“Tada će kraljevstvo nebesko biti kao kad deset djevica uzeše svoje svjetiljke i iziđoše u susret zaručniku. Pet ih bijaše ludih, a pet mudrih. Lude uzeše svjetiljke, ali ne uzeše sa sobom ulja. Mudre pak zajedno sa svjetiljkama uzeše u posudama ulja.”
Budući da je zaručnik okasnio, sve one zadrijemaše i pozaspaše. O ponoći nasta vika: ‘Evo zaručnika! Iziđite mu u susret!’ Tada ustadoše sve one djevice i urediše svoje svjetiljke. Lude tada rekoše mudrima: ‘Dajte nam od svoga ulja, gase nam se svjetiljke!’ Mudre im odgovore: ‘Nipošto! Ne bi doteklo nama i vama. Pođite radije k prodavačima i kupite!
Dok one odoše kupiti, dođe zaručnik: koje bijahu pripravne, uđoše s njim na svadbu i zatvore se vrata. Poslije dođu i ostale djevice pa stanu dozivati: ‘Gospodine! Gospodine! Otvori nam!’ A on im odgovori: ‘Zaista kažem vam, ne poznam vas!’ Bdijte dakle jer ne znate dana ni časa!”
Na prijestolju je Bog otac, a s Njegove desne strane je Gospodin Isus Krist.
Tko bi se mogao ukloniti i skriti pred Njim? Tko bi mogao pružiti zaklon onom, kome Bog nije zaštita, kome Isus Krist nije Spasitelj i Zagovornik? Taj će uzalud vikati da ga brda i gore sakriju pred Njegovom srdžbom.
Može se uskoro dogoditi da, kao što često ponavljam, Kristova Crkva bude uznesena, a one ”lude djevice” će ostati. Ostat će s onima na zemlji, nad kojima će se izvršavati kazna.
Pismo kaže da su kucale i molile da im se otvore vrata, ali su dobile odgovor: ”Idite, ne poznam vas!”
Nije im rečeno da još malo pričekaju pa će im se onda otvoriti, već je odgovor bio odlučan i konačan:
”Idite! Ne poznam vas!”
Bog je ljubav i On je dao svog Sina, da ni jedan ne pogine, koji u Njega vjeruje, već da ima Život vječni, ali taj Božji projekt spasenja ima svoj početak i svoj kraj.
On neće vječno trajati.
Na spasenje su svi pozvani, no oni koji to odbiju, bit će kažnjeni za sve grijehe koje su učinili i Boga negirali.
Tko može opstati?
U Evanđelju po Mateju, 24:8 piše:
”To je tek početak strašnih bolova.”
Hvala Bogu što mi nećemo gledati ni početak, ni kraj tih nevolja na zemlji, jer ćemo biti, po Njegovom obećanju, uz našeg Gospodina u Njegovoj slavi. Mi to čvrsto vjerujemo i čekamo da dođe po nas.
Strah Božji hvata svakog pravog vjernika, kad samo i pomisli da bi ga moglo nešto, pa i najmanji prijestup spriječiti da bude uznesen i da ostane na zemlji. Naša je pak radost kada znamo da stojimo na Riječi i da nas ništa ne može odvojiti od našeg Spasitelja.
U knjizi proroka Danijela, u 7. poglavlju, govori se četvorici anđela. Božja odluka bila je već unaprijed prorokovana i objavljena.
Vjetar je sila Božja. Tko se može tome oduprijeti?
Da nas vjetar srdžbe Božje ne bi opustošio, mi želimo i molimo, da nas ugrije sunce Božje milosti; da otvori naša srca, kako bismo primili ono što od Gospodina dolazi, a to je Božja riječ. Ne da bismo samo vjerovali, već i tako živjeli.
Pismo kaže da vjera i djela idu zajedno.
Mnogi znaju i vjeruju u Božje postojanje.
Neki su čak i svjesni da ne žive po Božjoj volji, no samo vjerovanje im neće pomoći.
Apostol Pavao kaže da se ne stidi Evanđelja Kristovog, u kome je sila za spasenje svakoga.
Sila Božje riječi čini preobrazbu u čovjeku: iz starog u novog, iz grešnog u svetog, na slavu Božju.
