Pojam obraćenja

Potreba obraćenja suvremenog čovjeka

Tekst pripremio: Benjamin Bobek

Bez obzira što je u današnje vrijeme, u dvadeset i prvom stoljeću, ako bismo tako mogli reći, popularno ili moda biti obraćen kršćanin i govoriti „jednom spašen zauvijek spašen“ je krivo mišljenje i kriva nauka, koja je u suprotnosti s Božjom Riječi.

U Novozavjetno vrijeme – sam je Spasitelj svijeta, Isus Krist, naglašavao potpunu nužnost obraćenja.  Kada je došao u Galileju, govorio je  „…ispunilo se vrijeme, blizu je kraljevstvo Božje.  Obratite se i vjerujte u Radosnu vijest“ (Mk.1:15),

„…ako se ne obratite, svi ćete … izginuti“ (Lk.13:3).

Također je i Apostol Petar poticao i govorio koliko je nužno obraćenje „…obratite se i pov-ratite se da vam se izbrišu grijesi“ (Dj.3:19).  Apostol Pavao se nadovezuje i govori: „…da se obrate i okrenu k Bogu, vršeći djela dostojna obraćenja“ (Dj.26:20).

Također, uočljivo je da u današnje vrijeme ima sve više „nazovi obraćenih“ koji su sve dalje od Boga i njegove Riječi. , a sve manje onih koji su stvarno obraćeni, onih koji su svoje živote predali Bogu, te žive po Njegovoj volji životom u pravdi u istinskoj svetosti.

Bez djela obraćenja, to jest roda i ploda  obraćenja, nema prave vjere.  Neka svaki čovjek bude siguran da rod koji svaki pojedinac donosi karakterizira i odaje njegovo stvarno duhov-no stanje (Mt.7:15-16).

Piše, „Zato odložite laž i govorite istinu jedan drugomu jer udovi smo jedni drugima.  Srdite se, ali ne griješite!  Sunce nek ne zađe nad vašom srdžbom i ne dajite mjesta đavlu.  Tko je krao, neka više ne krade, nego neka se radije trudi svojim rukama priskrbljivati da ima što podijeliti s potrebnim.“ Ef.4:25-28 (za daljnje proučavanje usporedi s Zah.8:16; Ps.4:5; Jak.4:7; 1.Pt.5:9; Dj.20:35; 1.Sol.4:11; 2.Sol.3:8,12).

Postoje cijela poglavlja u Bibliji koja se bave novim životom i plodom kojega Gospod Bog želi vidjeti u našem svakodnevnom obraćenom i nanovo rođenom životu… (usporedi s Gal.5:22-23; Ef.4:1 – 6:9; Kol.3:1 – 4:6 i dalje).

Jednostavno rečeno obraćenje je čin kojim čovjek doživljava potpunu životnu promjenu kad se od grijeha obrati k Bogu.  Potreba za – pokajanjem koje prethodi obraćenju, vjerom u Boga i Njegovu Riječ, svakako je očigledna.

Evanđelje je srž Novog zavjeta, koje govori o žrtvi Gospodina Isusa Krista i čovjekovoj naj-većoj potrebi za obraćenjem i oslobođenjem….

Jasno je da bez pokajanja i obraćenja se nitko neće i ne može spasiti.  Riječ Božja tvrdi i kaže: „Poput ovaca svi smo lutali, i svaki je svojim putem hodio“ (Iz.53:6).

Da bi ovo suvremeni čovjek primijenio osobno na sebe i rekao: „okrenuo sam se od Boga, hodam svojim putom, živim svoj život, sam donosim odluke, sâm sam svoj gospodar i tražim svoja uživanja“.  To je dovoljan razlog zašto se čovjek mora pokajati i obratiti.

Čovjek koji se okrenuo od Boga, i ide u pogrešnom pravcu, ako ne promijeni svoj pravac to jest svoj smjer otići će – na žalost – u vječnu propast.

Kada je Isusu rečeno za smrt nekoliko Galilejaca koji su se borili s Rimskim vojnicima, On je upozorio: „Ako se ne obratite, svi ćete tako izginuti“ (Lk.13:3).  Tada je nastavio podsjećajući ih na incident u Siloi gdje je 18 ljudi poginulo kada je na njih pala kula, dodajući: mislite li da su oni bili grešniji od svih stanovnika u Jeruzalemu?  Ne to, velim vam, „ako se ne obratite, svi ćete tako izginuti“.  Isusova poruka je ovdje očigledna.

Ovi događaji podsjećaju ljude da je čovjekov život kratak, a smrt sigurna – a oni nisu bili spremni umrijeti!  Oni nisu bili pravedni pred Bogom.  Nisu vjerovali, nisu se pokajali, nisu se obratili.  Bili su odvojeni od Boga, te spremni izravno za „pakao“, i biti će – na žalost – zauvijek odvojeni od lica Gospodnjeg.  Stoga je Bog poticao ljude da  propovijedaju i  govore kako je obraćenje bitno, nužno, neophodno  i najvažnije .  Petar je propovijedao da je Isus ustao iz mrtvih i bio uzvišen „…za Vođu i Spasitelja, da dadne Izraelu obraćenje i oproštenje grijeha“ (Dj.5:31).

