoj svetoj Riječi, a i doživjeli smo, da nam je oprostio i primio nas kada smo priznali svoje grijehe.

To je istina i mi smo je doživjeli!

Nije nas karao, šibao! Mogao je to učiniti. Mi smo to zaslužili, ali On to nije učinio, već nas je s ljubavlju primio.

To znači da On hoće da ponovo budemo Njegovi i s Njime u zajednici.

To zajedništvo ne može biti uspostavljeno bez Isusa Krista. Sveto pismo kaže da je Isus Krist posrednik između Boga i ljudi.

Palog čovjeka i velikog, svetog, pravednog Boga.

Bog poziva sve ljude.

On poziva i tebe da posredstvom Krista dođeš Njemu!

Nema drugog posrednika!

Već u trećem poglavlju najavljuje Radosnu vijest, da će On biti posrednik: Gospodin Isus Krist! Pismo kaže u Poslanici Rimljanima  5:12

Prema tome, kao što po jednom čovjeku uđe grijeh u svijet a po grijehu smrt, tako smrt  prijeđe na sve ljude jer svi sagriješiše.”

Možda bi netko rekao: “Pa što sam ja kriv što su Adam i Eva sagriješili?”

Sigurno bi postavio dobro pitanje.

Ako ne znaš svoje porijeklo, koje potječe od Adama i Eve, pa sve do danas, onda možeš postaviti  pitanje:

“Zašto sam ja kriv za njihov grijeh?”

Pismo nam kaže da je po tom grijehu smrt ušla u sve ljude. Smrt je ušla u sve ljude jer je i grijeh ušao u sve ljude. To znači

da smo svi u grijehu rođeni, kako i psalmist kaže:

“U grijehu zatrudnje moja majka. U grijehu sam se rodio.”

Pa što sam onda ja?

Ako sam u grijehu začet, ako sam se u grijehu rodio a moja majka i otac su grješni, što sam onda ja?

Grješnik!

Svi su ljudi grješnici. Nema niti jednog koji to nije! Svi smo na isti način došli na ovaj svijet.

Pismo nas uči u  Rimljanima 5:14

“Ali je smrt vladala od Adama do Mojsija čak i nad onima koji ne sagriješiše prekršajem sličnim Adamovu. Adam je slika onoga koji je imao doći…”

Misli se na Isusa Krista. Dakle, smrt je vladala,  pa i danas još uvijek vlada.

Nešto ranije sam s bratom razgovarao i rekli smo da ne znamo kada će tko umrijeti. Nikada se ne zna koliko vremena imamo pred sobom.

Samo sveti Bog zna. Moguće da neki koji su stalno i već dugo bolesni, još uvijek žive, a ti koji misliš da si zdrav, odlaziš. Jednog dana se samo srušiš i padneš kao muha.

Meni se muhe gade. Danas rano ujutro me jedna stalno oblijetala. Kada je došao dan, više puta sam je htio ubiti. Žena mi je rekla:

“Pismo kaže: ne ubij!”

Je li to onda grijeh? Nije! Ona prenosi svakakve bolesti jer sjeda na razne nečistoće.

Nije grijeh odstraniti jednu muhu, ali ubiti čovjeka je grijeh. Učiniti zlo nekome je grijeh! Mrziti nekoga je grijeh. Ne ljubiti nekoga je grijeh. Učiniti nekome nešto, što tebi nije drago, onda je to grijeh!

Ovdje kaže da je smrt vladala od Adama do Mojsija i nad onima koji su sagriješili.

Ranije smo postavili pitanje, zašto smo mi krivi što su Adam i Eva sagriješili. Po njima su krivi svi ljudi i smrt je ušla u sve ljude.

Naša sestra Greta se moli da umre i da ode Gospodu. Smrt za one koji vjeruju i koji su spašeni nije tragedija. Ona je radost. Ona je Božji sluga.

Smrt samo oslobađa dušu od tijela. Tijelo se vraća u prah iz kojega je uzeto a duša Bogu. Tako Pismo kaže.

Jeste li bili ikada na ekshumaciji davno pokopanih pokojnika koji su se već pretvorili u prah?

Nestalo je tijela!  Još ima moguće samo koja veća kost, koja će se s  vremenom također pretvoriti u prah.

Za vjernike smrt nije strahota. Smrt je ušla u nas, ali je morala vjerom u Sina Božjega izići iz nas. Aleluja!

Ona druga smrt, ona vječna smrt morala je izići.

Ima prva smrt. To je tjelesna smrt kojom umiru svi ljudi, pa i vjernici, ali to je privremena smrt. Ona druga smrt je vječna. Bogu hvala da nas je oslobodio smrti i grijeha.

