Arhiva za kategoriju ‘Biblijske istine’

BOJAŽLJIV

Ne bojte ih se dakle, jer nema ništa skriveno, što se ne bi otkrilo, ništa tajno, što se ne bi doznalo, Što vam govorim u tami, to navješćujte na svjetlosti; što vam se šapće na uho, to propovijedajte na krovovima! Ne bojte se onih, koji doduše mogu ubiti tijelo, ali duše ne mogu ubiti! Nego se bojte onoga, koji može dušu i tijelo pogubiti u paklu! Ne kupuju li se dva vrapca za pet para? A ipak ni jedan od njih ne pada na zemlju bez Oca vašega. A u vas je dapače izbrojena sva kosa na glavi vašoj. Ne bojte se dakle! Vi ste više vrijedni, negoli mnogi vrapci.

Mt.10:26-31

Radujte se svagda u Gospodinu; opet velim, radujte se! Blagost vaša neka bude poznata svim ljudima! Gospodin je blizu. Ne brinite se tjeskobno ni za što, nego u svemu molitvom i prošnjom sa zahvalom neka se javljaju Bogu potrebe vaše! I mir Božji, koji nadilazi svaki um, čuvat će srca vaša i misli vaše u Kristu Isusu.

Fil.4:4-7

UZNEMIREN I/ILI ZABRINUT

Zato vam kažem: Ne budite tjeskobno zabrinuti za život svoj, što ćete jesti i što ćete piti, ni za tijelo svoje, u što ćete se obući. Nije li život više od hrane i tijelo nije li više od odijela? Pogledajte na ptice nebeske! One ne siju, ne žanju, ne skupljaju u žitnice: Otac ih vas nebeski hrani. Nijeste li vi više vrijedni od njih? Tko od vas može svojim brigama produljiti život svoj i za jedan samo pedalj? I što ste tako tjeskobno zabrinuti za odijelo? Pogledajte na ljiljane u polju! Kako rastu! Ne rade i ne predu; A ipak kažem vam: Ni Salomon u svemu svojemu sjaju nije bio tako odjeven kao jedan jedini od njih. I kad Bog travu, što danas stoji na polju, a sutra se baca u peć, tako odijeva, koliko će više vas, malovjerni! Ne budite dakle tjeskobno zabrinuti i ne pitajte: Što ćemo jesti? Što ćemo piti? Čim ćemo se odjenuti? Za sve to brinu se neznabošci. A zna Otac vaš nebeski, da vam to sve treba. Tražite najprije kraljevstvo Božje i pravdu njegovu, i ovo će vam se sve dodati. Ne budite dakle tjeskobno zabrinuti za sutrašnji dan; jer će se sutrašnji dan brinuti sam za se. Svaki dan ima dosta svojega vlastitog zla.

Mt.6:25-34

Neka se ne plaši srce vaše! Vjerujte u Boga, i u mene vjerujte! U kući Oca mojega mnogi su stanovi. Kad ne bi bilo tako, bio bih vam rekao, jer idem da vam pripravim mjesto. I kad otidem i pripravim mjesto, opet ću doći i uzet ću vas k sebi, da i vi budete, gdje sam ja. I kamo ja idem vi znate i put znate.

Iv.14:1-4

RAŽALOŠĆEN

Evo vam govorim tajnu: Svi nećemo usnuti, ali svi ćemo se promijeniti; Iznenada, u trenutku oka, u posljednjoj trubi; jer će zatrubiti, i mrtvi će uskrsnuti neraspadljivi, i mi ćemo se promijeniti, Jer ovo raspadljivo treba da se obuče u neraspadljivost, i ovo smrtno da se obuče u besmrtnost. A kad se ovo raspadljivo obuče u neraspadljivost, i ovo se smrtno obuče u besmrtnost, onda će se ispuniti riječ, što je napisana: “Pobjeda proguta smrt. Gdje je, smrti, pobjeda tvoja? Gdje je, smrti, žalac tvoj?” A žalac je smrti grijeh, a sila je grijeha zakon. A Bogu hvala, koji nam dade pobjedu po Gospodinu našemu Isusu Kristu.

1.Kor.15:51-57

A nećemo, braćo, da vi ne znate za one, koji su usnuli, da se ne žalostite kao i ostali, koji nemaju nade. Jer ako vjerujemo, da je Isus umro i uskrsnuo, tako će Bog i one, koji su usnuli po Isusu, dovesti s njime. Jer vam ovo govorimo po riječi Gospodnjoj, da mi, koji živimo, koji ostajemo za dolazak Gospodnji, nećemo preteći onih, koji su usnuli. Jer će sam Gospodin na dani znak, na glas arkanđelov, na zvuk trube Božje sići s neba i mrtvi u Kristu uskrsnut će najprije, Onda ćemo mi, koji živimo, koji smo ostali, biti zajedno s njima uzeti u oblake, u susret Gospodinu u zraku, i tako ćemo svagda biti s Gospodinom. Tješite dakle jedan drugoga ovim riječima!

1.Sol.4:13-18

TUŽAN ILI KRITIČAN

Tada pristupi k njemu Petar i zapita: “Gospodine, ako brat moj pogriješi proti meni, koliko puta da mu oprostim? Do sedam puta?”  Isus mu odgovori: “Velim ti, ne do sedam puta, nego do sedamdeset put sedam puta.

Mt.18:21-22

Tada pristupi k njemu Petar i zapita: “Gospodine, ako brat moj pogriješi proti meni, koliko puta da mu oprostim? Do sedam puta?”  Isus mu odgovori: “Velim ti, ne do sedam puta, nego do sedamdeset put sedam puta. Tada pristupi k njemu Petar i zapita: “Gospodine, ako brat moj pogriješi proti meni, koliko puta da mu oprostim? Do sedam puta?” Isus mu odgovori: “Velim ti, ne do sedam puta, nego do sedamdeset put sedam puta.

Rim.2:1-4

IZBORA ZVANJA

I da nastojite da provodite miran život, i da gledate svoj posao, i da radite svojim rukama, kao što vam zapovjedismo; Da se vladate pošteno prema onima, što su vani, i da ni od koga ništa ne trebate.

1.Sol.4:11-12

Slušajte sad vi, koji govorite: “Danas ili sutra poći ćemo u ovaj i onaj grad, i provest ćemo ondje jednu godinu, i trgovat ćemo, i teći ćemo.” Vi, koji ne znate, što će biti sutra, jer što je vaš život? Jer ste dim, koji se zamalo pokaže, i onda, ga nestane. Mjesto da govorite: “Ako Gospodin htjedne, živjet ćemo i učinit ćemo ovo ili ono.”

Jak.4:13-15

SVIJEST O GRIJEHU

Jedan farizej zamoli ga, da bi objedovao kod njega. Pođe u kuću farizejevu i sjede za stol. U gradu je živjela žena kao grješnica. Kad doznade, da je on za stolom u kući farizejevoj, donese posudicu od alabastera s pomasti. Ona se plačući postavi odostraga nogu njegovih i uze noge njegove kvasiti suzama svojim i otirati kosom glave svoje. Tada je cjelivala noge njegove i mazala ih pomašću. Kad to vidje farizej, koji ga je bio pozvao, pomisli u sebi: “Kad bi ovaj bio prorok, znao bi tko i kakva je to žena, koja ga se dotiče – jedna grješnica.” Isus mu reče: “Simone, imam ti nešto reći.” On reče: “Kaži, učitelju!” Reče: “Jedan vjerovnik imao je dva dužnika. Jedan mu je bio dužan pet stotina denara, drugi pedeset. Jer nijesu mogli platiti svojega duga, otpusti ga obojici. Koji će ga sad od njih više ljubiti?” Simon odgovori: “Mislim onaj, kojemu je više poklonio.” Isus mu reče: “Pravo si sudio.” Tada okrenuvši se k ženi reče Simonu: “Vidiš li ovu ženu? Dođoh u tvoju kuću, a ti mi ne dade vode za noge moje; a ona suzama svojim okvasi noge moje i kosom svojom otre. Ti mi ne dade cjelova; a ona, otkako uđe, ne prestade cjelivati nogu mojih. Uljem nijesi pomazao glave moje; a ona pomašću pomaza noge moje. Zato kažem ti: Njoj su oprošteni mnogi grijehi njezini, jer je pokazala mnogu ljubav. A kojemu se oprašta manje, taj ima također samo malo ljubavi.” Tada reče njoj: “Tvoji su ti grijehi oprošteni.” Onda oni, koji su bili za stolom, pomisliše u sebi: “Tko je ovaj, da i grijehe oprašta?” A on reče ženi: “Vjera te je tvoja spasila. Idi u miru!”

Lk.7:36-50

Ako reknemo, da grijeha nema, sami sebe varamo, i istine nema u nama. Ako priznajemo grijehe svoje, vjeran je i pravedan, da nam oprosti grijehe i očisti nas od svake nepravde. Ako reknemo, da nijesmo sagriješili, gradimo ga lašcem, i riječ njegova nije u nama.

1.Iv.1:8-10

RAZMATRANJE ŽENIDBE

On im odgovori: “Nijeste li čitali, da je Stvoritelj u početku stvorio čovjeka kao muža i ženu i rekao: Zato će muž ostaviti oca i majku i prionuti za ženu svoju i dvoje će biti jedno tijelo? Oni dakle nijesu više dvoje nego jedno tijelo. I što je Bog svezao, ne smije čovjek rastavljati.”

Mt.19:4-6

On im odgovori: “Nijeste li čitali, da je Stvoritelj u početku stvorio čovjeka kao muža i ženu i rekao:  ato će muž ostaviti oca i majku i prionuti za ženu svoju i dvoje će biti jedno tijelo? Oni dakle nijesu više dvoje nego jedno tijelo. I što je Bog svezao, ne smije čovjek rastavljati.”

