Sada, kada počinjem pisati, postaje mi jasno da je čovjek uvijek na rubu neke nove spoznaje.
Kada se učini da si konačno jasno prepoznao ono što ti je samo maglovito treperilo u svijesti, vidiš da to nije kraj i da jedan odgovor otkriva novo pitanje.
Začuđujuće je otkriti da si sve vrijeme traženja očekivao nešto vrlo zamršeno i komplicirano, a otkrio potpuno jednostavan odgovor. Nikako nam nije jasno kako to već pri prvoj pomisli nismo shvatili i prepoznali.
Očito da na svim područjima znanosti, vjere ili umjetnosti, u našoj svijesti maglovito treperi spoznaja. To bih mogla usporediti s onim , kako u narodu kažu kada se ne mogu nečeg sjetiti: ”Ma na vrh jezika mi je!”
Tako je došlo i do velikih otkrića. U jednom trenu je bilo maglovito i tek naslućeno, da bi već u slijedećem bilo prepoznato.
Nije mi bila namjera da se upuštam u neku filozofsku raspravu. Spoznaja o kojoj pišem događa se na vjerskom području.
Sjećam se da sam nakon mog obraćenja rekla: ”Sve sam to i prije znala, ali nisam shvaćala”, a nisam shvaćala jer je to bilo tako nevjerojatno jednostavno. Na vjeru sam gledala samo umom, a ne i duhom.
U jednom se trenutku desi nešto kao ”klik!” i ti shvatiš ono što je bilo očito, ali tebi nepoznato.
To je, kao da netko slijep stoji pred prekrasnom umjetničkom slikom, ali je ne vidi. Upozorili su ga na tu sliku, ali je on potpuno nezainteresiran, jer je ne vidi.
Na ovom svijetu se događaju mnoge stvari, ali mi ih nismo svjesni. Možda nam se učini na trenutak kao da ćemo se sjetiti, ali je ono već zamagljeno u našem umu.
Tako se događa i s čudima, čemu bih željela posvetiti nekoliko redaka.
Riječ čudo, sama je po sebi vrlo poznata, ali ono što pojedinci misle o njoj je vrlo različito.
Neki pri tom misle na čuda prirode, na čuda medicine, na izmišljena ili lažna čuda, pa čak i neki na Biblijska čuda iz Starog zavjeta. Samo rijetki i to nanovo rođeni vjernici, vide, vjeruju i doživljavaju i dan-danas stvarna čuda.
Kada ti ljudi svjedoče o čudima koja su doživjeli, budu ismijani, proglašeni zanesenjacima lašcima pa i gore.
Neki ljudi ih prikazuju kao prirodna čuda, a pri tome i ne pomišljaju na Onoga koji je kreirao prirodu i ustanovio prirodne zakone. Sve što se u prirodi događa je svjesna tvorevina našeg Stvoritelja.
Tvorevina sama po sebi ne bi mogla išta pokrenuti da to već nije Stvoritelj ugradio u nju. On jedini može, a to ponekad i čini, izmijeniti tok događaja. On je to već i nekoliko puta učinio.
Sjetimo se Noinog vremena, a to piše u Knjizi postanka 8:21+22:
”Jahve omirisa miris ugodni pa reče u sebi: »Nikad više neću zemlju u propast strovaliti zbog čovjeka, ta čovječje su misli opake od njegova početka; niti ću ikad više uništiti sva živa stvorenja, kako sam učinio.
Sve dok zemlje bude, sjetve, žetve, studeni, vrućine, ljeta, zime,dani i noći nikada prestati neće”.
Bog je izmijenio prvotno stanje i postavio novo pravilo. Tu odluku je mogao donijet jedino On, a nikako sama priroda, jer ona je od Boga stvorena i samo njezin Stvoritelj ju je mogao ”reprogramirati”. Ljudi to nazivaju čudom, ali za Stvoritelj je to bila sasvim obična intervencija.
Sjetimo se kako je prorok Izaija prorokovao Ezekiji da će umrijeti. Kada je Izaija otišao, Ezekija se sa suzama u molitvi obratio Jahvi.
Dok je Izaija odlazio, čuo je glas Jahvin, koji mu je rekao da se vrati i da kaže Ezekiji, da je čuo njegov plač i molitvu, te da ju je uslišao i da neće umrijeti. I o tome piše u 2. Kraljevima 20:9. Ezekija, je poput većine ljudi, u nevjerici tražio znak od Izaije:
”Izaija odgovori: “Evo ti znaka od Jahve da će učiniti što je rekao: hoćeš li da se sjena pomakne za deset stupnjeva naprijed ili da se vrati za deset stupnjeva?”
Ezekija još uvijek nije bio uvjeren te je nastavljao:
”Ezekija odgovori: “Lako je sjeni pomaknuti se deset stupnjeva naprijed! Ne! Neka se sjena vrati natrag za deset stupnjeva!”(20:10)
”Prorok Izaija zazva Jahvu i on učini da se sjena vrati za deset stupnjeva. Sišla je za deset posljednjih stupnjeva na Ahazovu sunčaniku.” (20:11)
Izaija je imao iskustvo i spoznaju. Niti trenutak nije sumnjao da će Jahve djelovati. Bio je svjestan da to nije njegov čin već Jahvin
Ezekija nije imao tu spoznaju i gledajući u Izaiju, sumnjao je, ali kao u rijetkim prilikama, Jahve mu je dao znak.
Ima više primjera iz kojih se vidi da Bog, i to jedino Bog vlada prirodom i da može svojom voljom intervenirati i mijenjati događaje. Još ću navesti samo jedan slučaj, a to je bilo kada su se Izraelci borili s Amorejcima i pobjeđivali ih. Tada se je Jošua obratio Jahvi.
