Amos 5:15
Mrzite zlo, ljubite dobro,
držite pravicu
na gradskim vratima,
pa će se možda Jahve,
Bog nad Vojskama,
smilovat ostatku Josipovu.
U Psalmu 97:10, psalmist kaže:
Jahve ljubi one koji mrze na zlo , On čuva duše pobožnika svojih, izbavlja ih iz ruku opakih.”
Tko je Jahve? Jahve je Bog! On je Otac našeg Spasitelja, Gospodina Isusa Krista. To nije Jehovina crkva ili dvorana, već je ime Boga: JA JESAM, što je prijevod hebrejske riječi: Jahve.
Jahve je narodu iskazivao svoju ljubav.
Kako je nekoć ukazivao svoju ljubav izraelskom narodu, tako je sada ukazuje nama. Tome se možemo radovati!
Psalmist kaže, da Jahve ljubi one, koji mrze na zlo. Kaže da On čuva duše svojih pobožnika.
Tko je čuvar?
Nekada se ljudi mole anđelima čuvarima. I sami smo se nekoć molili da nas anđeli zakrile i čuvaju noću i danju, da bismo kada odemo s ovog svijeta došli u nebo.
Pa, zar to čini anđeo? Ne!
I ja sam nekoć tako molio, jer nisam drugačije znao. Sada znamo da je Bog naš čuvar. Ako On pošalje anđele, tada oni izvršavaju samo ono što im On kaže. Oni su poslani da nam budu na pomoći. Oni su nebeski duhovi koji su poslušni svome Stvoritelju i Gospodaru.
Zato psalmist kaže da On čuva pobožnike svoje i da ih izbavlja iz ruku opakih. Ruku nevjernih, opakih i bezbožnih.I mi smo nekoć bili takvi. Imali smo u sebi naboj prema drugima. Imali smo želju za osvetom i mnogo drugih zlih želja.
Sveto pismo kaže, a to Gospod Bog kaže preko psalmiste, da Bog ljubi one koji mrze zlo!
Što je to, zlo? Zlo je, braćo i sestre, grijeh.
Dakle, sve zlo koje se na ovom svijetu događa jeste posljedica grijeha. Bog ljubi one koji mrze zlo, zato Bogu hvala da znamo što Bog ljubi, a što ne! Dakle znamo, da bog ne ljubi, već mrzi zlo.
Sveto pismo nam kaže, da je strah Božji mržnja na zlo.
Svaki vjernik koji ima strah Božji u sebi, poznaje Njegovu volju. On ne odobrava zlo, kako sebi tako niti drugima. Njemu je zlo strano i zna da zlo dolazi od one tamne strane, a vi znate njegovo ime.
Bog čuva duše svojih pobožnika, a u petnaestom stihu smo čitali: “Mrzite zlo, ljubite dobro, držite pravicu na gradskim vratima, pa će se možda Jahve, Bog nad Vojskama, smilovati ostatku Josipovu”.
Bog će se smilovati Izraelu, ostatku Josipovu, ali oni moraju držati pravicu na gradskim vratima.
Na gradskim vratima se nekada dijelila pravica i sudilo u Izraelu. Osuđivalo se ono što je bilo nepravedno. Međutim u toku vremena oni su zaboravili na pravicu i prionuli uz nepravdu; zato ovdje kaže, da čine pravicu i da će im se onda možda Bog smilovati.
To znači, pokajte se za svoje nepravde, za svoje grijehe, za silazak s puta Gospodnjeg, a tada će im se Bog smilovati i sačuvati ostatak Josipov.
Vjerujem da svaki kršćanin, svako dijete Božje, koje je oslobođeno od zla, to jest grijeha, ima u sebi želju da čini dobro.Bog mu pomaže da više ne čini zla.Dosta smo zlo činili prije našeg obraćenja. Griješili smo protiv Boga i protiv ljudi.
Sada kada smo obraćena djeca Božja, kada je Isus postao našim Spasiteljem, Božja nas Riječ upozorava da mrzimo zlo, a da činimo dobro.
Ima raznih načina na koje možemo činiti dobro. Sve što nije grijeh, dobro je. Ako tako poučeni Svetim pismom, slijedimo Riječ Gospodnju, pomaže nam Duhom Svetim da možemo tako živjeti i biti slobodni od toga da činimo zlo.
Ima «jedan « koji nas uvijek napada, ima «jedan» koji hoće pobuditi u nama, našem tijelu, želju da učinimo nešto što Bogu nije ugodno.
On nikada ne miruje jer zna da ima malo vremena. To je đavao, ta stara zmija koja vara svekoliki svijet na razno razne načine, kako nam to pokazuje Sveto pismo.
Dakle, on vara, a Sveto pismo kaže: «Ne dajte se varati!» Ono nam kaže da pazimo da nas sotona ne prevari.
Kada apostol piše u poslanici Rimljanima 12:9:
«Neka vaša ljubav bude bez pretvaranja.»,
to znači da umjesto da činimo zlo, ljubimo.
Bog je ljubav. Bog nam je dokazao svoju ljubav u Kristu, kada je Isus Krist umro za sve nas. Nije umro za jednog čovjeka, već za sve ljude.
