Warning: curl_exec() has been disabled for security reasons in /home/pentekos/public_html/wp-includes/class-http.php on line 1149
Biblija – pomoć u slućaju
O Bibliji

Biblija – pomoć u slućaju

BOJAŽLJIV

Ne bojte ih se dakle, jer nema ništa skriveno, što se ne bi otkrilo, ništa tajno, što se ne bi doznalo, Što vam govorim u tami, to navješćujte na svjetlosti; što vam se šapće na uho, to propovijedajte na krovovima! Ne bojte se onih, koji doduše mogu ubiti tijelo, ali duše ne mogu ubiti! Nego se bojte onoga, koji može dušu i tijelo pogubiti u paklu! Ne kupuju li se dva vrapca za pet para? A ipak ni jedan od njih ne pada na zemlju bez Oca vašega. A u vas je dapače izbrojena sva kosa na glavi vašoj. Ne bojte se dakle! Vi ste više vrijedni, negoli mnogi vrapci.

Mt.10:26-31

Radujte se svagda u Gospodinu; opet velim, radujte se! Blagost vaša neka bude poznata svim ljudima! Gospodin je blizu. Ne brinite se tjeskobno ni za što, nego u svemu molitvom i prošnjom sa zahvalom neka se javljaju Bogu potrebe vaše! I mir Božji, koji nadilazi svaki um, čuvat će srca vaša i misli vaše u Kristu Isusu.

Fil.4:4-7

UZNEMIREN I/ILI ZABRINUT

Zato vam kažem: Ne budite tjeskobno zabrinuti za život svoj, što ćete jesti i što ćete piti, ni za tijelo svoje, u što ćete se obući. Nije li život više od hrane i tijelo nije li više od odijela? Pogledajte na ptice nebeske! One ne siju, ne žanju, ne skupljaju u žitnice: Otac ih vas nebeski hrani. Nijeste li vi više vrijedni od njih? Tko od vas može svojim brigama produljiti život svoj i za jedan samo pedalj? I što ste tako tjeskobno zabrinuti za odijelo? Pogledajte na ljiljane u polju! Kako rastu! Ne rade i ne predu; A ipak kažem vam: Ni Salomon u svemu svojemu sjaju nije bio tako odjeven kao jedan jedini od njih. I kad Bog travu, što danas stoji na polju, a sutra se baca u peć, tako odijeva, koliko će više vas, malovjerni! Ne budite dakle tjeskobno zabrinuti i ne pitajte: Što ćemo jesti? Što ćemo piti? Čim ćemo se odjenuti? Za sve to brinu se neznabošci. A zna Otac vaš nebeski, da vam to sve treba. Tražite najprije kraljevstvo Božje i pravdu njegovu, i ovo će vam se sve dodati. Ne budite dakle tjeskobno zabrinuti za sutrašnji dan; jer će se sutrašnji dan brinuti sam za se. Svaki dan ima dosta svojega vlastitog zla.

Mt.6:25-34

Neka se ne plaši srce vaše! Vjerujte u Boga, i u mene vjerujte! U kući Oca mojega mnogi su stanovi. Kad ne bi bilo tako, bio bih vam rekao, jer idem da vam pripravim mjesto. I kad otidem i pripravim mjesto, opet ću doći i uzet ću vas k sebi, da i vi budete, gdje sam ja. I kamo ja idem vi znate i put znate.

Iv.14:1-4

RAŽALOŠĆEN

Evo vam govorim tajnu: Svi nećemo usnuti, ali svi ćemo se promijeniti; Iznenada, u trenutku oka, u posljednjoj trubi; jer će zatrubiti, i mrtvi će uskrsnuti neraspadljivi, i mi ćemo se promijeniti, Jer ovo raspadljivo treba da se obuče u neraspadljivost, i ovo smrtno da se obuče u besmrtnost. A kad se ovo raspadljivo obuče u neraspadljivost, i ovo se smrtno obuče u besmrtnost, onda će se ispuniti riječ, što je napisana: “Pobjeda proguta smrt. Gdje je, smrti, pobjeda tvoja? Gdje je, smrti, žalac tvoj?” A žalac je smrti grijeh, a sila je grijeha zakon. A Bogu hvala, koji nam dade pobjedu po Gospodinu našemu Isusu Kristu.

1.Kor.15:51-57

A nećemo, braćo, da vi ne znate za one, koji su usnuli, da se ne žalostite kao i ostali, koji nemaju nade. Jer ako vjerujemo, da je Isus umro i uskrsnuo, tako će Bog i one, koji su usnuli po Isusu, dovesti s njime. Jer vam ovo govorimo po riječi Gospodnjoj, da mi, koji živimo, koji ostajemo za dolazak Gospodnji, nećemo preteći onih, koji su usnuli. Jer će sam Gospodin na dani znak, na glas arkanđelov, na zvuk trube Božje sići s neba i mrtvi u Kristu uskrsnut će najprije, Onda ćemo mi, koji živimo, koji smo ostali, biti zajedno s njima uzeti u oblake, u susret Gospodinu u zraku, i tako ćemo svagda biti s Gospodinom. Tješite dakle jedan drugoga ovim riječima!