Ef.5:22-23

POSVEĆENJE SVOG ŽIVOTA

Tada reče Isus učenicima svojim: “Tko hoće da ide za mnom, neka se odreče sebe, uzme na se križ svoj i tako ide za mnom! Jer tko hoće život svoj da sačuva, izgubit će ga; a tko izgubi život svoj zbog mene, naći će ga. Jer što koristi čovjeku, ako dobije sav svijet, a pritom izgubi dušu svoju? Što može dati čovjek kao otkup za dušu svoju?

Mt.16:24-26

Zaklinjem vas dakle, braćo, milosrđem Božjim, da prikažete tjelesa svoja za žrtvu živu, svetu, ugodnu Bogu; tako da vaša služba Božja bude duhovna. Ne izjednačujte se s ovim svijetom, nego se promijenite obnovljenjem mišljenja svojega, da kušate, što je volja Božja, što je dobro, ugodno i savršeno.

Rim.12:1-2

KLONUO ILI OBESHRABREN

A znamo, da onima, koji ljube Boga, sve okreće Bog na dobro, onima, koji su pozvani po odluci. Jer koje naprijed poznade, one i predodredi, da budu jednaki obličju Sina njegova, da on bude prvorođeni među mnogom braćom. A koje predodredi, one i pozva; a koje pozva, one i opravda; a koje opravda, one i proslavi. Što ćemo dakle reći na ovo? Ako je Bog za nas, tko će na nas? Koji dakle svojega vlastitog Sina nije sačuvao, nego ga je predao za sve nas, kako dakle da nam s njim sve ne daruje! Tko će optužiti izabrane Božje? Bog je, koji ih opravdava. Tko će osuditi? Krist Isus, koji je umro, pa još i uskrsnuo, koji je s desne strane Bogu, koji nas i zagovara. Tko će nas rastaviti od ljubavi Božje u Kristu Isusu? Nevolja? ili tjeskoba? ili progonstvo? ili glad? ili golotinja? ili pogibao? ili mač? Kao što je pisano: “Zbog tebe nas ubijaju po cijeli dan; drže nas kao ovce, koje su za klanje.” Ali u svemu ovome pobjeđujemo zbog onoga, koji nas je ljubio. Jer sam uvjeren, da ni smrt, ni život, ni anđeli, ni poglavarstva, ni sadašnjost, ni budućnost, ni sila, Ni visina, ni dubina, ni drugo kakvo stvorenje ne može nas rastaviti od ljubavi Božje, koja je u Kristu Isusu, Gospodinu našemu.

Rim.8:28-39

I svu svoju brigu predajte nemu, jer se on brine za vas!

1.Pt.5:7

U SUMNJI

Isus mu reče: “Što se tiče mogućnosti, sve je moguće onome, koji vjeruje.” Odmah povika otac dječakov sa suzama: “Vjerujem, pomozi mojemu nevjeru!”

Mk.9:23-24

A Toma, jedan od dvanaestorice, nije bio s njima, kad je došao Isus. I rekoše mu drugi učenici: “Vidjeli smo Gospodina,” A on im reče: “Dok ne vidim na rukama njegovim znaka od čavala, i ne metnem prsta svojega u mjesto od čavla, i ne metnem ruke svoje u bok njegov, neću vjerovati.” I poslije osam dana bili su opet učenici njegovi unutra, i Toma s njima. Dođe Isus, kad su bila vrata zatvorena, i stade na sredinu, i reče: “Mir vam!” Potom reče Tomi: “Metni prst svoj ovamo, i vidi ruke moje, i pruži ruku svoju, i metni u bok moj, i ne budi nevjeran, nego vjeran!” Tada mu reče: “Gospodin moj i Bog moj!” Reče mu Isus: “Jer si me vidio, Toma, vjerovao si. Blagoslovljeni su, koji ne vidješe i vjerovaše!”

Iv.20:24-29

NEUSPJEH NA VIDIKU

Imajući dakle velikoga Velikog svećenika koji prodrije  kroz nebesa – Isusa, Sina Božjega – čvrsto se držimo vjere. Ta nemamo takva Velikog svećenika koji ne bi mogao biti  supatnik u našim slabostima, nego poput nas iskušavana svime, osim grijehom. Pristupajmo dakle smjelo Prijestolju milosti da primimo milosrđe  i milost nađemo za pomoć u pravi čas!

Heb.4:14-16

Onomu koji vas može očuvati od pada i besprijekorne postaviti  pred svoju Slavu u klicanju – jedinomu Bogu, Spasitelju našemu, po Isusu Kristu, Gospodinu našemu: slava, veličanstvo, vlast  i moć i prije svakoga vijeka, i sada, i u sve vijeke. Amen

Juda 24-26

SLABA VJERA

Zatim reče svojim učenicima: “Zato vam kažem: ne budite  zabrinuti za život: što ćete jesti; ni za tijelo: u što ćete  se obući. Ta život je vredniji od jela i tijelo od odijela. Promotrite gavrane! Ne siju niti žanju, nemaju spremišta  ni žitnice, pa ipak ih Bog hrani. Koliko li ste vi vredniji od  ptica! A tko od vas zabrinutošću može svojemu stasu dodati  lakat? Ako dakle ni ono najmanje ne možete, što ste onda  za ostalo zabrinuti? Promotrite ljiljane, kako niti predu  niti tkaju, a kažem vam: ni Salomon se u svoj svojoj slavi ne  zaodjenu kao jedan od njih. Pa ako travu koja je danas u  polju, a sutra se u peć baca Bog tako odijeva, koliko li će više  vas, malovjerni!” “Zato i vi: ne tražite što ćete jesti, što piti. Ne uznemirujte  se! Ta sve to traže pogani ovoga svijeta. Otac vaš zna da  vam je sve to potrebno. Nego, tražite kraljevstvo njegovo, a to će vam se nadodati!”

Luka 12:22-31

A vjera je već neko imanje onoga čemu se nadamo, uvjerenost  u zbiljnosti kojih ne vidimo. Zbog nje stari primiše svjedočanstvo. Vjerom spoznajemo da su svjetovi uređeni riječju Božjom  tako te ovo vidljivo ne posta od nečega pojavnoga. Vjerom Abel prinese Bogu bolju žrtvu nego Kain. Po njoj  primi svjedočanstvo da je pravedan – Bog nad njegovim darovima  posvjedoči – po njoj i mrtav još govori. Vjerom Henok bi prenesen da ne vidi smrti te iščeznu  jer ga je prenio Bog. Doista, prije prijenosa primio je svjedočanstvo  da omilje Bogu. A bez vjere nemoguće je omiljeti Bogu  jer tko mu pristupa, vjerovati mora da postoji i da je platac  onima koji ga traže. Vjerom Noa, upućen u ono što još ne bijaše vidljivo, predano  sagradi korablju na spasenje svoga doma. Time osudi svijet i postade baštinikom vjerničke pravednosti. Vjerom pozvan, Abraham posluša i zaputi se u kraj koji  je imao primiti u baštinu, zaputi se ne znajući kamo ide. Vjerom  se kao pridošlica naseli u obećanoj zemlji kao u tuđini, prebivajući pod šatorima s Izakom i Jakovom, subaštinicima istog obećanja, jer iščekivaše onaj utemeljeni Grad kojemu je graditelj  i tvorac Bog. Vjerom i Sara unatoč svojoj dobi zadobi moć da začne  jer vjernim smatraše Onoga koji joj dade obećanje. Zato od  jednoga, i to obamrla, nasta mnoštvo poput zvijezda na nebu  i pijeska nebrojena na obali morskoj. U vjeri svi su oni umrli, a da nisu zadobili obećanja, već su ih samo izdaleka vidjeli i pozdravili priznavši da su  stranci i pridošlice na zemlji. Doista, koji tako  govore, jasno očituju da domovinu traže. Dakako, da su mislili  na onu iz koje su izišli, imali bi još prilike vratiti se u nju. Ali sada oni čeznu za boljom, to jest nebeskom. Stoga se  Bog ne stidi zvati se Bogom njihovim: ta pripravio im je Grad. Vjerom Abraham, kušan, prikaza Izaka. Jedinca prikazivaše  on koji je primio obećanje, kome bi rečeno: Po Izaku će  ti se nazivati potomstvo! uvjeren da Bog može i od  mrtvih uskrisiti. Zato ga u predslici i ponovno zadobi. Vjerom baš u pogledu budućnosti Izak blagoslovi Jakova  i Ezava. Vjerom Jakov, umirući, blagoslovi oba sina Josipova  i duboko se prignu oslonjen na vrh svojega štapa. Vjerom  Josip na umoru napomenu ono o izlasku sinova Izraelovih i dade  zapovijed o svojim kostima. Vjerom su Mojsija netom rođena tri mjeseca krili  njegovi roditelji jer vidješe da je djetešce lijepo  i nisu se bojali kraljeve naredbe. Vjerom Mojsije, već  odrastao, odbi zvati se sinom kćeri faraonove. Radije  izabra biti zlostavljan zajedno s Božjim narodom, nego se časovito  okoristiti grijehom. Većim je bogatstvom od blaga egipatskih  smatrao muku Kristovu jer je gledao na plaću. Vjerom napusti  Egipat, ne bojeći se bijesa kraljeva, postojan kao da Nevidljivoga  vidi. Vjerom je obavio pashu i škropljenje krvlju  da Zatornik ne dotakne prvenaca Izraelovih. Vjerom prođoše Crvenim morem kao po suhu, što i Egipćani  pokušaše, ali se potopiše. Vjerom zidine jerihonske padoše  nakon sedmodnevnoga ophoda. Vjerom Rahaba, bludnica, ne propade  zajedno s nepokornicima jer s mirom primi uhode. I što još da kažem? Ta ponestat će mi vremena, počnem  li raspredati o Gideonu, Baraku, Samsonu, Jiftahu, Davidu, pa  Samuelu i prorocima, koji su po vjeri osvojili kraljevstva, odjelotvorili pravednost, zadobili obećano, začepili ralje lavovima, pogasili žestinu ognja, umakli oštrici mača, oporavili se  od slabosti, ojačali u boju, odbili navale tuđinaca. Žene  su po uskrsnuću ponovno zadobile svoje pokojne. Drugi pak, stavljeni  na muke, ne prihvatiše oslobođenja da bi ih zapalo bolje uskrsnuće. Drugi su opet iskusili izrugivanja i bičeve, pa i okove i  tamnicu. Kamenovani su, piljeni, poubijani oštricom mača, potucali se u runima, u kozjim kožusima, u oskudici, potlačeni, zlostavljani – svijet ih ne bijaše dostojan – vrludali po  pustinjama, gorama, pećinama i pukotinama zemaljskim. I svi oni po vjeri, istina, primiše svjedočanstvo, ali  ne zadobiše obećano jer Bog je za nas predvidio nešto bolje  da oni bez nas ne dođu do savršenstva.