Umro je da bi se svi spasili, no neće se svi spasiti!
Kada smo oslobođeni prisile da činimo zlo, onda apostol piše Rimljanima:
«Neka vaša ljubav bude bez pretvaranja!»
Prema kome? Prema braći, prema sestrama i prema ovom svijetu.
Bog ljubi grešnika, ali ne ljubi grijeh koji živi u njemu. To je ono što odvaja čovjeka od Boga. Zato on ne želi da ljubav jednog vjernika bude u pretvaranju. Da vjernik glumi ljubav i govori kako voli i kako ljubi a u stvari, u srcu to nije tako. To je pretvaranje.
To je licemjerna ljubav. Lažna i nečista ljubav. Zato piše apostol da bude iskrena, istinita i poštena, kako izvana, tako i
iznutra. Bog ljubi iskrenost i želi da mi budemo iskreni. Da od nas učini ljude koji vole ljude, pa čak i one koji njih ne ljube.
Nije li to divno?
Znači ako tako ljubimo i zauzmemo takav stav, moramo mrziti zlo, ili drugačije rečeno: u nama nema zla! Ne bismo ga počinili niti bi se radovali ako se nekome nešto loše dogodi, pa bila to i kazna od Boga ili čovjeka.
Vjerni se tome ne raduju! Mi se radujemo kada netko slavi i hvali Boga. Kada netko vjeruje u Boga, kao što smo to imali prilike čuti od našeg brata i sestre, da su svjedočili i doveli u Zajednicu ljude koji vjeruju, čitaju, slušaju, pa čak i traže da budu kršteni. Oni pitaju, kada će biti krštenje.
Bogu hvala imati ćemo uskoro krštenje. Traže ga naši prijatelji koji su dolazili, obratili se, te sada žele svoju vjeru potvrditi krštenjem.
Svi koji su odlučili iskreno i vjerno služiti Kristu, mogu se krstiti, ako iza riječi njihovih usana stoji i njihovo srce.
Bog će im tada pomoći da mogu živjeti i slijediti.
Sveto pismo kaže, da nam ljubav bude bez pretvaranja, istinita, sveta i čista. Da naše srce bude ispunjeno takvim dobrima, a da mrzimo zlo.
Prionimo brate, sestro, prijatelju uz ljubav Božju! Da nas ljubav Božja ispuni i izvadi sve zlo iz naših srdaca.
To ne može učiniti nitko drugi do Gospod Isus Krist!
Sveto pismo kaže da je Isus došao da uzme naše grijehe; da uzme zlo iz našeg srca.
Tko mu još nije sve predao, neka preda i biti će slobodan! Onda će, ta čista Božja ljubav, iskrena izvana i iznutra, ispuniti njegov život.
To će biti radost. Tada neće biti zapreke za radost u našem životu, a Gospod će svakom u tome pomoći.
Prianjajte uz dobro! I još kaže: «Ljubite srdačno!»
Pri tome misli jedni druge; ti mene – ja tebe! Jedni druge ljubimo srdačno.
Ljubimo jedni druge cijelim srcem!
Pokažimo da ljubimo. To ne znači da se stalno grlimo i usnama ljubimo. To nije to.
Ponekada činimo i to, da se braća sa braćom, a sestre sa sestrama ljube, ali se ljubav pokazuje kroz ponašanje, pomaganje i djela, jednih prema drugima. Pokaže li se neka potreba ili mogućnost da učinimo dobro, učiniti ćemo to.
Pismo kaže da prianjamo uz dobro.
Kada prianjamo uz ljubav, tada prianjamo uz najveće dobro koje je ikada postojalo. Tada prianjamo uz Boga i ispunjavamo se Kristovom ljubavlju. Mi želimo biti ispunjeni Njegovom ljubavlju a kada to jesmo, tada smo sretni i ta sreća ispunjava naš život.
U poslanici Filipljanima piše da bratskom ljubavlju ljubimo jedni druge. Bratskom ljubavlju!
Ta bratska ljubav je drugačija od ljubavi prema susjedu, prijatelju ili neprijatelju. Nevjernikova ljubav pokazuje ljubav prema onome tko njega ljubi, a onoga tko njega ne ljubi, on u stvari mrzi.
Božja se ljubav ponaša suprotno. Ona ljubi svakog čovjeka, no braća i sestre se ljube bratskom ljubavlju.
Tako je i u obitelji. Ma koliko braće bilo, oni se međusobno ljube. Oni se zajedno raduju i mare jedni za druge. Nekada se malo i porječkaju, ali tada i oproste jedni drugima. Isus je jednom rekao da treba pakošću biti djetinjast. Djeca se posvađaju, ali se za čas izmire, dobri su si i dalje se zajedno igraju.
Dakle, to je bratska veza ljubavi koja ih u genima spaja i ne dozvoljava da se rastanu. Naravno da su poučeni od roditelja, jer su oni temelj dobrog odgoja djeteta.