1.Sol.4:13-18

TUŽAN ILI KRITIČAN

Tada pristupi k njemu Petar i zapita: “Gospodine, ako brat moj pogriješi proti meni, koliko puta da mu oprostim? Do sedam puta?”  Isus mu odgovori: “Velim ti, ne do sedam puta, nego do sedamdeset put sedam puta.

Mt.18:21-22

Tada pristupi k njemu Petar i zapita: “Gospodine, ako brat moj pogriješi proti meni, koliko puta da mu oprostim? Do sedam puta?”  Isus mu odgovori: “Velim ti, ne do sedam puta, nego do sedamdeset put sedam puta. Tada pristupi k njemu Petar i zapita: “Gospodine, ako brat moj pogriješi proti meni, koliko puta da mu oprostim? Do sedam puta?” Isus mu odgovori: “Velim ti, ne do sedam puta, nego do sedamdeset put sedam puta.

Rim.2:1-4

IZBORA ZVANJA

I da nastojite da provodite miran život, i da gledate svoj posao, i da radite svojim rukama, kao što vam zapovjedismo; Da se vladate pošteno prema onima, što su vani, i da ni od koga ništa ne trebate.

1.Sol.4:11-12

Slušajte sad vi, koji govorite: “Danas ili sutra poći ćemo u ovaj i onaj grad, i provest ćemo ondje jednu godinu, i trgovat ćemo, i teći ćemo.” Vi, koji ne znate, što će biti sutra, jer što je vaš život? Jer ste dim, koji se zamalo pokaže, i onda, ga nestane. Mjesto da govorite: “Ako Gospodin htjedne, živjet ćemo i učinit ćemo ovo ili ono.”

Jak.4:13-15

SVIJEST O GRIJEHU

Jedan farizej zamoli ga, da bi objedovao kod njega. Pođe u kuću farizejevu i sjede za stol. U gradu je živjela žena kao grješnica. Kad doznade, da je on za stolom u kući farizejevoj, donese posudicu od alabastera s pomasti. Ona se plačući postavi odostraga nogu njegovih i uze noge njegove kvasiti suzama svojim i otirati kosom glave svoje. Tada je cjelivala noge njegove i mazala ih pomašću. Kad to vidje farizej, koji ga je bio pozvao, pomisli u sebi: “Kad bi ovaj bio prorok, znao bi tko i kakva je to žena, koja ga se dotiče – jedna grješnica.” Isus mu reče: “Simone, imam ti nešto reći.” On reče: “Kaži, učitelju!” Reče: “Jedan vjerovnik imao je dva dužnika. Jedan mu je bio dužan pet stotina denara, drugi pedeset. Jer nijesu mogli platiti svojega duga, otpusti ga obojici. Koji će ga sad od njih više ljubiti?” Simon odgovori: “Mislim onaj, kojemu je više poklonio.” Isus mu reče: “Pravo si sudio.” Tada okrenuvši se k ženi reče Simonu: “Vidiš li ovu ženu? Dođoh u tvoju kuću, a ti mi ne dade vode za noge moje; a ona suzama svojim okvasi noge moje i kosom svojom otre. Ti mi ne dade cjelova; a ona, otkako uđe, ne prestade cjelivati nogu mojih. Uljem nijesi pomazao glave moje; a ona pomašću pomaza noge moje. Zato kažem ti: Njoj su oprošteni mnogi grijehi njezini, jer je pokazala mnogu ljubav. A kojemu se oprašta manje, taj ima također samo malo ljubavi.” Tada reče njoj: “Tvoji su ti grijehi oprošteni.” Onda oni, koji su bili za stolom, pomisliše u sebi: “Tko je ovaj, da i grijehe oprašta?” A on reče ženi: “Vjera te je tvoja spasila. Idi u miru!”

Lk.7:36-50

Ako reknemo, da grijeha nema, sami sebe varamo, i istine nema u nama. Ako priznajemo grijehe svoje, vjeran je i pravedan, da nam oprosti grijehe i očisti nas od svake nepravde. Ako reknemo, da nijesmo sagriješili, gradimo ga lašcem, i riječ njegova nije u nama.

1.Iv.1:8-10

RAZMATRANJE ŽENIDBE

On im odgovori: “Nijeste li čitali, da je Stvoritelj u početku stvorio čovjeka kao muža i ženu i rekao: Zato će muž ostaviti oca i majku i prionuti za ženu svoju i dvoje će biti jedno tijelo? Oni dakle nijesu više dvoje nego jedno tijelo. I što je Bog svezao, ne smije čovjek rastavljati.”

Mt.19:4-6

On im odgovori: “Nijeste li čitali, da je Stvoritelj u početku stvorio čovjeka kao muža i ženu i rekao:  ato će muž ostaviti oca i majku i prionuti za ženu svoju i dvoje će biti jedno tijelo? Oni dakle nijesu više dvoje nego jedno tijelo. I što je Bog svezao, ne smije čovjek rastavljati.”

Ef.5:22-23

POSVEĆENJE SVOG ŽIVOTA

Tada reče Isus učenicima svojim: “Tko hoće da ide za mnom, neka se odreče sebe, uzme na se križ svoj i tako ide za mnom! Jer tko hoće život svoj da sačuva, izgubit će ga; a tko izgubi život svoj zbog mene, naći će ga. Jer što koristi čovjeku, ako dobije sav svijet, a pritom izgubi dušu svoju? Što može dati čovjek kao otkup za dušu svoju?

