VJERA ILI RELIGIJA?
Heda Domitrović
FRANKLIN:
”Ako su ljudi tako zli sa religijom, kakvi bi bili bez nje?”
HALFORD E. LUCCOK:
”Religija može biti najnemoralnija stvar na svijetu,
a to je onda kad je to religija koja donosi utjehu bez
pokajanja; kada daje zadovoljstvo bez priznanja grijeha.”
COLTON:
Čovjek će se svađati zbog vjere; pisat će o njoj; borit će se za
nju i umrijet će za nju; sve će učiniti,
samo neće živjeti za nju.”
HARE:
”Vjera donosi malo teškoća poniznima, mnogo ponosnima, a
nepodnošljiva je oholima.”
Već samo pitanje: vjera ili religija, dovodi mnoge u zabunu ili dvoumicu. Kakva je razlika?
Zanimljivo je da sam u HRVATSKO – ENGLESKOM rječniku (Milan Drvodelić) za vjeru našla prijevod – religija, ali kod riječi religija, nisam našla prijevod vjera.
U NJEMAČKO – HRVATSKOM rječniku (Dr. Blanka Jakić –dr. Antun Hurm), ponavlja se ista stvar: vjera znači religija, a religija znači vjera.
Pogledala sam i u RJEČNIK HRVATSKOG JEZIKA i tu pod a, za vjeru kaže: religija;
pod b: institucija vjerskog života u organiziranom obliku, a pod pojmom religija, našla sam opširan opis:
1. ”Skup vjerovanja ili dogmi i kultnih obreda koji predstavljaju odnose između čovjeka i božanske moći (jednoboštvo) ili nadnaravnih moći (mnogoboštvo, panteizam).
2. Vjerovanje u jedno ili više nadzemaljskih bića ili sila, i objašnjavanje svijeta tom vjerom kao kultno štovanje takvih nadzemaljskih bića.”
Nisam jezikoslovac, baš naprotiv, govorim jezikom jednostavnog naroda i vremena u kojem živim, ali pročitavši objašnjenja ljudi koji to jesu, naježila mi se koža od zaprepaštenja.
Kada bi ih mnogi, pročitali, sumnjam da bi se s toliko ponosa deklarirali kao religiozni ljudi. Kako mi je dostupna, ENCIKLOPEDIJA LEKSIKOGRAFSKOG ZAVODA sa znatiželjom sam pogledala i u nju.
Pod pojmom vjera stoji: vidi religija.
Znači opet isto, ali jer je toliko zanimljivo, iznijet ću samo jedan kratki odlomak objašnjenja religije:
”Religija (latinski religio – pobožnost, poštovanje bogova), oblik iluzorne društvene svijesti o jednom ili više beskonačnih bića u kojoj se očituje ovisnost o ‘natprirodnim’, od čovjeka otuđenim pojavama i ljudska nemoć pred nepoznatim prirodnim i društvenim silama, što se zasniva na stvarnim, materijalnim uvjetima dehumaniziranog života; štovanje tih sila redovno je popraćeno određenim ritualnim činima i propisanim religioznim radnjama (kultovi sa žrtvama, molitve i dr).”
Tako pišu, a vjerojatno i misle znanstvenici! Istina, svezak u kojem to piše, dovršen je 1962. godine, znači u vrijeme socijalizma, pa se može objasniti Marxovom ”religijom”.
Očito je da svi oni koji tako pišu i povezuju pojam ‘vjera’ i ”religija”, nisu doživjeli vjeru.
Svaka osoba koja je doživjela duhovni dodir s Bogom, milost obraćenja i nanovog rođenja, znat će da se vjera razlikuje od religije, jer je oboje doživjela: religiju prije, a sada vjeru.
Da je tome tako, govori i Petar Žunić u svom uvodu u knjigu JEDINI PUT, Johna Wesleya, pa ću navesti izvadak iz tog uvoda:
”Sama riječ “religija” je imala u ono doba (1738. god.), kako u Engleskoj tako i u Njemačkoj, sasvim drugi značaj. Što danas tu riječ samo puni, u ono vrijeme se smatralo u punom smislu riječi: vjera, vjerovanje, bit kršćanstva, što znači kršćanin biti, a ne se samo tako zvati.”
Mnogi religiozni ljudi nikada nisu ostvarili svoj duhovni dodir s Bogom. Njihovo se pripadništvo nekoj od religija očituje, prvenstveno upisom u knjigu, kao evidencija pripadništva.
Ono se svodi na povremene dolaske u crkve, odnosno hramove, održavanje (ili neodržavanje) nekih tradicija, dogmi i rituala, a iznad svega, glasnim proklamiranjem njihove religioznosti.
Prečesto se brojnošću članstva objašnjava ispravnost takvog života. Česti običaj je da se sagriješi, a onda svoje grijehe kaže čovjeku (svećeniku) i od njega dobije oprost. Potom se, nakon izlaska iz crkve novim poletom griješi dalje, često i više, jer je eto uvijek moguće dobiti oproštenje.
Takav čovjek živi u uvjerenju da je Bog dobar, (jer On nije kao čovjek) i da će sve oprostiti, jer napokon, On je ljubav.
Tu moramo stati i zamisliti se.
