Warning: curl_exec() has been disabled for security reasons in /home/pentekos/public_html/wp-includes/class-http.php on line 1149
Čekamo na Gospodina
Propovjedi

Čekamo na Gospodina

Božja riječ je sila koja mijenja naš život; iz grešnosti u svetost. Mi smo oslobođeni i namjerno ne činimo grijeha. Postajemo sve čišći i Isusu sličniji.

Svi moraju čuti radosnu vijest spasenja, no mi vidimo da svi ne žele prihvatiti vjeru.

Bogu se može samo biti potpuno vjeran, a sve drugo je nevjera. Nema neke sredine, kao manje vjeran ili samo u nečem vjeran. U Pismu piše da će onima koji su govorili:

”Gospode! Gospode! ” – reći: ”Ne poznam vas!”

Ljudi bi pitali: ” Zašto?” Bogu se ne može služiti samo praznim riječima, koje nisu potvrđene vjerom. Bog prepoznaje istinu.

Ostaju samo oni koji su ljubili Isusa Krista i slijedili ga kroz ovu dolinu suza.

Neka Gospodin pomogne svakoj duši, jer u Pismu piše da će ovo nebo i ova zemlja iščeznuti, pred licem onoga koji ju je stvorio. Gospodin će stvoriti novo nebo i novu zemlju, gdje će vladati pravda i mir.

Tome se radujemo. Sada doživljavamo mnoge nepravde i nemire od neprijatelja naše duše, koji radi kroz ljude, susjede, sugrađane, pa i kroz neke članove naših neobraćenih obitelji.

U novom nebu i novoj zemlji će vladati mir i pravda.

Svaka duša, svatko od nas, tko će biti u Njegovom kraljevstvu ili novom nebu i novoj zemlji, bit će zadovoljan, miran i blagoslovljen, kao što nas Božja riječ uči.

Kada iščezne i nebo i zemlja, neće više biti ni mora.

Kamo će to silno more nestati? Što će Bog učiniti?

Ja ne znam, ali jer On tako kaže, vjerujem da će tako i učiniti. Vjerujemo li mi da će ovaj svijet sa svime što je na njemu nestati? Ono što umom ne možemo shvatiti, mi vjerom prihvaćamo.

S nebom i zemljom koji će iščeznuti, nestat će i svi oni koji nisu vjerovali Isusu Kristu, kada ih je Bog pohodio.

S njima će propasti i sva njihova djela.

U mojoj mladosti, prije mog obraćenja, gledao sam na neke ljude i želio imati ono što oni imaju i biti kao oni.

Sve je to prošlo. Prošli su ti ljudi, a na kraju i taj život prolazi. On je tako kratkog vijeka pa ma što imao, sve će proći.

Kada nam  je dobro,  hvalimo Gospodina za ono što je učinio, a kada nam je teško, molimo Gospodina da nam pomogne da sve izdržimo.

Psalmist kaže: ”Nemoj nekog osiromašiti, da ne bi pohulio na Tebe, a niti tako obogatiti, da ne bi zaboravio na Tebe.”

Umjerenost i zadovoljstvo svojim stanjem, donosi mir, kada u svemu stavljamo Gospodina na prvo mjesto.

U Knjizi proroka Izaije 65:17, čitamo:

”Jer,  evo, ja stvaram nova nebesa i novu zemlju. Prijašnje se neće više spominjati, nit će vam na um dolaziti.”

Gospod kaže: ”Evo stvaram…”,  da li si već stvoren ili je stvaranje u toku? Isus je rekao: ”Idem vam pripraviti mjesto..”, jer u novoj zemlji će biti potrebni i stanovi.

Iz toga vidimo da će proći sve što je prije bilo. Nekada sam razmišljao o tome, hoćemo li se sjećati onoga što smo bili i kako smo živjeli, ali Božja riječ kaže da nam neće ništa od onoga što je prije bilo, na um padati. Sve će biti potpuno izbrisano; naše misli i naš život, bit će nov.

Pri našem obraćenju, mi zapravo počinjemo novi život na slavu našeg Gospoda Isusa Krista.

Nekada možemo nešto i krivo vidjeti, a ako nešto pogrešno vidimo ili kažemo, trebamo se ispričati. Pismo kaže da Božja ljubav sve oprašta (1.Kor.13). Prošlost nam neće više na um dolaziti. Slava Gospodu! Kada sam to našao u Svetom pismu, onda sam odbacio prijašnje misli, jer piše da će sve biti novo.

U 2. Petrovoj Poslanici 3:13+14 stoji: ”Ali mi očekujemo, prema njegovu obećanju, nova nebesa i novu zemlju, gdje prebiva pravednost. Zato, ljubljeni, dok ovo čekate, revno nastojte da bez ljage i mane budete u njegovim očima u miru!”

Mi čekamo po Njegovom obećanju.

Vjerujemo da su sva Njegova obećanja da i amen. Znači da će se izvršiti, a tome se radujemo.