Mt.16:24-26

Zaklinjem vas dakle, braćo, milosrđem Božjim, da prikažete tjelesa svoja za žrtvu živu, svetu, ugodnu Bogu; tako da vaša služba Božja bude duhovna. Ne izjednačujte se s ovim svijetom, nego se promijenite obnovljenjem mišljenja svojega, da kušate, što je volja Božja, što je dobro, ugodno i savršeno.

Rim.12:1-2

KLONUO ILI OBESHRABREN

A znamo, da onima, koji ljube Boga, sve okreće Bog na dobro, onima, koji su pozvani po odluci. Jer koje naprijed poznade, one i predodredi, da budu jednaki obličju Sina njegova, da on bude prvorođeni među mnogom braćom. A koje predodredi, one i pozva; a koje pozva, one i opravda; a koje opravda, one i proslavi. Što ćemo dakle reći na ovo? Ako je Bog za nas, tko će na nas? Koji dakle svojega vlastitog Sina nije sačuvao, nego ga je predao za sve nas, kako dakle da nam s njim sve ne daruje! Tko će optužiti izabrane Božje? Bog je, koji ih opravdava. Tko će osuditi? Krist Isus, koji je umro, pa još i uskrsnuo, koji je s desne strane Bogu, koji nas i zagovara. Tko će nas rastaviti od ljubavi Božje u Kristu Isusu? Nevolja? ili tjeskoba? ili progonstvo? ili glad? ili golotinja? ili pogibao? ili mač? Kao što je pisano: “Zbog tebe nas ubijaju po cijeli dan; drže nas kao ovce, koje su za klanje.” Ali u svemu ovome pobjeđujemo zbog onoga, koji nas je ljubio. Jer sam uvjeren, da ni smrt, ni život, ni anđeli, ni poglavarstva, ni sadašnjost, ni budućnost, ni sila, Ni visina, ni dubina, ni drugo kakvo stvorenje ne može nas rastaviti od ljubavi Božje, koja je u Kristu Isusu, Gospodinu našemu.

Rim.8:28-39

I svu svoju brigu predajte nemu, jer se on brine za vas!

1.Pt.5:7

U SUMNJI

Isus mu reče: “Što se tiče mogućnosti, sve je moguće onome, koji vjeruje.” Odmah povika otac dječakov sa suzama: “Vjerujem, pomozi mojemu nevjeru!”

Mk.9:23-24

A Toma, jedan od dvanaestorice, nije bio s njima, kad je došao Isus. I rekoše mu drugi učenici: “Vidjeli smo Gospodina,” A on im reče: “Dok ne vidim na rukama njegovim znaka od čavala, i ne metnem prsta svojega u mjesto od čavla, i ne metnem ruke svoje u bok njegov, neću vjerovati.” I poslije osam dana bili su opet učenici njegovi unutra, i Toma s njima. Dođe Isus, kad su bila vrata zatvorena, i stade na sredinu, i reče: “Mir vam!” Potom reče Tomi: “Metni prst svoj ovamo, i vidi ruke moje, i pruži ruku svoju, i metni u bok moj, i ne budi nevjeran, nego vjeran!” Tada mu reče: “Gospodin moj i Bog moj!” Reče mu Isus: “Jer si me vidio, Toma, vjerovao si. Blagoslovljeni su, koji ne vidješe i vjerovaše!”

Iv.20:24-29

NEUSPJEH NA VIDIKU

Imajući dakle velikoga Velikog svećenika koji prodrije  kroz nebesa – Isusa, Sina Božjega – čvrsto se držimo vjere. Ta nemamo takva Velikog svećenika koji ne bi mogao biti  supatnik u našim slabostima, nego poput nas iskušavana svime, osim grijehom. Pristupajmo dakle smjelo Prijestolju milosti da primimo milosrđe  i milost nađemo za pomoć u pravi čas!

Heb.4:14-16

Onomu koji vas može očuvati od pada i besprijekorne postaviti  pred svoju Slavu u klicanju – jedinomu Bogu, Spasitelju našemu, po Isusu Kristu, Gospodinu našemu: slava, veličanstvo, vlast  i moć i prije svakoga vijeka, i sada, i u sve vijeke. Amen

Juda 24-26

SLABA VJERA

Zatim reče svojim učenicima: “Zato vam kažem: ne budite  zabrinuti za život: što ćete jesti; ni za tijelo: u što ćete  se obući. Ta život je vredniji od jela i tijelo od odijela. Promotrite gavrane! Ne siju niti žanju, nemaju spremišta  ni žitnice, pa ipak ih Bog hrani. Koliko li ste vi vredniji od  ptica! A tko od vas zabrinutošću može svojemu stasu dodati  lakat? Ako dakle ni ono najmanje ne možete, što ste onda  za ostalo zabrinuti? Promotrite ljiljane, kako niti predu  niti tkaju, a kažem vam: ni Salomon se u svoj svojoj slavi ne  zaodjenu kao jedan od njih. Pa ako travu koja je danas u  polju, a sutra se u peć baca Bog tako odijeva, koliko li će više  vas, malovjerni!” “Zato i vi: ne tražite što ćete jesti, što piti. Ne uznemirujte  se! Ta sve to traže pogani ovoga svijeta. Otac vaš zna da  vam je sve to potrebno. Nego, tražite kraljevstvo njegovo, a to će vam se nadodati!”