Hebreji 11

DALEKO OD BOGA

I nastavi: “Čovjek neki imao dva sina. Mlađi reče  ocu: ‘Oče, daj mi dio dobara koji mi pripada.’ I razdijeli im  imanje. Nakon nekoliko dana mlađi sin pokupi sve, otputova  u daleku zemlju i ondje potrati svoja dobra živeći razvratno.” “Kad sve potroši, nasta ljuta glad u onoj zemlji te on  poče oskudijevati. Ode i pribi se kod jednoga žitelja u onoj  zemlji. On ga posla na svoja polja pasti svinje.  Želio se  nasititi rogačima što su ih jele svinje, ali mu ih nitko nije  davao.” “Došavši k sebi, reče: ‘Koliki najamnici oca moga imaju  kruha napretek, a ja ovdje umirem od gladi! Ustat ću, poći  svomu ocu i reći mu: ‘Oče, sagriješih protiv Neba i pred tobom! Nisam više dostojan zvati se sinom tvojim. Primi me kao jednog  od svojih najamnika.’” “Usta i pođe svom ocu. Dok je još bio daleko, njegov  ga otac ugleda, ganu se, potrča, pade mu oko vrata i izljubi  ga. A sin će mu: ‘Oče! Sagriješih protiv Neba i pred tobom!  Nisam više dostojan zvati se sinom tvojim.’ A otac reče slugama:  ‘Brzo iznesite haljinu najljepšu i obucite ga! Stavite mu prsten  na ruku i obuću na noge! Tele ugojeno dovedite i zakoljite, pa da se pogostimo i proveselimo jer sin mi ovaj bijaše  mrtav i oživje, izgubljen bijaše i nađe se!’ I stadoše se veseliti.”

Luka 15:11-24

Tada Pavao stade posred Areopaga i reče: “Atenjani! U  svemu ste, vidim, nekako veoma bogoljubni. Doista, prolazeći  i promatrajući vaše svetinje nađoh i žrtvenik s natpisom: Nepoznatom  Bogu. Što dakle ne poznajete, a štujete, to vam ja navješćujem.”  “Bog koji stvori svijet i sve na njemu,  on, neba i zemlje Gospodar, ne prebiva u rukotvorenim hramovima; i ne poslužuju ga ljudske ruke, kao da bi što trebao, on  koji svima daje život, dah i – sve. Od jednoga sazda cijeli  ljudski rod da prebiva po svem licu zemlje; ustanovi određena  vremena i međe prebivanja njihova da traže Boga, ne bi li  ga kako napipali i našli. Ta nije daleko ni od koga od nas.  U  njemu doista živimo, mičemo se i jesmo, kao što i neki od vaših  pjesnika rekoše: “Njegov smo čak i rod!” “Ako smo dakle rod Božji, ne smijemo smatrati da je božanstvo  slično zlatu, srebru ili kamenu, liku isklesanu umijećem i maštom  ljudskom.” “I ne obazirući se na vremena neznanja, nutka sada Bog  ljude da se svi i posvuda obrate.

Djela apostolska 17:22-30

NEDOSTATAN OSJEĆAJ

“Dosta ti je moja milost jer snaga se u slabosti usavršuje.” Najradije ću se dakle još više hvaliti svojim slabostima  da se nastani u meni snaga Kristova. Zato uživam u slabostima, uvredama, poteškoćama, progonstvima, tjeskobama poradi Krista.  Jer kad sam slab, onda sam jak.

2. Korinćanima 12:9-10

Znam i oskudijevati, znam i obilovati! Na  sve sam i na svašta navikao: i sit biti i gladovati, i obilovati  i oskudijevati. Sve mogu u Onome koji me jača!

Filipljanima 4:12-13

PRIJATELJI ZATAJE

Čuvajte se!” “Pogriješi li tvoj brat, prekori ga; ako se obrati, oprosti  mu. Pa ako se sedam puta na dan ogriješi o tebe i sedam se  puta obrati tebi govoreći: ‘Žao mi je!’, oprosti mu.”

Luka 17:3-4

Za prve moje obrane nitko ne bijaše uza me, svi me napustiše.  Ne uračunalo im se! Ali Gospodin je stajao uza me, on me krijepio da se po meni potpuno razglasi Poruka te je čuju svi  narodi; i izbavljen sam iz usta lavljih. Izbavit će me Gospodin  od svakoga zla djela i spasiti za svoje nebesko kraljevstvo.  Njemu slava u vijeke vjekova! Amen!

2. Timoteju 4:16-18

U BOLESTI ILI ZABRINUTOSTI

Pošto dovrši sve te svoje besjede narodu, uđe u Kafarnaum. Nekomu satniku bijaše bolestan sluga, samo što ne izdahnu, a bijaše mu veoma drag. Kad je satnik čuo za Isusa, posla  k njemu starješine židovske moleći ga da dođe i ozdravi mu slugu. Kad oni dođoše Isusu, usrdno ga moljahu: “Dostojan je da mu  to učiniš jer voli naš narod, i sinagogu nam je sagradio.” Isus se uputi s njima. I kad bijaše već kući nadomak, posla  satnik prijatelje s porukom: “Gospodine, ne muči se. Nisam dostojan  da uđeš pod krov moj. Zato se i ne smatrah dostojnim doći  k tebi. Nego – reci riječ da ozdravi sluga moj. Ta i ja, premda  sam vlasti podređen, imam pod sobom vojnike pa reknem jednomu:  ‘Idi’ – i ode, drugomu: ‘Dođi’ – i dođe, a sluzi svomu: ‘Učini  to’ – i učini.” Čuvši to, zadivi mu se Isus pa se okrenu mnoštvu koje  je išlo za njim i reče: “Kažem vam, ni u Izraelu na nađoh tolike  vjere.” Kad se oni koji su bili poslani vratiše kući, nađoše  slugu zdrava.

Luka 7:1-10

“Dosta ti je moja milost jer snaga se u slabosti usavršuje.” Najradije ću se dakle još više hvaliti svojim slabostima  da se nastani u meni snaga Kristova. Zato uživam u slabostima, uvredama, poteškoćama, progonstvima, tjeskobama poradi Krista.  Jer kad sam slab, onda sam jak.

2. Korinćanima 12:9-10

U OPASNOSTI

Najednom nasta žestoka oluja, na lađu  navale valovi te su je već gotovo napunili.  A on na krmi  spavaše na uzglavku. Probude ga i kažu mu: “Učitelju! Zar ne  mariš što ginemo?” On se probudi, zaprijeti vjetru i reče  moru: “Utihni! Umukni!” I smiri se vjetar i nasta velika utiha. Tada im reče: “Što ste bojažljivi? Kako nemate vjere?” Oni  se silno prestrašiše pa se zapitkivahu: “Tko li je ovaj da mu  se i vjetar i more pokoravaju?”

Marko 4:37-41

Zato možemo pouzdano reći: Gospodin mi je pomoćnik, ja ne strahujem: što mi tko može?

Hebrejima 13:6

OSAMLJEN

“Ako me ljubite, zapovijedi ćete moje čuvati. I ja ću moliti Oca i on će vam dati drugoga Branitelja da bude s vama zauvijek: Duha Istine, kojega svijet ne može primiti jer ga ne vidi i ne poznaje. Vi ga poznajete jer kod vas ostaje i u vama je. Neću vas ostaviti kao siročad; doći ću k vama. Još malo i svijet me više neće vidjeti, no vi ćete me vidjeti jer ja živim i vi ćete živjeti. U onaj ćete dan spoznati da sam ja u Ocu svom i vi u meni i ja u vama. Tko ima moje zapovijedi i čuva ih, taj me ljubi; a tko mene ljubi, njega će ljubiti Otac moj, i ja ću ljubiti njega i njemu se očitovati.”

Ivan 14:15-21

Pođite dakle i učinite mojim učenicima sve narode krsteći ih u ime Oca i Sina  i Duha Svetoga i učeći ih čuvati sve što sam vam zapovjedio!” “I evo, ja sam s vama u sve dane – do svršetka svijeta.

Matej 28:19-20

POTREBA SIGURNOSTI

Kao što je Otac ljubio mene tako sam i ja ljubio vas; ostanite u mojoj ljubavi. Budete li čuvali moje zapovijedi, ostat ćete u mojoj ljubavi; kao što sam i ja čuvao zapovijedi Oca svoga te ostajem u ljubavi njegovoj. To sam vam govorio da moja radost bude u vama i da vaša radost bude potpuna. Ovo je moja zapovijed: ljubite jedni druge kao što sam ja vas ljubio! Veće ljubavi nitko nema od ove: da tko život svoj položi za svoje prijatelje. Vi ste prijatelji moji ako činite što vam zapovijedam. Više vas ne zovem slugama jer sluga ne zna što radi njegov gospodar; vas sam nazvao prijateljima jer vam priopćih sve što sam čuo od Oca svoga. Ne izabraste vi mene, nego ja izabrah vas i postavih vas da idete i rod donosite i rod vaš da ostane te vam Otac dadne što ga god zaištete u moje ime. Ovo vam zapovijedam: da ljubite jedni druge.”