Nastojmo da se takva ljubav u nas useli i da kao što u Pismu piše, srdačno ljubimo jedni druge; da možemo bratu ili sestri reći:
«Od srca te ljubim!Ne mogu te mrziti, jer u meni nema mržnje! Bog je ispunio moje srce ljubavlju!»
Slava Ti Gospode!
Zato zajednica Kristove djece odskače, ili drugačije rečeno, ona se odvaja od onih koji se također nazivaju kršćanima.
Mnogi se nazivaju kršćanima i spominje se da ih ima mnogo milijuna, a čak je netko spomenuo da ih ima i jedna milijarda u svijetu.
Oni se nazivaju kršćanima, ali po načinu kako žive, oni to nisu. Ako si i kršten, a ne živiš kršćanski, onda nisi kršćanin!
Nisi zato kršćanin što si kršten, već po tvom životu sa Kristom! Onda ono pravo, biblijsko krštenje ima svoju vrijednost u tvome životu.
Kada nam kaže da se ljubimo bratskom ljubavlju, kaže i da u davanju časti prednjačimo jedni drugima.
Ne da podcjenjujemo druge zbog položaja, znanja ili imanja. Kada razgovaramo s drugima, da natuknemo kako znamo sve o nekom i dademo naslutiti nešto loše.
Je li to davanje časti? Ne, to nije davanje časti! To je ponižavanje; to je klevetanje drugog.
Može biti da ja i nisam dobar, to može biti i istina, ali nije tvoj posao da ponižavaš. Ako se netko uzvisuje i neće slušati Božju riječ, Pismo kaže da će ga Bog poniziti!
Bog će ga poniziti! Tko se ponizuje pred Gospodom, njega Bog uzvisuje. Kada Bog nekoga uzvisi, tada se nitko ne može tome suprotstaviti, jer nitko nema te sile.
Bog je taj koji uzvisuje. On jedini podiže, slava Njegovom svetom imenu!
Nikada se nemojmo protiviti Božjoj sili. Prihvatimo Božju riječ i postupimo onako kako nas ona uči.
Prednjačimo u davanju časti, znači da ću ja tebi prije dati čast no što ti to meni učiniš. Biti ću prvi u tome. Ja se borim sa svoje, a ti se bori sa svoje strane da prednjačiš u davanju časti drugome. Znate li koliko vrijedimo ti i ja i svako nanovo rođeno dijete Božje u Božjim očima?
Ali ne samo mi, već svi, pa čak i nevjernik?
Tako mnogo, da je Krist položio svoj život za nas! Krist je platio za sve ljude, koji prihvate vjeru.
Onoliko, koliko je Krist platio za tebe i mene, toliko mi vrijedimo u Božjim očima.
Kako bismo onda mogli omalovažavati jedni druge? Nipošto! Mi trebamo prednjačiti u iskazivanju ljubavi. Dragu sestru i brata u Kristu ljubiti, jer nam je Bog ispunio srce, Gospod Isus Krist.
Pismo kaže da se ljubav Božja, Duhom Svetim, izlila u naša srca. Ako nemaš ljubavi i takvih postupaka, tada znaj da nemaš Božje ljubavi; da se još moraš obratiti Gospodu Isusu Kristu, priznati pred njim i kazati:
«Gospode, evo sve predajem Tebi! Oslobodi me! Ispuni me, da budem takav, kakav Ti želiš da budem!»
On će to vrlo rado učiniti. Isus će to učiniti, jer želi našu grešnu prirodu pretvoriti u božansku prirodu. On želi da iz nas zrači Božja ljubav.
Danas se mnogo govori o ovom ili onom ozračju, ali nema Božjeg ozračja u njima! Možeš imati ovakvo ili onakvo gledište, ali ako nema Božjeg ozračja u tebi, Pismo kaže da si slijep i da ne vidiš.
Isus je zato došao da otvori naše oči. Je li to istina? Je li otvorio naše oči da vidimo? Slava Ti Gospode!
Kada vidimo, onda i učinimo onako kao što Sveto pismo kaže, a Bog će nam u tome pomoći.
Mrzite na zlo, a činite dobro, tako kaže. U revnosti budite neumorni.
Je li to dobro ako čovjek revnuje? Ako si vrijedan i radiš nešto, nisi lijen. Ako si u duhovnom djelu vrijedan, Bog te blagoslivlja i ti si sretan.
Revnujmo za Božje djelo. Kaže da u revnosti budemo neumorni.
Istina da se čovjek po svojoj prirodi fizički umara. Umara se samo radom, jer ako ne radiš, nemaš se čime umoriti. Ako duhovno ne radiš, ipak si umoran i osjećaš se teško. Sve ti je teško i ne znaš što bi. Isus kaže ovo, a ti se pitaš: «Zašto baš ja?» Isus kaže ono, a ti opet, «Zašto baš ja? Nema li nekog drugog?» Isus kaže: «Dođi!» a ti kažeš: «Ne danas neću doći!»
Tako bismo mogli nabrajati razne izgovore i primjere, mada kada nam kaže da u revnosti budemo neumorni, odlučimo revnovati i da se nećemo umoriti Bogu služiti; da se nećemo umoriti djelovati za Boga; nećemo se umoriti posjećivati naše sastanke u Zajednici; nećemo se umoriti u davanju svjedočanstva drugima; nećemo se umoriti živjeti za Krista!
