Hebrejima 2:1-4
”Zato treba da dobro pazimo na ono što
smo čuli, da slučajno ne promašimo cilj.”
Ljudi se uvijek skrivaju kada učine nešto loše i često to tumače krivnjom mračnih sila, odvojenosti uma i tijela i nalaze razne druge izgovore.
Kada učine nešto dobro, tada žele da se sazna da su to oni učinili. Da se sazna da nismo tako loši, već da ima i dobrih stvari u našem životu.
Sveto pismo kaže da je svaki čovjek grešnik i da svaki čovjek treba imati susret s Bogom.
Svaki bi čovjek trebao znati ono što je već i psalmista rekao:
”Kuda bih se sakrio od Tvojeg lica?”
To znači da je nemoguće sakriti se od Božjeg lica.
Bog je stvorio zoru; Bog je stvorio svjetlo dana; Bog je stvorio dan; Bog je stvorio zemlju ovakvu kakva jeste i kako je mi vidimo.
Otiđeš li na ”kraj zore”, na primjer u Japan, Zemlju Izlazećeg Sunca, kako je nazivaju, i tamo će te vidjeti.
Otiđeš li na sjever, na Krov Svijeta, kako kažu, i tamo će te vidjeti.
Kamo god odeš, pa bilo to i podzemlje, psalmista kaže:
”…Ti si tamo…”
Gdje da se sakrijemo, kamo da odemo?
Najbolje je doći k Tebi!
To je najbolje. Ne bježati od Isusa, već doći k Isusu.
To je prava stvar i pravi potez u ljudskom životu. Često smo išli k mnogima tražeći pomoć, ali je nismo dobili. Možda tek neku minimalnu pomoć u raznim, bilo materijalnim, ili nekim drugim poteškoćama.
Ali ako dođemo k Isusu, dobiti ćemo svaku pomoć!
Pismo kaže da će On spasiti našu besmrtnu dušu. On će nam i sve ostalo dati. Dati će nam zdravlje, to što nam ljudi ne mogu dati.
Divno je naša sestra posvjedočila u petak. Neki su je ljudi pitali za neku kuću na kojoj je napisano ”Život i zdravlje’ i gdje se ta kuća nalazi?
Rekla je: ”Ja ne znam, vjerojatno tu negdje u blizini, ali ja imam nešto što vam mogu dati, pa ćete onda stvarno imati život i zdravlje”
Ona im je dala neke traktate koje dijelimo ljudima da bi se obratili Isusu.
Bilo ih je dvoje, pa je dala i njemu i njoj. Još ih je pitala jesu li bračni par, a oni su joj odgovorili da nisu, pa im je dala svakom posebno.
Da je bio bračni par, dosta bi im bio jedan traktat, no pošto nisu bili, a traže život i zdravlje, a to treba svakom čovjeku, dobili su svaki posebno.
Prije no što su ljudi osjetili potrebu i došli na zamisao da traže, Bog se je postarao i za život, i za zdravlje.
Za Vječni život i za vječno zdravlje.
Zato je psalmista rekao da se nigdje ne možemo sakriti da nas Bog ne bi vidio.
Želim reći i vama i sebi, da ono što nam Bog govori, a govori nam preko Sina svojega, kao i ono što smo pročitali u Hebrejima 2:1, da pazimo da slučajno ne promašimo cilj.
Kada znamo kako treba i kako je moguće doći do cilja, što trebamo učiniti da bismo došli do cilja, a na cilju bili pobjednici, neporaženi, onda trebamo strogo paziti na svaku Božju riječ.
Paziti što se propovijeda, što čujemo i što piše u Svetom pismu. Paziti na stazu kojom idemo i na svoj cijeli život. To je dužnost svakoga od nas.
U protivnom, braćo, sestre i dragi prijatelji, moguće je da promašimo cilj. Da ne dođemo tamo gdje smo htjeli
Promašimo li taj cilj, Bože sačuvaj, jer taj se promašaj zove:otpad.