Ivan 15:9-17

Po tom ćemo znati da smo od istine. I umirit ćemo pred njim srce svoje ako nas ono bilo u čem osuđuje. Jer Bog je veći od našega srca i znade sve. Ljubljeni, ako nas srce ne osuđuje, možemo zaufano k Bogu. I što god ištemo, primamo od njega jer zapovijedi njegove čuvamo i činimo što je njemu drago. I ovo je zapovijed njegova: da vjerujemo u ime Sina njegova Isusa Krista i da ljubimo jedni druge kao što nam je dao zapovijed. I tko čuva zapovijedi njegove, u njemu ostaje, i On u njemu. I po ovom znamo da on ostaje u nama: po Duhu kojeg nam je dao.

1. Ivanova 3:19-24

POTREBA VODSTVA

Još vam mnogo imam kazati, ali sada ne možete nositi. 13 No kada dođe on – Duh Istine – upućivat će vas u svu istinu; jer neće govoriti sam od sebe, nego će govoriti što čuje i navješćivat će vam ono što dolazi.

Ivan 16:12-13

Nedostaje li komu od vas mudrosti, neka ište od Boga,  koji svima daje rado i bez negodovanja, i dat će mu se. Ali  neka ište s vjerom, bez ikakva kolebanja. Jer kolebljivac je  sličan morskom valovlju, uzburkanu i gonjenu.

Jakov 1:5-6

POTREBA MIRA

Opravdani dakle vjerom, u miru smo s Bogom po Gospodinu našem  Isusu Kristu. Po njemu imamo u vjeri i pristup u ovu milost  u kojoj stojimo i dičimo se nadom slave Božje.  I ne samo to!  Mi se dičimo i u nevoljama jer znamo: nevolja rađa postojanošću, postojanost prokušanošću, prokušanost nadom. Nada pak  ne postiđuje. Ta ljubav je Božja razlivena u srcima našim po  Duhu Svetom koji nam je dan!

Rimljanima 5:1-5

Radujte se u Gospodinu uvijek! Ponavljam: radujte se! Blagost vaša neka je znana svim ljudima! Gospodin je blizu! Ne budite zabrinuti ni za što, nego u svemu – molitvom i prošnjom, sa zahvaljivanjem – očitujte svoje molbe Bogu. I mir Božji  koji je iznad svakog razuma čuvat će srca vaša i vaše misli u  Kristu Isusu.

Filipljanima 4:4-7

MOLITVA

Jednom je Isus na nekome mjestu molio. Čim presta, reče mu  jedan od učenika: “Gospodine, nauči nas moliti kao što je i Ivan  naučio svoje učenike.” On im reče: “Kad molite, govorite: ‘Oče! Sveti se ime tvoje! Dođi kraljevstvo tvoje! Kruh naš svagdanji daji nam svaki dan! I otpusti nam grijehe naše: ta i mi otpuštamo svakom dužniku svojem! I ne uvedi nas u napast!’” I reče im: “Tko to od vas ima ovakva prijatelja? Pođe  k njemu o ponoći i rekne mu: ‘Prijatelju, posudi mi tri kruha. Prijatelj mi se s puta svratio te nemam što staviti preda  nj!’ A onaj mu iznutra odgovori: ‘Ne dosađuj mi! Vrata su  već zatvorena, a dječica sa mnom u postelji. Ne mogu ustati da  ti dadnem…’ Kažem vam: ako i ne ustane da mu dadne zato  što mu je prijatelj, ustat će i dati mu što god treba zbog njegove  bezočnosti.” “I ja vama kažem: Ištite i dat će vam se! Tražite i naći  ćete! Kucajte i otvorit će vam se! Doista, tko god ište, prima; i tko traži, nalazi; i onomu tko kuca, otvorit će se.” “A koji je to otac među vama: kad ga sin zaište ribu, zar će mu mjesto ribe zmiju dati? Ili kad zaište jaje, zar  će mu dati štipavca? Ako dakle vi, iako zli, znate dobrim  darima darivati djecu svoju, koliko li će više Otac s neba obdariti  Duhom Svetim one koji ga zaištu!”

Luka 11:1-13

Zaista, zaista, kažem vam: Tko vjeruje u mene, činit će djela koja ja činim; da veća će od njih činiti jer ja odlazim Ocu. I što god zaištete u moje ime, učinit ću, da se proslavi Otac u Sinu. Ako me što zaištete u moje ime, učinit ću.”

Ivan 14:12-14

OŽALOŠĆEN

Blagoslovljen Bog i Otac Gospodina našega Isusa Krista, Otac milosrđa i Bog svake utjehe! On nas tješi u svakoj našoj  nevolji da bismo i mi sve koji su u nevolji mogli tješiti onom  utjehom kojom nas same tješi Bog. Jer kao što su obilate patnje  Kristove u nama, tako je po Kristu obilata i utjeha naša. Bili  mi nevoljama pritisnuti za vašu je to utjehu i spasenje; bili  utješeni, za vašu je utjehu – djelotvornu: da strpljivo podnesete  iste patnje koje i mi podnosimo. I tako je stamena nada naša  o vama jer znamo: kao što ste zajedničari patnja tako ste i utjehe. Ne bismo doista htjeli, braćo, da ne znate za nevolju koja  nas je snašla u Aziji. Bijasmo prekomjerno, preko snage, opterećeni  te smo već strepili i za život. Ali u sebi prihvatismo i smrtnu  osudu da se ne bismo uzdali u same sebe, nego u Boga koji uskrisuje  mrtve. On nas je od takve smrti izbavio i izbavit će nas;  u njega se uzdamo, on će nas i dalje izbavljati. A i vi ćete  nam pomagati molitvom da bi mnogi za nas zahvaljivali Bogu na  milosti koja nam je darovana posredovanjem mnogih.

2 Korinćanima 1:3-11

I vidjeh novo nebo i novu zemlju jer – prvo nebo i  prva zemlja uminu; ni mora više nema. I Sveti grad,  novi Jeruzalem, vidjeh: silazi s neba od Boga, opremljen kao  zaručnica nakićena za svoga muža. I začujem jak glas s prijestolja: “Evo Šatora Božjeg s ljudima! On će prebivati s njima: oni će biti narod njegov, a on će biti Bog s njima. I otrt će im svaku suzu s očiju te smrti više neće biti, ni tuge, ni jauka, ni boli više neće biti jer – prijašnje uminu.” Tada Onaj što sjedi na prijestolju reče: “Evo, sve činim novo!” I doda: “Napiši: Ove su riječi vjerne i istinite.”

Otkrivenje 21:1-5

ISKUŠAN

Tko  dakle misli da stoji, neka pazi da ne padne. Nije vas zahvatila  druga kušnja osim ljudske. Ta vjeran je Bog: neće pustiti da  budete kušani preko svojih sila, nego će s kušnjom dati i ishod da možete izdržati.

1 Korinćanima 10:12-13

Blago čovjeku koji trpi kušnju: prokušan, primit će vijenac  života koji je Gospodin obećao onima što ga ljube.  Neka nitko u napasti ne rekne: “Bog me napastuje.” Ta  Bog ne može biti napastovan na zlo, i ne napastuje nikoga. Nego  svakoga napastuje njegova požuda koja ga privlači i mami. Požuda  zatim, zatrudnjevši, rađa grijehom, a grijeh izvršen rađa smrću.

Jakov 1:12-15

NEDOSTATNA HRABROST

Kad vidješe neustrašivost Petrovu i Ivanovu, a znajući  da su to ljudi nepismeni i neuki, bijahu u čudu; znali su ih, da bijahu s Isusom, ali videći gdje s njima stoji izliječeni  čovjek, nisu mogli ništa protusloviti. Stoga zapovjediše  da izađu iz vijećnice pa stadoše raspravljati: “Što ćemo  s tim ljudima? Ta učinili su očit znak, poznat svim Jeruzalemcima, ne možemo ga nijekati; ali da se još više ne razglasi u  narod, zaprijetimo im da nikomu živom o tom Imenu više ne govore.” Pozvaše ih i zapovjediše im da podnipošto ne zbore niti  naučavaju u ime Isusovo. Ali im Petar i Ivan odgovoriše:  “Sudite je li pred Bogom pravo slušati radije vas nego Boga. Mi doista ne možemo ne govoriti što vidjesmo i čusmo.” Ali oni ne našavši kako da ih kazne, opet im zaprijete pa ih otpuste  poradi naroda jer su svi slavili Boga zbog onoga što se dogodilo. Jer čovjeku na kom se dogodi čudo ozdravljenja bijaše više  od četrdeset godina. Otpušteni, odoše svojima i javiše što im rekoše veliki  svećenici i starješine. Kad su oni to čuli, jednodušno podigoše  glas k Bogu i rekoše: “Gospodine, ti si stvorio nebo i zemlju i more i sve što je u njima! Ti si na usta oca našega, sluge svoga Davida, po Duhu Svetom rekao: Zašto se bune narodi, zašto puci ludosti snuju? Ustaju kraljevi zemaljski, Knezovi se rote protiv Gospodina i protiv Pomazanika njegova. Rote se, uistinu, u ovome gradu na svetog Slugu tvoga Isusa, kog pomaza, rote se Herod i Poncije Pilat zajedno s narodima i pucima izraelskim da učine što tvoja ruka i tvoja volja predodredi da se zbude.  I evo sada, Gospodine, promotri prijetnje njihove i daj slugama svojim sa svom smjelošću navješćivati riječ tvoju!  Pruži ruku svoju da bude ozdravljenja, znamenja i čudesa po imenu svetoga Sluge tvoga Isusa.”  I pošto se pomoliše, potrese se mjesto gdje bijahu  sabrani, i svi se napuniše Duha Svetoga te stanu navješćivati  riječ Božju smjelo.

