Pojam obraćenja

Biblijsko obraćenje

Tekst pripremio: Benjamin Bobek

Obraćenje je čin kojim se čovjek okreće od grijeha, a obraća Gospodinu Isusu Kristu, tražeći oproštenje grijeha.  Posljedica toga je spasenje i oslobođenje od grijeha i od kazne za grijeh.  To je subjektivni odgovor na Božju odlučujuću intervenciju u čovjekovu životu.

Uočljivo je, kada dođe do obraćenja čovjeka, da se u njemu i na njemu, jasno vidi velika promjena  i s punim pravom se može reći da je „sada sasvim druga osoba, promijenjena i nanovo rođena osoba“.

Riječ koja je prevedena u Novozavjetnom tekstu kao obraćenje je „epistrefo/e“    što u dos-lovnom prijevodu ta grčka riječ znači: „okrenuti se u drugom smjeru, promijeniti mišljene, okrenuti se natrag, vratiti se ili obratiti se.“

Poznati evangelizator dr. Billy Graham je rekao kako se ta riječ u oblasti religije „mnogostrano tumači kao: kajanje, preporod, primanje milosti, religijsko iskustvo, stjecanje milosti.“  A teolog T. C. Hammond je napisao: „Obraćenje (grčki, epistrefe) znači zaokret k Bogu po ko-jemu grešnik (Židov ili neznabožac) po vjeri ulazi u eshatološko Kraljevstvo Božje, te prima eshatološki blagoslov i oproštenje grijeha.  Po obraćenju se u životu pojedinca ostvaruje spas koji je Krist donio….  Ono se opisuje kao okretanje od tame, idolopoklonstva, grijeha i vla-davine sotone, ka štovanju istinitoga Boga i služenje Njemu….“

Obraćenje (grč. epistrefe/o) je radni glagol.  Sam „Bog nas zove da se obratimo.  Suvremeni rječnici Grčkog jezika i Biblija isto tumače riječ epistrefe/o, što znači: potpuno i jasno okre-tanje od grešnog života, odvojenost od grijeha k samom Bogu.  Biblijska istina obraćenja i spasenja je potpuna i dostatna.

Obraćenje predstavlja više od jednostavne promjene uma, stavova i morala.  Ono obuhvaća svaki dio čovjekova bića: njegove želje, način života, volju, duh i shvaćanje života.“

Obraćenje je jedno od najvažnijih tema i u Starom zavjetu.  Bog je i u Starom zavjetu pozivao svoj narod (Izrael) preko svojih slugu i proroka na obraćenje (hebrejski šuv ) što doslovno znači vratiti se natrag i obratiti se k Bogu.

U Starozavjetno vrijeme Bog je govorio preko svoga sluge Mojsija; ako se „obratiš Jahvi, Bogu svome, i poslušaš – i ti i tvoji sinovi – glas njegov iz svega srca svoga i iz sve duše svo-je…tada će (se) Jahve Bog tvoj, …smilovat tebi i opet će te sabrati između svih naroda među koje te bude rastjerao Jahve, Bog tvoj.“ Pnz.30:2-3.

Također je govorio preko proroka Samuela: „Ako se od svega srca vratite Jahvi, uklonite iz svoje sredine tuđe bogove… i upravite srce svoje Jahvi i njemu jedinome služite.  Tada će vas on izbaviti….“ 1.Sam.7:3.

Preko proroka Izaije Bog je rekao: „Neka bezbožnik put svoj ostavi, a zlikovac naume svoje.  Neka se vrati Gospodu, koji će mu se smilovati, k Bogu našemu, jer je velikodušan u prašta-nju.“ Iz.55:7.  „Obratite se k meni da se spasite….“ Iz.45:22.

Preko Proroka Jone Bog je rekao: neka se ljudi i stoka pokriju da „glasno Boga zazivlju i da se obrati svatko sa svojega zlog puta i nepravde koju je činio.  Tko zna, možda će se vratiti Bog, smilovati se i odustati od ljutoga svog gnjeva da ne izginemo?  Bog vidje što su činili: da se obratiše od svojega zlog puta.  I sažali se Bog zbog nesreće kojom im bijaše zaprijetio….“ Jn.3:8-10.

Također je Bog govorio i preko ostalih starozavjetnih slugu.

Da bi se čovjek obratio i vratio natrag k Bogu, on mora otkazati poslušnost sotoni, kako bi mogao primiti novu narav, a to znači biti u ratu s đavlom sve dok živi i boriti se protiv njegove (đavolske – sotonske) volje kako bi ugodio Živom Bogu.

Uočljivo je kako sotona nije voljan i ne želi olako pustiti čovjeka, ali, čovjek treba shvatiti da ima samo jedan život koji treba iskoristiti i obratiti se, te nikako ne propustiti tu priliku.  Đavo na sve moguće načine pokušava čovjeka zadržati u svojoj vlasti, daleko od Boga i daleko od pomisli da ima samo jedan život.