Luka 12:22-31

A vjera je već neko imanje onoga čemu se nadamo, uvjerenost  u zbiljnosti kojih ne vidimo. Zbog nje stari primiše svjedočanstvo. Vjerom spoznajemo da su svjetovi uređeni riječju Božjom  tako te ovo vidljivo ne posta od nečega pojavnoga. Vjerom Abel prinese Bogu bolju žrtvu nego Kain. Po njoj  primi svjedočanstvo da je pravedan – Bog nad njegovim darovima  posvjedoči – po njoj i mrtav još govori. Vjerom Henok bi prenesen da ne vidi smrti te iščeznu  jer ga je prenio Bog. Doista, prije prijenosa primio je svjedočanstvo  da omilje Bogu. A bez vjere nemoguće je omiljeti Bogu  jer tko mu pristupa, vjerovati mora da postoji i da je platac  onima koji ga traže. Vjerom Noa, upućen u ono što još ne bijaše vidljivo, predano  sagradi korablju na spasenje svoga doma. Time osudi svijet i postade baštinikom vjerničke pravednosti. Vjerom pozvan, Abraham posluša i zaputi se u kraj koji  je imao primiti u baštinu, zaputi se ne znajući kamo ide. Vjerom  se kao pridošlica naseli u obećanoj zemlji kao u tuđini, prebivajući pod šatorima s Izakom i Jakovom, subaštinicima istog obećanja, jer iščekivaše onaj utemeljeni Grad kojemu je graditelj  i tvorac Bog. Vjerom i Sara unatoč svojoj dobi zadobi moć da začne  jer vjernim smatraše Onoga koji joj dade obećanje. Zato od  jednoga, i to obamrla, nasta mnoštvo poput zvijezda na nebu  i pijeska nebrojena na obali morskoj. U vjeri svi su oni umrli, a da nisu zadobili obećanja, već su ih samo izdaleka vidjeli i pozdravili priznavši da su  stranci i pridošlice na zemlji. Doista, koji tako  govore, jasno očituju da domovinu traže. Dakako, da su mislili  na onu iz koje su izišli, imali bi još prilike vratiti se u nju. Ali sada oni čeznu za boljom, to jest nebeskom. Stoga se  Bog ne stidi zvati se Bogom njihovim: ta pripravio im je Grad. Vjerom Abraham, kušan, prikaza Izaka. Jedinca prikazivaše  on koji je primio obećanje, kome bi rečeno: Po Izaku će  ti se nazivati potomstvo! uvjeren da Bog može i od  mrtvih uskrisiti. Zato ga u predslici i ponovno zadobi. Vjerom baš u pogledu budućnosti Izak blagoslovi Jakova  i Ezava. Vjerom Jakov, umirući, blagoslovi oba sina Josipova  i duboko se prignu oslonjen na vrh svojega štapa. Vjerom  Josip na umoru napomenu ono o izlasku sinova Izraelovih i dade  zapovijed o svojim kostima. Vjerom su Mojsija netom rođena tri mjeseca krili  njegovi roditelji jer vidješe da je djetešce lijepo  i nisu se bojali kraljeve naredbe. Vjerom Mojsije, već  odrastao, odbi zvati se sinom kćeri faraonove. Radije  izabra biti zlostavljan zajedno s Božjim narodom, nego se časovito  okoristiti grijehom. Većim je bogatstvom od blaga egipatskih  smatrao muku Kristovu jer je gledao na plaću. Vjerom napusti  Egipat, ne bojeći se bijesa kraljeva, postojan kao da Nevidljivoga  vidi. Vjerom je obavio pashu i škropljenje krvlju  da Zatornik ne dotakne prvenaca Izraelovih. Vjerom prođoše Crvenim morem kao po suhu, što i Egipćani  pokušaše, ali se potopiše. Vjerom zidine jerihonske padoše  nakon sedmodnevnoga ophoda. Vjerom Rahaba, bludnica, ne propade  zajedno s nepokornicima jer s mirom primi uhode. I što još da kažem? Ta ponestat će mi vremena, počnem  li raspredati o Gideonu, Baraku, Samsonu, Jiftahu, Davidu, pa  Samuelu i prorocima, koji su po vjeri osvojili kraljevstva, odjelotvorili pravednost, zadobili obećano, začepili ralje lavovima, pogasili žestinu ognja, umakli oštrici mača, oporavili se  od slabosti, ojačali u boju, odbili navale tuđinaca. Žene  su po uskrsnuću ponovno zadobile svoje pokojne. Drugi pak, stavljeni  na muke, ne prihvatiše oslobođenja da bi ih zapalo bolje uskrsnuće. Drugi su opet iskusili izrugivanja i bičeve, pa i okove i  tamnicu. Kamenovani su, piljeni, poubijani oštricom mača, potucali se u runima, u kozjim kožusima, u oskudici, potlačeni, zlostavljani – svijet ih ne bijaše dostojan – vrludali po  pustinjama, gorama, pećinama i pukotinama zemaljskim. I svi oni po vjeri, istina, primiše svjedočanstvo, ali  ne zadobiše obećano jer Bog je za nas predvidio nešto bolje  da oni bez nas ne dođu do savršenstva.