Djela 4:13-31

Ubuduće jačajte se u Gospodinu i u silnoj snazi njegovoj. Obucite svu opremu Božju da se mognete oduprijeti lukavstvima đavlovim. Jer nije nam se boriti protiv krvi i mesa, nego protiv Vrhovništava, protiv Vlasti, protiv upravljača ovoga mračnoga  svijeta, protiv zlih duhova po nebesima. Zbog toga posegnite  za svom opremom Božjom da uzmognete odoljeti u dan zli i održati se kada sve nadvladate. Držite se dakle! Opašite bedra  istinom, obucite oklop pravednosti, potpašite noge spremnošću za evanđelje mira! U svemu imajte uza se štit  vjere: njime ćete moći ugasiti ognjene strijele Zloga. Uzmite  i kacigu spasenja i mač Duha, to jest Riječ Božju. Svakovrsnom se molitvom i prošnjom u svakoj prigodi u Duhu molite. Poradi toga i bdijte sa svom ustrajnošću i molitvom za sve svete, i za me, da mi se otvore usta i dade riječ hrabro obznaniti otajstvo evanđelja kojeg sam poslanik u okovima, da se ohrabrim o njemu kako treba govoriti.

Efežanima 6:10-20

ISCRPLJEN

“Dođite k meni svi koji ste izmoreni i opterećeni i ja ću vas odmoriti. Uzmite jaram moj na sebe, učite se od mene jer sam krotka i ponizna srca i naći ćete spokoj dušama svojim. Uistinu, jaram je moj sladak i breme moje lako.”

Matej 11:28-30

Zato ne malakšemo. Naprotiv, ako se naš izvanji čovjek i raspada, nutarnji se iz dana u dan obnavlja. Ta ova malenkost naše časovite nevolje donosi nam obilato, sve obilatije, breme vječne slave jer nama nije do vidljivog nego do nevidljivog: ta vidljivo je privremeno, a nevidljivo – vječno.

2 Korinćanima 4:16-18

LJUTINA

Zato odložite laž i govorite istinu jedan drugomu jer udovi smo jedni drugima. Srdite se, ali ne griješite! Sunce nek ne zađe nad vašom srdžbom i ne dajite mjesta đavlu. Tko je krao, neka više ne krade, nego neka se radije trudi svojim rukama priskrbljivati da ima što podijeliti s potrebnim. Nikakva nevaljala riječ neka ne izlazi iz vaših usta, nego samo dobra, da prema potrebi saziđuje i milost iskaže slušateljima. I ne žalostite Duha Svetoga, Božjega, kojim ste opečaćeni za Dan otkupljenja! Daleko od vas svaka gorčina, i srdžba, i gnjev, i vika, i hula sa svom opakošću! Naprotiv! Budite jedni drugima dobrostivi, milosrdni; praštajte jedni drugima kao što i Bog u Kristu nama oprosti.

Ef.4:25-32

Neka vas, braćo moja, ne bude mnogo učitelja! Ta znate: bit ćemo strože suđeni. Doista, svi mnogo griješimo. Ako tko u govoru ne griješi, savršen je čovjek, vrstan zauzdati i cijelo tijelo. Ubacimo li uzde u usta konjima da ih sebi upokorimo, upravljamo i cijelim tijelom njihovim. Evo i lađa: tolike su i silni ih vjetrovi gone, a neznatno ih kormilo upravlja kamo kormilarova volja hoće. Tako i jezik: malen je ud, a velikim se može ponositi. Evo: kolicna vatra koliku šumu zapali! I jezik je vatra, svijet nepravda jezik je među našim udovima, kalja cijelo tijelo te, zapaljen od pakla, zapaljuje kotač života. Doista, sav rod zvijeri i ptica, gmazova i morskih životinja dade se ukrotiti, i rod ih je ljudski ukrotio, a jezik – zlo nemirno, pun otrova smrtonosnog – nitko od ljudi ne može ukrotiti. Njime blagoslivljamo Gospodina i Oca, njime i proklinjemo ljude na sliku Božju stvorene:  iz istih usta izlazi blagoslov i prokletstvo. Ne smije se, braćo moja, tako događati! Zar vrelo na isti otvor šiklja slatko i gorko? Može li, braćo moja, smokva roditi maslinama ili trs smokvama? Ni slan izvor ne može dati slatke vode. Je li tko mudar i razborit među vama? Neka dobrim življenjem pokaže svoja djela u mudroj blagosti. Ako u srcu imate gorku zavist i svadljivost, ne uznosite se i ne lažite protiv istine! Nije to mudrost koja odozgor silazi, nego zemaljska, ljudska, đavolska. Ta gdje je zavist i svadljivost, ondje je nered i svako zlo djelo. A mudrost odozgor ponajprije čista je, zatim mirotvorna, milostiva, poučljiva, puna milosrđa i dobrih plodova, postojana, nehinjena. Plod se pak pravednosti u miru sije onima koji tvore mir.

Jak.3:1-18

UMIŠLJENOST

Nekima pak koji se pouzdavahu u sebe da su pravednici, a druge potcjenjivahu, reče zatim ovu prispodobu: “Dva čovjeka uziđoše u Hram pomoliti se: jedan farizej, drugi carinik. Farizej se uspravan ovako u sebi molio: `Bože, hvala ti što nisam kao ostali ljudi: grabežljivci, nepravednici, preljubnici ili – kao ovaj carinik.` Postim dvaput u tjednu, dajem desetinu od svega što steknem.` A carinik, stojeći izdaleka, ne usudi se ni očiju podignuti k nebu, nego se udaraše u prsa govoreći: `Bože milostiv budi meni grešniku!` Kažem vam: ovaj siđe opravdan kući svojoj, a ne onaj! Svaki koji se uzvisuje, bit će ponižen; a koji se ponizuje, bit će uzvišen.”

Lk.18:9-14

Nikakvo suparništvo ni umišljenost, nego – u poniznosti jedni druge smatrajte višima od sebe; ne starajte se samo svaki za svoje, nego i za ono što se tiče drugih! Neka u vama bude isto mišljenje kao i u Kristu Isusu: On, trajni lik Božji, nije se kao plijena držao svoje jednakosti s Bogom, nego sam sebe “oplijeni” uzevši lik sluge, postavši ljudima sličan; obličjem čovjeku nalik, ponizi sam sebe, poslušan do smrti, smrti na križu. Zato Bog njega preuzvisi i darova mu ime, ime nad svakim imenom, da se na ime Isusovo prigne svako koljeno nebesnika, zemnika i podzemnika. I svaki će jezik priznati: “Isus Krist jest Gospodin!” – na slavu Boga Oca.

Fil.2:3-11

ZLODJELO

Ta iz srca izviru opake namisli, ubojstva, preljubi, bludništva, krađe, lažna svjedočanstva, psovke. To onečišćuje čovjeka; a jesti neopranih ruku ne onečišćuje čovjeka.”

Mt.15:19-20; Mk.7:21-23

Ili zar ne znate da nepravednici neće baštiniti kraljevstva Božjega? Ne varajte se! Ni bludnici, ni idolopoklonici, ni preljubnici, ni mekoputnici, ni muškoložnici, ni kradljivci, ni lakomci, ni pijanice, ni psovači, ni razbojnici neće baštiniti kraljevstva Božjega.

1.Kor.6:9-10

SMRT

Kad je dakle Isus stigao, nađe da je onaj već četiri dana u grobu. Betanija bijaše blizu Jeruzalema otprilike petnaest stadija. A mnogo Židova bijaše došlo tješiti Martu i Mariju zbog brata njihova. Kad Marta doču da Isus dolazi, pođe mu u susret dok je Marija ostala u kući. Marta reče Isusu: “Gospodine, da si bio ovdje, brat moj ne bi umro. Ali i sada znam: što god zaišteš od Boga, dat će ti.” Kaza joj Isus: “Uskrsnut će brat tvoj!” A Marta mu odgovori: “Znam da će uskrsnuti o uskrsnuću, u posljednji dan.” Reče joj Isus: “Ja sam uskrsnuće i život: tko u mene vjeruje, ako i umre, živjet će. I tko god živi i vjeruje u mene, neće umrijeti nikada. Vjeruješ li ovo?” Odgovori mu: “Da, Gospodine! Ja vjerujem da si ti Krist, Sin Božji, Onaj koji dolazi na svijet!” Rekavši to ode, zovnu svoju sestru Mariju i reče joj krišom: “Učitelj je ovdje i zove te.” A ona, čim doču, brzo ustane i pođe k njemu. Isus još ne bijaše ušao u selo, nego je dotada bio na mjestu gdje ga je Marta susrela. Kad Židovi, koji su s Marijom bili u kući i tješili je, vidješe kako je brzo ustala i izišla, pođoše za njom; mišljahu da ide na grob plakati. A kad Marija dođe onamo gdje bijaše Isus i kad ga ugleda, baci mu se k nogama govoreći: “Gospodine, da si bio ovjde, brat moj ne bi umro.” Kad Isus vidje kako plače ona i Židovi koji je dopratiše, potresen u duhu i uzbuđen upita: “Kamo ste ga položili?” Odgovoriše mu: “Gospodine, dođi i pogledaj!” I zaplaka Isus. Nato su Židovi govorili: “Gle, kako ga je ljubio!” A neki između njih rekoše: “Zar on, koji je slijepcu otvorio oči, nije mogao učiniti da ovaj ne umre?” Isus onda, ponovno potresen, pođe grobu. Bila je to pećina, a na nju navaljen kamen. Isus zapovjedi: “Odvalite kamen!” Kaže mu pokojnikova sestra Marta: “Gospodine, već zaudara. Ta četvrti je dan.” Kaže joj Isus: “Nisam li ti rekao: budeš li vjerovala, vidjet ćeš slavu Božju?” Odvališe dakle kamen. A Isus podiže oči i reče: “Oče, hvala ti što si me uslišao. Ja sam znao da me svagda uslišavaš; no rekoh to zbog nazočnog mnoštva: da vjeruju da si me ti poslao.” Rekavši to povika iza glasa: “Lazare, izlazi!” I mrtvac iziđe, noge mu i ruke bile povezane povojima, a lice omotano ručnikom. Nato Isus reče: “Odriješite ga i pustite neka ide!”

