Spasenje je moguće samo kroz milost i Kristovo djelo na križu, te živu vjeru u Gospoda Isusa Krista i istinsko pokajanje, obraćenje (Tit.2:11; Rim.10:13-15; Rim.5:1; Mt.20:28; Lk.19:10; Lk.24:47; 1.Iv.2:2; Ef.1:7; Heb.9:22).
Spasenje je Božji dar čovjeku, ono je odvojeno od zasluga i dijela, ono se postiže po milosti kroz vjeru u Isusa Krista (Ef.2:1-8).
Čovjek uvijek ima slobodu izbora, čak i nakon obraćenja – novog rođenja i iskustva spasenja, on se može odvratiti od Boga te umrijeti u stanju grijeha.
Po svom izboru on će biti u vječnosti s Bogom, ili daleko od lica Gospodnjeg. Svaki čovjek u svojim rukama ima život i smrt, dakle sam treba izabrati: kome će služiti i kome će vjerovati.
Bog je namijenio spasenje čovjeku ne samo za vječnost (da ga izmiri i pripremi za susret sa Sobom), već i za sadašnjost da ga oslobodi od navike i ropstva grijeha, posljedice grijeha i pakla (Rim.6:10-14; Ef.1:7-10).
Cilj čovjekovog spasenja u sadašnjosti je da ga oslobodi od vlasti grijeha, to jest da ne mora više griješiti (Rim.8:2; Rim.6:18-22; Kol.1:13), te da živi i ostane u toj slobodi (Gal.5:1).
Oni koji još nisu oslobođeni u ropstvu su grijeha (Iv.8:34,36; Rim.6:16; Ef.2:1-2), stoga ih Krist zove „da se otrijezne i umaknu iz mreže đavla koji ih žive drži u ropstvu da vrše njegovu volju“ 2.Tim.2:26.