Čovjekovo spasenje se temelji na Božjoj ljubavi prema palom – grešnom čovjeku i Njegovoj milosti, to jest pruženoj prilici za spasenje. Iako je svaki (neobraćeni) čovjek po svojoj prirodi iskvaren i grešan, kao što je sam Bog rekao „svi skrenuše zajedno, svi se pokvariše: nitko da čini dobro – nikoga (nijednoga) nema.“ (Ps.14:3; 53.3; Rim.3:11), ipak ga Bog ljubi, (Iv.3:16; Rim.5:8), ali ne ljubi grijeh koji je u njemu. Grijeh mora biti kažnjen, a kaznu za grijeh je platio sam Bog – kroz svoga ljubljenog Sina Isusa Krista (Rim.6:23).
Grešnom – palom čovjeku Bog pruža priliku da se spasi, kroz žrtvu Božjega Sina, Isusa Kris-ta. Bog kaže: „Da, milošću ste spašeni – po vjeri. To ne dolazi od vas; to je dar Božji! To ne dolazi od djela, da se tko ne bi hvalisao.“ (Ef.2:8-9)
Tu milost nitko nije zaslužio, već je ona dar od Boga, nama, to jest palom čovječanstvu. To ne znači da milost ispričava grijeh, već ga ona uklanja. Nakon obraćenja, Bog čovjekov, to jest naš grijeh, uzima na sebe – na svog Sina Isusa Krista (Iz.53:3-6), i kroz svoju milost pruža čovjeku upravo ono što nije zaslužio. Izbavlja ga od zaslužene kazne (svi smo zaslužili vječnu odvojenost od Boga) i sigurne smrti.
Dvije vrste milosti
Proučavajući Bibliju možemo doći do jasnog zaključka da postoje dvije vrste milosti, koje teolozi nazivaju „opća milost“ i „spasonosna milost“.
Opća milost
Opća milost – je Božja naklonost prema svim ljudima. Kao što je opisano u Svetom Pismu – Bibliji: „…on daje da sunce njegovo izlazi nad zlima i dobrima i da kiša pada pravednicima i nepravednicima.“ Mt.5:45. Svi ljudi uživaju u tim blagoslovima prirode.
Kroz tu, opću milost, Bog otkriva svoju dobrotu prema čovječanstvu, ali ona nije dostatna za čovjekovo spasenje. Bog kroz svoju milost pruža čovjeku priliku za spasenje, te da uvidi kako i koliko je Bog dobar.
Spasonosna milost
Spasonosna milost – je ta koja čovjeka privlači i dovodi Gospodu Isusu Kristu (Iv.6:44,65) i oslobađa ga od grijeha, to jest omogućava čovjeku da odgovori na Božji poziv (kroz vjeru, pokajanje i obraćenje), te bude oslobođen grijeha i nanovo rođen.
Bog želi da se svi ljudi spase. Pozvao nas je da baštinimo i naslijedimo blagoslov, odnosno spasenje (1.Pt.3:9). Bog kroz svoju „spasonosnu“ milost pruža priliku da čovjek ostatak svo-jega ovozemaljskog života živi i proživi, ne više na stari, grešni način života, već na slavu Božju. Divno je promatrati Božju milost koja nema granica. Ona je „preobilna“ Rim.5:20.
Bog želi da svaki čovjek bude svjestan da mu je On pribavio i pružio milost za spasenje, kroz žrtvu svojega Sina Isusa Krista. Smrt Božjega Sina Isusa Krista je najviši i najveći izraz Božje milosti palom čovjeku.
Čovjek mora biti svjestan da je Bog pribavio čovjekovo spasenje (kroz žrtvu svojega Sina Isusa Krista). Bog je pružio priliku svakom čovjeku kroz Kristovu žrtvu. On želi da svi ljudi dođu do potpune spoznaje istine, te da se svi ljudi spase (1.Tim.1:4-6).
Da bi se čovjek spasio, on mora biti obraćen. Da bi se obratio, mora vjerovati da postoji Bog i mora se pokajati. Bez vjere nemoguće je pristupiti k Bogu (Heb.11:6) i biti spašen.
Netko je jednoć rekao „Bez vjere u Boga nema pokajanja ni obraćenja, niti spasenja, a neće biti niti proslavljenja“.