Iv.11:17-44

Nećemo da budete u neznanju, braćo, o onima koji su usnuli, da ne tugujete kao drugi koji nemaju nade. Doista, ako vjerujemo da je Isus umro i uskrsnuo, onda će Bog i one koji usnuše u Isusu, privesti zajedno s njime. Ovo vam uistinu velimo po riječi Gospodnjoj: mi živi, preostali za Dolazak Gospodnji, nećemo preteći onih koji su usnuli. Jer sam će Gospodin – na zapovijed, na glas arkanđelov, na zov trublje Božje – sići s neba. I najprije će uskrsnuti mrtvi u Kristu, a zatim ćemo mi živi, preostali, zajedno s njima biti poneseni na oblacima u susret Gospodinu, u zrak. I tako ćemo uvijek biti s Gospodinom. Tješite se dakle uzajamno ovim riječima!

1.Sol.4:13-18; 1.Kor.15:1-58

PRIJATELJSTVO

Kao što je Otac ljubio mene tako sam i ja ljubio vas; ostanite u mojoj ljubavi. Budete li čuvali moje zapovijedi, ostat ćete u mojoj ljubavi; kao što sam i ja čuvao zapovijedi Oca svoga te ostajem u ljubavi njegovoj. To sam vam govorio da moja radost bude u vama i da vaša radost bude potpuna. Ovo je moja zapovijed: ljubite jedni druge kao što sam ja vas ljubio! Veće ljubavi nitko nema od ove: da tko život svoj položi za svoje prijatelje. Vi ste prijatelji moji ako činite što vam zapovijedam. Više vas ne zovem slugama jer sluga ne zna što radi njegov gospodar; vas sam nazvao prijateljima jer vam priopćih sve što sam čuo od Oca svoga. Ne izabraste vi mene, nego ja izabrah vas i postavih vas da idete i rod donosite i rod vaš da ostane te vam Otac dadne što ga god zaištete u moje ime. Ovo vam zapovijedam: da ljubite jedni druge.”

Iv.15:9-17

Ne varajte se: “Zli razgovori kvare dobre običaje.”

1.Kor.15:33

DOBAR KARAKTER

Plod je pak Duha: ljubav, radost, mir, velikodušnost, uslužnost, dobrota, vjernost, blagost, uzdržljivost. Protiv tih nema zakona.

Gal.5:22-23

Uostalom, braćo, što je god istinito, što god časno, što god pravedno, što god čisto, što god ljubazno, što god hvalevrijedno; je li što krepost, je li što pohvala – to nek vam je na srcu! Što ste naučili, i primili, i čuli, i vidjeli na meni – to činite i Bog mira bit će s vama!

Fil.4:8-9

LAKOMOST

Tada mu netko iz mnoštva reče: “Učitelju, reci mome bratu da podijeli sa mnom baštinu.” Nato mu on reče: “Čovječe, tko me postavio sucem ili djeliocem nad vama?” I dometnu im: “Klonite se i čuvajte svake pohlepe: koliko god netko obilovao, život mu nije u onom što posjeduje.” Kaza im i prispodobu: “Nekomu bogatu čovjeku obilno urodi zemlja pa u sebi razmišljaše: `Što da učinim? Nemam gdje skupiti svoju ljetinu.` I reče: `Evo što ću učiniti! Srušit ću svoje žitnice i podignuti veće pa ću ondje zgrnuti sve žito i dobra svoja. Tada ću reći duši svojoj: dušo, evo imaš u zalihi mnogo dobara za godine mnoge. Počivaj, jedi, pij, uživaj!` Ali Bog mu reče: `Bezumniče! Već noćas duša će se tvoja zaiskati od tebe! A što si pripravio, čije će biti?` Tako biva s onim koji sebi zgrće blago, a ne bogati se u Bogu.”

Lk.12:13-21

Pa i jest dobitak velik pobožnost, zadovoljna onim što ima! Ta ništa nismo donijeli na svijet te iz njega ništa ni iznijeti ne možemo! Imamo li dakle hranu i odjeću, zadovoljimo se time. Jer oni koji se hoće bogatiti, upadaju u napast, zamku i mnoge nerazumne i štetne požude što ljude strovaljuju u zator i propast. Zaista, korijen svih zala jest srebroljublje; njemu odani, mnogi odlutaše od vjere i sami sebe isprobadaše mukama mnogima.

1.Tim.6:6-10

MRŽNJA

“Čuli ste da je rečeno: Ljubi svoga bližnjega, a mrzi neprijatelja. A ja vam kažem: Ljubite neprijatelje, molite za one koji vas progone da budete sinovi svoga oca koji je na nebesima, jer on daje da sunce njegovo izlazi nad zlima i dobrima i da kiša pada pravednicima i nepravednicima. Jer ako ljubite one koji vas ljube, kakva li vam plaća? Zar to isto ne čine i carinici? I ako pozdravljate samo braću, što osobito činite? Zar to isto ne čine i pogani?” “Budite dakle savršeni kao što je savršen Otac vaš nebeski!”

Mt.5:43-48

“Ako vas svijet mrzi, znajte da je mene mrzio prije nego vas. Kad biste bili od svijeta, svijet bi svoje ljubio; no budući da niste od svijeta, nego sam vas ja izabrao iz svijeta, zbog toga vas svijet mrzi. Sjećajte se riječi koju vam rekoh: `Nije sluga veći od svoga gospodara.` Ako su mene progonili, i vas će progoniti; ako su moju riječ čuvali, da vašu će čuvati. A sve će to poduzimati protiv vas poradi imena moga jer ne znaju onoga koji mene posla.  Da nisam došao i da im nisam govorio, ne bi imali grijeha; no sada nemaju izgovora za svoj grijeh. Tko mene mrzi, mrzi i Oca mojega. Da nisam učinio među njima djela kojih nitko drugi ne čini, ne bi imali grijeha; a sada vidješe pa ipak zamrziše i mene i Oca mojega. No neka se ispuni riječ napisana u njihovu Zakonu: Mrze me nizašto.

Iv.15:18-25

NADA

Blagoslovljen Bog i Otac Gospodina našega Isusa Krista koji nas po velikom milosrđu svojemu uskrsnućem Isusa Krista od mrtvih nanovo rodi za životnu nadu, za baštinu neraspadljivu, neokaljanu i neuvelu, pohranjenu na nebesima za vas, vas koje snaga Božja po vjeri čuva za spasenje, spremno da se objavi u posljednje vrijeme. Zbog toga se radujte, makar se sada možda trebalo malo i žalostiti zbog različitih kušnja: da prokušanost vaše vjere – dragocjenija od propadljivog zlata, koje se ipak u vatri kuša – stekne hvalu, slavu i čast o Objavljenju Isusa Krista. Njega vi ljubite iako ga ne vidjeste; u njega, iako ga još ne gledate, vjerujete te klikćete od radosti neizrecive i proslavljene što postigoste svrhu svoje vjere: spasenje duša.

1.Pt.1:3-9

Gledajte koliku nam je ljubav darovao Otac: djeca se Božja zovemo, i jesmo. A svijet nas ne poznaje zato što ne poznaje njega. Ljubljeni, sad smo djeca Božja i još se ne očitova što ćemo biti. Znamo: kad se očituje, bit ćemo njemu slični, jer vidjet ćemo ga kao što jest. I tko god ima tu nadu u njemu, čisti se kao što je on čist.

1.Iv.3:1-3

PONIZNOST

Da, po milosti koja mi je dana svakomu između vas velim: ne precjenjujte se više no što se treba cijeniti, nego cijenite se razumno, kako je već komu Bog odmjerio mjeru vjere. Jer kao što u jednom tijelu imamo mnogo udova, a nemaju svi isto djelovanje, tako smo i mi, mnogi, jedno tijelo u Kristu, a pojedinci udovi jedan drugomu. Dare pak imamo različite po milosti koja nam je dana: je li to prorokovanje – neka je primjereno vjeri; je li služenje – neka je u služenju; je li poučavanje – u poučavanju; je li hrabrenje – u hrabrenju; tko dijeli, neka je darežljiv; tko je predstojnik – revan; tko iskazuje milosrđe – radostan! Ljubav nehinjena! Zazirite oda zla, prianjajte uz dobro!

Rim.12:3-9

Ponizite se dakle pod snažnom rukom Božjom da vas uzvisi u pravo vrijeme.

