Heda Domitrović
Nedavni događaj me je naveo da razmislim o tome, kako je Biblija knjiga koja govori svojim sadržajem, ali i svojim izgledom. Kada pogledate nečiju Bibliju, ona će vam mnogo toga reći o svom vlasniku.
U jednom razgovoru, pastor Božo nam je pričao kako je prošlog dana posjetio brata Miju Filipovića i donio mu Gospodnju Večeru. Brat Mijo ima 91 godinu i već dulje vremena ne može doći u Zajednicu, jer se teško kreće, slabo vidi, a i živi daleko od Zajednice.
Kada ga je pastor posjetio, brat Mijo je donio svoju staru, od mnogog čitanja oštećenu Bibliju. Bilo mu je neugodno što je Biblija tako trošna, ali sada kada više ne vidi čitati, sluša na CD-u propovijedi, pa tako na neki način nadoknađuje ono što gubi ne čitajući Božju riječ.
Brat Mijo ma da star, bolestan i odvojen od Zajednice osim posjeta nekolicine braće, ostao je čvrst u vjeri. Sada se pokazalo kako je bilo korisno što je mnogo čitao Bibliju, jer mu se njezin sadržaj urezao duboko u svijest.
Hvala Gospodu za našeg brata Miju!
Taj razgovor o trošnom izgledu Mijine Biblije, podsjetio me je na moju prvu Bibliju.
Obratila sam se već u zreloj dobi, ali hvala Bogu, temeljito.
Naravno da sam odmah kupila Bibliju. Kada sam uzela u ruke tu dragu knjigu, novu, novcatu, s kao snijeg bijelim listovima koji su se sjajili od čistoće na njenom rubu, skoro sam zaplakala od srama. Biblije braće i sestara oko mene imale su tamne, skoro smeđe rubove od mnogog čitanja, a mene kao da je sama knjiga optuživala. Ona je otkrivala sve moje izgubljeno vrijeme koje sam provela ne znajući njezin sadržaj, pa prema tome i život koji se nije temeljio na Božjoj riječ.
Slava Gospodu, moja Biblija više nije nova, a njen izgled ukazuje na to da sam je često listala i čitala. Pokušavam nadoknaditi izgubljeno vrijeme, ma da znam da je to nemoguće.