Sve je to duhovna revnost.
Kada revnujemo, primamo i snagu. Koga danas nije bilo u Zajednici, taj nije čuo svjedočanstvo kako je Bog sačuvao svoju djecu. Kako je pomogao. On nije imao udjela u molitvi Gospodu, za bolesne. On nema udjela u životu Zajednice.
Ja želim u svemu što je Božje imati udjela! Dok smo na zemlji radimo!
Pismo kaže da ćemo se odmarati kada dođemo u nebo. Ima ljudi koji se obraćaju i mole da im pomognu davno umrli sveti Božji ljudi, apostoli i drugi za koje govori povijest crkvena da su stvarno bili sveti.
Ljudi se njima obraćaju i mole: «Pomozi mi ti sveče…….!», i onda kažu ime ovog ili onog sveca i onda ih stalno uznemiruju. To nije Božja volja.
Obratimo se Gospodu Isusu Kristu! Nigdje ne piše da se obraćamo svecima, ali piše da se oni sada odmaraju. Kada im je
Bog dao odmor, nemojmo ih onda mi uznemiravati. Griješimo protiv Božje riječi i činimo nešto što Bogu nije ugodno.
Ali piše da je Isus rekao:
«Ja radim i moj Otac radi!»
Isus sjedi na prijestolju milosti i njemu se obratimo.
U ovom svijetu ljudi su podijelili vlast, odgovornost i nadležnost na razna ministarstva i resore pa se onda obraćaju za ovo ovome, a za ono onome i tako dalje.
Tako je na zemlji, ali na nebu ima samo jedan i to onaj koji sjedi Ocu s desne strane. Jedan, koji je pobijedio! Jedan, koji je platio za naše grijehe i sagradio prijestolje milosti, da mi, dok smo na zemlji, možemo doći k njemu i tražiti njegovu pomoć.
On nam kaže u Riječi:
«Prizovi me i ja ću te izbavit, a ti me proslavi!»
On kaže da ga prizovemo i da će nas On izbaviti, a da mi Njega proslavimo. Kaže Njega, a ne kaže sve one druge.
Njega proslavimo i On će nas izbaviti! Je li to divno braćo i sestre? Je li dobro prizvati Isusa Krista i doživjeti ga kao svog osobnog Spasitelja i imati Njegovu pomoć i zaštitu u svom svagdašnjem životu?
Recimo da je sestra polomila ruke ili noge kada je pala, kakva bi situacija bila u kući? Tko bi radio sve ono što ona radi? Je li Isus bio prisutan i na djelu i pomogao? Čuva li Isus svoje pobožnike?
Pismo kaže da ih izbavlja iz ruku neprijateljevih. Taj neprijatelj je sotona. On hoće da čovjek padne, da ga slomi i uništi. On hoće uništiti čovjeka da ne može revnovati.Hoće ga svezati za kuću ili krevet da ne može raditi za Boga.
Isus nas čuva. Slava Gospodu!
Mrzite zlo, a držite se dobra, tako nas Božja riječ uči!
Dalje kaže:
«Budite gorljivi Duhom!»
Gorimo li Duhom ili smo tako mlaki ili hladni? Možda netko kaže: «Meni je svejedno, ne moram ja, može netko drugi. Doći ću kad mi bude volja.»
To nije gorljivost u duhu! Znate da gorljivi u Duhu jedva čekaju da mogu nekome nešto posvjedočiti ili biti sa svojom braćom i Isusom u Zajednici.
Gorljivi u Duhu teže za zajedništvom.
Jednom mi je netko rekao: «Znaš brate da mi je od nedjelje do srijede predugačko vrijeme da ne budem u zajedništvu s braćom.»
Njemu je to predugo vrijeme, ali Bogu hvala, imamo i između toga utorkom molitveni sastanak. Svi oni koji imaju mogućnost, pa čak i oni koji nemaju tu mogućnost, mogu je stvoriti i doći na molitveni sastanak.
Mi se ne molimo čovjeku. Mi se molimo Gospodinu!
Molimo se za potrebe; molimo se za spasenje ljudskih duša; molimo se da Gospod Bog, Duhom svojim takne ove ljude koji još nisu spašeni. Da ih takne na način da ga razumiju i povjeruju u Isusa Krista i predaju svoj život sa povjerenjem u njegove ruke.
Mi to molimo, jer kada bismo mi mogli spasiti nekoga, onda bi ovaj grad već bio spašen. Svaki bi spasio svoje obitelji, prijatelje i znance.
Ne, mi to ne možemo. Samo je Isus Spasitelj!
Naše je da mi revnujemo, svjedočimo, kažemo i promičemo Božju riječ, koja je Radosna vijest i koja je nas učinila radosnima, a koja će i njih učiniti radosnima.
Svatko kome Isus postane Spasiteljem, postaje radostan i slavi Gospodina. To je divno. To je dobro. Slava Ti, Gospodine!
«Prianjajte uz dobro!», je li to dobro?