Od čega otpad? Otpad od Gospodina!
Jedan prijevod kaže da ne promašimo cilj, a drugi prijevod kaže da ne otpadnemo od Gospodina.
Kome to piše Gospodin Isus Krist, preko Duhom Svetim nadahnutih pisaca?
Kome to piše? Piše braći i sestrama, ali piše i tebi koji još nisi postao brat ili sestra.
Dakle, piše svim ljudima.
Svi mogu biti poučeni iz te Božje riječi. Svi mogu biti pravo upućeni. Upućeni da idu prema cilju kojega je Bog postavio.
Naš cilj je da ga jednog dana susretnemo. To je vrhunac ispunjenja našega puta.
Naš najveći doživljaj biti će kada ćemo se sastati sa Isusom, tako nas uči Sveto pismo.
Dok putujemo ovim svijetom, moramo paziti na Riječ.
Znači da treba i na propovjednika paziti što govori. Slava Bogu!
Propovjednici mogu govoriti dobro, a mogu i krivo. Mogu nas upućivati da otpadnemo, a mogu nas i zvati Kristu, da budemo spašeni.
Kako ćemo znati istinu i sve provjeravati?
Kako provjeravati njihove govore i nastupe, a rekao bih i njihov život?
Netko može biti dobar govornik ali loš praktičar. Ne ide li to zajedno, tada može i on promašiti cilj i otpasti od Gospodina, kao i oni koji ga slušaju, ako nisu provjerili kroz Sveto pismo.
Zato imamo Sveto pismo.
Čitajući ga, možemo kontrolirati druge, ali i svatko sam sebe.
Pismo je jedino mjerodavno!
Ako si onakav kako Sveto pismo nalaže i ako je propovjednik takav, onda slava Gospodu!
Ako nisi onakav kako govoriš, stani malo. Stop!
Jučer me posjetio jedan ”sluga”, (on sebe naziva ”slugom”), naravno, Gospoda Isusa Krista, i kada mi je počeo izlagati vijest koju mi je donio, rekao sam mu:
”Stani malo. Sveto nas pismo tako ne uči.”
On je rekao da treba svatko ostati tamo gdje jeste, a ja sam mu rekao da to nije istina jer Sveto pismo nalaže neka svatko izađe
iz onoga gdje je prije bio.
Naravno da smo se onda odmah razišli u mišljenju i brzo došli do kraja razgovora.
Uvijek moramo upotrijebiti Riječ i ispraviti čovjeka da mu na taj način pomognemo.
Pismo nas uči da se trebamo vratiti na mjesto odakle smo skrenuli i od onuda ispravljati. Možda si išao ispravno pa se onda ne moraš ispravljati.
Ispravljati trebamo tamo i od onog mjesta gdje smo skrenuli.
Pismo kaže da pazimo da ne otpadnemo.
U Izrekama 4:26 piše:
”Pazi na stazu kojom kročiš, i neka ti svi putovi budu pouzdani”
Zašto tako strašno upozorenje
To znači kuda god ideš, što god radiš i kako živiš, neka to bude ispravno.
Neka to bude nada kroz ispravan život u susret s Gospodom Isusom Kristom.
Svatko, svaki vjernik, mora paziti.
Svaki roditelj upozorava dijete i govori mu:
”Pazi da se ne spotakneš.”
Djeca se često spotaknu pa i razbiju palac, a to najviše dok su nekoć bosa hodala. Sada su već nešto bolje zaštićena.
Sada čim se rodi već dobije cipelice. Nekoć to nije bilo tako.
No, imala djeca Božja cipele ili bila bosa, moraju paziti da se ne spotiču i ne padaju.
Postoji mogućnost da otpadnemo, ili kako ovaj prijevod kaže, da promašimo cilj.
Otpadnemo li, uzaludno je sve naše hodanje.
Uzaludna su sva naša dobra djela, koja smo možda činili. Bitno je da ih nismo činili do kraja.