1.Pt.5:6

LJUBAV

Kad bih sve jezike ljudske govorio i anđeoske, a ljubavi ne bih imao, bio bih mjed što ječi ili cimbal što zveči.  Kad bih imao dar prorokovanja i znao sva otajstva i sve spoznanje; i kad bih imao svu vjeru da bih i gore premještao, a ljubavi ne bih imao – ništa sam!  I kad bih razdao sav svoj imutak i kad bih predao tijelo svoje da se sažeže, a ljubavi ne bih imao – ništa mi ne bi koristilo.  Ljubav je velikodušna, dobrostiva je ljubav, ne zavidi, ljubav se ne hvasta, ne nadima se;  nije nepristojna, ne traži svoje, nije razdražljiva, ne pamti zlo;  ne raduje se nepravdi, a raduje se istini;  sve pokriva, sve vjeruje, svemu se nada, sve podnosi.  Ljubav nikad ne prestaje. Prorokovanja? Uminut će. Jezici? Umuknut će. Spoznanje? Uminut će.  Jer djelomično je naše spoznanje, i djelomično prorokovanje.  A kada dođe ono savršeno, uminut će ovo djelomično.  Kad bijah nejače, govorah kao nejače, mišljah kao nejače, rasuđivah kao nejače. A kad postadoh zreo čovjek, odbacih ono nejačko.  Doista, sada gledamo kroza zrcalo, u zagonetki, a tada – licem u lice! Sada spoznajem djelomično, a tada ću spoznati savršeno, kao što sam i spoznat!  A sada: ostaju vjera, ufanje i ljubav – to troje – ali najveća je među njima ljubav.

1.Kor.13:1-13

Ljubljeni, ljubimo jedni druge jer ljubav je od Boga; i svaki koji ljubi, od Boga je rođen i poznaje Boga.  Tko ne ljubi, ne upozna Boga jer Bog je ljubav.  U ovom se očitova ljubav Božja u nama: Bog Sina svoga jedinorođenoga posla u svijet da živimo po njemu.  U ovom je ljubav: ne da smo mi ljubili Boga, nego – on je ljubio nas i poslao Sina svoga kao pomirnicu za grijehe naše.  Ljubljeni, ako je Bog tako ljubio nas, i mi smo dužni ljubiti jedni druge.  Boga nitko nikada ne vidje. Ako ljubimo jedni druge, Bog ostaje u nama, i ljubav je njegova u nama savršena.  Po ovom znamo da ostajemo u njemu i on u nama: od Duha nam je svoga dao.  I mi smo vidjeli i svjedočimo da je Otac poslao Sina kao Spasitelja svijeta.  Tko ispovijeda da je Isus Sin Božji, Bog ostaje u njemu, i on u Bogu.  I mi smo upoznali ljubav koju Bog ima prema nama i povjerovali joj. Bog je ljubav i tko ostaje u ljubavi, u Bogu ostaje, i Bog u njemu.  U ovom je savršenstvo naše uzajamne ljubavi: imamo pouzdanje na Sudnji dan jer kakav je on, takvi smo i mi u ovom svijetu.  Straha u ljubavi nema, nego savršena ljubav izgoni strah; jer strah je muka i tko se boji, nije savršen u ljubavi.  Mi ljubimo jer on nas prije uzljubi.  Rekne li tko: “Ljubim Boga”, a mrzi brata svog, lažac je. Jer tko ne ljubi svoga brata kojega vidi, Boga kojega ne vidi ne može ljubiti.  I ovu zapovijed imamo od njega: Tko ljubi Boga, da ljubi i brata svoga.

1.Iv.4:7-21

ŽENIDBA

Krenuvši odande, dođe u judejski kraj i na onu stranu Jordana. I opet mnoštvo nagrnu k njemu, a on ih po svojem običaju ponovno poučavaše.  A pristupe farizeji pa, da ga iskušaju, upitaše: “Je li mužu dopušteno otpustiti ženu?”  On im odgovori: “Što vam zapovjedi Mojsije?”  Oni rekoše: “Mojsije je dopustio napisati otpusno pismo i – otpustiti.”  A Isus će im: “Zbog okorjelosti srca vašega napisa vam on tu zapovijed.  Od početka stvorenja muško i žensko stvori ih.  Stoga će čovjek ostaviti oca i majku da prione uza svoju ženu;  dvoje njih bit će jedno tijelo. Tako više nisu dvoje, nego jedno tijelo.  Što dakle Bog združi, čovjek neka ne rastavlja!”  U kući su ga učenici ponovno o tome ispitivali.  I reče im: “Tko otpusti svoju ženu pa se oženi drugom, čini prema prvoj preljub.  I ako žena napusti svoga muža pa se uda za drugoga, čini preljub.”

Mk.10:1-12

Podložni budite jedni drugima u strahu Kristovu!  Žene svojim muževima kao Gospodinu!  Jer muž je glava žene kao i Krist Glava Crkve – On, Spasitelj Tijela.  Pa kao što se Crkva podlaže Kristu, tako i žene muževima u svemu!  Muževi, ljubite svoje žene kao što je Krist ljubio Crkvu te sebe predao za nju  da je posveti, očistivši je kupelji vode uz riječ  te sebi predvede Crkvu slavnu, bez ljage i nabora ili čega takva, nego da bude sveta i bez mane.  Tako treba da i muževi ljube svoje žene kao svoja tijela. Tko ljubi svoju ženu, sebe ljubi.  Ta nitko nikada ne mrzi svoga tijela, nego ga hrani i njeguje kao i Krist Crkvu.  Doista, mi smo udovi njegova Tijela!  Stoga će čovjek ostaviti oca i majku da prione uza svoju ženu; dvoje njih bit će jedno tijelo.  Otajstvo je to veliko! Ja smjeram na Krista i na Crkvu.  Dakle, neka svaki od vas ljubi svoju ženu kao samog sebe, a žena neka poštuje svog muža.

Ef.5:21-33

POSLUŠNOST

Svaka duša neka se podlaže vlastima nad sobom. Jer nema vlasti doli od Boga: koje postoje, od Boga su postavljene.  Stoga tko se suprotstavlja vlasti, Božjoj se odredbi protivi; koji se pak protive, sami će na se navući osudu.  Vladari doista nisu strah i trepet zbog dobra, nego zbog zla djela. Hoćeš li se ne bojati vlasti? Dobro čini pa ćeš imati pohvalu od nje!  Ta Božji je ona poslužitelj – tebi na dobro. Ako li zlo činiš, strahuj! Ne nosi uzalud mača! Božji je ona poslužitelj: gnjev njegov iskaljuje na onome koji zlo čini.  Treba se stoga podlagati, ne samo zbog gnjeva nego i zbog savjesti.  Zato i poreze plaćate: ta službenici su Božji oni koji se time bave.  Dajte svakomu što mu pripada: komu porez – porez, komu carina – carina, komu poštovanje – poštovanje, komu čast – čast.

Rim.13:1-7

Budite vršitelji riječi, a ne samo slušatelji, zavaravajući sami sebe.  Jer ako je tko slušatelj riječi, a ne i izvršitelj, sličan je čovjeku koji motri svoje rođeno lice u zrcalu:  promotri se, ode i odmah zaboravi kakav bijaše.  A koji se ogleda u savršenom zakonu slobode i uza nj prione, ne kao zaboravan slušatelj nego djelotvoran izvršitelj, blažen će biti u svem djelovanju svome.

Jak.1:22-25

RODITELJI

On im odgovori: “A zašto vi prestupate zapovijed Božju radi svoje predaje?  Ta reče Bog: Poštuj oca i majku! I: Tko prokune oca ili majku, smrću neka se kazni!  A vi velite: `Rekne li tko ocu ili majci: Pomoć koja te od mene ide neka bude sveti dar,  ne treba da poštuje oca svoga ni majku svoju.` Tako dokinuste riječ Božju radi svoje predaje.  Licemjeri, dobro prorokova o vama Izaija:  Narod me ovaj usnama časti, a srce mu je daleko od mene.  zalud me štuju naučavajući nauke – uredbe ljudske.”

Mt.15:3-9

Djeco, slušajte svoje roditelje u Gospodinu jer to je pravedno.  Poštuj oca svoga i majku – to je prva zapovijed s obećanjem:  da ti dobro bude i da dugo živiš na zemlji.

Ef.6:1-3

STRPLJENJE

Postojanosti vam uistinu treba da biste vršeći volju Božju zadobili obećano.  Jer još malo, sasvim malo, i Onaj koji dolazi doći će i neće zakasniti  A pravednik će moj od vjere živjeti, ako li pak otpadne, ne mili se on duši mojoj.  A mi nismo od onih koji otpadaju, sebi na propast, nego od onih koji vjeruju na spas duše.

Heb.10:36-39

Strpite se dakle, braćo, do Dolaska Gospodnjega! Evo: ratar iščekuje dragocjeni urod zemlje, strpljiv je s njime dok ne dobije kišu ranu i kasnu.  Strpite se i vi, očvrsnite srca jer se Dolazak Gospodnji približio!  Ne tužite se jedni na druge da ne budete osuđeni! Evo: sudac stoji pred vratima!  Za uzor strpljivosti i podnošenja zala uzmite, braćo, proroke koji su govorili u ime Gospodnje.  Eto: blaženima nazivamo one koji ustrajaše. Za postojanost Jobovu čuste i nakanu Gospodnju vidjeste jer milostiv je Gospodin i milosrdan!

Jak.5:7-11

DOPUSTIVOST – ODOBRAVANJE

Otkriva se doista s neba gnjev Božji na svaku bezbožnost i nepravednost ljudi koji istinu sputavaju nepravednošću.  Jer što se o Bogu može spoznati, očito im je: Bog im očitova.  Uistinu, ono nevidljivo njegovo, vječna njegova moć i božanstvo, onamo od stvaranja svijeta, umom se po djelima razabire tako da nemaju isprike.  Jer premda upoznaše Boga, ne iskazaše mu kao Bogu ni slavu ni zahvalnost, nego ishlapiše u mozganjima svojim te se pomrači bezumno srce njihovo.  Gradeći se mudrima, poludješe i  zamijeniše slavu neraspadljivog Boga likom, obličjem raspadljiva čovjeka, i ptica, i četveronožaca, i gmazova.  Zato ih je Bog po pohotama srdaca njihovih predao nečistoći te sami obeščašćuju svoja tijela,  oni što su Istinu – Boga zamijenili lažju, častili i štovali stvorenje umjesto Stvoritelja, koji je blagoslovljen u vjekove. Amen.  Stoga ih je Bog predao sramotnim strastima: njihove žene zamijeniše naravno općenje protunaravnim,  a tako su i muškarci napustili naravno općenje sa ženom i raspalili se pohotom jedni za drugima te muškarci s muškarcima sramotno čine i sami na sebi primaju zasluženu plaću svoga zastranjenja.  I kako nisu smatrali vrijednim držati se spoznaje Boga, predade ih Bog nevaljanu umu te čine što ne dolikuje,  puni svake nepravde, pakosti, lakomosti, zloće; puni zavisti, ubojstva, svađe, prijevare, zlonamjernosti; došaptavači,  klevetnici, mrzitelji Boga, drznici, oholice, preuzetnici, izmišljači zala, roditeljima neposlušni,  nerazumni, nevjerni, bešćutni, nemilosrdni.  Znaju za odredbu Božju – da smrt zaslužuju koji takvo što čine – a oni ne samo da to čine nego i povlađuju onima koji čine.