”Onoga dana kada Jahve predade Amorejce sinovima Izraelovim, obrati se Jošua Jahvi i poviče pred Izraelcima:
”Stani, sunce, iznad Gibeona, i mjeseče, iznad dola Ajalona!”
I stade sunce i zaustavi se mjesec sve dok se nije narod osvetio neprijateljima svojim. Ne piše li to u knjizi Pravednika?
I stade sunce nasred neba i nije se nagnulo k zapadu gotovo cio dan. Nije bilo takva dana ni prije ni poslije da bi se Jahve odazvao glasu čovječjem.”Jošua 10:12-14)
Tako piše u Bibliji. Većina pripadnika raznim denominacijama samo površno čuje ili čita ta izvješća. Čita ih poput članaka u dnevnom tisku i misli: možda je istina, a možda i nije.
Neki pak misle da zato što piše, mora biti i istina. Tek rijetki će dublje razmišljati o uzroku i posljedicama, ali tome neće pridati nikakvu važnost, jer to se dogodilo nekada davno i nekim stranim ljudima. Malo ima onih koji ih mogu zamišljati u ovo, naše vrijeme.
Ipak, Sveto pismo u Novom zavjetu navodi i mnogo više takvih događaja.
Sjetimo se samo svega što je Isus činio. On je iscjeljivao bolesne, uskrisio mrtve, a vladao je i prirodnim elementima. Navesti ću samo jedan slučaj kada su učenici s Isusom plovili u jednoj malo lađici, s jedne strane jezera, na drugu obalu.
U to vrijeme se iznenada podigao vjetar i uzdigao valove, pa su se našli u opasnosti. O tome postoji zapis u Evanđelju po Mateju 8:22-25:
”Jednoga dana uđe u lađu on i učenici njegovi. I reče im: “Prijeđimo na onu stranu jezera.” I otisnuše se. Dok su plovili, on zaspa. I spusti se oluja na jezero. Voda stane nadirati te bijahu u pogibli. Oni pristupiše i probudiše ga govoreći: “Učitelju, učitelju, propadosmo!” On se probudi, zaprijeti vjetru i valovlju; i oni se smire te nasta utiha. A on će im: “Gdje vam je vjera?” A oni se prestrašeni u čudu zapitkivahu: “Tko li je ovaj da i vjetrovima zapovijeda i vodi, i pokoravaju mu se?”
Samo oni koji su umom i duhom spoznali Isusovo Božanstvo mogu shvatiti da Isusov udjel u činu stvaranja prirodnih elemenata, ima moć i vlast nad njima.
Ne vlada Božji zakon samo u prirodi, već i u svemu stvorenom pa smo tako i mi podložni Njegovom zakonu.
Skeptici, to jest nevjernici, bez obzira kojoj denominaciji oni pripadali, ne vjeruju ili sumnjaju u čuda koja se i danas događaju. Iznenadne pomoći, iscjeljenja, nenadana rješenja, očito vodstvo i mnoge uslišane molitve; pa čak i prije no što su izrečene ne mogu ih uvjeriti u istinitost ovih svjedočanstava. Ne mogu ih uvjeriti, jer ih sami nisu doživjeli ni iskusili.
Ne vjeruju i sumnjaju čak i onda kada su ih primijetili u svom životu. Oni to pripisuju slučaju ili vlastitoj mašti.
Sve se to događa jer im je to poznato samo umom, a nemaju duhovne spoznaje.
Nanovo rođeni vjernici koji imaju blisko zajedništvom sa svojim Spasiteljem, imaju duhovnu spoznaju. Do te spoznaje su došli pokoravajući se Božjoj volji u svom životu, razmišljanjem o Božjoj naravi i dubokoj žarkoj molitvi i tražeći Gospodina i Njegovu blizinu.
Vjerom, ali i spoznajom su prihvatili Isusovo obećanje da ih neće ostaviti same i da će biti uz njih. Njegove blizine djeca Božja su svjesna svakog trena, jer ju nisu samo pročitali ili za nju čuli, već su je i doživjeli.
Zato je tako važan slijedeći stih iz Svetog pisma i dobro je da ga se prisjetimo.
Možemo ga pročitati u Matejevom Evanđelju 28:18-20
”Isus im pristupi i prozbori:
“Dana mi je sva vlast na nebu i na zemlji! Pođite dakle i učinite mojim učenicima sve narode krsteći ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga i učeći ih čuvati sve što sam vam zapovjedio!”
“I evo, ja sam s vama u sve dane – do svršetka svijeta.”
Jeste li zapazili da Isus kaže da će biti s nama sve dane i to do svršetka svijeta? Kada povjerujete i spoznate istinu tih riječi, vi ih zaista i doživljavate.
Manjka li vam vjera i spoznaja Njegove moći možda ćete reći da ne vjerujete u čuda. Zapravo bih vam se u tim riječima mogla i pridružiti, jer i ja ne vjerujem u čuda.
Ono što se događa je činjenica Njegovog obećanja, a Njegova riječ je da i amen! Ona se ne mijenja.
To nije samo vjera, to je stvarnost. Ja to znam, a znam zato što to iz dana u dan doživljavam. Slava Bogu!
A vi? Htjeli biste imati tu pomoć i iskustvo, ali ga nemate. Čitanjem Svetog pisma saznati ćete mnogo o tome i o svom Spasitelju. Predajte mu svoje grijehe. Oprostit će vam. Razmišljajući o Njemu otkrit će vam se mnoge spoznaje, a živeći po Njegovoj riječi i u iskrenoj molitvi približiti ćete mu se i steći iskustvo Božjeg djeteta.
Isus je Bog! Njemu je sve moguće! Amen.
Heda Domitrović