Hebreji 11

DALEKO OD BOGA

I nastavi: “Čovjek neki imao dva sina. Mlađi reče  ocu: ‘Oče, daj mi dio dobara koji mi pripada.’ I razdijeli im  imanje. Nakon nekoliko dana mlađi sin pokupi sve, otputova  u daleku zemlju i ondje potrati svoja dobra živeći razvratno.” “Kad sve potroši, nasta ljuta glad u onoj zemlji te on  poče oskudijevati. Ode i pribi se kod jednoga žitelja u onoj  zemlji. On ga posla na svoja polja pasti svinje.  Želio se  nasititi rogačima što su ih jele svinje, ali mu ih nitko nije  davao.” “Došavši k sebi, reče: ‘Koliki najamnici oca moga imaju  kruha napretek, a ja ovdje umirem od gladi! Ustat ću, poći  svomu ocu i reći mu: ‘Oče, sagriješih protiv Neba i pred tobom! Nisam više dostojan zvati se sinom tvojim. Primi me kao jednog  od svojih najamnika.’” “Usta i pođe svom ocu. Dok je još bio daleko, njegov  ga otac ugleda, ganu se, potrča, pade mu oko vrata i izljubi  ga. A sin će mu: ‘Oče! Sagriješih protiv Neba i pred tobom!  Nisam više dostojan zvati se sinom tvojim.’ A otac reče slugama:  ‘Brzo iznesite haljinu najljepšu i obucite ga! Stavite mu prsten  na ruku i obuću na noge! Tele ugojeno dovedite i zakoljite, pa da se pogostimo i proveselimo jer sin mi ovaj bijaše  mrtav i oživje, izgubljen bijaše i nađe se!’ I stadoše se veseliti.”

Luka 15:11-24

Tada Pavao stade posred Areopaga i reče: “Atenjani! U  svemu ste, vidim, nekako veoma bogoljubni. Doista, prolazeći  i promatrajući vaše svetinje nađoh i žrtvenik s natpisom: Nepoznatom  Bogu. Što dakle ne poznajete, a štujete, to vam ja navješćujem.”  “Bog koji stvori svijet i sve na njemu,  on, neba i zemlje Gospodar, ne prebiva u rukotvorenim hramovima; i ne poslužuju ga ljudske ruke, kao da bi što trebao, on  koji svima daje život, dah i – sve. Od jednoga sazda cijeli  ljudski rod da prebiva po svem licu zemlje; ustanovi određena  vremena i međe prebivanja njihova da traže Boga, ne bi li  ga kako napipali i našli. Ta nije daleko ni od koga od nas.  U  njemu doista živimo, mičemo se i jesmo, kao što i neki od vaših  pjesnika rekoše: “Njegov smo čak i rod!” “Ako smo dakle rod Božji, ne smijemo smatrati da je božanstvo  slično zlatu, srebru ili kamenu, liku isklesanu umijećem i maštom  ljudskom.” “I ne obazirući se na vremena neznanja, nutka sada Bog  ljude da se svi i posvuda obrate.

Djela apostolska 17:22-30

NEDOSTATAN OSJEĆAJ

“Dosta ti je moja milost jer snaga se u slabosti usavršuje.” Najradije ću se dakle još više hvaliti svojim slabostima  da se nastani u meni snaga Kristova. Zato uživam u slabostima, uvredama, poteškoćama, progonstvima, tjeskobama poradi Krista.  Jer kad sam slab, onda sam jak.

2. Korinćanima 12:9-10

Znam i oskudijevati, znam i obilovati! Na  sve sam i na svašta navikao: i sit biti i gladovati, i obilovati  i oskudijevati. Sve mogu u Onome koji me jača!

Filipljanima 4:12-13

PRIJATELJI ZATAJE

Čuvajte se!” “Pogriješi li tvoj brat, prekori ga; ako se obrati, oprosti  mu. Pa ako se sedam puta na dan ogriješi o tebe i sedam se  puta obrati tebi govoreći: ‘Žao mi je!’, oprosti mu.”

Luka 17:3-4

Za prve moje obrane nitko ne bijaše uza me, svi me napustiše.  Ne uračunalo im se! Ali Gospodin je stajao uza me, on me krijepio da se po meni potpuno razglasi Poruka te je čuju svi  narodi; i izbavljen sam iz usta lavljih. Izbavit će me Gospodin  od svakoga zla djela i spasiti za svoje nebesko kraljevstvo.  Njemu slava u vijeke vjekova! Amen!

2. Timoteju 4:16-18

U BOLESTI ILI ZABRINUTOSTI

Pošto dovrši sve te svoje besjede narodu, uđe u Kafarnaum. Nekomu satniku bijaše bolestan sluga, samo što ne izdahnu, a bijaše mu veoma drag. Kad je satnik čuo za Isusa, posla  k njemu starješine židovske moleći ga da dođe i ozdravi mu slugu. Kad oni dođoše Isusu, usrdno ga moljahu: “Dostojan je da mu  to učiniš jer voli naš narod, i sinagogu nam je sagradio.” Isus se uputi s njima. I kad bijaše već kući nadomak, posla  satnik prijatelje s porukom: “Gospodine, ne muči se. Nisam dostojan  da uđeš pod krov moj. Zato se i ne smatrah dostojnim doći  k tebi. Nego – reci riječ da ozdravi sluga moj. Ta i ja, premda  sam vlasti podređen, imam pod sobom vojnike pa reknem jednomu:  ‘Idi’ – i ode, drugomu: ‘Dođi’ – i dođe, a sluzi svomu: ‘Učini  to’ – i učini.” Čuvši to, zadivi mu se Isus pa se okrenu mnoštvu koje  je išlo za njim i reče: “Kažem vam, ni u Izraelu na nađoh tolike  vjere.” Kad se oni koji su bili poslani vratiše kući, nađoše  slugu zdrava.