Imamo li djela u tom dobru?
Znate da je Isus, kada je došao u hram u Jeruzalemu i kada je vidio da se u hramu radi sve drugo samo se ne moli i da to nije dom molitve, u Svetom pismu piše da je uzeo bič. Načinio ga je od uzica i njime istjerao sve trgovce, mjenjače i prodavače. Sve ih je istjerao iz hrama. Bog je rekao:
«Dom moj neka bude dom molitve svim narodima!»
Pitali su ga koji im znak daje i kojom vlasti to čini, a on im je rekao da ga izjeda revnost za kuću Božju.
To znači da ga izjeda, troši i potroši. Tako i mi trebamo revnovati i predati svoj život da bude potrošen za Božje djelo. Čuvamo li mi svoj život ili ga predajemo na oltar Gospodinu Isusu Kristu?
Čuvamo li, ti ili ja, svoj život, mazimo ga i ugađamo mu? Sad sam bolestan; sad me boli glava, sad noga; sada mi nešto iznutra ne valja pa ne mogu ići u Zajednicu. Ne mogu ovaj put, ići ću drugi put, a taj drugi put dolazi sve rjeđe i rjeđe, a možda i nikada ne dođe da ideš u Zajednicu, da služiš Gospodinu, da nekome posvjedočiš i revnuješ.
Tako prolazi život. Na takav način đavo vara i ima puno uspjeha u tome.
Neka gorimo Duhom. Neka se trošimo.Neka gorimo kao svijeća. Neka gorimo za Krista i jednoga dana izgorimo!
Kada izgorimo, idemo Gospodu Isusu Kristu!
Nećemo nikada požaliti već ćemo se vječno radovati.
Budemo li tako gorjeli, moći ćemo reći:
«Hvala Ti Bože, što si me tako zapalio da gorim u Duhu za Tebe i da revnujem za Tvoje djelo. Za ono što je dobro, a da mrzim zlo!»
Bogu hvala za tu divnu milost koja nas je pohodila i za Božju riječ koja nas tako divno uči.
Nije to tako da vam ja samo nešto kažem i pročitam iz Svetog pisma, a onda da vas blagoslovim i kažem: «Idite s mirom!»
Kakvi ste došli, takvi i odlazite. Ne, nismo se okupili da tako bude, već da odemo bolji no što smo došli.
Da nas Isus, ako smo došli s teretom, oslobodi; ako smo došli s grijehom, da nam oprosti; ako smo došli bolesni, da nas ozdravi. To je naša želja i molitva Bogu dok smo ovdje na zemlji.
Bog hoće da smo zdravi i da mu služimo. Bolest i zapreke našeg dolaska su želja đavla koji nas hoće spriječiti u radu za Gospoda.
Zato molimo da nas Isus podupre i ispuni snagom svoga Duha.
Predajmo sebe Gospodu na žrtvu, da Duhom gorimo za Gospoda Isusa Krista i za izgubljene duše!
Pomozi nam Gospode u tome!
Ljubimo ljude! Ljubimo grešnika i recimo mu:
»Bog te ljubi! Samo ono što je u tvome srcu, grijeh i grešne navike u životu, to želi odstraniti. To ne možeš sam. Možeš obilaziti razna mjesta i ljude, ali ti oni ne mogu to oduzeti»
Ima strašnih stvari gdje ljudi ne mogu pomoći, ali Isus može! Isus može svima pomoći!
Nema bolesti koju On ne može iscijeliti! Nema grijeha koji On ne može oprostiti! Nema mrtvoga kojeg On ne može podići!
To je sila Božje riječi.
Zato jer je Isus rekao da je On došao da dade Život ljudima. Nije došao da uništi ljude, već da ih spasi i da im dade Život. Vjerujmo Božjoj riječi i postupimo upravo tako, kako nas ona uči, a uči nas da mrzimo zlo i da ljubimo dobro.
Usmjerimo ostatak našeg života čineći dobro.
Tko do danas nije znao da treba mrziti zlo i činiti dobro, neka to od danas čini. Nitko to nije slučajno čuo. Bila je to Božja volja i vodstvo da si danas ovdje i da danas čuješ što trebaš učiniti.
Pismo kaže da se ova Riječ propovijeda svim ljudima.
Isus neće tako dugo doći dok svi ne čuju. Slava Gospodu!
Je li Božja ljubav pravedna kada On kaže za sve, a ne samo za pojedince?
Dakle, budimo gorljivi Duhom i ne budimo lijeni u duhovnom poslu.
Znaju se naći i vjerni bračni parovi, gdje je jedan od njih malo okretniji, a drugi nešto ljeniji, da upotrijebim te riječi, pa jedan kaže: «Idemo danas u Zajednicu», a drugi kaže: «Ne, ne možemo. Znaš da moraš to i moraš to i to i to.» i tako se pogode: «Ne idemo!»
Da li je to duhovna lijenost? Braćo moja, to je duhovna lijenost!