Teolog Dr. Jay E. Adams u svojoj knjizi Unutarnji rat, je napisao: „Kad Gospodin Isus Krist nekoga obrati k sebi, učini to tako da mu izmijeni ‘srce’.  U Svetom pismu riječ ‘srce’ znači nešto posve drugo negoli u našoj, zapadnoj, kulturi.  Nama srce predstavlja emocije ili osje-ćaje.  U Svetom pismu srce znači ‘unutarnji ja, odluke koje donosim i unutarnji život koji vodim’….  Srce u Biblijskom smislu uključuje cijelu unutarnju osobu, to jest, razum osjećaje i volju.“

Čovjek koji shvati da ima samo jedan život i uvidi svoj grijeh, nastojat će se osloboditi grijeha i njegova tereta, Bog će mu pružiti novu priliku da otkaže poslušnost sotoni i grijehu te da se obrati i spasi, a Bog će mu dati novu narav.

Obraćenje je proces koji se odvija u tri faze

Prva faza, za obraćenje je potrebno uočiti „pogreške“ svog načina života, to jest uočiti svoj grijeh (čovjek ga voli nazvati slabošću) koji je u suprotnosti s Bogom.

Sve dok čovjek ne uvidi svoj grijeh , on ne može imati potrebu za obraćenjem koje nalaže sam Bog i Njegova Sveta Riječ – Biblija.

Druga faza, čovjeku je neophodno za obraćenje, nakon uviđanja pogrešnog načina života, da se odlučno okrene u novom pravcu, „odlučno okrene k Bogu“.  To zahtijeva djelovanje i ak-ciju.

Treća faza, da bi obraćenje bilo potpuno, nije dovoljno uočiti grijeh, kajati se i zgaditi na njega, već je tu uključena poslušnost, jer obraćenje znači „promijenjen život“, a to znači isku-siti novi život u Isusu Kristu i kroz Isusa Krista, te živjeti novim životom Bogu na slavu.

Svjetski poznati evangelizator dr. Billy Graham je rekao: Kada se čovjek okrene k Bogu i promijeni svoj život, tek tada ima pravo na „opuštanje popraćeno radošću i Božjim mirom“.

Kršćansko obraćenje temeljeno na Bibliji ima tri koraka: dva aktivna: Vjeru u Boga i pokaja-nje, te jedan pasivni: novo rođenje.

Područja obuhvaćena obraćenjem

Obraćenje obuhvaća: pripremu: vjeru u Boga, pokajanje (uočiti sam grijeh i s gnušanjem okrenuti se od njega), djelovanje: obraćenje (okrenuti se k Bogu) i potpunu životnu promjenu (promijeniti život, znači više ne živjeti u grijehu, već živjeti kao obraćena osoba novom naravi,  životom u posvećenju).

Obraćenje obuhvaća cijelu osobu.  Ono obuhvaća, kako je rekao teolog, dr. David D. Duncan: „naš razum, naše osjećaje i našu volju“ ili prema dr. Billy Grahamu „pravo obraćenje zahvaća čitav um, sve osjećaje i volju.“

Obraćenje uključuje promjenu razuma – misli, promjenu osjećaja i promjenu volje.

To se može najjasnije vidjeti kroz dva teksta iz Svetog Pisma koja govore o tome.  Prvi je iz Psalma 51, Davidova molitva, a drugi je priča o izgubljenom sinu u Lukinom evanđelju 15:11-31, u kojoj se govori o mladiću koji je otišao od kuće sa svojim dijelom nasljedstva i potrošio ga.  Oba slučaja, i starozavjetni i novozavjetni, govore o potpunom i temeljitom obraćenju, a ne djelomičnom.

Promjena razuma – misli

I David i izgubljeni sin su primjer da je njihova krivnja bila u zavisti, neiskrenosti, sebičnosti, kukavičluku, preljubu i ubojstvu, ali na kraju su došle riječi koje su obilježile prekretnicu u njihovim životima.  David je rekao: “Jer ja znam prestupe svoje”, Ps.51:3. a izgubljeni sin kaže: “…Oče sagriješih Bogu i tebi” Lk.15:18.

David i izgubljeni sin iskreno priznaju svoje osobne prijestupe što je predstavljalo početak njihova obraćenja.  Isus je rekao: „…ne treba zdravima liječnik, nego bolesnima.  …ja nisam došao da pozovem pravednike, nego grešnike“ Mt.9:12-13.

Isus zove na pokajanje  koje prethodi obraćenju.  Čovjek mora spoznati svoju moralnu bolest prije nego bude izliječen, priznati svoju krivicu prije nego mu bude oprošteno, priznati da je grešan, prije nego može biti pravedan.  To je promjena razuma – misli.

Po prirodi, čovjek je „previše ponosan“ da prizna svoju krivicu; također je i „profesionalac“ u pronalaženju opravdanja za svoje greške i grijehe.  On krivi svoju prošlost, okolnosti, roditelje, nedostatak obrazovanja, ili pokazuje na neuspjehe drugih….  Bog zahtijeva ništa manje no istinu.