Luka 7:1-10

“Dosta ti je moja milost jer snaga se u slabosti usavršuje.” Najradije ću se dakle još više hvaliti svojim slabostima  da se nastani u meni snaga Kristova. Zato uživam u slabostima, uvredama, poteškoćama, progonstvima, tjeskobama poradi Krista.  Jer kad sam slab, onda sam jak.

2. Korinćanima 12:9-10

U OPASNOSTI

Najednom nasta žestoka oluja, na lađu  navale valovi te su je već gotovo napunili.  A on na krmi  spavaše na uzglavku. Probude ga i kažu mu: “Učitelju! Zar ne  mariš što ginemo?” On se probudi, zaprijeti vjetru i reče  moru: “Utihni! Umukni!” I smiri se vjetar i nasta velika utiha. Tada im reče: “Što ste bojažljivi? Kako nemate vjere?” Oni  se silno prestrašiše pa se zapitkivahu: “Tko li je ovaj da mu  se i vjetar i more pokoravaju?”

Marko 4:37-41

Zato možemo pouzdano reći: Gospodin mi je pomoćnik, ja ne strahujem: što mi tko može?

Hebrejima 13:6

OSAMLJEN

“Ako me ljubite, zapovijedi ćete moje čuvati. I ja ću moliti Oca i on će vam dati drugoga Branitelja da bude s vama zauvijek: Duha Istine, kojega svijet ne može primiti jer ga ne vidi i ne poznaje. Vi ga poznajete jer kod vas ostaje i u vama je. Neću vas ostaviti kao siročad; doći ću k vama. Još malo i svijet me više neće vidjeti, no vi ćete me vidjeti jer ja živim i vi ćete živjeti. U onaj ćete dan spoznati da sam ja u Ocu svom i vi u meni i ja u vama. Tko ima moje zapovijedi i čuva ih, taj me ljubi; a tko mene ljubi, njega će ljubiti Otac moj, i ja ću ljubiti njega i njemu se očitovati.”

Ivan 14:15-21

Pođite dakle i učinite mojim učenicima sve narode krsteći ih u ime Oca i Sina  i Duha Svetoga i učeći ih čuvati sve što sam vam zapovjedio!” “I evo, ja sam s vama u sve dane – do svršetka svijeta.

Matej 28:19-20

POTREBA SIGURNOSTI

Kao što je Otac ljubio mene tako sam i ja ljubio vas; ostanite u mojoj ljubavi. Budete li čuvali moje zapovijedi, ostat ćete u mojoj ljubavi; kao što sam i ja čuvao zapovijedi Oca svoga te ostajem u ljubavi njegovoj. To sam vam govorio da moja radost bude u vama i da vaša radost bude potpuna. Ovo je moja zapovijed: ljubite jedni druge kao što sam ja vas ljubio! Veće ljubavi nitko nema od ove: da tko život svoj položi za svoje prijatelje. Vi ste prijatelji moji ako činite što vam zapovijedam. Više vas ne zovem slugama jer sluga ne zna što radi njegov gospodar; vas sam nazvao prijateljima jer vam priopćih sve što sam čuo od Oca svoga. Ne izabraste vi mene, nego ja izabrah vas i postavih vas da idete i rod donosite i rod vaš da ostane te vam Otac dadne što ga god zaištete u moje ime. Ovo vam zapovijedam: da ljubite jedni druge.”

Ivan 15:9-17

Po tom ćemo znati da smo od istine. I umirit ćemo pred njim srce svoje ako nas ono bilo u čem osuđuje. Jer Bog je veći od našega srca i znade sve. Ljubljeni, ako nas srce ne osuđuje, možemo zaufano k Bogu. I što god ištemo, primamo od njega jer zapovijedi njegove čuvamo i činimo što je njemu drago. I ovo je zapovijed njegova: da vjerujemo u ime Sina njegova Isusa Krista i da ljubimo jedni druge kao što nam je dao zapovijed. I tko čuva zapovijedi njegove, u njemu ostaje, i On u njemu. I po ovom znamo da on ostaje u nama: po Duhu kojeg nam je dao.

1. Ivanova 3:19-24

POTREBA VODSTVA

Još vam mnogo imam kazati, ali sada ne možete nositi. 13 No kada dođe on – Duh Istine – upućivat će vas u svu istinu; jer neće govoriti sam od sebe, nego će govoriti što čuje i navješćivat će vam ono što dolazi.

Ivan 16:12-13

Nedostaje li komu od vas mudrosti, neka ište od Boga,  koji svima daje rado i bez negodovanja, i dat će mu se. Ali  neka ište s vjerom, bez ikakva kolebanja. Jer kolebljivac je  sličan morskom valovlju, uzburkanu i gonjenu.