Neposlušnošću čovjek je sagriješio i pao pred Bogom, i smrt je ušla u njega.

Kao što ovdje piše, žrtvom drugog Adama, Bog je podigao palog čovjeka. U Rimljanima 5:15 kaže:

“Ipak s darom milosti nije kao što je sa prekršajem. Jer ako su prekršajem jednoga umrli svi, mnogo se obilnije na sve

izlila milost Božja i dar dan milošću jednoga čovjeka, Isusa Krista.”

Kroz njega je došao dar Vječnoga života. Nešto ranije smo rekli da je Isus rekao narodu da se ne boji, jer je on vredniji od mnogo vrabaca. To znači da nas Spasitelj Isus Krist i Bog Otac, koji je dao svog Sina  da bude žrtva za nas i da nas otkupi, visoko vrednuje.

Bog nije želio da čovjek ostane u tom palom stanju i zbog toga je Isus bio žrtva. Ono što se poslije toga događa, naime, da nas

oslobodi od grijeha i od smrti, to je samo Isusova zasluga. Nikoga drugog!

Smrt neće izići iz nas samo zato što smo bili dobri ljudi. Nećemo se osloboditi grijeha samo zato što se grijeha čuvamo već zato jer ima jedan koji nas može osloboditi i koji, kako Pismo kaže, ima vlast da nas oslobodi, a to je Sin Božji , Isus Krist.

Vjerujemo li mi to?  Slava Gospodu!

Grješnika koji je pao, Isus će podignuti. Iz grijeha će tebe kao i mene podići i osloboditi. Iz našega života će strah od smrti izići. Više se nećemo plašiti.

Dok sam bio mlad, od svoje četrnaeste, pa sve do dvadesete godine bojao sam se da ću mlad umrijeti.

U meni je bio neki strah od smrti. No, život je tekao dalje jer ga je Bog vodio. I tvoj i moj život , kao i živote svih ljudi vodi Bog.

Kada je do nas doprla Radosna vijest Isusa Krista, da je On Spasitelj, Iscjelitelj, Zaštitnik; da je On sve  za nas, onda smo tu riječ uzvjerovali a kada smo je uzvjerovali, doživjeli smo Isusa kao Spasitelja.

On nas je oslobodio grijeha i straha od smrti. Braćo i sestre, oslobodio me je i više nije bilo straha od smrti u mome životu. Više nije bilo onog pitanja, dokle ću živjeti.

Živjeti ću dok je Božja volja! Ja sam s odlukom Božje volje zadovoljan. On određuje vrijeme života svakom čovjeku. Tako Pismo kaže.

I tvoje vrijeme je odredio!

Mi ne znamo vrijeme ali znamo da je potrebno obratiti se i postati novo biće; biti oslobođeni od grijeha i vječne smrti. Za nas je važno da znamo da tada dobivamo Život vječni jer smo oslobođeni smrti.

Život vječni je dar, braćo i sestre. Život nije naša zasluga.

Apostol dalje kaže:

“S ovim darom nije ni kao što je s posljedicama grijeha jednog čovjeka; sud, naime,  polazeći od grijeha jednoga čovjeka  dovodi k osuđenju, dok dar milosti  polazeći od mnogih prekršaja dovodi k opravdanju.”

Kaže da nas milost dovodi od mnogih prekršaja k opravdanju. Tko može opravdati onoga koji je kriv? Tko ga može opravdati, pomoći i biti zastupnik? Gospod Isus Krist!

Tko ima pravo da tebi i meni skine kaznu i pretvori je u milost i dade Život?

Tko ima tu mogućnost i vlast? Jedino Isus!

“Jer ako je dakle prekršajem jednoga i posredovanjem jednoga zavladala smrt, mnogo će  sigurnije oni koji primaju izobilje milosti  i dar pravednosti vladati snagom života po jednome – Isusu Kristu.”

Tako kaže apostol. Pa, je li onda Riječ jasna? Je li Riječ divna i blagoslovljena? Dira li nas ta Riječ i govori li našem srcu? Rekao bih, čujemo li što nam Gospod Isus kaže ili je naše srce drveno i zatvoreno?

Danas je vrijeme tvojega spasenja! Danas je vrijeme tvoje odluke.

Pismo kaže da,  kada danas čuješ glas Gospodnji,  ne budeš tvrdog i drvenog srca.

Danas ti odluči, jer da ja mogu za tebe odlučiti, odlučio bih  za tebe i za mnoge druge da budu spašeni; ali svatko mora sam odlučiti i vjerovati da bi se oslobodio grijeha i smrti koja vlada u njegovom životu.

Govorim o onoj drugoj smrti, a vjerujem da me razumiju oni koji već više razumiju Sveto pismo. Govorim o onoj vječnoj smrti.