Važno je da tako činimo od početka do kraja.
Od trena kada nas je Isus spasio, pa sve do trena susreta s Isusom, kroz smrt ili do Njegovog dolaska po nas, trebamo paziti na svoj život i na put kojim kročimo kroz ovaj život.
Kada mi pazimo na sebe, tada smo jasno upozorenje i za druge ljude.
Neki možda nisu tako pažljivi, ali ih možemo upozoriti i spravljati da paze na svoj put.
U Poslanici Galaćanima 6:1 stoji:
”Braćo, ako i upadne tko u kakav prekršaj, takvoga vi duhovni ispravljajte u duhu blagosti! I pazi na samoga sebe da i ti ne budeš iskušan!”
Paziti na sebe i upozoriti drugog.
To je naša dužnost na koju nas upozorava Božja riječ.
Kada smo sa Isusom, nema bojazni.
Nemamo bojazni od smrti ni bolesti, ni ljudi.
Tko će protiv nas, kada je Isus sa nama? Nema te sile niti takvog bića kojeg bi se trebali bojati.
Trebamo paziti da kada ispravljamo jedni druge, da i sami ne budemo iskušani.
Ako nemaš iskustva i nemaš svjedočanstva i ako nemaš snage i nisi slobodan u potpunosti, pa samo balansiraš amo tamo, onda se nemoj upuštati u to da druge ispravljaš i budeš im savjetnikom, jer postoji mogućnost da i ti sam padneš.
Mogao bih mnoge stvari poimence nabrojati, ali vjerujem da će svakome od nas Duh Sveti pokazati ono što je potrebno.
Ako netko ne razumije, neka pita za objašnjenje.
U Mateju 24:35 piše
”Nebo i zemlja će proći, ali riječi moje neće proći.”
Ja ću proći kao što ćeš i ti proći sa ovoga svijeta. I ovaj svijet će proći – i nebo i zemlja će proći, ali Božja riječ ostaje!
Riječ je Bog. On je vječan.
Jeli onda stvarno potrebno, kao što piše u Hebrejima, da pazimo na ono što čujemo?
Ne samo da pazimo, nego da tako i živimo.
To je najbolja pažnja, najbolja kontrola i gledanje u sebe. Sami sebi najviše pomažemo, ako tako živimo.
Ništa ne znači ako si bio u crkvi, pa makar svaki dan i tri puta, ako nisi pazio na svoj život.
Ako si posjećivao crkvu u određeno vrijeme i imao zajedništvo sa braćom i sestrama, a iznad svega sa Isusom, jer je On svaki
puta nazočan.
On će ti dati veliku okrjepu, znanje mudrosti Božje. To ćeš onda moći provoditi u svom životu.
Još jedan razlog koji je ne samo bitan, već i najvažniji.
Bog je strog prema grijehu; jer ako riječ koju su govorili anđeli i svaki prekršaj primio pravednu kaznu u prošlosti, a to vidimo kroz Božju riječ da je tako.
Rekli smo da je Bog ljubav i rekli smo da jedni druge ljubimo Božjom ljubavi.
Slava Bogu, neka tako bude!
Dakle, Bog je ljubav, ali Bog je i strog prema grijehu.
On ne ostavlja nekažnjene grijehe.
U prošlosti nije niti jednoga ostavio nekažnjenog.
To je bio život po Zakonu. Ako sve vršiš, spašen si. Ako samo jedan prekršiš, kriv si za sve!
Mi danas živimo u milosti Gospodina Isusa Krista.
Zakon ne pozna milosti, ali ljubav i milost je upravo učinila za grješnog čovjeka to, da kada pogriješi, može doći k Njemu, da mu oprosti grijehe.
Pa čak i naše grijehe koje smo učinili dok smo još bili u neznanju, kaže u Poslanici Rimljanima, oprostio nam je i nije nas kaznio.
Tako nam je pokazao svoju milost.