Rim.1:18-32

“Sve mi je dopušteno!” Ali – sve ne koristi. “Sve mi je dopušteno!” Ali – neću da mnome išta vlada.  “Jela trbuhu, a trbuh jelima; Bog će i jedno i drugo uništiti.” Ali ne tijelo bludnosti, nego Gospodinu, i Gospodin tijelu!  Ta Bog koji je Gospodina uskrisio i nas će uskrisiti snagom njegovom.  Ne znate li da su tijela vaša udovi Kristovi? Hoću li dakle uzeti udove Kristove i učiniti ih udovima bludničinim? Nipošto!  Ili zar ne znate: tko uz bludnicu prione, jedno je tijelo? Jer veli se: Bit će njih dvoje jedno tijelo.  A tko prione uz Gospodina, jedan je duh.  Bježite od bludnosti! Svaki grijeh koji učini čovjek, izvan tijela je, a bludnik griješi protiv svojega tijela.  Ili zar ne znate? Tijelo vaše hram je Duha Svetoga koji je u vama, koga imate od Boga, te niste svoji.  Jer kupljeni ste otkupninom. Proslavite dakle Boga u tijelu svojem!

1.Kor.6:12-20

ČISTOĆA

A mladenačkih se strastvenosti kloni! Teži za pravednošću, vjerom, ljubavlju, mirom sa svima koji iz čista srca prizivlju Gospodina.

1.Tim.2:22

Sve je čisto čistima; okaljanima pak i nevjernima ništa čisto, nego su im okaljani i razum i savjest.  Ispovijedaju da Boga poznaju, ali djelima ga niječu – odvratni, neposlušni i za koje god dobro djelo nepodesni.

Tit.1:15-16

OSVETA

“Čuli ste da je rečeno: Oko za oko, zub za zub!  A ja vam kažem: Ne opirite se Zlomu! Naprotiv, pljusne li te tko po desnom obrazu, okreni mu i drugi.  Onomu tko bi se htio s tobom parničiti da bi se domogao tvoje donje haljine prepusti i gornju.  Ako te tko prisili jednu milju, pođi s njim dvije.  Tko od tebe što zaište, podaj mu! I ne okreni se od onoga koji hoće da mu pozajmiš.”

Mt.5:38-42

Nikome zlo za zlo ne vraćajte; zauzimajte se za dobro pred svim ljudima!  Ako je moguće, koliko je do vas, u miru budite sa svim ljudima!  Ne osvećujte se, ljubljeni, nego dajte mjesta Božjem gnjevu. Ta pisano je: Moja je odmazda, ja ću je vratiti, veli Gospodin.  Naprotiv: Ako je gladan neprijatelj tvoj, nahrani ga, i ako je žedan, napoj ga! Činiš li tako, ugljevlje mu ražareno zgrćeš na glavu.  Ne daj se pobijediti zlom, nego dobrim svladavaj zlo.

Rim.12:17-21

BOGATSTVO

“Ne zgrćite sebi blago na zemlji, gdje ga moljac i rđa nagrizaju i gdje ga kradljivci potkapaju i kradu.  Zgrćite sebi blago na nebu, gdje ga ni moljac ni rđa ne nagrizaju i gdje kradljivci ne potkapaju niti kradu.  Doista, gdje ti je blago, ondje će ti biti i srce.”  “Oko je tijelu svjetiljka. Ako ti je dakle oko bistro, sve će tijelo tvoje biti svijetlo.  Ako ti je pak oko nevaljalo, sve će tijelo tvoje biti tamno. Ako je dakle svjetlost koja je u tebi – tamna, kolika će istom tama biti?”  “Nitko ne može služiti dvojici gospodara. Ili će jednoga mrziti, a drugoga ljubiti; ili će uz jednoga prianjati, a drugoga prezirati. Ne možete služiti Bogu i bogatstvu.”

Mt.6:19-24

I dok je izlazio na put, dotrči netko, klekne preda nj pa ga upita: “Učitelju dobri, što mi je činiti da baštinim život vječni?”  Isus mu reče: “Što me zoveš dobrim? Nitko nije dobar doli Bog jedini!  Zapovijedi znadeš: Ne ubij! Ne čini preljuba! Ne ukradi! Ne svjedoči lažno! Ne otmi! Poštuj oca svoga i majku!”  On mu odgovori: “Učitelju, sve sam to čuvao od svoje mladosti.”  Isus ga nato pogleda, zavoli ga i rekne mu: “Jedno ti nedostaje! Idi i što imaš, prodaj i podaj siromasima pa ćeš imati blago na nebu. A onda dođi i idi za mnom.”  On se na tu riječ smrkne i ode žalostan jer imaše velik imetak.  Isus zaokruži pogledom pa će svojim učenicima: “Kako li će teško imućnici u kraljevstvo Božje!”  Učenici ostadoše zapanjeni tim njegovim riječima. Zato im Isus ponovi: “Djeco, kako je teško u kraljevstvo Božje!  Lakše je devi kroz ušice iglene nego bogatašu u kraljevstvo Božje.”  Oni se još većma snebivahu te će jedan drugome: “Pa tko se onda može spasiti?”  Isus upre u njih pogled i reče: “Ljudima je nemoguće, ali ne Bogu! Ta Bogu je sve moguće!”  Petar mu poče govoriti: “Evo, mi sve ostavismo i pođosmo za tobom.”  Reče Isus: “Zaista, kažem vam, nema ga tko ostavi kuću, ili braću, ili sestre, ili majku, ili oca, ili djecu, ili polja poradi mene i poradi evanđelja,  a da ne bi sada, u ovom vremenu, s progonstvima primio stostruko kuća, i braće, i sestara, i majki, i djece, i polja – i u budućem vijeku život vječni.  A mnogi prvi bit će posljednji i posljednji prvi.”

Mk.10:17-31

SAMODISCIPLINA

Znajte, braćo moja ljubljena! Svatko neka bude brz da sluša, spor da govori, spor na srdžbu.  Jer srdžba čovjekova ne čini pravde Božje.  Zato odložite svaku prljavštinu i preostalu zloću i sa svom krotkošću primite usađenu riječ koja ima moć spasiti duše vaše.

Jak1:19-21

Zbog toga svim marom prionite: vjerom osigurajte krepost, krepošću spoznaje,  spoznanjem uzdržljivost, uzdržljivošću postojanost, postojanošću pobožnost,  pobožnošću bratoljublje, bratoljubljem ljubav.  Jer ako to imate i u tom napredujete, nećete biti besposleni i neplodni za spoznanje Isusa Krista.  A tko toga nema, slijep je, kratkovidan; zaboravio je da je očišćen od svojih prijašnjih grijeha.

2.Pt.1:5-9

ZAHVALNOST

Dok je tako putovao u Jeruzalem, prolazio je između Samarije i Galileje.  Kad je ulazio u neko selo, eto mu u susret deset gubavaca. Zaustave se podaleko  i zavape: “Isuse, Učitelju, smiluj nam se!”  Kad ih Isus ugleda, reče im: “Idite, pokažite se svećenicima!” I dok su išli, očistiše se.  Jedan od njih vidjevši da je ozdravio, vrati se slaveći Boga u sav glas.  Baci se ničice k Isusovim nogama zahvaljujući mu. A to bijaše neki Samarijanac.  Nato Isus primijeti: “Zar se ne očistiše desetorica?  A gdje su ona devetorica? Ne nađe li se nijedan koji bi se vratio i podao slavu Bogu, osim ovoga tuđinca?”  A njemu reče: “Ustani! Idi! Tvoja te vjera spasila!”

Lk.17:11-19

Uvijek se radujte!  Bez prestanka se molite!  U svemu zahvaljujte! Jer to je za vas volja Božja u Kristu Isusu.

1.Sol.5:16-18

MISLI

Da, oni koji žive po tijelu, teže za onim što je tjelesno; a koji po Duhu, za onim što je Duhovo:  težnja je tijela smrt, a težnja Duha život i mir.  Jer težnja je tijela protivna Bogu: zakonu se Božjemu ne podvrgava, a i ne može.  Oni pak koji su u tijelu, ne mogu se Bogu svidjeti.

Rim.8:5-8

Uostalom, braćo, što je god istinito, što god časno, što god pravedno, što god čisto, što god ljubazno, što god hvalevrijedno; je li što krepost, je li što pohvala – to nek vam je na srcu!

Fil.4:8

ISTINOSLJUBIVOST

Zato odložite laž i govorite istinu jedan drugomu jer udovi smo jedni drugima.

Ef.4:25

Ali sada i vi odložite sve! Gnjev, srdžba, opakost, hula, prostota van iz vaših usta!  Ne varajte jedni druge! Jer svukoste staroga čovjeka s njegovim djelima  i obukoste novoga, koji se obnavlja za spoznanje po slici svoga Stvoritelja!

Kol.3:8-10