Sve će proći. Na ovaj svijet nismo ništa donijeli, niti ćemo išta odnijeti s ovog svijeta sa sobom
Priča se da je jednom kada je neki čovjek umirao, zamolio da mu ispune želju, a ta želja je bila da mu, kada zatvore mrtvački sanduk, ostave ruke vani visjeti. Zašto to, pitali su ljudi, jer takve želje još do sada nisu čuli.
Umirući su obično na samrtnoj postelji dijelili svoj imetak, a zašto ovome ruke ostaviti vani? Čovjek im je odgovorio:
«Neka svi u pogrebnoj povorci vide da ništa sa ovog svijeta ne nosim sa sobom.»
Božja riječ je istinita kada kaže da ništa nismo donijeli na ovaj svijet: «Gol si došao i gol ćeš otići!»
Kao što smo došli goli iz majčine utrobe, tako ćemo i goli otići. Nešto će ipak za nama ići.
Neće to biti u našim rukama, već će za nama ići naša djela koja smo u životu činili.Za ta djela ćemo biti kažnjeni ili nagrađeni. Nema treće. Vjerujemo li mi to?
Slava Ti Gospode!
Ne budimo u duhovnom poslu lijeni! Radimo, služimo i borimo se za svoju dušu
Pjevali smo u pjesmi : Kad se ovdje borba svrši, dobit ću krunu!…….»
Kršćanski život je borba. On je stalna borba s neprijateljem naše duše, sotonom.
No i naše tijelo se još uvijek pokušava boriti s našim duhom i zato Pismo kaže da usmrtimo svoja tjelesa. Grubo rečeno izgleda da kaže da ubijemo sami sebe. Da ubijemo ovo tijelo da bi nam duša živjela.
Ali ne. Neka živi moje i tvoje tijelo, ali pod nadzorom duše i svete Božje riječi. Ne da ono ima dominantnu ulogu, već da je ima duša i Božja riječ.
Za to se moramo mi pobrinuti, svaki za sebe, da bismo mogli naslijediti, kada nas Bog pozove, Život vječni. Hvala Ti Gospode!
Zna Gospod čuvati pobožnike svoje! Zna ih zaštititi i pomagati im, a zna ih i uputiti kako da postupe i rade.
To je vrlo jednostavno, jer je već i sam Isus rekao da drugima ne činimo ono što nama nije drago. To je mjerilo koje može svatko prepoznati. To je značenje ovoga da mrzimo zlo, a da činimo dobro. Aleluja! To je divna milost Božja!
U takvom životu, gorućem, revnujućem, i ljubećem, Pismo kaže, da se takvi ljudi nadom vesele.
Divno je to veselje.
Nekada nevjerni ljudi malo zasviraju, malo popiju i kažu: «Udri brigu na veselje!»
To veselje traje dok ne ishlapi alkohol a kada se rastanu, ponovo obore glave i nestane veselja. Opet teškoće, nevolje i kako naći izlaz iz toga?
U Svetom pismu piše, da se koji ovo izvršavaju, nadom vesele. Što je naša nada, braćo i sestre?
Naša nada je da je ono u što vjerujemo sve bliže ostvarenju. Mi se čvrsto nadamo da će Isus doći!
Mi vjerujemo, nadamo se i radujemo u toj nadi. Bez vjere ne može se imati nadu. Sve je crno i bezizlazno bez vjere, ali s
vjerom imaš nadu i u najcrnjim trenucima života. I tada vjeruješ da to On zna i da je s tobom.
S tom nadom, da će Isus doći po nas, i da ćemo se jednog dana susresti s njim mi se radujemo. Mogli bismo po ulici skakati i pjevati od radosti. Možda bi netko mogao pomisliti da smo sišli s uma, ali mi znamo u koga vjerujemo i čemu se radujemo.
Nemojmo se držati kiselo. Pokažimo tu radost!
Imamo jednu pjesmu u kojoj se kaže: «Mi smo narod veseli!» Jedan brat je na to rekao: «Mi smo narod kiseli!»
Nekada se držimo oborene glave i kiselo pa kada nas netko od neobraćenih vidi i to onaj koji «Udri brigu na veselje», reći će da je njegov život bolji od tvoga, da to nije radost.
Ti kažeš da si radostan i da vjeruješ, a obješene si glave. Nema radosti u tebi.
Koji je razlog tomu? Negdje si zapeo, zakvačio se za nešto.
Mada ti je Isus oprostio grijehe i mada si bio spašeno dijete Božje, hodajući ovim putem, nisi ljubio, nisi bio gorući, nisi išao za dobrim, jer si se zakvačio za nešto.
Radost je uzeta od tebe. Nemaš je jer te tvoja savjest optužuje.Optužuje te jer nisi činio dobro već si činio zlo. Božja riječ nam kaže da mrzimo zlo i da činimo dobro, a onaj koji ne mari za Božju riječ gubi radost.
Vraća se u ono isto stanje. Ne samo isto, već kako smo čitali da kada sotona izađe iz srca i kada Gospod oprosti grijehe i očisti, pa ako se i dalje ne ispunjava vjerom i ne živi tako da Krist ispunjava njegovo srce, onda se sotona vraća nazad i uzme sa sobom sedam gorih demona od onih prije i tada će njegovo stanje biti gore no što je bilo prije.