Pokazao ju je svakome tko je k Njemu došao.
I za one koji još nisu došli, čuva milost i čeka ih da dođu, kaže apostol Petar.
Još uvijek imaju mogućnost da dođu i da se pokaju kako bi im On postao Spasitelj.
Riječ govori samo o Životu vječnom, spasenju i mukama. U ta tri dijela je Biblija podijeljena i o tome govori.
Naravno, govori nam raznim poučenjima, primjerima, kroz Evanđelja i Poslanice, da bismo mogli razumjeti ono što je volja Božja.
Ukazuje nam na koji način možemo živjeti u zajednici sa Gospodom i na koji način možemo paziti i doći do cilja a da ne otpadnemo.
U Apostolskim Djelima 7:53 kaže mladi učenik Gospodina Isusa Krista:
”…vi koji ste primili Zakon preko anđela, ali ga niste vršili.”
Nisu ga vršili. Kome je to kazao? Književnicima i Farizejima! Onima koji su se podigli protiv Isusa Krista i kamenovali mladog Stjepana, prvog mučenika Isusa Krista.
Kada su to čuli, kada im je rekao da baš oni, uskipjelo je njihovo srce da su škripali zubima na njega.
U tom trenutku je Stjepan vidio otvoreno nebo.
On nije gledao i brojao koliko ima protivnika. Nije gledao u kamenje koje su držali u rukama, nego je gledao gore, i vidio otvoreno nebo i Sina čovječjeg gdje stoji Bogu s desne strane.
Isusa je vidio. Onog istog Isusa u kojega je vjerovao.
To mu je dalo snagu i nadahnuće, da je poslije mogao reći:
”Oprosti im Gospodine, jer ne znaju što čine!”
Isus se nije udaljio kada su ga ubijali, već je bio prisutan i uz njega.
Onda je Stjepan mogao moliti onako kako je i Isus na križu molio:
”Oče, oprosti im, jer ne znaju što čine!”
Za sve što se ranije dešavalo primili su pravednu kaznu.
Kako ćemo onda mi izbjeći kaznu, ako ne pazimo, ili kako piše u Psalmu, kamo ćemo mi pobjeći ako se nehajno ponašamo i ne pazimo na Božju riječ?
Znate da svaki korak jednog kršćanina, djeteta Božjeg, treba biti jedno svjedočanstvo.
Svaki korak, ma gdje se on nalazio, vani ili u Zajednici, treba biti svjedočanstvo.
Neka nam dragi Bog pomogne u tome!
Božja svjedočanstva su nam pokazala da Bog svjedoči za svog Sina, Isusa.
Bog svjedoči za Njega, da je On Spasitelj.
Kako ćemo onda pobjeći, kaže apostol, ne mareći za toliko spasenje?
Spasenje nije mala stvar. Spasenje nije beznačajno. Ono je vrlo značajno.
Spašen si, ili si izgubljen! Je li to istina, braćo? Nema drugog stanja!
On kaže za toliko veliko spasenje. Ono što je Bog učinio kroz Krista za nas, za čovječanstvo, to je veliko – to je previše! To je najveće djelo!
Isus je pretrpio najveću bol da bi tebe i mene spasio.
Nekada ljudi kažu: ”To su Isusove muke.”
Nikada to nemojte niti reći niti pomisliti. Ako ti trpiš i prolaziš kroz nevolje, ako si vjeran, Bog će ti dati snagu, ali ako se ne
obratiš, imati ćeš vječne muke u paklu. Ono što je Isus trpio, mi ne možemo trpjeti.
Kada i teško trpimo, to je još uvijek malo. To nije tako veliko kao što je Isus trpio za naše spasenje.
U usporedbi sa Isusovim mukama, to je jako malo.
Velika i strašna muka biti će tek onda ako ne marimo za spasenje.
Đavao je mudar pa nas vara, govori ti da ne možeš doći Isusu i predati mu svoj život, a još imati niz neriješenih problema! Možda se nalaziš u društvu sa kolegama na poslu i radiš ono što oni rade. Možda imaš strašne susjede pa dolaziš u sukob s njima.
