(podaci iz Biblijskih studija)
Neke grupe tvrde da trebamo držati židovsku subotu točno po opisu Zakona; mnogi drugi osjećaju da kršćani trebaju imati određeni dan u tjednu u kojem će bogoslužiti, a kojeg oni često definiraju kao nedjelju.
Subota je bila posljednji dan u tjednu, kad je Bog otpočinuo nakon šest dana stvaranja (Izl.20:10-11). Kako je nedjelja prvi dan tjedna, bilo bi neispravno (za Izraelce), držati ovaj dan kao subotu. Subota je bila određeni “znak između Boga i Izraelaca: ”…da znaju da sam ja Gospod koji ih posvećujem” (Ez.20:12). Kao takva, nikada nije bila predviđena ni obvezna za ne-Židove.
Mi smo vidjeli da je Kristovom smrću na križu, Mojsijev zakon bio ukinut, pa tako sada nema nikakve potrebe održavati subotu ili, dakako, bilo koji blagdan. (Kol.2:14-17).
Rane kršćane koji su se vratili održavanju dijelova Mojsijeva zakona, npr. subote, opisao je apostol Pavao kao one koji se vraćaju k nemoćnim i bijednim počelima i opet im, ponovno, hoćete robovati?
On u Poslanici Galaćanima 4:10-11, kaže: ”Brižno slavite određene dane, mjesece, vremena i godine. Bojim se za vas da se nisam možda uzalud mučio oko vas.”
Kakva je ozbiljnost pokušaja održavanja subote kao sredstva za spasenje? Jasno je da je održavanje subote nevažno za spasenje:
“Jedan, dakako, polaže veću vrijednost na jedan nego na drugi dan, a drugi polaže jednaku vrijednost na svaki dan. Samo neka svatko bude posve uvjeren u svoje mišljenje. Tko pazi na dan, čini to radi Gospodina…..;” Rim.14:5-6
Zbog toga, razumljivo je što nigdje ne čitamo da su rani kršćani održavali subotu. U stvari, zapisano je da su se oni sastajali u “prvi dan sedmice”, tj. nedjeljom: “U prvi dan sedmice, kad se sastadosmo da lomimo kruh” Djela 20:7.
Da je to bila rasprostranjena praksa vidimo iz Pavlova savjetovanja vjernicima u Korintu, da sabiru milodare “prvog dana u sedmici” 1.Kor.16:2, tj. na njihovim redovnim sastancima.
Svi vjernici su opisani kao da su svećenici (1.Pet.2:9) – koji su bili oslobođeni od čuvanja subote (Mt.12:5).
Kada bismo zadržali subotu, morali bismo to činiti ispravno; Vidjeli smo da je bilo kobno držati Mojsijev zakon djelomično, jer oni koji su prekršili ma i jednu zapovijed, kao da su prekršili sve. (Gal.3:10; Jak.2:10).
Izraelu nije bilo dozvoljeno bilo što raditi subotom: “Tko bi radio u taj dan, da se pogubi”. Njima je također bilo zapovijedano: “Vatre ne ložite po stanovima svojim u dan subotnji”, i stoga im je bilo zabranjeno spremanja hrane toga dana (2. Moj. 35:2,3; 16:23). Jedan čovjek koji je skupljao drva subotom, vjerojatno da potpali vatru, bio je kažnjen smrću zbog tog prekršaja (4. Moj.15:32-36).
One denominacije koje naučavaju da je držanje subote obvezatno za njihove članove, trebale bi, po Mojsijevom zakonu, kazniti smrću one članove koji prekrše subotu. Ne smije biti kuhanja hrane ili upotrebe vatre u bilo kom obliku – npr. u vožnji prijevoznim sredstvima, upotreba sistema za grijanje itd., pa čak i kretanje TREBA biti ograničeno.
Pravovjerni Židovi daju primjer o načinu ponašanja koje se očekuje subotom: oni ostaju unutar svojih domova čitav dan, izuzev iz religioznih razloga. Oni nisu osobno upleteni u kuhanju, transportu itd. Većina ‘kršćana’ koji tvrde da drže subotu nisu ni izdaleka ovakvi.
Često se raspravlja da je držanje subote bila jedna od deset zapovijedi koje su dane Mojsiju. Već smo ranije rekli da se stari Savez temelji na Mojsijevu zakonu, koji je Kristovom smrću na križu, zamijenjen s novim Savezom.
Krist “izbrisa zadužnicu koja je svojim odredbama bila nama protivna; ukloni je prikovavši je na križ” (Kol.2:14)
Ovo aludira na Božje pisanje deset zapovijedi na kamene ploče. Slično Pavao govori o “umrijevši… oslobođeni smo Zakona tako da služimo u novom duhu, a ne u starom slovu” (Rim.7:6), Govoreći o ‘starom slovu’, misli na deset zapovijedi koje su bile napisane na kamene ploče.
Samo jedna od deset zapovijedi je nazvana “Zakon” u Rim.:7:7 “Zakon (je) govorio: Ne poželi”. Prethodni stihovi u Rim.7:1-7 ističu kako je “Zakon” ukinut Kristovom smrću; “Zakon” stoga uključuje deset zapovijedi.
Sve ovo čini jasnim da su deset zapovijedi uključene u stari Savez i “Zakon”.
Pošto su one ukinute, one nisu sadržaj Novog Saveza. Međutim, devet od deset zapovijedi su bile ponovno utvrđene, u duhu bar, u Novom zavjetu. zapovijedi: 3, 5.6.7.8. i 9. se mogu naći u 1.Tim., i zapovijedi: 1. 2. i 10, u 1. Kor.5.
Nikada četvrta zapovijed o suboti nije ponovljena u Novom zavjetu kao obvezna za nas.
Slijedeći stihovi ukazuju kako je ostalih devet zapovijedi ponovno utvrđeno u Novom zavjetu:-
1. zapovijed u Ef.4:6; 1.Iv.5:21; i Mt.4:10
2. zapovijed u 1.Kor.10:14; i Rim.1:25
3. zapovijed u Jak.5:12; Mt.5:34,35
5. zapovijed u Ef. 6:1,2; Kol.3:20
6. zapovijed u 1.Iv.3:15; Mt.5:21
7.zapovijed u Heb.13:4; Mt.5:27+28
8. zapovijed u Rim.2:21;
9. i 10. zapovijed u 1. Timoteju i u 1. Kor. 5:1