Možda je to pravi naslov, ma da skoro liči dnevniku: ipak, on to nije jer zbivanja nisu poredana kronološkim redom. Kada se zbio događaj koji me je ponukao na razmišljanje, shvatila sam da je sve krenulo nekoliko godina ranije.
U ono vrijeme činilo mi se da je moja ljubav za Boga-Isusa, dosegla vrhunac. U tom ushićenju nisam mogla shvatiti zašto se u crkvi i u Bibliji govori o strahu Božjem kada ga toliko ljubim i želim Njegovu blizinu? Kako mogu željeti da me primi u svoje naručje onaj kojega se bojim?
Da, drhtim od strahopoštovanja pred silnim i moćnim Bogom, ali strahopoštovanje nije strah.
Mislim da se trebaju bojati oni kojima grijesi još nisu oprošteni, kao i oni koji još uvijek naginju nekom grijehu i koji se boje da će popustiti pred tim iskušenjem. Oni ostaju uz Boga zbog straha od kazne.
Onima kojima su grijesi oprošteni, a vjeruju u Božju riječ, strah se pretvara u ljubav zbog te silne milosti. Oni ne griješe namjerno, jer su oslobođeni od nasilnog pritiska napasti kojoj bi mogli podleći.
Pušač odbacuje cigaretu, jer je više ne želi; alkoholičar alkohol, bludnik gubi grešne želje, a dobiva silnu radost zbog milosti koja mu je ukazana. Tada dolazi ljubav i povjerenje u Boga i Njegovu riječ, da će Onaj koji je svoj život dao da nas otkupi i oslobodi zla i Zlog, biti uvijek uz nas i obraniti nas.
To se događa onda kada smo se iskreno obratili i svom snagom odlučili slijediti svog Spasitelja.
To se zove nanovo rođenje. To nije preporođenje niti obnova, niti reinkarnacija, jer ne umiremo tijelom već umiremo grijehu.
Nismo preporođeni, jer nas Krist nije preradio niti popravio. Ne! On nas je nanovo rodio!
Sve staro (grešno), je nestalo i sve je nastalo novo. Tu je odlučujuća snaga vjere. Potrebno je poznati Božju riječ, vjerovati svakoj Riječi, svakom Božjem obećanju i živjeti po njoj.
To je ono što Gospodin od nas želi. Tada nam Duh Sveti svjedoči da smo Božja djeca. Tek tada možemo Boga zvati svojim Ocem i reći: ”Aba-Oče!”
U to vrijeme sam mnogo razmišljala o Božjoj ljubavi i kako se može tu ljubav izgubiti. . Znam da neke bolesti, a i starost mogu prouzročiti gubitak pamćenja i nerazumno ponašanje.
Pomislila sam da bih bolujući od neke takove bolesti mogla zaboraviti na vjeru i milost Božju. Zapitala sam se, bi li bilo moguće da me tada Zli odvoji od mog Spasitelja?
Promišljajući tako u molitvi, zamolila sam Gospodina da mi se to nikada ne dogodi, a tada sam osjetila toplinu u mojim grudima i razabrala glas koji mi govori:
”Ja te nikome ne dam – nikada te neću ostaviti.”
Sada sam mirna, jer sam sigurna da će Gospodin brinuti za mene, kada ja to više ne budem mogla. Znam da i sada brine o meni, ali mi uvijek dopušta da slobodno donosim odluke, a meni nije teško slijediti Ga.
Divno je znati da sam zaštićena u Njegovom zagrljaju. Mi možemo napustiti Boga, ali Bog nikada ne napušta one koji Ga ljube!
Epilog: Nikako ne mogu shvatiti kako je moguće da mnogi odbijaju Božju riječ i ne žele živjeti po njoj. Ona samo traži od nas da odbacimo zlo i da prihvatimo dobro. To je sva mudrost i za tu poslušnost dobivamo spasenje i vječni život.
Možda oni to ne znaju ili ne shvaćaju.
Idite i recite im to. Idite i objasnite im to, jer Božja ljubav nije ograničena na pojedince, već je namijenjena svim ljudima.
Ona se ne može kupiti, ali se može prihvatiti bez novčane naplate.
Heda Domitrovic