Jakov 1:5-6

POTREBA MIRA

Opravdani dakle vjerom, u miru smo s Bogom po Gospodinu našem  Isusu Kristu. Po njemu imamo u vjeri i pristup u ovu milost  u kojoj stojimo i dičimo se nadom slave Božje.  I ne samo to!  Mi se dičimo i u nevoljama jer znamo: nevolja rađa postojanošću, postojanost prokušanošću, prokušanost nadom. Nada pak  ne postiđuje. Ta ljubav je Božja razlivena u srcima našim po  Duhu Svetom koji nam je dan!

Rimljanima 5:1-5

Radujte se u Gospodinu uvijek! Ponavljam: radujte se! Blagost vaša neka je znana svim ljudima! Gospodin je blizu! Ne budite zabrinuti ni za što, nego u svemu – molitvom i prošnjom, sa zahvaljivanjem – očitujte svoje molbe Bogu. I mir Božji  koji je iznad svakog razuma čuvat će srca vaša i vaše misli u  Kristu Isusu.

Filipljanima 4:4-7

MOLITVA

Jednom je Isus na nekome mjestu molio. Čim presta, reče mu  jedan od učenika: “Gospodine, nauči nas moliti kao što je i Ivan  naučio svoje učenike.” On im reče: “Kad molite, govorite: ‘Oče! Sveti se ime tvoje! Dođi kraljevstvo tvoje! Kruh naš svagdanji daji nam svaki dan! I otpusti nam grijehe naše: ta i mi otpuštamo svakom dužniku svojem! I ne uvedi nas u napast!’” I reče im: “Tko to od vas ima ovakva prijatelja? Pođe  k njemu o ponoći i rekne mu: ‘Prijatelju, posudi mi tri kruha. Prijatelj mi se s puta svratio te nemam što staviti preda  nj!’ A onaj mu iznutra odgovori: ‘Ne dosađuj mi! Vrata su  već zatvorena, a dječica sa mnom u postelji. Ne mogu ustati da  ti dadnem…’ Kažem vam: ako i ne ustane da mu dadne zato  što mu je prijatelj, ustat će i dati mu što god treba zbog njegove  bezočnosti.” “I ja vama kažem: Ištite i dat će vam se! Tražite i naći  ćete! Kucajte i otvorit će vam se! Doista, tko god ište, prima; i tko traži, nalazi; i onomu tko kuca, otvorit će se.” “A koji je to otac među vama: kad ga sin zaište ribu, zar će mu mjesto ribe zmiju dati? Ili kad zaište jaje, zar  će mu dati štipavca? Ako dakle vi, iako zli, znate dobrim  darima darivati djecu svoju, koliko li će više Otac s neba obdariti  Duhom Svetim one koji ga zaištu!”

Luka 11:1-13

Zaista, zaista, kažem vam: Tko vjeruje u mene, činit će djela koja ja činim; da veća će od njih činiti jer ja odlazim Ocu. I što god zaištete u moje ime, učinit ću, da se proslavi Otac u Sinu. Ako me što zaištete u moje ime, učinit ću.”

Ivan 14:12-14

OŽALOŠĆEN

Blagoslovljen Bog i Otac Gospodina našega Isusa Krista, Otac milosrđa i Bog svake utjehe! On nas tješi u svakoj našoj  nevolji da bismo i mi sve koji su u nevolji mogli tješiti onom  utjehom kojom nas same tješi Bog. Jer kao što su obilate patnje  Kristove u nama, tako je po Kristu obilata i utjeha naša. Bili  mi nevoljama pritisnuti za vašu je to utjehu i spasenje; bili  utješeni, za vašu je utjehu – djelotvornu: da strpljivo podnesete  iste patnje koje i mi podnosimo. I tako je stamena nada naša  o vama jer znamo: kao što ste zajedničari patnja tako ste i utjehe. Ne bismo doista htjeli, braćo, da ne znate za nevolju koja  nas je snašla u Aziji. Bijasmo prekomjerno, preko snage, opterećeni  te smo već strepili i za život. Ali u sebi prihvatismo i smrtnu  osudu da se ne bismo uzdali u same sebe, nego u Boga koji uskrisuje  mrtve. On nas je od takve smrti izbavio i izbavit će nas;  u njega se uzdamo, on će nas i dalje izbavljati. A i vi ćete  nam pomagati molitvom da bi mnogi za nas zahvaljivali Bogu na  milosti koja nam je darovana posredovanjem mnogih.

2 Korinćanima 1:3-11

I vidjeh novo nebo i novu zemlju jer – prvo nebo i  prva zemlja uminu; ni mora više nema. I Sveti grad,  novi Jeruzalem, vidjeh: silazi s neba od Boga, opremljen kao  zaručnica nakićena za svoga muža. I začujem jak glas s prijestolja: “Evo Šatora Božjeg s ljudima! On će prebivati s njima: oni će biti narod njegov, a on će biti Bog s njima. I otrt će im svaku suzu s očiju te smrti više neće biti, ni tuge, ni jauka, ni boli više neće biti jer – prijašnje uminu.” Tada Onaj što sjedi na prijestolju reče: “Evo, sve činim novo!” I doda: “Napiši: Ove su riječi vjerne i istinite.”

