O Bibliji

Božje ime

”Ne uzimaj uzalud imena Jahve, Boga svoga, jer Jahve ne oprašta onome koji uzalud izgovara ime njegovo.”

Treća zapovijed zabranjuje krivo korištenje Božjeg imena. Božje ime se krivo koristilo u magiji, lažnim proročanstvima i zakletvama. Jahve o sebi govori u Starom Zavjetu u prvom i trećem licu jednine. Božje ime je sveto i označava moć objave njegove osobnosti. To ime je časno i uzvišeno, pa se kao takvo na pravilan način treba održavati među ljudima.

Boga treba slaviti po njegovom svetom imenu, a ono se manifestiralo u mnogim djelima. U Bibliji je zabranjeno izgovaranje klevete i hule, Božjeg imena, jer to znači preziranje, nagrđivanje i odbacivanje samoga Boga.

Krist je upozorio da hula protiv Svetog Duha predstavlja neoprostiv grijeh. Pogrda protiv Duha se odnosi i na Krista. Ljudi često koriste Božje ime kada reagiraju spontano, bez razmišljanja, kako bi izražavali iznenađenje, strah, šok i srdžbu. Mnogi ne znaju dovoljno o Božjem imenu, ili brzopleto traže Božje blagoslove kada im je to hitno potrebno. Zato je važno kontrolirano izgovarati Božje ime, u izgovaranju Božjeg imena je važna namjera, u mnogim sukobima su se ljudi pozivali na Božje ime, često na njihovu pogrešku i zabludu.

Premda su zakletve Božjim imenom općenito zabranjene, postoje situacije kada su zakletve potrebne.

Reformator Jean Calvin je držao opravdanim zakletve pred javnom administracijom i privatne zakletve, ako se kontrolirano koriste. Američki predsjednici danas daju zakletvu na inauguraciji, polaganjem ruke na Bibliju koja je Božja Riječ. Biblija se spominje pri polaganju zakletve za svjedočenje istine na američkim sudovima. U raju ne bi bile potrebne zakletve, ali država i sudovi svjedoče da raj na zemlji ne postoji, već su ljudi po prirodi grešni. Dok tradicionalne i konfesionalne crkve prihvaćaju zakletve pred autoritetima državnih institucija, kada se kontrolirano i svrhovito koriste, različite sekte su zabranjivale i odbacivale zakletve.

U Izraelu su bile zabranjene zakletve koje nisu imale vezu s Jahvom. Zakletve su dakle potrebne u društvu jer kršćani dijele prostor življenja s nekršćanima, a ljudi su po prirodi grešni, pa država traži zakletve.

Ovdje je potrebno naglasiti činjenicu da je klevetanje drugih oduvijek bilo rasprostranjena Praksa. Umjesto klevetanja, koja su bazirana na polu-istinitim i lažnim svjedočanstvima, treba blagoslivljati ljude, te im željeti i činiti dobro.