Obraćenje počinje spoznajom da je Bog u pravu.  Bog je pravedan, a čovjek grešan.  Razum je spoznajni čimbenik, koji ukazuje zašto se čovjeku treba obratiti i u što treba vjerovati.

Promjena osjećaja

Promjena osjećaja znači uključenje osjećaja na istinu koju smo upoznali.  Obraćenje nije samo spoznaja grijeha, ono također uključuje bol zbog grijeha, koja dolazi od shvaćanja ne samo osobnog grijeha, već velike dobrote i svetosti Božje.

David je vapio k Bogu i rekao: „Bezakonje svoje priznajem, grijeh je moj svagda preda mnom.  Tebi, samom ja sam sagriješio i učinio što je zlo pred tobom“ Ps.51:5-6, a izgubljeni sin kaže: „Oče, sagriješih Bogu i tebi.  Nisam više dostojan da se zovem tvojim sinom“ Lk.15:21.  U oba slučaja postojala je duboka tuga, ne samo zbog prirode njihovih grijeha, već zato što su oni shvatili gnjusnost svojih grijeha u Božjim očima.

Istinsko obraćenje prouzrokovalo je u njihovim životima, a i danas istinsko i pravo obraćenje prouzrokuje zaokret k Bogu, zato jer čovjek shvaća da je njegov grijeh uprljao njega samog i odvojio ga od Boga.  Može se vidjeti kako apostol Pavao pravi razliku između „istinskog i lažnog“  pokajanja i obraćenja:

„Sad se radujem, ne zbog toga  što ste postali žalosni, nego zato što vas je ta žalost dovela k obraćenju.  Vi ste se ražalostili po promisli i volji Božjoj….  Žalost naime koja je po promisli i volji Božjoj, rađa spasonosno i trajno obraćenje, dok žalost svijeta rađa smrt“ 2.Kor.7:9-10.

Čovjek treba doživjeti temeljitu promjenu osjećaja, da bi shvatio stvarnu prljavštinu svog „osobnog“ grijeha u Božjim očima, da je ne samo prekršio Božji zakon i ožalostio samog Boga, već da su ga njegovi vlastiti grijesi odvojili od Boga, njegova Srvoritelja.

Promjena volje

To uključuje donošenje odluke kojom se predajemo onome što znamo i osjećamo.  Poznato je, da je čovjekova volja odlučujući faktor u svemu što radi.

Mnogi su u zabludi i misle „pa što, ja imam pravo na svoju volju i svoje mišljenje“ – istina imaš, ali ako čovjekova volja nije u skladu s Riječju Božjom čovjek promaši cilj – promaši spasenje.

Bez pristanka to jest čovjekove volje Bog ne može obratiti čovjeka.  Da bi Bog spasio čovje-ka, On od njega traži da to žarko želi, zapravo želi vidjeti čovjekovu iskrenu potrebu (za spa-senjem), čovjekov pristanak i njegovu slobodnu volju.  To je vidljivo također u dva prethodno spomenuta teksta.

David se pokajnički molio: „smiluj mi se, Bože….  Operi me i bit ću bjelji od snijega….  Čisto srce stvori mi, Bože, i duh postojan obnovi u meni!“ Ps.51:3,4,9,12,

dok izgubljeni sin “diže se i krenu svom ocu“ .

U čovjeku se mora vidjeti i dokazati promjena volje.  David je to dokazao svojim riječima, dok je izgubljeni sin svojim djelima pokazao promjenu svoje volje.  To je bila istinska volja, ne samo da bi prošlost bila oproštena, već kako bi i budućnost bila promijenjena, a to je naj-važnije.

Prorok Izaija shodno tome kaže: “Neka bezbožnik put svoj ostavi, a zlikovac naume svoje.  Neka se vrati Gospodu, koji će mu se smilovati, k Bogu našem, jer je velikodušan u praštanju“ Iz.55:7.

Da bi Bog oprostio čovjeku njegov „vlastiti“ grijeh, čovjek mora biti spreman ostaviti svoje grijehe i grešne navike prije nego što ih Bog oprosti .

Dr. Billy Graham je tri prethodno navedena područja sažeo ovim riječima: „Čini mi se da su ta tri pojma poput trojice ljudi.  Jedan se zove Razum, drugi Osjećaji, a treći Volja.  Razum kaže da je Evanđelje logično.  Osjećaj pritišće volju i kaže: ‘Osjećam ljubav prema Isusu’ ili ‘Bojim se sudnjeg dana!’  i tada posrednik imenom volja igra ulogu suca.  Nalaktio se zavaljen u stolici i duboko razmišlja, nastoji donijeti odluku.  Volja je, ustvari, ona koja donosi našu konačnu odluku.“

Bog zahtjeva obraćenje od grijeha, to jest potpuno i temeljito okretanje od grijeha i ostavljanje istog, a ne samo žaljenje zbog grijeha.  Biblija – Sveto pismo, jasno daju do znanja da je istinsko obraćenje usko povezano s pokajanjem i vjerom.