To je istina, braćo i sestre. To je istina!
U prošlosti je bilo strašnih slučajeva, o kojima niti govoriti ne želim. Zato poštujmo Božju riječ. Ljubimo Božju riječ. Služimo Gospodu. Poučeni Njegovom riječi, činimo onako
kako ona kaže i nećemo nikada pogriješiti brate, sestro, prijatelju.
Uvijek ćemo dobro činiti i nećemo pogriješiti jer nas Božja riječ uči.
To znači da se možemo nadom veseliti. Idemo li mi za tim?
Dalje nam kaže, da u nevolji budemo strpljivi.
Biti strpljiv, kako?
Nekada niti na semaforu nismo strpljivi. Nekada, kada pješak ide preko zebre, mislimo: Pa baš sada mora ići! Zar me nije vidio da stane? On je trebao stati, a ne ja. Uvijek tražimo neko svoje pravo da smo u prednosti.
Kada u životu dođe nevolja, a Isus nam je i rekao, da će doći, jer ne znači da ako smo se obratili Bogu i kada nam je Isus postao Spasitelj, više nećemo imati nevolja na tom svijetu.
Apostol piše Rimljanima i kaže im:
«U nevolji budite strpljivi.»
Nevolja može trajati kraće ili dulje, onoliko, koliko Bog odredi da traje. Neće biti takva da uništi našu vjeru i upropasti našu dušu, već zato da ispita i da iz te vatre iziđemo neozlijeđeni ali zato čišći i svetiji; pobožnici njegovi, koje On izbavlja.
Ljudi vide da oko tebe ili mene gori vatra, a Bog je dao Božji vjetrić koji nas hladi i štiti da nam ne naudi.
Možemo biti u vatri ali On čini da, slikovito rečeno, oganj ne prione niti za našu odjeću.
Bogu je sve moguće, zato mu vjerujmo! Radujmo se i nadom veselimo, čekajući da On dođe po nas! Da ćemo sve ono što nam je On obećao i naslijediti.
To je moja, a to je i nada sve nanovo rođene djece Božje.
Jednom je jedan čovjek rekao:
«Moj tata je obećao, kada on umre, da ću onda ja sve naslijediti i raditi onako kako ja hoću.»
Obično onda i nastaju promjene, nekada na bolje, a nekada na gore. ali to su ljudska, ovozemaljska obećanja.
Nama je dao obećanje jedan koji nikada ne umire! Pismo kaže da je On onaj, koji uvijek živi! Aleluja!
On nam je dao mnoga obećanja nebeske baštine. Vječno ćemo živjeti, biti s njim i uživati. Ima mnogo obećanja.
Kada Duh Sveti sve to sabere u mojim mislima, onda sam radostan i sretan, i kažem: «Hvala Ti Gospode! Ako boli, neka boli – ako je teško, neka je teško, ali će jednog dana sve to proći.!»
Kada sve to prođe, biti ćemo vječno u zajednici s njim; tako nas uči Sveto pismo. Tako je sam Isus rekao.
«Nadanjem se veselite, a u nevolji budite strpljivi.»
Već u početku nauke u Evanđelju po Mateju, Isus je rekao:
«Kroz mnoge nevolje vam valja ući…» a mi znamo kamo ćemo ući. Isus je obećao da će biti s nama sve vrijeme dok smo na zemlji. Divno je to. Slava Ti Gospode!
Znate, ovaj nevjerni svijet koji tako ne vjeruje, koji nije Krista doživio, to ne može razumjeti. Oni to ne mogu razumjeti!
Oni misle da je vjera samo ići u crkvu, izvršiti neke obveze i gotovo, a poslije živiš svoj život kako hoćeš. To je sve.
Kada se Kristu preda svoj život, kada se od Krista doživi oproštenje, očišćenje i oslobođenje, onda znaš tko ti je Spasitelj.
To je činjenica koju nitko ne može poreći. To je svjedočanstvo koje nitko ne može pobiti. To je čvrsta, osobna vjera u Njegovu riječ i nada kojom se radujemo čekajući da dođe po nas da idemo s Njim.
Je li to braćo i sestre naša vjera i naša nada kojom se radujemo?
Apostol piše u Poslanici Titu 2:11-13
«Baš se tim očitova milost Božja u svoj spasiteljskoj snazi za sve ljude, da nas odgaja da se odrečemo bezbožnosti i svjetskih požuda, te da živimo umjereno, pravedno i pobožno u ovome svijetu kao ljudi koji iščekuju blaženo ispunjenje nade…»
Živimo tako, kako Pismo kaže. Kao ljudi koji čekaju blaženo ispunjenje nade. Blagoslovljeno ispunjenje nade.Kada se ispuni, moći ćemo reći:
«Isuse, Ti si onaj koji si obećao. Ti si onaj kome smo se nadali! Ti si onaj u koga smo ne vidjevši vjerovali, a sada Te vidimo i grlimo našim rukama. Sada smo u potpunoj zajednici s Tobom i gledamo Te licem u lice!»
To je blaženo ispunjenje nade.