Sveto pismo kaže da i vjerni umiru, ali oni umiru tjelesno i to privremeno. Doći će dan kada će Isus doći po nas.

Čekamo li mi taj dan?

Kada apostol Pavao govori o uskrsnuću onda kaže da će najprije uskrsnuti oni koji su umrli u Kristu a potom oni koji ga živi dočekaju.

Oni će se preobraziti, ali sve ima svoj redoslijed. Bog je otkrio tajnu sluzi svome da nam kaže kako će to biti. Slava ti, Gospode!

Znači, mi smo oslobođeni vječne smrti. Ako umremo prije, uskrsnut ćemo, a ako ga živi dočekamo, preobrazit ćemo se i otići mu ususret.

Sila Božja će nas podići na oblak i na oblaku ćemo imati susret s Isusom!

Što će nas držati na oblaku? Tamo nema čvrstog tla da bismo mogli stajati ali će nas sila Božja držati. Biti ćemo u novom, duhovnom tijelu koje ćemo primiti.

Tada će biti svadba Jagnjetova. Pred nama će ići Isus i voditi nas na svadbu. Aleluja!

Hvala Bogu što i sada Isus ide pred nama. Bog je njega odredio da nam bude čelovođa. Čelovođa je onaj koji ide na čelu naroda i vodi ga.

Slava Bogu, što možemo uživati tako divnu milost, oslobođeni u Gospodu Isusu Kristu.

U mojoj mladosti, od dana mog spasenja, oslobođen sam od straha smrti.

Doživio sam očevu smrt i majčinu smrt; brat mi je umro. Svaki puta sam bio prisutan i bio strašno pogođen i ožalošćen.

Vjerujem da ću svoju majku opet vidjeti i biti s njom kada  i mi jednoga dana, na ovaj ili onaj način, dođemo k Isusu.

Umremo li tjelesnom smrću ili se preobrazimo pri njegovu dolasku, mi idemo s njim. Slava neka je našem dragom Gospodu!

“Dakle, kao što je s prekršajem jednoga osuđenje došlo na sve ljude,”

Vidite, to kaže apostol. Adamovim prekršajem je došlo osuđenje na sve ljude, a znadete da Pismo kaže da je plaća za grijeh smrt, a dar je Život vječni u Gospodinu Isusu Kristu.

Smrt je došla kao osuda na sve ljude.

Nitko živ,niti jedan čovjek, tome ne može izbjeći!

I oni koji su umrli bez Krista, ustati će jednoga dana po redu uskrsnuća, kako Pismo kaže, biti će suđeni za svoja djela i kažnjeni za svu vječnost.

Oni koji su umrli u Gospodinu, biti će također suđeni za svoja djela, ali taj se sud zove: Nagradni sud. Nagrada koju će primiti za djela koja su učinili za Gospoda.

Mi ne možemo zaraditi ili djelima postići Život vječni, jer je on dar.

Za sve ono što smo i kako smo služili Gospodu, dobiti ćemo nagradu.

Ako nismo žalili sebe i gledali na svoj život. Nismo se štedili već smo se trudili onoliko, koliko nam je Bog dao snage, moći i sile otkrivenja. Ako smo sve upotrijebili za službu Gospodu.

Jednom mi je jedan čovjek rekao: “Što god trebaš, evo me, tu sam!”

Znači da je on sebe cijeloga stavio meni na raspolaganje. Rekao je da mi svime što može, želi pomoći.

Pa ako ima ljudi koji to mogu, Isus može više! Sve što nam treba, možemo imati u Isusu!

Ne samo ja ili ti, već svi. On je bogat za sve ljude i svakome može dati što mu je potrebno i voditi ga kroz život po svojoj svetoj volji.

Već smo jutros rekli da Bog ima svoju volju. Većina ljudi nije bila po Božjoj volji. To kaže u 1.Korinćanima 10:5

“Većina nije bila po volji Bogu.”

Bog hoće da većina bude po Njegovoj volji. Hoćemo li mi biti po Božjoj volji?

“tako izvršenjem zapovijedi od jednoga dolazi na sve ljude opravdanje koje se sastoji u životu, jer kao što su nepokornošću jednoga čovjeka  svi postali grješnici, tako će i pokornošću  jednoga svi postati pravednici.”

Pokornošću jednoga!

Isus je bio svom Ocu  pokoran do smrti. Pismo kaže do same smrti na križu.

On nije odstupio niti od jednog djela koje je Bog predvidio, do samoga kraja.

Ako se mi pokorimo Božjoj riječi i prihvatimo je, i mi ćemo postati pravednici, jer ovdje piše da su: pokornošću jednoga, a time misli na Sina Božjeg, Isusa,  svi postali pravednici.