Oni koji su Božji, dobit će Njegov pečat na čelima, da se vidi da Njemu pripadaju.
Oni koji nisu Božji, ne dobivaju pečat, kaže Božja, sveta riječ.
Teško onima, koji nisu htjeli vjerovati u Njegovu svetu Riječ, i nisu htjeli prihvatiti spasenje, koje im je pružano kroz Isusa Krista.
On će opustošiti i na kraju pogubiti njihove duše u paklu. Pakao je stvaran. Pakao nije izmišljotina za zastrašivanje ljudi. Pakao je stvarnost koju je Isus otkrio ljudima, isto kao što je i raj stvarnost.
Neki se tješe mišlju da u paklu neće biti sami, ali to je slaba utjeha. Drugi pak žele u raj, jer zašto bi išli u pakao kada postoji raj? Zato se odluče za Krista i žive po Božjoj riječi.
Pustošenja za vrijeme velike nevolje su određena za nevjernike, a vjernicima neće nauditi, jer će oni u to vrijeme već biti uzneseni u nebo.
Uznesena će biti samo Crkva (Kristova), i to po cijelom svijetu, gdje god ima vjernika.
Crkva Isusa Krista je tajna. Pismo kaže da je ona, kao nevjesta Kristova, koja čeka svog ženika, koji će doći po nju.
Neće po nas doći anđeli koji imaju dopuštenje da pustoše zemlju, nego će prije toga doći Isus, da nas uzme k sebi.
To je naše uvjerenje i naša radost! To je naša sigurnost i to će se zbiti s onima, koji žive kao ‘mudre djevice’
Hvala Gospodu, za Njegovu riječ koja nas o tome izvještava.
U proroku Ezekielu 9:4, isto to kaže.
”…..te mu reče: ‘Prođi gradom Jeruzalemom i znakom ‘tau’ obilježi čela sviju koji tuguju i plaču zbog gnjusoba, što se u njemu čine’.”
Što je gnjusoba?
To je grijeh nad kojim se i Bog i čovjek gade. Kaže da zapečati sve one koji vjeruju i žive Božju riječ.
U 2.Poslanici apostola Petra 2:8-9 piše:
”…njegovu je, naime pravednu dušu iz dana u dan strašno mučilo promatranje i slušanje grešnih djela onih među kojima je pravednik živio – to znači da Gospodin može izbaviti prave štovatelje iz kušnje, a bezbožnike sačuvati za dan suda da ih kazni”.
To kaže za Lota koji je vidio što se radi u Sodomi i Gomori. Bilo je to strašno i to je mučilo njegovu pravednu dušu, ali je došao dan kada ga je Gospodin izbavio iz Sodome i Gomore, a sve bezbožnike kaznio vatrom i sumporom.
Što je ovaj svijet, koji danas gledamo, no Sodoma i Gomora, koji će biti uništen, prema Pismu, ne više potopom, već ognjem.
Iz razgovora s ljudima se vidi da oni znaju da će jednom biti sudnji dan, ali oni ne vjeruju ni Svetom pismu, ni Božjoj riječi.
Mnogi vjeruju da postoji Bog, ali u Njega ne vjeruju. Kada bi vjerovali u Njega, postupali bi onako kako On kaže.
Vjerovali to oni ili ne, sudnji dan će doći. On je takoreći pred vratima. Brzo će Isus doći po svoje, a kada ih uzme k sebi, nastat će pustošenje.
Gospodin će doći i neće zakasniti.
Neki se izruguju što to već odavna govorimo, a njima je sve ljepše i sve bolje i život teče dalje.
Apostol Petar, nadahnut Svetim Duhom kaže da grešnici ne shvaćaju da je pred Bogom jedan dan kao tisuću godina, a tisuću godina kao jedan dan.
Bog nije ograničen vremenom i prostorom. Bog je slobodan. On je neograničeni Gospodar!
Možda te On čeka već godinama. Njegova te milost čeka, a ti odbijaš. Jednom će ta milost prestati. Tko će onda biti kriv? Zar Bog, koji će kazniti za grijehe i neposlušnost ili onaj tko je odbio Božju milost kada mu je bila ponuđena?