Čekajući Gospoda, moramo živjeti tako da mrzimo zlo, a činimo dobro.
«…naime pojavu sjaja velikoga Boga, našega Spasitelja, Isusa Krista.»
Naša je nada da dočekamo sjajnu pojavu našeg velikog Boga, Spasitelja, Isusa Krista. Da, jednog ćemo ga dana ugledati.
Jednog dana ćemo doći u zajedništvo s njim. Jednog dana ćemo zauvijek ostati s Njim!
Nikada se više nećemo rastajati.
Kada apostol piše Korinćanima, on kaže, da kada se iz zemaljskog presvučemo u nebesko, da ćemo biti svagda sa Gospodinom. Više se ne rastajemo od Gospodina, jer ćemo dobiti duhovno tijelo kako bismo mogli biti u prisutnosti našeg Spasitelja.
Ali moramo živjeti tako da iščekujemo njegov dolazak i biti ćemo sretni i blagoslovljeni.
Kaže da u nevolji budemo strpljivi, a u molitvi ustrajni.
Kršćanin ne može živjeti i opstati kao dijete Božje bez molitve. Ljudi danas stvaraju razne programe i u crkvama. Tu su svirači, pjevači, recitatori, svjedoci i tako dalje, ali se najmanje govori o molitvi.
Bez molitve, draga dušo, nemoguće je živjeti i disati.
Kao što riba ne može biti bez vode, tako kršćanin ne može biti bez molitve.
Što bi nam dalo snagu? Gdje je priključnica da se priključimo i crpimo snagu?
Za sve imamo utičnice i uključujemo jednu stvar za drugom i svi instrumenti rade i sviraju.
Kako se može kršćanin radovati, živjeti i ispuniti snagom ako ne moli?
Bez molitve nema veze sa Bogom.
Sveti Bog je na nebu, a mi smo na zemlji, ali postoji nebeski telefon, jer Pismo kaže:
«Zazovi me, ja ću te izbaviti, a ti me proslavi!»
Ali kaže da ga proslavimo. Što znači, proslaviti? To znači živjeti za Gospoda. Živjeti po Božjoj riječi.
O Bože, daj nam snage!
Na našim koljenima moleći mi Gospodu kažemo:
«Daj mi snage! Ispuni moj život silom Svetog Duha, da bih se mogao boriti, služiti i ići za Tobom. Da bih mogao mrziti zlo i činiti uvijek dobro, i to Tvojom snagom. Samo Tvojom snagom, jer svojom snagom mi ne možemo.»
Prorok kaže:
“Ne našom snagom, već Duhom Tvojim!”
Divno je to braćo i sestre. Molimo li mi? Petkom imamo molitvu, ali mnogi i ne pitate za molitvu. Ne zanima vas i mislite, neka idu oni koji imaju više vremena.
Zato nemate snagu. Kroz molitvu dobivamo snagu.
Isus je molio. Molio je u Getsemani. Krvavi znoj je tekao s njegova čela. Bio je pod prešom. Getsemani znači preša za ulje. Tamo je sotona navaljivao na Njega, ali se je On molio Ocu i Pismo kaže da su anđeli došli i krijepili ga.
Sin Božji koji je imao vlast da dozove legije anđela, da uništi sve protivnike svoje, molio je. On nije došao da uništi već da spasi!
Zar je njemu bilo potrebno moliti? Da, bilo je, ali je i nama ukazao na tu potrebu. Učenici su spavali.
Postanemo li gorući, neće nam biti svejedno jesmo li na službi ili nismo. Jesmo li na molitvi ili nismo. Jesmo li radili nešto za Boga ili nismo, neće nam biti svejedno.
Naše srce će biti ispunjeno radošću, jer smo molili i radili.
Jer smo rekli Gospodu da ono što mi ne možemo ali od srca želimo, a to je da mnogi budu spašeni, učini On, a da nas pri tome upotrijebi.
Molili smo da upotrijebi mene, da upotrijebi tebe, sve nas.
Jer smo mu rekli u molitvi, da želimo da nas upotrijebi da radimo, da svjedočimo i pozovemo.
Ne stidimo se radi Krista! Ne stidimo se govoriti Božju Riječ! Za ljude ćemo biti ludi i to mora tako biti.
Ovaj svijet će nas uvijek smatrati ludima, zato što služimo Bogu, iskreno i sveto.
Mi znamo kome služimo!
Mi znamo tko je naš Spasitelj i znamo nadu kojom se veselimo i koga čekamo. Mi znamo što ćemo naslijediti jer nas sve to uči Božja riječ.
Dobiti ćemo baštinu na nebesima. Biti ćemo s Kristom subaštinici tog velikog obećanja i bogatstva.
To znači da ćemo svi mi imati isto pravo na svu tu nebesku baštinu.
Bog zna štititi svoje pobožnike. Jesmo li to već doživjeli? Slava Gospodu!
On nas zna i poučiti. Zato nam kaže da mrzimo zlo i činimo dobro.
To su ta dobra koja trebamo posjedovati i koristiti, a u našem svakidašnjem životu živjeti.
Pomozi nam Gospode – a On to i hoće!
Amen.