Misliš da ćeš, kada dođeš u mirovinu, ako oni još uvijek budu tako strašni, moći prodati stan ili kuću, i odseliti se nekamo na drugo mjesto.
Znadete, vrag nigdje nije bolji. On je uvijek i svuda isti i postaje sve gori.
Mogli bismo tako nabrajati niz stvari kojima nas sotona zadržava, ubacujući ih u našu pamet i razmišljanja.
On to čini samo da bi ti odgodio svoje spasenje. Dok god odgađaš obraćenje, nisi spašen.
U stvari, dok god odgađaš ti govoriš da ne mariš za spasenje koje je Bog učinio preko Krista.
Ne mariš za svoju dušu!
Spasenje nije za neko kratko vrijeme, ono je vječno!
Duša koja živi u tvome tijelu, od Boga je i ona nije prolazna. U toj istoj Poslanici u 10:29
”Koliko li će goru – vi držite – zaslužiti kaznu onaj koji pogazi Sina Božjega i bude smatrao nečistom «krv Saveza» kojom je posvećen , i koji teško uvrijedi Duha milosti?
To nije Riječ za one koji još nisu doživjeli spasenje.
Ova Riječ važi za one koji su bili spašeni, ali nisu pazili na svoj život i na stazu kojom kroče. Sve to su pogazili i napustili.
Ova Riječ govori o njima.
Koliko će veća i strašnija biti kazna za takav život!
Pismo kaže: ”Pazite!” Rekao bih: izvršavajte i živite po Riječi. Dalje kaže u 12:25
”Pazite da ne odbijete onoga koji vam govori! Jer, ako nisu izbjegli kazni oni što su odbili da slušaju onoga koji im je htio govoriti na zemlji, kako ćemo izbjeći mi ako odbijemo da slušamo onoga koji nam govori s nebesa!”
Kako ćemo izbjeći?
Pazite, ovdje kaže, da ne odbijete….
Bog te zove. Ili ćeš prihvatiti i odazvati se, ili ćeš ga odbiti. Odgađanje je odbijanje!
Dugo razmišljanje i neodlučnost, je odbijanje.
Samo onaj koji prihvaća Božju riječ, prilazi Gospodu Isusu Kristu. On dobiva spasenje.
To je toliko veliko spasenje da je to čudo!
Veliko je čudo, braćo i sestre, kada se jedan grješnik spasi. To je veliko čudo koje ima trajnu vrijednost. Mogli bismo reći zauvijek, ukoliko pazi na svoj život.
To nije za dan; to nije za tisuću godina, to je za uvijek, kako nam govori Pismo.
Djelima i načinom života mi prihvaćamo, a ne odbijamo Božju riječ kada nam govori.
Odakle nam govori ?
S jednog visokog tornja, s nekog povišenog mjesta koje stoji iznad vas?
Ne, nego kako Pismo kaže, s neba! Sa neba!
Mojsije je bio na zemlji i govorio je sa zemlje. Govorio je svojoj braći poruku koju mu je Bog dao.
Pismo nam kaže da On sada, u naše vrijeme nama govori sa neba.
On nas sa neba zove, zato onda kaže, da pazimo da ne odbijemo onoga koji nam govori s neba.
Zna se kome govori.
Odbijaš li ga, ili ga prihvaćaš?
Kada gledam u lica, po izrazu nekog lica, rekao bih ”Ti si taj”. Ti si raspoložen. Lice ti je na tri četvrt tri, radostan si i nasmiješen.
Nisi na šest sati, a neka lica ne pokazuju radosti.
Ja se mogu prevariti jer gledam u lica, ali Gospodin koji gleda u srce, se ne vara. Amen.
On zna o čemu ti razmišljaš. Zna da li prihvaćaš ili odbijaš Njegovu riječ i milost spasenja.