U priči o obraćenju Rimskog stotnika Kornelija, čitamo: „Dakle, i poganima je Bog dao ob-raćenje koje vodi u život“ (Dj.11:18).   Pavao je rekao Timoteju da propovijeda Evanđelje vjerno i pažljivo čak i neprijateljima, u nadi „ne bi li im Bog dao obraćenje da potpuno upoz-naju istinu“ (2.Tim.2:25).

Kako je ovo divno!  Ništa ne zadržava niti suvremenog čovjeka od obraćenja u svakom tre-nutku.  Ako čovjek sumnja u svoje obraćenje, te nema radosti i Božjeg mira u svome srcu – tada se on nikada i nije istinski obratio.

Čovjek treba zavapiti Bogu, a Bog će mu pomoći da se obrati, prigrlit će ga k Sebi i pomoći mu da živi novim, obraćenim životom.

Riječ Božja nas uči da nas Bog sve „strpljivo podnosi jer neće da se itko izgubi, nego da svi pristupe obraćenju“ (2.Pt.3:9) i ovdje se najjasnije vidi da je Isusova smrt na križu uzvišeni motiv za čovjeka da se okrene od grijeha k Bogu.  Apostol Pavao je rekao; čovječe, zar ne shvaćaš „da te dobrota Božja k obraćenju privodi?“ (Rim.2:4).

Bog kroz svoju pisanu Riječ i svog dragog Svetog Duha uvjerava suvremenog čovjeka da živi u grijehu (zabludi) i nikako ga ne želi ostaviti kao takvog, već mu daje priliku da se obrati.  Biblija je vrlo jasna kad kaže da nitko ne može doći Bogu osim po Isusu Kristu.

Jedini temelj oproštenju grijeha i putu u vječni život osigurao je Isus Krist i to kroz živu vjeru u Boga, čovjekovo pokajanje i obraćenje.  Iz navedenog proizlazi kako su vjera, pokajanje i obraćenje „djela koja zahvaćaju svako područje čovjekova bića: razum, osjećaje i volju.“

Samo obraćenje nije dovoljno za spasenje, ono utječe i usko je povezano s novim rođenjem, to jest utječe na promjenu koja dolazi nakon obraćenja.

Biblijsko obraćenje se razlikuje od svih ostalih obraćenja, iako čovjek može biti obraćen na drugačije shvaćanje politike, religije ili etike, ipak Bog traži od njega da bude „mrtav grijehu i živi Bogu“ , a to može jedino ako se obrati.

Čovjekova budućnost i vječnost ovisi upravo o njegovom obraćenju Bogu.  Čovjek ne smije nikako smetnuti s uma kako ima samo jedan život i nikako ga ne smije promašiti, jer neće imati naknadne prilike za obraćenje.  Isusov poziv na obraćenje upućen prije dvije tisuće go-dina čuje i današnji suvremeni čovjek.

William MacDonald je rekao: „Svaki pokušaj iskrenog promišljanja našeg postojanja na zemlji mora u obzir uzeti zapanjujuću spoznaju da ovdje živimo samo jedanput.  Nećemo li onda početi od te bolne izvjesnosti ‘samo jedan život’?  Moramo razmišljati o vrijednostima tog života!  Koliko mi vrijedi život?  Koliko bih uzeo u zamjenu za njega?  Očito mu nitko ne bi mogao istaknuti cijenu“.

Vjerujemo da svaka osoba dobije priliku obratiti se.  Sveti, pravednik Job je rekao da Bog zove čovjeka „dva do tri puta“ (Job.33:29-30), znači pruža mu priliku za obraćenjem i spa-senjem.  Pitanje je sada „koliko si ti već prilika propustio?“ i/ili „da ti nije slučajno ovo zadnja prilika za spasenjem?“.

Nemoj više nikako odlagati tu najvrjedniju i najvažniju životnu potrebu, već u živoj vjeri i pokajanju predaj svoj život Bogu, i doživjet ćeš, i iskusiti predivno zajedništvo s Bogom i oslobođenje od svega nepotrebnog što si nakupio kroz svoj dosadašnji život.

Bog kroz svoju Riječ objavljuje i kaže da nitko neće imati isprike , nitko neće moći reći „ni-sam znao“ i/ili „ja nisam imao priliku“.  Također znamo da Bog „neće da se itko izgubi, nego da svi pristupe obraćenju“ (2.Pt.3:9).

Čovjek ne smije oklijevati s obraćenjem (i predajom svoga života Bogu), već treba (što je prije moguće) predati svoj život Isusu Kristu i to danas, dok još traje vrijeme milosti i dok ima tu priliku.  Čovjek ne zna hoće li i sutra imati tu priliku!