Božja namjera spasenja ljudi bila usredotočena na Isusa Krista. Obećanja koja je On učinio Evi, Abrahamu i Davidu, govorila su o Isusu kao o njihovu doslovnom potomku. U stvari, cijeli Stari zavjet ukazuje i prorokuje o Kristu. Zakon Mojsijev, kojemu se Izrael trebao pokoravati prije Kristova vremena, uvijek je ukazivao na Isusa:
”Prema tome, Zakon nam je bio čuvar da nas vodi u Krista…” (Gal.3:24). Tako se za blagdana Pashe, trebalo zaklati jedno jagnje bez mane (2.Moj., 12:3-6); To je predstavljalo Isusovu žrtvu: “Jaganjca Božjega koji odnosi grijeh svijeta” (Iv.1:29 1Kor.5:7). Savršeno stanje koje se tražilo za žrtvovane životinje je ukazivalo na savršeni Isusov lik. (2Moj.12:5 cp. 1Pet.1:19).
U Psalmima i Prorocima Staroga zavjeta, ima bezbroj proroštva koja se odnose na Mesiju.
Ona su osobito usredotočena na opisivanje kako će On umrijeti. Odbijanje Hebreja da prihvate ideju o Mesiji koji umire, bilo je jedino zbog njihova nemara da uoče ostvarenje ovih proroštava. Pročitajmo neka od tih proroštava:
Starozavjetna proroštva
“Bože, Bože moj! zašto si me ostavio”? (Ps.22:1).
“Koji me vide, podruguju se meni, razvlače usne, mašu glavom, i govore: ‘U Jahvu se on uzda, neka ga sad izbavi, neka ga spasi ako mu omilje!”(Ps.22:8+9).
“Grlo je moje kao crijep suho, i moj se jezik uz nepce slijepi… probodoše mi ruke i noge”. ”sve kosti svoje prebrojiti mogu,… (Ps.22:16-18).
“Haljine moje dijele među sobom, i kocku bacaju za odjeću moju.” (Ps.22:19).
Ispunjenje u Krista
Ovo su bile Isusove riječi na križu (Mt.27:46).
”Narod je stajao tu i promatrao. Članovi Velikog vijeća rugali se:’ Druge je spasio! – govorahu.-Neka spasi sam sebe, ako je zbilja Božji Mesija .Izabranik!” (Lk.23:35; 8:39); ”…mašući glavama.” (Mt.27:39).
Ovo su rekli dok je visio na križu (Mt.27:43).”On se uzdao u Boga, neka ga sad oslobodi..’
Ovo se ispunilo u Kristovoj žeđi na križu (Iv.19:28). Probadanje ruku i nogu se odnosi na fizičku metodu upotrebljavanu kod raspeća.
Točno ispunjenje ovoga se nalazi u Mt.27:35.
Uočljivo je da je Ps.22:23, citiran u Heb.2:12. odnosi na Isusa.
“Tuđinac postadoh braći, i stranac djeci majke svoje. Jer me izjela revnost za Dom Tvoj jede me…..” (Ps.69:9+10).
“U jelo mi žuč umiješaše, u mojoj me žeđi octom napojiše”. (Ps.69:22).
Ovo dobro opisuje Kristov osjećaj otuđenosti od svoje židovske braće i svoje vlastite obitelji (Mt.12:47-49), a citirano je u Iv.2:17
Ovo se dogodilo dok je Krist bio na križu (Mt.27:34).
Cijelo 53. poglavlje Knjige o Izaiji je značajno proroštvo Kristove smrti i uskrsnuća, čiji je svaki stih imao svoje jasno ispunjenje. Navest ćemo samo dva primjera:
“kao ovca nijema pred onim koji je striže ne otvori usta svojih” (Ps.53:7).
“Odrediše mu grob sa zločincima, ali na smrti bi pogreban s bogatijem” (Is.53:9).
Krist, Jaganjac Božji, je za vrijeme svog suđenja šutio (Mt.27:12,14).
Isus je bio razapet sa zločincima(Mt.27:38), ali je bio ukopan u grobu bogata čovjeka (Mt.27:57-60).
Nije ni čudo da nas Novi zavjet podsjeća da su “zakon i proroci” Staroga zavjeta temelj našega razumijevanja o Kristu (Djela 26:22; 28:23; Rim.1: 2,3; 16:25,26). Sam je Isus upozorio, da ako ne shvatimo ispravno” Mojsija i Proroke”, ne možemo ni Njega razumjeti. (Lk.16:31; Iv.5:46,47)