Da, pravednici ali braćo, oni koji vjeruju!

Onaj koji se neće obratiti, neće postati pravednik.

Opet ima redoslijed u kome se kaže: pokajte se, obratite se i vjerujte Evanđelje.

Pokajati se i obratiti se, znači oproštenje od grijeha, oslobođenje od smrti i život po volji Božjoj.

To je to značenje, a ne da svaki ide dalje svojim putom po željama svog srca.

Ne, jer bi nas naše srce opet odvelo u grijeh. Zato jer se to tako dešava, Pismo kaže da je srce podmuklo i prijevarno više od svega.

Bog nam želi dati jedno novo srce. Jedno njemu poslušno srce u kome će samo On prebivati, tako nas uči Božja riječ.

Zato kažem da treba vjerovati, a Bog će nam u tome pomoći. Milost Božja nas još uvijek čeka.

Gospod hoće da našu smrt pretvori u život. To može samo na temelju naše, što znači i tvoje osobne vjere u Božju svetu Riječ.

Kao što sam rekao da  u Jeremiji  17:9 piše da je srce podmuklo, a u Efežanima 2:3 kaže da je  grijeh okaljao naše tijelo i dušu. Kada doživimo oproštenje onda je to i očišćenje.

Nema čistilišta poslije smrti!

Sada je čistilište. Sada, dok još živimo je vrijeme da budeš očišćen i opran od grijeha. Sada je vrijeme da budeš spašen i da dobiješ novo ruho. Da dobiješ novu haljinu, čistu, svetu i bijelu, a to je pravda svetih.

Zašto pravda? Zato jer vjerujemo u Sina Božjega.

Zar to nije divno, braćo i sestre? Zar da onda ne postupimo onako kako to Božja riječ kaže?

Bog je naš Stvoritelj i On želi održavati naš život po svojoj svetoj volji.

Gledajući u Boga i Njegovu riječ, svaki čovjek ima dvije mogućnosti.

Jedna je mogućnost da ostaneš u palom stanju i smrti; druga je mogućnost da smrt zamijeniš Životom.

Kakovu ćeš odluku donijeti, što ćeš izabrati i učiniti ovisi o tebi.

Netko je rekao da je svatko sam kovač svoje sreće.

Sjećam se jednog mladog čovjeka. Upoznali smo ga kao dječaka. Bio je posinjen i nije imao roditelje.

Više se ne sjećam što se njima dogodilo, no uglavnom, jedna ga je sestra posvojila. Ona ga je podizala i vodila u Zajednicu. Uglavnom dok je bio mladić, išao je u Zajednicu, služio Gospodu i slušao je.

Bio je vjeran mladić. Sudjelovao je u radu gdje je mogao.

Kada je prešao u momačko doba, počeo ga je privlačiti svijet. Kada ga je svijet privukao, otišao je od Gospoda i napustio Zajednicu i braću i sestre.

To znači da je napustio i Isusa.

Jednom je čuo da mornari dobro zarađuju pa se zaposlio na nekom stranom brodu. Mislio je da će dobro živjeti i imati što mu treba.

Mislio je da će tako moći do svega doći, da će tako imati velike mogućnosti.

Jedno vrijeme je tako plovio brodom a onda se čulo da je njegov brod doživio havariju.

Mnogo duša je tada poginulo.

Prema izvještajima koji su objavljeni, doznalo se da su njega, kako su izjavili preživjeli mornari, pojeli morski psi.

Morski pas ga je pojeo! To je bilo strašno za sestru koja ga je odgajala i prigrlila kao svoje dijete.

On je ostavio Gospoda misleći da će mu svijet dati više no što mu Bog može dati.

Kako strašno je završio njegov život!

Bio je spašen i izašao iz svijeta. Isus ga je oslobodio a on se ponovo vratio.

Vječna smrt je ušla u njega i njegova duša je izgubljena.

On nije mislio da će se sve tako završiti.

Imao je najbolji plan i rješenje. Zamišljao je kako će biti mnogo novaca; kako će osnovati obitelj i tko zna što još, ali je tragično završio.

Držimo se Gospoda!

Služimo Gospodu. Mladi, stari i bilo koje dobi iskreno i vjerno.

Tako ćemo najbolje proći već u ovom, zemaljskom životu , a vječni ćemo imati vjerom u Sina Božjega, jer smo vjerom u Njega postali pravednici.

Vjerom u Njega smo podignuti iz palog stanja grijeha.

Vjerom u Njega smo oslobođeni vječne smrti.

Vjerom u Njega imamo Život vječni.

Neka je slava našem Gospodu!

Na svakom osobno je da sam odabere što želi: Vječni život ili smrt.

Zato odaberi Život vječni!

Amen.