To što taj čovjek misli – ispravno je, no to je samo jedan dio istine. Onaj drugi, jako važan dio se svjesno ili nesvjesno odbija. Neki to čine iz neznanja, dok to drugi čine iz lakomislenosti.
Već sam čula uzrečice: ”Nije vrag tako crn kako se govori!”
”Svi smo mi djeca Božja”
Samo moje mišljenje, ne bi moglo pobiti sva ta mudrovanja, ali hvala Bogu što nam je objavio svoju Riječ i u njoj svoju volju.
U Svetom pismu, u Poslanici Rimljanima 3:23, apostol Pavao piše: ”…jer su svi sagriješili i lišeni su Božje slave”, ali onda u 24. stihu piše: ”…i svi su opravdani darom njegove milosti, otkupljenjem u Kristu Isusu.”
Oni isti će reći: ”Pa i tu piše da su svi opravdani.”
Da, mogli bi biti svi, jer je Isus umro za opravdanje svih ljudi, ali svatko za sebe treba to od Njega i prihvatiti, a prihvaća se iskrenom vjerom.
Iskrena vjera nam stvara čežnju za čistim i svetim životom. Sve što je prije bilo stvara u nama krivnju i sram, i, ako tada našu krivicu priznamo Isusu Kristu, On nam oprašta grijehe, a On to može, jer je On Bog.
Ne samo da oprosti, već nas i oslobađa svih ovisnosti i donosi slobodu od ropstva grijeha. Kakva divna milost!
Opravdani vjerom u Kristovu žrtvu, sada možemo, na temelju Božje riječi, smatrati da smo primljeni u Božju obitelj.
U istoj Poslanici, l8:14-16, apostol Pavao piše:
”Svi su oni koje vodi Božji Duh sinovi Božji. Vi naime niste primili duha ropstva da ponovno budete u strahu, već ste primili duha posinjenja kojim vičemo: Abba – Oče! Sam Duh svjedoči zajedno s našim duhom da smo djeca Božja.”
Dakle, oni koji su opravdani vjerom, a ne oni koji religiozno žive, mogu se zvati djecom Božjom, jer tek tada: ”opravdani vjerom u miru smo s Bogom po našem Gospodinu Isusu Kristu” (Rimljanima, 5:1).
Ponovno je naglašena vjera, jer se spašavamo vjerom, a ne religijom.
Ne čudim se prevoditeljima ni većini znanstvenika zbog onog što oni govore, jer većina od njih ne može pisati i govoriti o onome što za njih ne postoji, a ne postoji jer to ne mogu niti jednim znanstvenim eksperimentom ponoviti i samim tim dokazati.
Ono što ne može većina znanstvenika dokazati, pa niti oni koji tvrde da vjeruju u Boga (ali na svoj način), može nanovo rođeni vjernik kojega Duh Sveti ispunjava. Njemu nisu potrebna visoka učilišta, već samo duboka vjera i predanje Gospodinu Isusu Kristu. Sva ta milost se ne može steći novcem, jer Gospodin traži mnogo više: On traži tebe cijelog.
J. MASON istinito kaže:
”Nešto će nas koštati da budemo vjerni, ali će nas mnogo više
koštati ako to nismo!” (ne novca!)
To predanje je zapravo primanje. Što se više želiš predati, to je obilnije ono što primaš.
Spasenje je prvo, a zatim oslobođenje od grešnih ovisnosti. Dobivaš sigurnost koju prije nisi imao; postaješ smiren, što se odražava na dobrom zdravlju.
Ljubav te preplavljuje i uzdiže iznad svakodnevice. Želiš da svi ljudi okuse od te Božanske ljubavi. U svakom pogledu postaješ, ne samo preporođen, već nanovo rođen.
Predanje Isusu Kristu ne dodiruje čovjeka samo izvana, već kako kaže HOWELLS:
”Vjera u Isusa Krista dopire do srca i mijenja ga, što ne čini
niti jedna druga religija.”
Postoje još mnogi drugi blagoslovi, kao što su neobjašnjiva ozdravljenja (osim vjerom), bistrije misli, mudrost u svakodnevnom životu, kao i sigurnost da činiš dobro i da je sam Gospodin zadovoljan što prihvaćaš Njegovo vodstvo.
To nije čarolija, ali iskrena i duboka vjera uzrokuje da se događaju čuda. Vjera je zaista riznica punine i bogatstvo života.
Kada ljudi definiraju pojam vjere, kažu: ”Vjera je kad se ne videći vjeruje da postoji, ono što se ne vidi.”
Duhom Svetim ispunjen vjernik će vam reći, da duhovnim očima vidi ono u što vjeruje, pa tako za njega vjera postaje stvarnost.
Biti kršćanin vođen Duhom Svetim, otvara novu dimenziju već sadašnjeg života i nadu u budući, vječni život.
Mogu samo potvrditi ono što kaže YOUNG:
”Naziv KRŠĆANIN, je najveća titula za čovjeka”,
a mogu dodati i najveće bogatstvo
u ovom i u budućem životu.
MASILON:
”Vjera ne bi imala neprijatelje,
da nije neprijatelj ljudskim
porocima.”
******************************
ISKUSTVO
Mladi je obraćenik upitao pastora:
”Hoću li se sada morati posve odreći svijeta?”
”Ne brini se – odgovori mu ovaj – ako si se doista obratio, svijet će se odreći tebe.”