Hvala našem Bogu, Spasitelju Isusu Kristu!
On je živ! Slava Bogu, On je živ!
Prije nego pogledamo u 7 glavu, u 25. stihu, možemo prije toga vidjeti da već ranije piše da je Isus svećenik koji svagda živi.
Židovski svećenici Starog Zavjeta su se mijenjali.
Oni su morali prinositi žrtve za sebe i za druge, a On je svećenik sličan Melkisedeku, čije se porijeklo nije znalo. Pismo kaže da je On Svećenik zauvijek.
To kaže za Isusa.
Jučer smo razmatrali Otkrivenje Ivanovo. Bilo je divno biti u zajednici sa Gospodom kroz Njegovu riječ.
On je Spasitelj zauvijek!
”Odatle slijedi da može zauvijek spašavati one koji po Njemu dolaze k Bogu, jer uvijek živi da posreduje za njih.”
On ili Marija?
Isus ili Apostoli? Isus ili svi drugi sveti Božji ljudi?
Isus! Isus, braćo i sestre!
Netko kaže da se može još po nekome doći k Bogu, nije istina. Samo kroz Isusa!
Kada ti netko takvo što kaže, reci mu:
”Stani! Nije istina! Za Isusa govori Riječ. Za nikoga drugoga.”
On može spasiti, jer svagda živi!
Vjerujemo li mi, da Isus može spasiti? Amen. Mi vjerujemo da može.
Ako i ti vjeruješ, onda ga nećeš odbiti. Doći ćeš k Njemu i primiti ga u svoje srce.
Onda ćeš se obratiti i On će postati tvoj Spasitelj.
To spasenje je od Boga zajamčeno. To nisu rekli ljudi, to govori nebo!
To govori Svesilni. Svemogući govori. Tebi govori!
Dođimo k Njemu. Iskušajmo i doživimo to iskustvo s Bogom.
Sve ovo što se dešava, da se netko pojavljuje, da su nekoga vidjeli, nije istina. To je laž.
Što sve đavo ne čini da bi prevario, i izabrane, ako je moguće. Dakle to sve čini đavao da bi prevario.
Mi se zamislimo i razmišljamo o tome.
Pa, možda im se zaista pojavio Isus ili netko od svetih Božjih ljudi?
Mislimo, možda oni i nisu tako grješni, kada im se Isus javlja. Moramo znati da je đavo lukav.
On čini takva djela da bi prevario i zaveo ljude.
On čini silna djela da bi uvjerio u postojanje Boga, ali na način kako on to hoće, da bi ih sve uhvatio u svoju mrežu i vodio ih zarobljene na nekom nevidljivom lancu, sve dalje od Boga.
Nekoć su tako Talijani, kroz sela vodili medvjeda.
Ušli bi sad u jedno, sad u drugo dvorište i tjerali medvjeda da pleše, govoreći mu:
”Tancaj medo, tancaj!”
Medo je plesao onako, kako su mu oni svirali.
Ljudi su se znatiželjno skupljali da vide medvjeda kako pleše na stražnjim nogama.
Gledali su to kao čudo i smijali se.
Rekao bih da sotona tako vodi i ovaj svijet, a svijet ništa ne razumije. Zatvorenih očiju ne prepoznaje laž i prevaru.
Je li onda laž što Bog kaže? Piše li tako?
Ja govorim samo ono što piše u Pismu.
Je li onda naša dužnost da se spasimo i da ne zanemarimo to veliko spasenje.
To je veliko spasenje koje je Bog učinio kroz svog Sina, Isusa Krista. Aleluja!
Neka je slava našem dragom Gospodu!
U Hebrejima 2:2-4 čitamo:
”Jer ako se riječ koju su saopćili anđeli pokazala sigurnom, i ako je svaki prekršaj ili neposluh riječi primio pravednu kaznu, kako ćemo joj izbjeći mi ako zanemarimo takvo i toliko spasenje? Ovo je Gospodin počeo propovijedati, a utvrdili su nas oni koji su čuli dok je Bog istovremeno zajamčio čudesnim znakovima, raznim silnim djelima i darovima Duha Svetoga koje dijeli po svojoj volji”
Je li istina?