Otkrivenje 21:1-5

ISKUŠAN

Tko  dakle misli da stoji, neka pazi da ne padne. Nije vas zahvatila  druga kušnja osim ljudske. Ta vjeran je Bog: neće pustiti da  budete kušani preko svojih sila, nego će s kušnjom dati i ishod da možete izdržati.

1 Korinćanima 10:12-13

Blago čovjeku koji trpi kušnju: prokušan, primit će vijenac  života koji je Gospodin obećao onima što ga ljube.  Neka nitko u napasti ne rekne: “Bog me napastuje.” Ta  Bog ne može biti napastovan na zlo, i ne napastuje nikoga. Nego  svakoga napastuje njegova požuda koja ga privlači i mami. Požuda  zatim, zatrudnjevši, rađa grijehom, a grijeh izvršen rađa smrću.

Jakov 1:12-15

NEDOSTATNA HRABROST

Kad vidješe neustrašivost Petrovu i Ivanovu, a znajući  da su to ljudi nepismeni i neuki, bijahu u čudu; znali su ih, da bijahu s Isusom, ali videći gdje s njima stoji izliječeni  čovjek, nisu mogli ništa protusloviti. Stoga zapovjediše  da izađu iz vijećnice pa stadoše raspravljati: “Što ćemo  s tim ljudima? Ta učinili su očit znak, poznat svim Jeruzalemcima, ne možemo ga nijekati; ali da se još više ne razglasi u  narod, zaprijetimo im da nikomu živom o tom Imenu više ne govore.” Pozvaše ih i zapovjediše im da podnipošto ne zbore niti  naučavaju u ime Isusovo. Ali im Petar i Ivan odgovoriše:  “Sudite je li pred Bogom pravo slušati radije vas nego Boga. Mi doista ne možemo ne govoriti što vidjesmo i čusmo.” Ali oni ne našavši kako da ih kazne, opet im zaprijete pa ih otpuste  poradi naroda jer su svi slavili Boga zbog onoga što se dogodilo. Jer čovjeku na kom se dogodi čudo ozdravljenja bijaše više  od četrdeset godina. Otpušteni, odoše svojima i javiše što im rekoše veliki  svećenici i starješine. Kad su oni to čuli, jednodušno podigoše  glas k Bogu i rekoše: “Gospodine, ti si stvorio nebo i zemlju i more i sve što je u njima! Ti si na usta oca našega, sluge svoga Davida, po Duhu Svetom rekao: Zašto se bune narodi, zašto puci ludosti snuju? Ustaju kraljevi zemaljski, Knezovi se rote protiv Gospodina i protiv Pomazanika njegova. Rote se, uistinu, u ovome gradu na svetog Slugu tvoga Isusa, kog pomaza, rote se Herod i Poncije Pilat zajedno s narodima i pucima izraelskim da učine što tvoja ruka i tvoja volja predodredi da se zbude.  I evo sada, Gospodine, promotri prijetnje njihove i daj slugama svojim sa svom smjelošću navješćivati riječ tvoju!  Pruži ruku svoju da bude ozdravljenja, znamenja i čudesa po imenu svetoga Sluge tvoga Isusa.”  I pošto se pomoliše, potrese se mjesto gdje bijahu  sabrani, i svi se napuniše Duha Svetoga te stanu navješćivati  riječ Božju smjelo.

Djela 4:13-31

Ubuduće jačajte se u Gospodinu i u silnoj snazi njegovoj. Obucite svu opremu Božju da se mognete oduprijeti lukavstvima đavlovim. Jer nije nam se boriti protiv krvi i mesa, nego protiv Vrhovništava, protiv Vlasti, protiv upravljača ovoga mračnoga  svijeta, protiv zlih duhova po nebesima. Zbog toga posegnite  za svom opremom Božjom da uzmognete odoljeti u dan zli i održati se kada sve nadvladate. Držite se dakle! Opašite bedra  istinom, obucite oklop pravednosti, potpašite noge spremnošću za evanđelje mira! U svemu imajte uza se štit  vjere: njime ćete moći ugasiti ognjene strijele Zloga. Uzmite  i kacigu spasenja i mač Duha, to jest Riječ Božju. Svakovrsnom se molitvom i prošnjom u svakoj prigodi u Duhu molite. Poradi toga i bdijte sa svom ustrajnošću i molitvom za sve svete, i za me, da mi se otvore usta i dade riječ hrabro obznaniti otajstvo evanđelja kojeg sam poslanik u okovima, da se ohrabrim o njemu kako treba govoriti.

Efežanima 6:10-20

ISCRPLJEN

“Dođite k meni svi koji ste izmoreni i opterećeni i ja ću vas odmoriti. Uzmite jaram moj na sebe, učite se od mene jer sam krotka i ponizna srca i naći ćete spokoj dušama svojim. Uistinu, jaram je moj sladak i breme moje lako.”

Matej 11:28-30

Zato ne malakšemo. Naprotiv, ako se naš izvanji čovjek i raspada, nutarnji se iz dana u dan obnavlja. Ta ova malenkost naše časovite nevolje donosi nam obilato, sve obilatije, breme vječne slave jer nama nije do vidljivog nego do nevidljivog: ta vidljivo je privremeno, a nevidljivo – vječno.

2 Korinćanima 4:16-18