Piše kako trebamo čekati. Biti bez mane, znači da se na nama ne može naći ništa, što nije Bogu ugodno.

Naš život, naše misli i naša djela, trebamo usmjeriti da budu Bogu ugodni i po volji.

Mi ne znamo tren u kojem će se On pojaviti, ali Pismo kaže, skoro. Kada tako čekamo, onda smo sigurni da će nas podići kada dođe.

Preobrazit ćemo se i ići u susret Gospodinu.

Gledajući jedni druge, možda bismo našli neku manu tamo gdje je nema ili je ne bismo primijetili, ali Njegovo oko vidi u dubinu našeg srca i vidi kakav je naš stav prema Njegovoj riječi. On vidi da li oklijevamo, misleći da još imamo vremena.  Moramo znati da samo On zna trenutak kada će nas uzeti k sebi. Neka nam dragi Isus pomogne da svaku Njegovu riječ ozbiljno shvatimo i da prema njoj postupimo.

Njegova riječ nas sve jednako uči.

Netko kaže da ima pomazanje i to može biti istina, ali to pomazanje je Duh Sveti koji nas ne uči različito, već sve jednako, prema Božjoj riječi.

Duh Sveti nas uči sukladno Božjoj riječi, jer bi inače bilo toliko vjerovanja, nauka i putova, koliko ljudi ima.

Bez promjene uma nema ni nanovo rođenog života, a to se očekuje od svakoga od nas.

Ne možeš reći: ”Ali ja mislim….”. Naše misli gube svoju vrijednost kada prihvatimo Božju volju, odnosno –misao.

Naše se misli razlikuju od Božjih, kao što se naši putovi razlikuju od Božjih putova.

Nekada je to teško shvatiti, ali ono što je bitno, razumijemo i u tome nam Duh Sveti pomaže, uči nas i vodi.

Slava Gospodu, za divnu milost te silne Božje ljubavi!

U Poslanici Hebrejima, 11:9+10 pročitajmo:

”Vjerom se preseli u obećanu zemlju kao u tuđu i nastani se u šatorima skupa s Izakom i Jakovom, subaštinicima istog obećanja, jer je očekivao grad s temeljima kojem je Bog graditelj i tvorac.”

Abraham je živio pod šatorima, a očekivao je grad.

On nije doživio ovo obećanje, nego će to dočekati njegovi potomci. Živio je kao nomad, seleći se od mjesta do mjesta.

Što je ova naša kuća, nego šator? Ovo naše tijelo, koje je boravište naše duše je šator, koji će se jednog dana srušiti, a mi ćemo dobiti trajno, duhovno tijelo.

Abraham je vjerovao Bogu i onda kada nije ništa vidio, jer vjera nije ono što vidimo, nego ono što ne vidimo, a vjerujemo kao da vidimo. Neka nam dragi Isus pomogne da tako vjerujemo. U Evanđelju po Ivanu, 14:1-3, čitamo

” Neka se ne uznemiruje vaše srce! Vjerujte u Boga i u me vjerujte! U kući Oca moga ima mnogo stanova. Kad ne bi bilo tako, zar bih vam rekao: ‘Idem da vam pripravim mjesto’! Kad odem te vam pripravim mjesto, vratit ću se da vas uzmem k sebi i da vi budete gdje sam ja.”

Mi vjerujemo toj Božjoj riječi i Gospod će učiniti da svi vjerujući budu kod Njega; da mi budemo s Njim i On s nama.

Idemo opet u Knjigu proroka Izaije 25:8:

”…i  uništit će smrt za svagda. I suzu će sa svakog lica Jahve, Gospod, otrti – sramotu će svog naroda na ovoj zemlji skinuti: tako Jahve reče.”

To znači da smrti više neće biti i da ćemo vječno živjeti. To je vjera i pouzdanje u Gospoda Isusa Krista. Tako vjerovati ima za nas veliku vrijednost i sigurno se nećemo razočarati.

Možda su nas već ljudi razočarali kada nisu ispunili svoja obećanja, ali tko vjeruje u Njegovu riječ, neće se razočarati.

Mi ga sada ne vidimo, ali ga gledamo očima vjere, kao što psalmist kaže i kako je prorok Izaija u 42. poglavlju rekao, da otvori naše oči da očima vjere vidimo što Bog ima za nas.

Isti prorok u 35:10 kaže:

”..već će hodit samo otkupljeni, vraćati se otkupljenici Jahvini. Doći će u Sion kličuć od radosti, s veseljem vječnim na čelima; pratit će ih radost i veselje, pobjeći će bol i jauci.”

Aleluja! Već sada se možemo radovati, jer je Božja riječ istinita i sve će se tako zbiti. Molimo iskreno:

”Dođi Gospodine! Tebi smo se obećali, Tebi služimo i Tebe čekamo. Tebi se radujemo. Duh i nevjesta vele: ”Dođi!”