Bog je zajamčio čudesnim znakovima kroz Krista; samo od Boga, kroz propovijed Krista. Kroz prikazivanje Krista.
Krist je na prvom mjestu!
Pokajani i obraćeni, možemo činiti čuda i opet, samo kroz Krista.
Prepoznati ćemo one koji su Božji poslanici i da propovijedaju Riječ, ako propovijedaju Krista i to razapetoga!
Kada se tako čini i Gospoda propovijeda, onda On djeluje i potvrđuje svoju riječ silnim, čudesnim djelima.
On to čini jer je zajamčio, Pismo nam to kaže.On je to posvjedočio!
Pogledajmo u Evanđelje po Marku 16:20
”A oni odoše i počeše propovijedati svuda. Gospodin je s njima djelovao i potvrđivao Riječ čudesima što su je pratila.”
Je li Gospod potvrđivao svoju riječ?
Gospod je i u svom životu potvrđivao svoju riječ.
Ima li među nama iscijeljenih?
Ima li među nama onih koji smo ozdravljeni, a bili smo bolesni i trebali umrijeti?
Jesu li to čuda, od Boga potvrđena, na temelju primanja spasenja?
To je veliko djelo koje nam pruža, jer smo pozorno slušali i vršili riječ Gospoda Isusa Krista.
Mi smo prihvatili Pismo. Nismo ga odbili i doživjeli smo ono što Pismo kaže!
Ne samo to, već i u dijeljenju darova Duha Svetog, po svojoj volji.
U 12. glavi 1. Korinćanima govori o davanju milosnih darova Duha Svetog.
Različiti su darovi i jedan dobije ovaj, a drugi onaj dar, ali to sve čini taj jedan, isti Duh.
To je isti Duh koji daje po svojoj volji darove spašenim, Kristovim obraćenicima.
On to daje po svojoj volji. Ne po volji ljudskoj. Ne po volji bilo kojeg čovjeka, već po svojoj volji!
Mi bismo, da imamo tu moć, jednom dali, a drugom ne bi.
Kada netko dobije dar, on zato nije veći, ali ima veću odgovornost.
Davanjem darova, On posvjedočuje istinitost Riječi, Radosne vijesti, Evanđelja Kristovog.
To je Njegovo svjedočanstvo, Pismo tako kaže, kao što smo i čitali u četvrtom stihu.
Bog je posvjedočio čudesnim djelima. Nadnaravnim djelima. Mnogi su bolesnici bili iscijeljeni. Mnogi hromi su prohodali. Čak su i mrtvi ustajali. Je li bilo tako?
Na bolesne su metali ruke, a ovi su ozdravljali.
Molili su za bolesne, a Gospod ih je podigao i ako su počinili grijehe, opraštao im, kako piše u Jakovljevoj Poslanici.
Sve su to djela svjedočanstva!
Sve to čini Bog za nas ljude.
Sada je na tebi red da odlučiš: hoćeš li vjerovati ili ne.
Hoćeš li Isusa Krista odbiti ili ćeš ga prihvatiti, ovisi o tebi. Ti si čuo Božju riječ i vidio kroz Pismo Njegovu milost.
Izgovora neće biti.
Možeš ga odbiti, a možeš ga prihvatiti i sada je na tebi da dadeš odgovor. Da kažeš Gospodu:
”Dolazim k Tebi. Dolazim tako kao što Psalmist kaže, takav kakav jesam. Sretan sam što me primaš. Doživljavam Tvoju silu u pokajanju i oproštenju svojega tijela. U očišćenju kroz krv Tvoju postajem čisto i spašeno dijete Božje.”
Onima koji su ga primili, dao je vlast da se zovu sinovi i kćeri Božje Amen.