Djela apostolska 8:32
“A odlomak iz Pisma koji je čitao, bijaše ovaj: Vodili ga na klanje kao ovcu; kao što je janje nijemo pred onim koji ga striže, tako On ne otvara usta svojih”.
Često puta slušam podrugljive riječi i gledam posprdan osmjeh, pri spominjanju usporedbe vjernika (kršćana), s ovcom. Spominje se ovca kao glupa životinja, kojoj je jedino svojstveno da slijedi pastira. U tom kontekstu poruga ide i vjernicima koji nisu sposobni mućnuti svojom glavom već se slijepo oslanjaju na svog pastira, Isusa Krista.
Zar sam jedina koja razmišljam o ispravnosti tog podsmijeha? Što više razmišljam, uviđam kako je ovca itekako mudra kada je uvidjela da pod zaštitom i vodstvom svog pastira ima jedinu moguću zaštitu i sigurnost. Mudro je uvidjeti svoju slabost i nemoć, te se osloniti na sigurnu zaštitu.
Istina je da i neke ovce stradavaju. Vukove ne krasi mudrost, ali zato obiluju lukavošću. Oni ne napadaju ovce kada su zbijene u stadu, već onda kada se pojedina, obično mlada ovca,
odvoji od stada; kada zaluta i ostane sama. Zbog odvojenosti, ona ne čuje glas pastira koji je traži i zove. Ponekad je pastir pronađe zapretenu u grmlju i šipražju, pa ju svojom palicom izvlači iz njega. On često tako iznemoglu ovcu stavlja na svoje rame i dovodi u sigurnost svog stada.
Uspoređujući vjernike s ponašanjem ovce, mogu se vidjeti mnoge sličnosti. Ako smo iskreni, moramo priznati da ima takvih situacija u kojima nam nikakav razum, ni inteligencija i edukacija ne mogu pomoći ili ublažiti naš očaj. U životu ima etapa na kojima moramo uvidjeti svu svoju nemoć.
Netko je rekao: ”Čovjek, kako to gordo zvuči”! Jeste, biti Čovjek, pisano velikim slovom, možda zvuči i gordo, ali koliko gordo izgleda čovjek nakon udarca kamiona, ležeći na cesti, raskomadani i u lokvi krvi? Koliko gordo se može osjećati čovjek držeći na rukama svoje mrtvo dijete? Priznajmo da smo slabi, a često i nemoćni. Zar ne bi bilo dobro posegnuti za mudrošću ovce i potražiti zaštitu od onog tko je jači od nas?
Mislim da bih ovdje trebala navesti stih iz Svetog pisma, koji u Evanđelju po Mateju 11:28+29. kaže :
”Dođite k meni svi koji ste izmoreni i opterećeni i ja ću vas okrijepiti. Uzmite jaram moj na sebe, učite se od mene jer sam krotka i ponizna srca i naći ćete spokoj dušama svojim.”
Da, to je rekao Isus Krist, brižni Pastir. On nije došao nasilno preuzeti bilo kakvo stado. Svojom je krvlju i smrću na križu otkupio stado koje s ljubavlju poziva da ga dragovoljno slijedi. Isus Krist ne obećava ružama posuti životni put; naprotiv, On nas poziva da uzmemo na sebe svoj križ i da idemo za Njim. Ono što nam je On obećao je stalna Njegova zaštita i pomoć,
utjeha, snaga i vodstvo. On ne mijenja okolnosti, ali mijenja nas, kako bismo s vjerom
pobijedili poteškoće na putu do cilja. Zar onda nije mudro postupiti kao ovca i staviti se pod zaštitu i vodstvo moćnog Pastira? Istina da se i kod vjernika nađu neki koji zalutaju od ”stada” i skrenu s puta. Sotona u vučjoj koži spreman je da proždre one koji se udalje od zaštite Pastira. Isus Krist neumorno poziva, ali nikoga ne prisiljava da ga slijedi. Onima koji se kaju, oprašta i ljubi ih kao da nikada nisu sagriješili. Psalmist David prepoznao je dobrobit tog vodstva i zapisao u psalmu 23:2+3:
”Jahve je pastir moj: ni u čem ja ne oskudijevam , na poljanama zelenim on mi daje odmora. Na vrutke me tihane vodi i krijepi dušu moju. Stazama pravim on me upravlja radi imena svojega”.
David je bio kralj i zacijelo mu nije manjkalo inteligencije i nije patio od osjećaja manje vrijednosti, a prihvatio je biti ovca pod Božjim vodstvom.
Mnogi se oglušuju na taj poziv i neće prihvatiti Kristovo vodstvo. Oni lutaju sami bez vodstva, pomoći i utjehe. Lutaju i izgube se, nažalost za cijelu vječnost.
Na kraju bih samo rekla da se Isusa uspoređuje i naziva Janjetom. Gledajući tako, onda je taj naziv pohvala i priznanje, a nipošto poruga i poniženje. Kada osjetite poziv koji vas zove k Isusu, znajte da je On rekao u Ivanu 10:27-31:
”Ovce moje slušaju glas moj; ja ih poznajem i one idu za mnom. Ja im dajem život vječni te neće propasti nikada i nitko ih neće ugrabiti iz moje ruke. Otac moj, koji mi ih dade, veći je od svih i nitko ih ne može ugrabiti iz ruke Očeve. Ja i Otac jedno smo.”
Hvala Ti, Gospodine, što sam ovca u Tvom stadu i što sam našla mir i sigurnost pod Tvojim svetim vodstvom.
1. Petrova poslanica 5:8-11
Otrijeznite se! Bdijte! Protivnik vaš, đavao, kao ričući lav obilazi tražeći koga da proždre. Oprite mu se stameni u vjeri znajući da takve iste patnje podnose vaša braća po svijetu. A Bog svake milosti, koji vas pozva na vječnu slavu u Kristu, on će vas, pošto malo potrpite, usavršiti, učvrstiti, ojačati, utvrditi. Njemu vlast u vjeke vjekova! Amen
Evanđelje po Ivanu 10:1-15
“Zaista, zaista, kažem vam: tko god u ovčinjak ne ulazi na vrata, nego negdje drugdje preskače, kradljivac je i razbojnik. Tko na vrata ulazi, pastir je ovaca. Tome vratar otvara i ovce slušaju njegov glas. On ovce svoje zove imenom pa ih izvod, a kad sve svoje izvede, pred njima ide i ovce idu za njim jer poznaju njegov glas.Za tuđincem, dakako, ne idu, već bježe od njega, jer tuđinčeva glasa ne poznaju.” Isus im kaza tu poredbu, ali oni ne razumješe što im htjede time kazati.
Stoga im Isus ponovno reče: Zaista, zaista, kažem vam: ja sam vrata ovcama. Svi koji dođoše prije mene, kradljivci su i razbojnici; ali ih ovce ne poslušaše.
Ja sam vrata. Kroza me tko uđe, spasit će se: i ulazit će i izlaziti i pašu nalaziti.
Kradljivac dolazi samo da ukrade,zakolje i pogubi.
Ja dođoh da život imaju, u izobilju da ga imaju.”
“Ja sam pastir dobri.
Pastir dobri život svoj polaže za ovce.
Najamnik – koji nije pastir i nije vlasnik ovaca -kad vidi vuka gdje dolazi, ostavlja ovce i bježi, a vuk ih grabi i razgoni: najamnik je i nije mu do ovaca.
Ja sam pastir dobri i poznajem svoje Ovce i one poznaju mene kao što mene poznaje Otac i ja poznajem Oca i život svoj polažem za ovce.”
Heda Domitrović